Pratite nas

Komentar

Bože čuvaj Hrvatsku – ili da to ipak napravimo mi?

Objavljeno

na

I kako da to napravimo?

Završio je, kako kažu državisti, festival demokracije. Barem prvi čin u toj predstavi za raju, a drugi čin zakazan je za dva tjedna.

Potpuno je svejedno koji će činovnik grijati fotelju na Pantovčaku.

Svom prijatelju, kojeg sam spomenuo prošli tjedan – koji je mladom kandidatu neka vrst duhovne potpore, dao sam nedavno prognozu rezultata izbora i nisam puno fulao. Sinoć, nakon što je sve bilo poznato, nije baš bio previše raspoložen. Uložio je čovjek veliku energiju, istu onu za koju sam mu prije godinu dana rekao da će se raspršiti jer ovi problemi robovlasničkog sustava ne rješavaju se s vrha piramide moći, već od dna – ako već pričamo o tome da ZAISTA želimo nešto promijeniti i ako kao pretpostavku uzmemo da je tranzicijski period potreban za upokojiti robovlasnički sustav kontrole koji mnogi nazivaju demokracija.

Korov se ne čupa tako da mu otkinemo list. Izrast će drugi. Korov se čupa iz korijena.

Što je korijen robovlasničkog sustava kontrole? Koji je njegov temeljni dio koji se manifestirao iz iluzorne misli da sustav postoji? Koji je taj dio od kojeg bi državisti trebali krenuti da uvedu promjene prije nego što umru u dubokoj starosti? Tu mislim čak i na one koji danas imaju 20-tak godina i generacijski su bliski mladome kandidatu koji će vjerojatno na krilima ovih rezultata možda i ući u parlament na slijedećoj farsi za raju.

Općina.

To je osnovna jedinica robovlasničkog sustava kontrole kojom upravlja i ima moć da nešto napravi čovjek u ulozi načelnika općine – pod jednim preduvjetom: da je svjestan kako je i on sada dio robovlasničkog sustava kontrole i da ima znanja, svijesti i hrabrosti gerilskom strategijom i taktikom nešto dobro napraviti – da ga ne skuže što radi dok ne bude prekasno. A prekasno će biti kada takav čovjek od te općine unutar svog mandata ili dva mandata napravi državu u državi koja će biti sposobna funkcionirati bez svog domaćina, tog organizma zaraženog tumorom demokracije (čitaj: robovlasništva) od kojeg samo njegova fasada izgleda zdravo, a sve je ostalo trulo.

Pa kad ljudi u susjednoj općini skuže da ovi nisu gladni i žedni, zapitati će se kako to da su oni u svojoj općini i dalje gladni i žedni?

Općina po općina – grad. Grad po grad – županija. Županija po županija – država. Državisti koji slobodu i napredak traže kroz sustav morali bi shvatiti da problem koji je nastao prije mnogo stotina i tisuća godina jest namjerno stvoren i planiran u generacijskim koracima da bude ovakav kakav je danas, i da se u tih mnogo godina dovoljno učvrstio da ga neće moći promijeniti čak i ako uspiju osvojiti sve ključne pozicije moći na vrhu ili pri vrhu piramide moći tog sustava. Ali šansa, makar mala šansa postoji – ako krenu od dna a ne od vrha. A i tada moraju biti svjesni da će im biti potrebno mnogo godina da svoj, malo manje robovlasnički sustav, učvrste dovoljno da bi mogao opstati. I moraju biti svjesni da i u takvom novom sustavu postoji plodno tlo za razvoj iste ovakve truleži kakva je prisutna u sustavu koji je na snazi i protiv kojeg se bore, i jako, jako paziti da ne zalijevaju i gnoje taj dio tla jer će se trulež nezaustavljivo početi širiti i sve ono dobro što će moguće napraviti opet će propasti a njihova energija će opet postati nečija tuđa energija.

Stoga, problem se niti ne može riješiti na način da neki novi, energijom nabijeni državisti pokušaju popraviti nepopravljivu trulež osvajanjem pozicija moći na vrhu ili pri vrhu. Neminovno je da će u tom slučaju trulež i njih inficirati, i samo je pitanje vremena kada će se i od njih početi širiti vonj koji se danas širi od državista na pozicijama moći.

Ipak – smatram da je rezultat mladih državista okupljenih oko mladog kandidata koji je sakupio respektabilan broj glasova, glasova onih koji i dalje vjeruju da problem za njih može riješiti neki novi vladar, jasan indikator da postoje dramatični pomaci u svijesti ljudi, pomaci koji će ih malo-pomalo dovesti do spoznaje da će problem postojati dokle god ljudi, pojedinačno, ne razriješe svoje vlastite probleme i dok ne spoznaju sviješću da se moć, snaga i energija koju posjeduju nalaze u njima i DA JE NJIHOVA I NIČIJA TUĐA, i da se sloboda derivira iz njih i samo kroz njih i i nikako drugačije. Kada spoznaju da dobro trebaju promisliti s koje će pozicije i na koji način tu moć, snagu i energiju usmjeriti u kreaciju nove zajednice koja neće tako jednostavno istruliti i propasti, trenutak je u kojem će možda pronaći dovoljno mudrosti i strpljenja u sebi da – generacijskim koracima – tu svijest pretoče u stvarnost.

Pitanje je samo hoće ti novi, mladi državisti imati strpljenja da tako učine. Oni koji su trulež kreirali strpljenja imaju napretek, i to je njihovo glavno oružje – i ako ih se želi pobijediti – valja se dobro strpljenjem naoružati.

I krenuti od općine.

izvor:Zvono istine

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: “DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN”

Objavljeno

na

Objavio

DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN…

Dobar Srbin je branio Hrvatsku i zna da je Srbija, uz pomoć jugo-komunističke JNA i paravojnih terorističkih postrojbi (četnika) izvršila agresiju na Hrvatsku državu.

Loš Srbin već dulje vrijeme na našoj nacionalnoj televiziji napada sve što je hrvatsko, a sada bi mijenjao i karakter obrambenog Domovinskog rata.

Dobar Srbin se sa lošim Srbinom nije upuštao u detaljnije rasprave; čovjek je od velikosrpske agresije branio hrvatski Vukovar i stao je na stranu DOBRA – protiv ZLA. Pa čak i u vlastitoj obitelji.

Loš Srbin bi trebao znati da je nad Hrvatskom izvršena krvava agresija, da su sve zapovijedi tijekom te agresije stizale iz Beograda i da je to u konačnici, potvrdio – Međunarodni sud pravde u Haagu.

Međutim, loš Srbin namjerno manipulira, iako možda zna koliko je tisuća Srbijanaca u Srbiji mobilizirano za sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku, kasnije i BiH. Najvjerojatnije ne zna koliko Srbijanaca u Srbiji danas prima invalidnine i mirovine za sudjelovanje u agresorskim ratovima.

Lošeg Srbina svakako se ne može nazivati četnikom, ali moglo bi se reći da spada u skupinu nekadašnjih jugoslavena, sada jugonostalgičara… I zato je on loš Srbin čak i za mnoge Srbe!

Država lošeg Srbina je krepala 1990. godine – a onda je krenula agresija kojoj su se priključili mnogi loši Srbi; htjeli su živjeti u jednoj državi – zvala se ona ‘Velika Srbija’ ili ‘Jugoslavija’, svejedno.

Uglavnom, dobri Srbi su branili svoju Hrvatsku, kao hrvatski branitelji – od loših Srba svih vrsta. Izjava lošeg Srbina da se u Hrvatskoj “vodio građanski rat” slično je uvredljiva kao i izjava jednog političkog klauna da se u Vukovaru “nije dogodio genocid”… Politički klaun izjavu kojom je negirao genocid dao je lani, a loš Srbin je negirao agresiju baš danas, na dan pada Borova Naselja.

U svakom slučaju, danas je jedan dobar Srbin pokazao lošem Srbinu da je prije svega – loš voditelj!

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Objavljeno

na

Objavio

Je li konačno vrijeme da se tog Stankovića makne s državne televizije koju mi svi, a ne samo njegovi istmišljenici, pod prijetnjom ovrhe moramo plaćati? Neka peticija, prosvjed, nešto?

Osim što isljednički muči goste u studiju koji mu nisu istomišljenici, sad je počeo gnojiti i o građanskom ratu.

Milijun puta do sad uvjerljivim je argumentima dokazano da su Milošević i beogradska politika prvo htjeli unitarnu jugoslaviju pod dominacijom Srba, a kad to nije uspjelo onda su prešli na plan B, velika Srbija s zapadnim granicama Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, a kad je realizacija i tog plana postala upitna onda je bilo “uzmimo najviše što možemo”.

I operacionalizacija tog plana je jasno vidljiva, u više faza, od operacije “RAM” odnosno agresije na Hrvatsku 1991. do druge faze u BiH u proljeće 1992. kad su velikim klještima planirali zatvoriti Sarajevo, a malim klještima Dalmacija preko Kupresa i Livna na sjeveru te Mostara i Čapljine na jugu.

Ako je rat bio građanski, što traži užički korpus prilikom napada na Dubrovnik, ili što banjalučki korpus traži prilikom napada na zapadnu Slavoniju i Banovinu? Što novosadski korpus ima napadati i bacati stotine tisuća granata na Vukovar?

Da bi Stanković to sveo na dio lokalnih Srba, koji su ovdje imali ulogu trojanskog konja, i s kojima bi posao završila naša policija sama, bez ZNG-a i HV-a, da im nije bilo otvorene i logističke i vojne potpore Beograda?

Dakle, Stanković može terorizirati i mog imenjaka Mišića, časnog čovjeka, vukovarskog branitelja koji voli svoju domovinu i koji ne moli Boga da grmi u Hrvatskoj a da kiša pada u Srbiji, kao i sve ostale svoje neistomišljenike.

A ja imam jako dobro pamćenje, i danas se živo sjećam kad je u njegovoj emisiji gostovao notorni Aleksandar Tijanić, Miloševićev “ministar informisanja” koji je u toj emisiji otvoreno veličao četništvo, a Stanković ne samo da mu se nije suprostavio, nego se pravio gluplji nego što jest.

U pola emisije Tijanić mu kaže “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?” A Stanković odgovara “Molim, ne razumijem.”

Na kraju emisije Stanković postavi pitanje, a Tijanić njega pita:
“Jel vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
A Stanković ponovo odgovara:
“Molim, ne razumijem…”
Zanimljivo kako “razumije” kad mu u studio dođe netko tko voli Hrvatsku.

Taj Stanković već 17 godina tako gnoji otkad ga je na to mjesto postavila Račanova vlada nakon provedene najveće čistke u povijesti HTV-a. Taj Stanković je tv-simbol detuđmanizacije.

I zato ponavljam, nama je potrebna lustracija detuđmanizacije, potrebno je ukloniti i sankcionirati sve što se u tom bolesnom kovitlacu bolesne mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku popelo na gore u hijerahiji, bilo medijskoj, bilo političkoj, ili bilo kojoj drugoj.

A ne da mi iz tjedna u tjedan moramo slušati laži koje su milijun puta oborene uvjerljivim argumentima, da moramo gledati kako se s jedne strane titra jugoslavenčinama i kojekakvim probisvjetima i lažovima, dok se s druge strane isljeđuje ljude koji vole svoju zemlju, a posebno branitelje, dok drugi branite

lji koji to gledaju gube živce, i u nemoći da bilo što po tom pitanju učine dolaze na ideju da naude sami sebi.

Zbog tipa koji ima 50-ak tisuća kuna plaću, i pravi se gluplji nego što je, agresiju na Hrvatsku naziva građanskim ratom, a pravi građanski rat kao što je onaj između Hrvata i Muslimana u BiH naziva hrvatskom agresijom.
Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Predrag Nebihi

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari