Pratite nas

Pregled

BOŽE VUKUŠIĆ: KAKO SAM POBIJEDIO JOSIPA PERKOVIĆA!

Objavljeno

na

Bože Vukušić u prvom velikom televizijskom intervjuu, nakon presude stoljeća u Muenchenu:”Milanović dobro poznaje Perkovića i Mustača – htio me je strpati u zatvor da ne bih svjedočio protiv njih!”

Doživotna zatvorska kazna za Perkovića i Mustača je presuda SDP-u kao pravnom, ideološkom i imovinskom sljedniku Komunističke partije, koja je bila zločinačka organizacija. U vrhu SDP-a i danas rade ljudi koji su povezani s Udbom – izjavio je u Bujici Bože Vukušić, publicist i vodeći hrvatski istraživač udbaških zločina.

Povijesnu presudu u Muenchenu udbaškim ubojicama Mustaču i Perkoviću, ekskluzivno za Bujicu komentirali su ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović i predsjednica Udruge Hrvatski križni put Bruna Esih.

EKSKLUZIVNO! ZLATKO HASANBEGOVIĆ: “NJEMAČKO PRAVOSUĐE ZADALO JE MORALNI I POLITIČKI UDARAC JOSIPOVIĆU, MILANOVIĆU I SDP-u!”

HASANBEGOVIĆ: Muenhenska presuda ima povijesni značaj s dalekosežnim političkim i društvenim posljedicama koje u ovome trenutku cjelovito niti ne možemo sagledati. Njemačko pravosuđe i muenchenski sud zadali su pravno-politički, ali i moralni udarac Ivi Josipoviću, Zoranu Molanoviću i SDP-u kao imovinsko-pravnom, duhovnom i stvarnom sljedniku Partije koja je provodila državni teror nad građanima, što je i ova presuda potvrdila!

BRUNA ESIH U BUJICI KOMENTIRALA PRESUDU MUSTAČU I PERKOVIĆU: – Kazna doživotnog zatvora pokazuje težinu njihovog nedjela i nedjela čitavog jugokomunističkog represivnog sustava, jer je potpuno jasno da se on bavio čistim terorizmom.

Nakon što se 2013. godine pokušalo zaštititi tu gospodu da dobiju zasluženu kaznu, potpuno je jasno da su neki čimbenici u tom procesu u međuvremenu morali odstupiti, što nisu učinili. Tako da njihovu reakciju još uvijek čekamo, pa ako nikako drukčije, onda u vidu isprike Hrvatskom narodu.

HASANBEGOVIĆ O „LEX PERKOVIĆ“: – Cijeli slučaj „Lex Perković“ pokazuje snagu i ukorijenjenost udbaške duboke države koja nije prezala niti od instrumentalizacije ustanova Republike Hrvatske za ostvarenje svojih uskih parcijalnih interesa i pod cijenu narušavanja međunarodnog ugleda RH.

HASANBEGOVIĆ O LUSTRACIJI: – Presuda konačno potvrđuje da riječ lustracija ne smije biti prognana iz hrvatskog javnog i političkog života, već mora postati predmetom ozbiljne pravne, znanstvene, stručne i etičke rasprave, lišene bilo kakvih usko stranačkih interesa.

ESIH O SUOČAVANJU S PROŠLOĆU: – Ono što kao društvo moramo shvatiti, da je nakon ove presude nužno pristupiti suočavanju, poglavito s nasljeđem komunističke totalitarne prošlosti, čiji ostaci su prisutni u našoj domovini. Smatram da je odmah po završetku izbora potrebno početi djelovati u tom smjeru i sa svih društvenih i javnih, političkih i istraživačkih pozicija učiniti sve kako bismo se suočili s prošlošću, isključivo radi naše bolje budućnosti.

Esih je upozorila da je Udba politička ubojstva činila i u bivšoj Jugoslaviji: – Jugoslavenska Udba proganjala je sve svoje političke oponente i protivnike, kažnjavala ih je od verbalnog delikta do likvidacija. Te likvidacije su se događale u hrvatskoj emigraciji, ali i na tlu Jugoslavije. To je jedna, još u potpunosti neistražena tema kojoj će u budućnosti također trebati posvetiti istraživačkog napora.

HASANBEGOVIĆ U BUJICI OTKRIO GLAVNI RAZLOG HAJKE NA NJEGA: “HTIO SAM OTVORITI ARHIVE!”

Ministar Hasanbegović je u Bujici po prvi puta progovorio o hajci na njega i otkrio njezin glavni razlog: – Svakom okretanju budućnosti treba prethoditi cjelovito suočavanje s prošlošću. U sklopu svoga ministarskog djelovanja začeo sam vrlo važnu reformu, donošenjem novoga arhivskoga zakona. U tu svrhu, trebali su raditi važni pravni, znanstveni i povijesni autoriteti. Zakon je trebao biti donešen početkom sljedeće godine, a njegova glavna pravna pozadina bilo je potpuno, bezuvjetno i bez bilo kakvih ograničenja, otvaranje cjelokupnoga arhivskog gradiva, dražavno-partijskog aparata do 30. svibnja 1990. godine.

I sada, iz ove perspektive, mogu reći da je to bio jedan od važnijih, ako ne i najvažniji razlog klevetničke kampanje kojoj sam bio izložen, od prvoga dana svoga ministarskog djelovanja.

Vukušić je odmah na početku emisije objasnio zašto je presuda u Muenchenu donijeta 03. kolovoza, iako je Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo nastojao procesnim otezanjem izbjeći da bude donešena prije izbora u Hrvatskoj: – To je slijed normalnih procesnih okolnosti. Njemačko pravosuđe je neovisno i na njega je praktički nemoguće utjecati.

Oni su prepoznali tijekom suđenja, u nekim nastojanjima i prijedlozima odvjetnika Ante Nobila da on želi suđenje odugovlačiti pa se postavilo pitanje zašto on to čini, jer to nije bilo niti u interesu njegova klijenta Perkovića, da sjedi u zatvoru i čeka presudu duže nego što je to potrebno. Kao jedini logični zaključak nametnulo se da on želi prolongirati presudu nakon izbora u Hrvatskoj, jer je pretpostavljao kakva će presuda biti, da će Perković i Mustač biti proglašeni krivima i da će obrazloženje presude biti problematično za SDP, kao pravnu i političku sljednicu Saveza komunista Hrvatske, čija su vodeća tijela i njezini članovi sudjelovali u odobravanju naredbi ubojstava. Centralni komitet Saveza komunista je jednim svojim dijelom praktički funkcionirao kao zločinačka organizacija!

Normalno da konotacije takvog obrazloženja osuđujuće presude ne mogu nikako biti prihvatljive SDP-u i ne mogu mu nikako pomoći, već mu jedino mogu odmoći u predizbornoj kampanji. Ponavljam, njemačko je pravosuđe neovisno i oni nisu htjeli sudjelovati u našim političkim igrama na bilo koji način, niti pomažući SDP-u, niti mu odmažući. Presuda je zato donijeta kad je za nju došlo normalno vrijeme.

Vukušić je komentirao i Hasanbegovićevu izjavu o tome da ga se napada zato jer je htio otvoriti arhive: – Od početka sam smatrao da je to jedan od glavnih razloga napada na gospodina ministra. On je od samoga početka započeo s pripremama za izmjene zakona o arhivima, potpunog otvaranja, po uzoru na Sloveniju. Važni su arhivi bivše Službe državne sigurnosti, ali isto tako i partijski arhivi, kao i dosjei poznatih, javnih osoba.

Ni jedna javna osoba nema pravo na zaštitu podataka iz svoga dosjea od javnosti!

VUKUŠIĆ: “PERKOVIĆA JE ŠTITIO BAJIĆ, JER JE I ON BIO SURADNIK JEDNE SLUŽBE!”

Gost Bujice je otkrio tko je minirao suradnju s Nijemcima: – Na suđenju u Muenchenu je sudac već u usmenom obrazloženju presude naveo kronologiju suradnje s Hrvatskom.

U početku je Hrvatska potpuno odbijala suradnju! Tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić je potpuno odbijao bilo kakvu suradnju s njemačkim redarstvenim i pravosudnim tijelima i ignorirao sve njemačke zahtjeve. S vremenom se taj odnos promijenio, da bi na kraju iz Hrvatske otišlo dosta dokumenata. Međutim, otišlo je ono što je bilo na raspolaganju. Postavlja se pitanje je li to sve i ako nije, što je s ostatkom?!

Po fragmentima koje smo otkrili naknadno, vidjeli smo da je netko „očistio“ arhivu i dokumente kako njemački sud ne bi mogao rekonstruirati prosec od predlaganja do odobravanja i organiziranja likvidacija u inozemstvu.

Zašto bi netko danas, u demokratskoj Hrvatskoj štitio udbaške ubojice, zanimalo je voditelja, a Bože Vukušić je odgovorio: – Osobni razlog zašto je Mladen Bajić tako postupao je taj da postoje naznake da je i on sam bio suradnik jedne od jugoslavenskih tajnih službi! No, ključni razlog za takvo postupanje je zaštita SDP-a. Jer, kad bi se svi ti arhivi otvorili, tada bi bilo potpuno jasno da je Savez komunista bila svojevrsna zločinačka organizacija!

To bi bilo katastrofalno za SDP kao njegovu pravnu, političku i ideološku sljednicu.

Tada bi došlo i do urušavanja odnosa glavnih političkih snaga u Hrvatskoj. U tom slučaju SDP ne bi samo u Hrvatskoj izgubio na ugledu i utjecaju, nego bi i u europskoj socijalističkoj internacionali izgubio svaku podršku i doveo bi se u pitanje njegov status.

Zamislite, što bi bilo kad bi se otkrilo da je vodstvo SDP-a od 1990. do danas, činilo sve kako bi sakrilo činjenice o ubojstvima i stvarnoj ulozi partije čiji su sljednici.

VUKUŠIĆ O RAČANOVOJ ULOZI: – Račan je sigurno bio sa svime upoznat, u vrijeme kada je bio izvršni sekretar Centralnog komiteta i kasnije član CK. Neki članovi CK su sudjelovali u odlučivanju o likvidacijama, neki drugi su znali kako se one pripremaju, a kada bi se nešto dogodilo – svi su oni imali saznanja o tome. Račan je u najmanju ruku, znao za likvidacije, bio suglasan s izvođenjem tih ubojstava i nije im se protivio.

Što je najvažnije, kad je stvorena samostalna i demokratska Hrvatska, nikada se nije od toga ogradio, niti je izrazio žaljenje obiteljima ubijenih!

VUKUŠIĆA POKUŠALI UBITI, DA NE BI SVJEDOČIO U MUENCHENU!

Vukušić je najavio i nove prosece protiv udbaških ubojica: – U Njemačkoj su neki procesi već pokrenuti. U tijeku su istrage oko još nekoliko ubojstava, u Bavarskoj i Muenchenu.

Od 2004. do 2012. sam dao ukupno 22 izjave njemačkoj policiji! Sveukupno sam na njemačkom sudu svjedočio 10 dana. Tri dana u prvom procesu 2006. i 2007. godine, a sada sedam dana, tako da sam u tim ispitivanjima uvidio da se vodi još nekoliko procesa. Konkretno, radi se o slučaju ubojstva Ante Đapića, Ante Kostića i Đure Zagajskog.

Isto tako su reaktualizirani slučajevi ubojstava s kraja 60-ih godina, iako je pitanje ima li još živih aktera i počinitelja iz tog vremena pa je i pitanje u kojem će smjeru otići te istrage.

Perković i Mustač htjeli su se riješiti i Vukušića, pokušali su ga ubiti: – Prva informacija da se spremalo moje ubojstvo je još iz sredine drugog mjeseca 1992. godine. Na ulazu na šibenski most, iz pravca Vodica je ranjen i nastradao jedan čovjek koji je iz istog mjesta odakle i ja i ima isto ime i prezime! Već su se tada pojavile špekulacije da je atentat na njega bio namijenjen meni! Državno odvjetništvo i policija nikada nisu ništa ozbiljno poduzeli po tom pitanju. Čovjek je stjecajem okolnosti preživio, iako je bio teško ranjen i osobno mi je rakao da je to što se njemu dogodilo, zapravo bilo namijenjeno meni!

SUDAC KOJI JE OSLOBODIO SINDIČIĆA, NAPREDOVAO DO VRHOVNOG SUDA, A NJEGOVA SUPRUGA NIJE TJELA IZRUČITI MUSTAČA NJEMAČKOJ!

Godine 1999. je u Zagrebu započelo suđenje Vinku Sindičiću zbog ubojstva Brune Bušića. I tada su strukture oko Perkovića mene smatrale nejodgovornijim što je uopće došlo do tog suđenja i izručenja Sindičića Hrvatskoj – priča Vukušić i nastavlja: – Suđenje je završilo kao farsa, Sindičić je oslobođen, a sudac Damir Kos koji ga je oslobodio, nakon toga je promaknut i danas je sudac Vrhovnog suda! Njegova supruga Jadranka Kos je sutkinja suda u Velikoj Gorici i poznata je po tome da je odbila izručenje Mustača Njemačkoj! Perković i Mustač su još prije smrti Franje Tuđmana, zajedno s jatacima unutar HDZ-a, na čelu s Ivanom Jarnjakom, pokrenuli u Splitu protiv mene istragu zbog navodne otmice Blagoja Zelića, koji je bio jedan od najbližih suradnika Perkovića i Mustača po pitanju organiziranja likvidacija hrvatskih političkih emigranata. Taj proces u Splitu otegnuo se deset godina. Nakon što je objavljena međunarodna tjeralica za Perkovićem, 2010. godine, tadašnji predsjednik Ivo Josipović javno je, preko Večernjeg lista, od Mladena Bajića zatražio da se mene procesuira i osudi! Preventivno su htjeli spriječiti i kompromitirati moje svjedočenje u Muenchenu! Na suđenju u Muenchenu sam sve to rekao i sudac Dauster naprosto nije mogao vjerovati da je sve to moguće!

VUKUŠIĆ: “NE VJERUJEM DA MILANOVIĆ NE ZNA MUSTAČA!”

Vukušić se osvrnuo i na HTV-ovu debatu, u kojoj se Zoran Milanović pravio da „ne zna“ kako se zove „onaj drugi“, odnosno Zdravko Mustač: – Normalno da mu ne vjerujem! U drugoj polovici 2013. tema Perković – Mustač je bila najaktualnija politička stvar u zemlji. Kada Milanović kaže da on ne poznaje te ljude i da ih nije htio zaštiti mogu samo reći da ne govori istinu! Godine 2014. nakon izručenja Perkovića, u Hrvatskom novinarskom domu je bila promocija jedne knjige, na kojoj su bili Milanović i Šeks. Nakon završetka promocije, Milanović je prišao Šeksu i rekao mu da je on za sve kriv! “Kriv si što onoga nisu osudili u Splitu i što je do ovoga došlo,” rekao je Milanović Šeksu, a Šeks mi je sve prenio… Znači, Milanović je od nekuda dobio informaciju da je Šeks trebao utjecati na splitski sud kako bi me osudio, no nisu mogli nikako shvatiti da jedna mlada sutkinja ne podliježe pritiscima i ucjenama, nego radi profesionalno i u skladu sa zakonom, na temelju dokaza.

Milanović je smatrao da mene treba osuditi, kako ne bi došlo do izručenja Perkovića i Mustača Njemačkoj!

Što vi mislite o ovoj temi?

Pregled

Dr. don Tonči Matulić: Sukob između vjere i znanosti je iskonstruiran

Objavljeno

na

Objavio

Foto: HU Benedikt

Četvrti dan VIDIK festa u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu 19. travnja održana je vrlo zanimljiva tribina „Odnos znanosti i vjere“.

Potvrda pomno odabrane teme večeri je dolazak mnogobrojne publike u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa.

Predsjednik HUB-a dr. Vide Popović otvorio je tribinu zahvalivši na pažnji svima u dvorani i predstavivši uz riječi pohvale protagoniste večeri, prof. dr. sc. don Tonća Matulića s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. sc. Ivicu Grkovića znanstvenika i profesora na Medicinskom fakultetu u Splitu te voditeljicu programa večeri Silvanu Dragun, članicu Upravnog vijeća HUB-a, piše HU Benedikt

Zašto smo odabrali baš ovu temu, pitala je voditeljica programa i kazala da bez dijaloga s akademskom zajednicom naši vidici se u bitnom sužavaju i ma koliko naš aktivizam bio opravdan on može biti izmanipuliran i promašen.

Zatim je istaknula da je kršćanstvo vjera logosa i podsjetivši na riječi sv. Augustina koji je kazao: ”Vjerujem da bih razumio, razumijem da bih vjerovao”. Je li religija opijum za narod i u kakvom su odnosu vjera i znanost danas, bilo je prvo pitanje upućeno gostima.

Prof. dr. don Tonči Matulić se osvrnuo na učenje Crkve o odnosu vjere i znanosti i u svom izlaganju istaknuo da je taj odnos u novije vijeme opterećen novim izazovima. „Crkvu danas neki krugovi predstavljaju kao neprijateljicu napretka i neprijateljicu znanosti. Floskula da Crkva živi u mračnom srednjem vijeku dolazi iz neprijateljskih odnosa prema Crkvi o nespojivosti teologije i znanosti.

U vezi načina na koji spoznajemo stvarnost protivnici vjeruju u dogmu napretka bez granica i neograničenog ljudskog razuma. Ovakvo dogmatsko mišljenje je izgradio neprijateljski odnos znanosti i Crkve, koja je bila na udaru silnih kritika.

Za Crkvu u temeljnom odnosu prema znanosti nema sukoba, vlada harmonija jer postoji jedna istina, a svi putovi spoznaje vode prema konačnoj Istini. To je konvergencijski model jer znanost i vjera upućuju na komplementarnost i zaslužuju da se upoznaju i da imaju partnerski dijalog . I veliki Einstein potvrđuje da znanost bez religije šepa, a religija bez znanosti je slijepa“.

Prof.dr. Ivica Grković koji kao medicinar, anatomičar, vjernik i katolik, nije imao dvojbe, za njega je vjera odrednica čovjekovog životnog puta, njegova odgoja, ponašanja, odnosa s kolegama, čak i odnosa prema znanosti. „Nema sukoba između znanosti i vjere već vjere i nevjere. Trebamo se odrediti u sebi , što smo i što nam je najvažnije. Kao vjernik i katolik sve usklađujem s ovim određenjem i nastojim tako probleme rješavati“. Voditeljica se podsjetila nekih velikih znanstvenika koji su bili vjernici: Newton, Ruđer Bošković, otac genetike Gregor Mendel, Max Planck, Heisenberg i dr. Zatim je ukazala na važnost razgraničenja vjere od praznovjerja i znanosti od pseudoznanosti.

Na pitanje u kakvoj su korelaciji vjera i praznovjerje don Tonči Matulić je istaknuo da znanost pomaže vjeri da se čisti od praznovjerja. „Kongregacija za nauk vjere je 22. veljače 2018. objavila je dokument koji započinje riječima “Bogu se svidjelo“, a koji ukazuje na pojavu dvije stare hereze.

U pobudnici pape Franje „Veselite se i radujte se“ u 3. poglavlju upućuje poziv na svetost svih vjernika govori o neognosticizmu i neopelagijanizmu. To nije problem samo izvan Crkve, nego se te hereze mogu pojaviti i u samoj Crkvi. S jedne strane da mi pomoću razuma možemo prodrijeti u najdublje tajne vjere. To je, rekao bih, industrija praznovjerja, a tu spadaju tehnike mentalnog, fizičkog zdravlja.

Taj je element praznovjerja danas postao izuzetno raširen. To je religija za vlastite potrebe, po vlastitom ukusu. Drugi tip praznovjerja je neopelagijanizam, kada mi mislimo da možemo bez pomoći Božje milosti doći do otkupljenja.

Gnosticizam racionalnog tipa predstavlja industriju praznovjerja , vjera za vlastite potrebe po vlastitom ukusu.

Opasnost hereze neopelagijanizma na krilima optimizma zavaramo se da nam ne treba Bog. Svjetlo vjere nam pomaže u svladvanju praznovjerja. Kršćanstvo je vjera logosa, a ne mitosa. Kršćanstvo nije bila konkurencija drugim religijama, nego se od samog početka tražio dijalog s filozofijom. Znamo da je u otačkom dobu došlo do sinteze kršćanske vjere i grčke misli. „Crkva je bila metla za praznovjerje u susretu s poganskim mentalitetom“, zaključio je svoje izlaganje don Tonči Matulić.

Dr. Ivica Grković je skrenuo pažnju na odnos znanosti i pseudoznanosti. Izrazio je ponos na Centar za medicinu koja se temelji na dokazima, osnovan u Splitu prije 20 godina. „Što je bilo prije? Znanja ranijih generacija su se prenosila i bila podložna pogreškama.

Problem pseudostruke u medicini je veliki problem. Postoje nebulozne konstrukcije pristupa liječenju. Ljudi čak iz struke promoviraju tehnike pseudomedicine koje se čak uopće ne baziraju na znanstveno utemeljim činjenicama“.

Na pitanje koje se odnosilo na izazove postmodernog društva koji se predstavljaju u iskrivljenoj slici svijeta i čovjeka,a očituju u fenomenu antropološkog i znanstvenog redukcionizma, don Matulić je naglasio da je danas prevladava prosvijećeni i katkada apsolutni subjektivizam. „Svaki čovjek je posebni Božji zahvat u svojem nastajanju.

Svaki čovjek je obdaren vlastitim imunološkim sustavom, subjektivno individualne veličine. Jedinstvenost ljudskog bića upotpunjuje biološka jedinstvenost. Svaki čovjek je stvoren na sliku Božju na jedinstven način.

Nema sumnje da je naša subjektivnost važna, ali se u postmodernom dobu dijelimo onako kako to naša spoznaja nalaže, budući da smo odustali od objektivne istine. U tom apsolutnom prosvijećenom subjetkivizmu promovira se ideja da je sve slobodno i sve dopušteno“.

U tom kontekstu se referirao na Istanbulsku konvenciju i dodao: „Tu smo podijeljeni, ali upravo prema spoznaji dobra i zla. Nestaje binarno shvaćanje spola u skladu s postmodernim apsolutnim subjektivizmom, a to vidimo u četvrtoj i petoj generaciji ljudskih prava. Bojim se da smo zakoračili u vrli novi svijet’. Hoćemo li graditi takav ustanopravni poredak, ne znam, ali bojim se da će nam se to razbiti jednog dana o glavu. Nadam se da ćemo se jednog dana oduprijeti takvim izazovima i zastranjenjima“.

Na pitanje kamo ide znanostveno-tehnički razvoj i koje nam izazove nosi biotehnološko stoljeće prof. Ivica Grković je istaknuo da su oni na Medicinskom fakultetu prije par godina imali prilike ugostiti jednog nobelovca koji se osvrnuo na naš kurikulum.

Pitao je dekana da li se studenti pripremaju za buduće tehnološke izazove. Vi već sada možete dobiti jako puno informacija o svom molekularnom ustroju, a taj ustroj onda i predodređuje što će se s vašim organizmom događati u životu, koji su vam rizici oboljevanja i dr.

Hoćemo li prije ženidbenog saveza razmijeniti infomacije o svojim proteomima da vidimo što će nam se događati s djecom? To su konkretni problemi galopirajućeg napretka tehnologije s kojom se još nismo naučili nositi.

Ta tehnologija i razvitak nosi sa sobom sintagmu da sve što je tehnički i tehnološki moguće mora biti i etički prihvatljivo. „Mislim da moramo staviti kočnice na taj način razmišljanja“, zaključio je dr. Grković, nakon čega su uslijedila pitanja iz publike.

Margita Vučetić/Ivica Luetić/hu-benedikt.hr

Foto: HU Benedikt

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Aleksandar Vulin proglašen personom non grata u Hrvatskoj! MVEP: ‘Nije dobrodošao u RH do daljnjega’

Objavljeno

na

Objavio

Srbijanski ministar Aleksandar Vulin proglašen je personom non grata u Hrvatskoj. Po neslužbenim, ali dobro upućenim izvorima, Republika Hrvatska će tijekom večeri poslati službenu obavijest Republici Srbiji, javlja Dnevnik.hr.

Vulin će tako u nedjelju biti vraćen s granice pokuša li ući u Hrvatsku. Neposredan povod bila je Vulinova izjava u kojoj je između ostalog spominjao i “vrhovnog komandanta Vučića”.

“Na taj dan kada to čini hrvatska Vlada neće biti nijednog Srbina, ni jednog Jevreja, ni jednog Roma. Zato što sva srpska, jevrejska i romska udruženja protestuju zbog politike povratka, nekažnjenog povratka ustaštva u Hrvatsku”, kazao je Vulin.

Tijekom večeri stiglo je i službeno priopćenje MVEP-a: “Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske danas je notom koja je upućena Veleposlanstvu Republike Srbije u Zagrebu osudilo današnju izjavu ministra obrane Republike Srbije Aleksandra Vulina u kojoj tvrdi da o njegovom dolasku u Republiku Hrvatsku ‘… može odlučiti vrhovni komandant Vojske Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vučić, a nikako o tome ne mogu da odluče hrvatski ministri’.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova je u noti podsjetilo da je Republika Hrvatska suverena država, članica Europske unije i NATO-a, u kojoj o ulasku stranaca odlučuju isključivo nadležne hrvatske institucije, u skladu s hrvatskim zakonima.

Spominjanje vrhovnog zapovjednika Vojske Republike Srbije Aleksandra Vučića, kao osobe koja odlučuje o bilo čijem dolasku u Republiku Hrvatsku je neprimjeren i neprihvatljiv pokušaj negiranja suvereniteta Republike Hrvatske.

Nakon sramotnog izgreda koji se 18. travnja 2018. godine dogodio u Narodnoj skupštini Republike Srbije prilikom službenog posjeta predsjednika Hrvatskog sabora, ova izjava ministra obrane Republike Srbije Aleksandra Vulina predstavlja dodatnu provokaciju koja sigurno ne pridonosi razvoju dobrosusjedskih odnosa i punog međusobnog uvažavanja.

Zbog gore citirane izjave ministar obrane Republike Srbije Aleksandar Vulin do daljnjega nije dobrodošao u Republiku Hrvatsku“.

Vulin je, podsjetimo, bio pozvan na komemoraciju u Jasenovac kao gost Srpske pravoslavne crkve. Kazao je, međutim, kako neće doći u Jasenovac, nego će otići u obližnju Mlaku.

Podsjetimo, Aleksandar Vulin već je nekoliko navrata imao kontroverzne istupe vezane uz Hrvatsku pa je tako primjerice uoči posjeta srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića Zagrebu kazao kako mu preporučuje da ne putuje u Hrvatsku jer tamo “nema sugovornika” za svoju “politiku mira”.

Potom je Vulin ocijenio da su prosvjedi u Hrvatskoj, koji se pripremaju u povodu posjeta srbijanskog predsjednika, “besmisleni i bezrazložni” i rekao kako je “mržnja koja ga tamo dočekuje zaista crna mrlja na obrazu Hrvatske”.

Vulin je također ocijenio kako ustaštvo i ustaše nikad nisu izišli iz politike i javnog života Hrvatske te da očekuje da će srbijanskog predsjednika tijekom posjeta Zagrebu ustaše dočekati na trgovima i pokušavati doći do njega.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati