Pratite nas

Vijesti

Bošnjačko obilježavanje Dana (ne)ovisnosti Bosne i Hercegovine

Objavljeno

na

Apsolutno je nemoguće zajednički slaviti Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine kad i zemlja, gotovo, ni u čemu nije zajednička, nije jedinstvena, nije cjelovita. Zapravo i nema je niti u jednom državničkom segmentu, osim na papiru. I ono što je daleko razornije od cijele te rascjepkane, razdijeljene, iskomadane beha sadašnjosti, je činjenica koju jedan narod skriva od drugog, da je niti jedan i ne priznaje ovakvom kakva je, budući da se svaki od njih u vjerskom beha ratu borio samo za svoj dio, ili za Bosnu i Hercegovinu po svom viđenju.

Da će se svaki beha narod boriti za svoju Bosnu i Hercegovinu, ili svoj dio kako bi ga uredio u okvirima svog nacionalnog, vjerskog, kulturnog i civilizacijskog identiteta, vidjelo se već na ne sudjelovanju svih naroda na referendumu, čiji datum održavanja Bošnjaci uzimaju kao Dan neovisnosti. Kojeg, međutim, i sami danas ne obilježavaju na državničkoj razini, već više folklornoj i nacionalno vjerskoj dimenziji, što dodatno dijeli zemlju neprolaznim zidovima.

Pokazuje se, i potvrđuje već 28. put da i, od Muslimana proglašen, od Bošnjaka prihvaćen, a od potomaka Osmanlija slavljen, Dan neovisnosti, sad već nepostojeće čak ni one referendumske, Bosne i Hercegovine, podebljava u ratu izgrađene zidove, produbljuje provalije, udaljuje narode jedan od drugog. Dijelom zbog toga, i zbog niza drugi bosanskohercegovački politički nespojivih kockica, situacija ovogodišnje, bošnjačke, proslave 28. Dana beha neovisnosti u velikim je političkim sadržajima uveliko slična onoj iz 1991. i 1992. godine.

Kao što je, naime, onda Karadžić rekao „da će muslimanski narod nestati”, danas Komšić i Džaferović govore, Hrvati da se moraju građanizirati, odnosno islamizirati ili će ih nestati. I to je ta sličnost između 1992. i 2020. u bosanskohercegovačkoj zajednici, zbog koje samo jedan narod, Bošnjaci, potomci Osmanlija kako ih je nacionalno identificirao, ef. Kavazović. Slavljenje samo jednog naroda Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine, poruka je drugim narodima, Srbima i Hrvatima, da je beha entitet jednonacionalni muslimanski, i da rat nije završen.

I zbog toga bošnjački čelnici s mjesta koja na taj dan, nešto radikalnije negoli na svaki u godini, obilaze grobove ratni zločinaca, u prvom redu ratnog zločinca Alije Izetbegovića poručuju, rat nije završen, askeri su spremni, isilovci se vratili, dva su naša člana u Predsjedništvu. Takva čisto nacionalna i vjerska bošnjačko muslimanska praksa 1. ožujka u godini, nikako ne može biti prihvatljiva Hrvatima i Srbima.

Sudjelovanjem Hrvata i Srba u tim muslimansko bošnjačkim posjetama grobljima muslimanski vojnika, i ratni zločinaca, bilo bi priznanje poraza i pobjede muslimanske unitarističko centralističke politike kakvu danas provode bošnjački članovi okupiranog i etnički čistog Predsjedništva, vojnik muslimanske armije Komšić, i obavještajac koji je mudžahedinima, Arapima, Turcima, Irancima i drugim islamskim radikalistima podijelio beha državljanstva. Kako bi saprali vlastitu odgovornost za počinjene zločine, napose nad najmalobrojnijim, hrvatskim, narodom, ali i svijetu pokazali da je Bosna i Hercegovina kao zajednica tri naroda i tri vjere nemoguća, od groblja do groblja odigrava se natjecanje ko će biti veći musliman i veći potomak Osmanlija.

Jedan od njih na proslavi Dana kojeg, zapravo, i nema jer nema ni referendumske Bosne i Hercegovine odapinje nedemokratske, ratne strijele na sve nebošnjake izjednačavajući ih sa zločincima iz reda svoga naroda. Za sve one koji, s razlogom, ne slave 1. ožujak, jer je taj dan za Hrvate najveća povijesna prijevara na kojeg su „otišli k’o guske u maglu”, visoki bošnjački čelnik kaže: „Tko ne prihvata 1. mart, državni praznik taj negira čovjeka u sebi samom. Taj negira sve što je demokratski kvalitet kao dobro. Ne prihvatiti 1. mart znači biti ratni zločinac, a ako nije ratni zločinac onda je on neko tko slijedi ratne zločince”.

Eto definicije demokracije, jednakosti, ravnopravnosti, tolerancije i suživota ispisane rukom ratnog zločinca Alije Izetbegovića u muslimanskom manifestu „Islamska deklaracija”. To je bošnjački vid demokracije na Erdoganov način, kojim je napunio turske zatvore političkim neistomišljenicima, uputio vojsku u sigurno izgubljenu bitku na tuđem teritoriju, u tuđoj državi, u Siriju.

To isto čine i Bošnjaci na danu kojeg slave, šaljući, ne vojsku već ratne prijetnje svima onima koji ne posjećuju grob ratnog zločinca Alije Izetbegovića, veleizdajnika koji je Bosnu i Hercegovinu ostavio u amanet sultan Erdoganu, najvećem i najbrutalnijem diktatoru današnjice.

Dan turskog amaneta, onog Alijinog dijela Bosne i Hercegovine, nije i Dan neovisnosti beha zajednice. Niti će kada i biti. Jer svaki 1. ožujak Bošnjaci obilježavaju ne kao dan neovisnosti, već dan ovisnosti od Erdogana.

Bošnjačko obilježavanje Dana (ne)ovisnosti Bosne i Hercegovine, zajednice naroda kojoj je u Daytonu oduzet i atribut republika, što znači da je u svim dimenzijama ovisna o volji stranaca, ne samo Erdogana, zapravo je samo veličanje ličnosti ratnog zločinca Alije Izetbegovića. Sve ceremonije koje održavaju bošnjačke delegacije odvijaju se na njegovu grobu, u njegovu muzeju, i pod njegovim imenom. A takav dan (ne)ovisnosti Hrvati kao najveće žrtve Alijine islamističke politike čistog muslimanskog teritorija, ne će nikada niti prihvatiti, a kamoli obilježavati. Ni najpokoreniji narod u svijetu ne obilježava neki dan vezan za svoga, ili svoje ubojice i progonitelje. Tražiti, stoga, da hrvatski narod slavi 1. ožujak na bilo koji način, napose na način kako ga slave Bošnjaci, bošnjački je pokušaj prisile Hrvata da priznaju potpuni poraz, koji bi ih vodio u Komšićevu građanizaciju, Džaferovićevo Izetbegovićevu islamizaciju, te u konačnici u Erdoganovu turcizaciju.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari