Pratite nas

Razgovor

Bože Vukušić: Otvoreno tvrdim daje Mladen Bajić svjesno i namjerno opstruirao istrage i suđenje u Njemačkoj

Objavljeno

na

Josip Perković odbijanjem uloge krunskoga svjedoka na suđenju u Münchenu, a prema preporuci Ante Nobila, napravio je životnu pogrješku.

Da je prihvatio nagodbu, danas bi vjerojatno bio na slobodi u Hrvatskoj i djelomično rehabilitiran. Nobilo nije, u biti, ni branio njega nego Partiju na ovome procesu, ističe Bože Vukušić, bivši hrvatski emigrant i publicist, čovjek koji je najzaslužniji što je došlo do njemačkoga procesa protiv Perkovića i Mustača u razgovoru s Ivicom Marijačićem za Hrvatski tjednik od 11. kolovoza 2016.

Upitan kako je doživio presudu s obzirom na trud koji je uložio da se uopće pokrene istraga protiv dvojice vodećih jugoslavenskih udbaša u Njemačkoj, Vukušić odgovara da su osuđene osobe koje su “naređivale i organizirale ubojstva hrvatskih domoljuba samo zato što su se zauzimali za samostalnu, neovisnu i demokratsku hrvatsku državu.

Pucanj u Stjepana Đurekovića 1983., kao i ranije, 1978., u Brunu Bušića, bio je pucanj u višestoljetnu hrvatsku državotvornu ideju. U tome je smislu ta presuda za mene u prvome redu potvrda da sam se, zajedno s drugima koji su radili u istome smjeru, zalagao i izborio za pravednu i, s hrvatskoga nacionalnog stajališta, ispravnu stvar.

Naravno, sa stajališta njemačkoga pravosuđa, u pitanju je razrješavanja jednoga kriminalnog događaja bez svih ovih političkih konotacija.”

Marijačić podsjeća kako su mediji, ali i politika omalovažavali i ignorirali Vukušićeve navode prije nešto manje od deset godina o aktivnostima njemačkog pravosuđa o kojima je pisao i Hrvatski tjednik.

“Na mnogim mjestima u hrvatskoj državi, naročito u politici i medijima, imamo potpuno nekompetentne osobe”, kaže o tome Vukušić.

“Njihova stajališta, naravno, potpuno su irelevantna za moje ponašanje i postupke.

Manji je problem što takvi do sada nisu shvaćali realnost i civilizacijske standarde modernoga zapadnog svijeta, nego što mnogi među njima, poput bivšega predsjednika Ive Josipovića i povjesničara Hrvoja Klasića, kako pokazuju njihove reakcije, nisu izvukli nikakvu pouku iz ove presude – da će se Hrvatska sve više približavati tim standardima, ne zato što zahtjevi u tom pravcu dolaze izvana u skladu s ugovorima koje smo kao država potpisali kad smo pristupali NATO-u i EU-u, nego u prvom redu zato što to želi hrvatski narod”, i dodaje da je bio siguran da će Njemačka dovršiti ono što je otpočela prije desetak godina, a da se u ovakvim temama nikad ne povodi osobnim razlozima.

Poticaj za nove istrage

Poznato je da su dr. Franjo Tuđman i Gojko Šušak surađivali s Perkovićem i Mustačem. “Predsjednik Tuđman smatrao je da će time smanjiti broj žrtava u borbi za stvaranje samostalne hrvatske države. Više nije moguće provjeriti je li i koliko je bio u pravu, ali je najvažnije da imamo svoju neovisnu državu”, smatra Vukušić.

“Vjerujem da će ova presuda biti poticaj za istrage o daljnjih nekoliko desetaka ubojstava hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj”, dodaje.

Suđenje Vinku Sindičiću

Bi li danas Vinko Sindičić, da mu se sudi za ubojstvo Brune Bušića, s obzirom na veću dostupnost arhiva i dokumentacije jugoslavenskih tajnih službi, bio proglašen krivim i osuđen, Vukušić smatra da je to suđenje bilo najobičnija farsa.

“Suđenje Vinku Sindičiću 1999. i 2000. u Zagrebu bilo je najobičnija farsa.

I tada je protiv njega postojalo dovoljno dokaza da ga se osudi, čak na temelju njegova osobnoga priznanja pred istražnim sucem da je dva puta putovao u London sa zadatkom da ubije Brunu Bušića, pa potom jedanput u Pariz… I na kraju da je te večeri bio u Parizu kad je Bušić ubijen, ali da on nije bio likvidator. Međutim, sudsko vijeće ne samo da je oslobodilo Sindičića zbog nedostatka dokaza o njegovoj krivnji nego je u obrazloženju presude navelo kako uopće nije sigurno da Bruno Bušić nije stradao u međusobnome obračunu emigranata. Predsjednik sudskoga vijeća bio je Damir Kos, aktualni sudac Vrhovnoga suda RH, čija je supruga Jadranka sutkinja Županijskoga suda u Velikoj Gorici.

Upravo ona je u prvostupanjskome rješenju bila odbila izručenje Zdravka Mustača Njemačkoj.

Nobilova uloga

Glavni cilj Nobilove obrane bio je spriječiti proširenje istrage, smatra Vukušić.

“Sjetimo se kako je prije desetak godina, također u režiji Ante Nobila, bila postavljena obrana Krunoslava Pratesa. On praktički nije branio sam sebe, nego mu je glavni cilj bio spriječiti proširenje istrage na Josipa Perkovića, Zdravka Mustača i ostale. Drugim riječima, Prates se svjesno žrtvovao za neki ‘viši cilj’. Sada imamo sličnu situaciju – Perković i Mustač branili su se šutnjom, a Nobilo je poručivao da se nitko ne treba plašiti njihovih izjava ako i progovore. Može se pretpostaviti da je poručivao pojedincima iz naredbodavne, političke sfere, koji su svojedobno sjedili u vodstvu Partije, da mogu mirno spavati.

A vjerojatno mu ni oni nisu najvažniji, već mu je glavna zadaća bila spriječiti da proširenje istrage protiv ove dvojice otkrije ulogu Partije kao političke organizacije u provedbi tih zločinačkih akcija.
Josip Perković očigledno je svjesno pristao na takvu strategiju obrane kojom, kao ni Prates, nije mogao sebe obraniti, a još ćemo vidjeti koliko je pridonio obrani Partije”.

Josip Perković na nagovor Ante Nobila 2013. u dva navrata odbio je ponuđenu nagodbu njemačkoga Saveznoga tužiteljstva, u jednome trenutku “zaista se kolebao hoće li ili ne će prihvatiti ponudu s njemačke strane za statusom krunskoga svjedoka.

Da ju je prihvatio i kazao sve što zna, vjerojatno bi već bio na slobodi u Hrvatskoj i, što je još važnije, bio bi u očima hrvatske javnosti relativno rehabilitiran usprkos svih zala koja je počinio za vrijeme svoje udbaške karijere. Iz toga proizlazi da je Perković, odbijanjem uloge krunskoga svjedoka na suđenju u Münchenu, a prema preporuci Ante Nobila, napravio životnu pogrješku”, smatra Vukušić.

Josipovićeva briga za državu po mjeri Udbaša

O mogućim razlozima zašto je Perković odbio nagodbu i o čemu Josipović misli kada tvrdi da bi se destabilizirala država ako bi propjevao, Vukušić kaže da je vjerojatno više razloga, “ali smatram da je osnovni činjenica što se Perković nije usudio, da bi postao krunski svjedok, upustiti u takav čin jer bi morao Nijemcima otkriti sve planove i pojedinosti zla u kojima je sudjelovao kao dužnosnik Udbe. To znači da su oni daleko strašniji nego što ih možemo nazrijeti iz ovog suđenja i presude Perkoviću i Mustaču. Stoga Josipovićeva izjava predstavlja brigu za destabilizaciju one hrvatske države koja bi bila po mjeri Udbaša poput Perkovića i Mustača, dok njihova osuda u Münchenu zapravo pridonosi njenoj stabilizaciji po mjeri hrvatskog čovjeka i većine hrvatskih građana”.

Partija kao zločinačka organizacija

Kakvog bi odraza mogla ova presuda imati na političku situaciju u Hrvatskoj, Vukušić kaže da će sve ovisiti o konačnome, pisanom obrazloženju presude.

“Sud će nastojati izbjeći svaku njezinu politizaciju, ali kako se radi o ubojstvu s političkom pozadinom, kako se već može nazrijeti iz usmenoga obrazloženja presude, bit će mu nemoguće zaobići prikazivanje političkoga konteksta u kojemu se dogodilo samo djelo zbog kojega se postupak vodio, dakle ubojstvo Stjepana Đurekovića, i političku motivaciju djelovanja optuženih Perkovića i Mustača. Općepoznato je da je Udba bila politička policija, odnosno produžena ruka Partije. Partija je Udbu od njezina osnutka proglasila svojom ‘udarnom pesnicom’. Ako sud u Münchenu to uvaži kao gotovu činjenicu, to će značiti da je Komunistička partija ili barem jedan njezin dio funkcionirao kao zločinačka organizacija.

A budući da je aktualna Socijaldemokratska partija (SDP) u Hrvatskoj pravni i političke sljednik te Partije, neizbježno bi i ona bila pogođena takvom eventualnom konstatacijom u münchenskoj presudi.

Nobilo je štitio Milanovića i Partiju

Objašnjenje zašto je Nobilo očajnički pokušavao odgoditi presudu Perkoviću i Mustaču nalazi se upravo “na tragu ovoga prethodnoga što sam rekao”, kaže Vukušić. “Nobilo je želio pod svaku cijenu spriječiti negativne učinke suđenja u Münchenu za SDP. Cilj mu je bio, s obzirom na to da se očigledno već bio pomirio s činjenicom da će Perković i Mustač biti proglašeni krivima i osuđeni na doživotne robije, da se presuda ne izrekne prije 11. rujna kada će se održati parlamentarni izbori u Hrvatskoj. Aktualiziranje uloge Partije u tim zločinačkim aktivnostima, ali i slučaja ‘lex Perković’ kojim su SDP i Zoran Milanović pokušali spriječiti ovo suđenje, svakako ne može biti SDP-u po volji u tome predizbornom razdoblju”.

Mladen Bajić svjesno opstruirao istrage

Vukušić ističe da je Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik, mogao pokrenuti ovakav proces protiv Perkovića i Mustača u RH.
“DORH je najveći dio dokumentacije imao na raspolaganju više od deset godina.

Otvoreno tvrdim daje Mladen Bajić svjesno i namjerno opstruirao istrage i suđenje u Njemačkoj i da je time radio protiv interesa hrvatskog naroda i hrvatske države. Tom čovjeku ne samo da nije mjesto u vodstvu DORH-a – njegovo je mjesto u Remetincu”, zaključuje Bože Vukušić razgovor za Hrvatski tjednik.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

U Podcastu Velebit je gostovala gđa. Ruža Tomašić, zastupnica u Europskom parlamentu. S njom je razgovarao Marijan Križić.

♦ Što misli i kako je reagirala gđa. Ruža Tomašić na skandaloznu izjavu predsjednika Europskog parlamenta Antonia Tajanija koji je svoj govor na komemoraciji povodom obilježavanja Dana sjećanja u talijanskoj Bazovici završio povicima “Živjela talijanska Istra” i “Živjela talijanska Dalmacija”?

♦ Kako su se u Hrvatskoj odmah javili dežurni titoisti i prozvali Hrvatsku zbog popustljivosti prema fašizmu. Ne bismo li prije mogli zaključiti da Titovi zločini zapravo daju vjetar u leđa iredentističkim težnjama?

♦ Kako su prosvjedovali slovenski i hrvatski zastupnici?
♦ Što sadrži i o čemu se radi u raspravio strategiji ribarstva?

♦ Zašto u Hrvatskoj javnosti prevladava mišljenje da izbor zastupnika u EU parlament nije bitan jer se u njemu navodno ništa bitno ne odlučuje?
♦ Nastupaju li hrvatski EU parlamentarci zajednički, u ime svoje države, ili se okupljaju oko svojih grupacija kojima pripadaju?

♦ Postoji li tzv. stranačka stega u grupacijama?
♦ Što očekivati od novih izbora za EU parlament?

♦ Kako je došlo do suranje Hrast-a i Hrvatske konzervativne stranke (HKS) koji su osnovali novu platformu, oko koje su se okupila i neka poznata imena: Tomašić, Ilčić, Zekanović, Mišić, Sačić?
♦ Kako Ruža Tomašić komentira formiranje koalicija sastavljenih od stranaka koje pripadaju posve drukčijim grupacija u EU parlamentu? (primjer Amsterdamska koalicija)

♦ Što znače brutalne uvrede Milorada Pupovca izgovorene u Saboru i upućene hrvatskom narodu, katolicima, ali i homoseksualcima?
♦ Je li drska reakcija Milorada Pupovca, poput one Nikole Sojanovića u Srbobranu 1902. godine, zapravo reakcija na pismo koje je Hrvatska biskupska konferencija uputila srpskom partijarhu Irineju?

♦ Treba li na tom tragu prepoznati i obnovljenu hajku na Marka Juriča, zbog toga što je prokazao mirtopolita Porfirija koji je pjevao četničke pjesme?
♦ Prije desetak dana zajedno sa saborskim zastupnikom Hrvojem Zekanovićem najavili ste blokadu Srbije na putu prema EU, dok ne ispune neka bitne uvjete u odnosu na Hrvatsku. O čemu je riječ?

♦ Nazirete li kakve promjene u aktualnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj?

Odgovore na poslušajte u Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Kolinda Grabar Kitarović: Ja sam prije svega majka, Hrvatica, vjernica, građanka…

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

U povodu godišnjice inauguracije, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović Media servisu dala je ekskluzivni intervjuu u kojem se osvrnula na protekle četiri godine, otkrila planove za budućnost, ali i prokomentirala goruće teme i probleme u zemlji.

S predsjednicom je za Media servis razgovarala Andrea Barać.

“Uložila sam velike napore u mijenjanje imidža, odnosno slike Hrvatske koja, nažalost, posljednjih godina u svijetu nije bila na onoj razini na kojoj je želimo vidjeti. Kao jednu od svojih najsnažnijih inicijativa, ističem Inicijativu triju mora. S druge strane, na planu unutarnje politike ipak sam uspjela pomaknuti tu raspravu i fokus javnosti s ideoloških na prava životna pitanja”, rekla je predsjednica.

U razgovoru sa svim akterima društva, tvrdi, definiran je najveći problem u zemlji – demografija.

“Stoga sam djelovala vrlo korektno, napisala sam i predstavila paket demografskih mjera, od kojih je Vlada već mnoge prihvatila, neke su još u tijeku, implementiraju se. I to je program koji zapravo definira samu budućnost Hrvatske, jer što će vam zemlja bez ljudi.”

A kad je riječ o blokiranim građanima, iako ističe da je situacija puno bolja, problem još nije do kraja riješen pa će se na tome raditi tijekom ove godine.

Trajno riješiti problem blokiranih

“To pitanje nismo do kraja riješili pa ću i dalje biti veoma angažirana, ne samo na novom ovršnom zakonu nego i na drugim inicijativama, kako bi se trajno riješilo pitanje blokiranih građana.”

U nastojanju da se zemlja decentralizira, Grabar-Kitarović je izmjestila ured u svaku županiju. U tijeku je analiza svih tih izmještanja kako bi se ustanovili problemi koji su zajednički cijeloj Hrvatskoj. Dio je ipak otkrila. Tvrdi da najbolje rezultate postižu ona područja u kojima ljudi rade zajedno, umjesto da se koncentriraju na ideološke podjele. Potom je citirala krapinsko-zagorskog župana Željka Kolara, koji je ustvrdio da se njezinim pojavljivanjem javnost fokusirala na teme koje bi inače prošle ispod radara.

“Primjerice, briga o graničnim, pograničnim i posebno brdsko-planinskim područjima i otocima, koja je isto tako u međuvremenu rezultirala brojnim potezima što ih je provela Vlada Republike Hrvatske, ali očekujem da ćemo na tome nastaviti raditi. Onda, rad s mladima. Vijeće mladih, koje je bilo vrlo aktivno, protekle je godine vrlo intenzivno radilo, a s time ćemo nastaviti i ove godine. Želim da se još više usredotočimo upravo na egzistencijalna pitanja.”

Završiti projekt Pantovčak

Govoreći o planovima za budućnost, istaknula je da želi završiti projekt Pantovčak, otvaranje šume građanima i ostvarivanje uštede od 15 posto kao primjer drugima.

“I želim da se to provede sada, u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci. Smanjila sam broj djelatnika, smanjila sam broj dužnosnika, otprilike sa 23 na 10 u ovome trenutku. Time želim nastaviti dokazivati da nije bitna količina, nije bitna veličina, bitna je supstancija, bitan je rad, u skladu s onim što uvijek govorim: Hrvatska nije mala zemlja.”

Na komentare da je u drugim županijama kritizirala Vladu, upozoravala na dobre i loše stvari, a da je to u obilasku Zagreba izostalo, tek je rekla: “Doista ne bih tako rekla, ne bih se složila s time.”

Kad je riječ o odnosu s Vladom i HDZ-om, ističe da je ponosna i zahvalna što je bila njihov kandidat.

“Bez stranke ne bi bilo ni mandata. Međutim, mislim da i sama stranka od mene očekuje da budem ono što predsjednik mora biti, a to je predsjednik svih državljana, i onih koji su mi dali glas i oni koji nisu. Zato sam, neću reći kritična, ali, naravno, ne štedim na kritikama. Ako pogledate tri vlade koje su bile u mome mandatu, bila sam jednaka prema svima.”

Promjena retorike zbog privida sukoba

Ipak, ističe kako je promijenila retoriku u pogledu kritika jer se u medijima stvarao privid sukoba.

“Jednostavno zato što mislim da, iako treba upozoravati na probleme, predsjednik ili predsjednica ne može koristiti svoju funkciju za nekakve populističke namjere i dobivanje nekakvih osobnih bodova.”

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić želi uručiti Medalju grada Zagreba Budimiru Lončaru, zbog čega se diglo dosta prašine. Na pitanje surađuje li s njim i na jednoj razini i je li joj gospodin Lončar savjetnik, odgovorila je: “Ne, apsolutno. Mislim da se predsjednik države ne treba miješati u odluke lokalne uprave i samouprave. Nikad se nisam miješala. To je stvar gospodina Bandića. Nikada u javnosti nisam govorila ni protiv koga, pa tako neću ni protiv gospodina Lončara.”

Predizborne kampanje vrlo su neplodno razdoblje, tvrdi predsjednica, i zato još ne otkriva hoće li se ponovno kandidirati.

“Jednostavno ne želim ući u to nekakvo razdoblje. Nisam se izjasnila, nisam donijela odluku. Ali vidim da je to vrlo zanimljiva tema u medijima i da mediji zapravo kreiraju nekandidate kao potencijalne protivnike meni na izborima, iako ni ja ni oni još nismo istaknuli svoju kandidaturu.”

Ako se kandidira, podrška HDZ-a je izgledna.

Ne mijenja strane

“Ja dolazim iz HDZ-a i meni je potpora HDZ-a bitna. Cijenim to, to je moje uvjerenje od rane mladosti, to je uvjerenje koje sam njegovala tijekom svog studija, kroz našu borbu za neovisnost. I ponovno, uz dužno poštovanje prema svim političkim opcijama u Hrvatskoj, ja sam osoba koja ne mijenja strane i ne volim one koji ih mijenjaju.”

Vrijeme polako istječe, no predsjednica tvrdi da ni prijašnji ozbiljni kandidati nisu prerano otkrivali da idu u utrku za Pantovčak.

“Gledajte, ova dužnost je iznimna, iznimna čast, ali je iznimna odgovornost, golema odgovornost. Ja sam prije svega majka. Majka, Hrvatica, vjernica, građanka Republike Hrvatske i, naravno, građanka Europske unije, i doista želim razmotriti što je to čime ja mogu pridonijeti, što je to što možemo zajedno učiniti kako bismo Hrvatsku poveli u bolji život za sve.”

Odlučila se za ponovnu utrku ili ne, tvrdi, rejtnig joj nije najvažniji. Građani joj, prema anketama, pretežno daju ocjenu dobar (3). “Kada bih se brinula o vlastitom rejtingu, nikada se ne bih kandidirala ni na jednu političku dužnost”, istaknula je predsjednica.

“Građani su ti koji ocjenjuju, ali ja sam vrlo ambiciozna, bila sam odlikaš tijekom cijelog svog školovanja i studija, pa ću se nastaviti i dalje truditi.”

Mali princ – jedna od najdražih knjiga

Osvrnula se i na izbacivanje nekih djela suvremenih autora s popisa obavezne lektire u školama, primjerice “Malog princa” i “Dnevnika Anne Frank”. Ne bi, kaže, uzela sebi za pravo da odlučuje, to treba odlučiti struka, ali dodaje: “Mali princ’ jedna je od mojih najdražih knjiga i to je knjiga koja me nekako drži u uvjerenju da cijeli život treba ostati dijete.

‘Dnevnik Anne Frank’ isto je tako jedno od vrhunskih djela.” Na pitanje bi li htjela da i njezino dijete pročita te dvije knjige, predsjednica odgovara: “Apsolutno. Oni su to i pročitali.” Na dodatno pitanje smatra li da bi te knjige trebale ostati na popisu lektire, predsjednica odgovara: “Da.”

Komentirala je i otpis dugova najimućnijima. Istaknula je da se svakom potkrade pogreška, pa tako i jedinicama lokalne samouprave, ali da su mnogi možda zbog previše obaveza zaboravili na neki račun i da svi koji su se našli na tom popisu za oprost dugova, a mogu ih podmiriti, to trebaju i učiniti.

“Dakle, nemojmo od toga raditi skandale, fokusirajmo se na ono pozitivno, a to je da ćemo desecima tisuća ljudi omogućiti ponovni početak.”

Narodu dati pravo glasa

Kada je u pitanju nacrt Zakona o pobačaju, kaže, nije ga vidjela pa ne može ni komentirati, a o samom pobačaju kaže: “Za mene život počinje od trenutka začeća do prirodne smrti. Međutim, isto tako podržavam život u svakom pogledu, uključujući i život žene, i pravo na izbor. Mislim da se zabranom pobačaja ne mogu riješiti problemi koje imamo.”

Nije vidjela ni nacrt novog zakona o referendumu, ali ističe da narodu treba dati pravo glasa. Ipak, objašnjava, referendum ne smije biti sredstvo onemogućavanja rada Vlade, ali ni prag ne smije biti tako visok da je nemoguće provesti referendum. A o postupku provjere prikupljenih potpisa inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, kaže, ne može procijeniti je li Vlada djelovala transparentno.

“Da se dopustilo ljudima koji su htjeli pogledati valjanost potpisa, mislim da bi to koristilo i Vladi, da se sad ne vrtimo u krugu rasprava, velikih priča i afera i pritom zaboravimo na građanina ove države”.

Neizbježna tema je i propala nabava borbenih aviona od Izraela. Predsjednica smatra da je problem možda bio u vremenu, jer se predugo čekalo s odlukom da se uopće krene u nabavu.

Tromost pravosuđa – rak rana

“Možda je to čak jedan od razloga što je ovo sve odrađeno na brzinu. Možda nije bilo dovoljno vremena da se sagledaju neki aspekti.”

Tromost pravosuđa rak-rana je Hrvatske, predsjednica Grabar-Kitarović tvrdi da je nužno nastaviti s reformom. Za pomilovanje Huanita Luksetića čeka papire od Ministarstva pravosuđa, a na pitanje možemo li na primjeru Zorana Ercega zaključiti da Hrvatska ide u smjeru gušenja slobode govora, odgovorila je: “Naravno, slobodu govora treba izražavati, a u ovom slučaju ona se mogla izraziti na drugi način.”

Za kraj se osvrnula na istup predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija i pripajanja Dalmacije i Istre Italiji. Istaknula je da je ta izjava nedopustiva, ali da je možda to rekao nesmotreno. Na pitanje trebamo li inzistirati na njegovoj smjeni, rekla je: “Mislim da će se to, nažalost, ogledati u njegovoj karijeri. Ovaj saziv EP-a gotovo je pred raspuštanjem. Ja bih poštovala činjenicu da se čovjek ispričao. Ako se ispričao, onda ne inzistiramo, a nedvosmisleno se ispričao. Mislim da svi moramo znati oprostiti.”

 

Kolinda Grabar Kitarović na Molitvenom doručku: Nisam za reviziju Vatikanskih ugovora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari