Pratite nas

Religija i Vjera

Božić kao “stresno događanje”

Objavljeno

na

Umjesto da Božić mijenja ljude, ljudi mijenjaju Božić uklapajući ga u jedan u nizu potrošačkih spektakala društva izobilja socijalno krajnje neosjetljivog. Religija se tako ekonomizira, no ekonomija se ne humanizira.

I aktualni Papa neumorno upozorava kako “zaborav Boga nužno vodi zaboravu čovjeka”, a u obraćanju europarlamentarcima nedavno upravo je konzumerizam prozvao kao jedan od simptoma toga zaborava.Za prošli Božić potrošio sam šest tisuća dolara na poklone i dosadne ručkove i večere. Udebljao se nekoliko kilograma i doveo zdravlje u opasnost. Pri božićnoj kupovini “u zadnji čas” izgubio sam u prometnim i inim gužvama nekoliko tona neobnovljivih živčanih stanica.

Kako bi izbjegao sav taj stres, nagodinu treba planirati kako izbjeći Božić. Pobjeći negdje daleko i taj silni novac utrošiti na pravi odmor. Vidjeti Karibe, recimo. Tako mudruje junak romana Johna Grishama “Skipping Christmas”, Luther Krank (znakovito ime i prezime). Nakon što je uvjerio suprugu da od božićnog cirkusa u gradu umaknu odlaskom na krstarenje, plan je propao jer su ga minirali rođaci, susjedi i prijatelji. Za njih nije važno koliko takav Božić ima smisla, koliko košta, ugrožava zdravlje prežderavanjem, rastače živce, važno je da oni dobiju od Krankovih svoju dozu poklona, pažnje i dosadnih druženja. Bolje da propadne selo nego (konzumeristički) običaji. I tako je gospodin Krank bio prisiljen još jednu godinu Božić provesti u ludnici gradske vreve i malograđanštine koja božićnim poklonima liječi svoje statusne komplekse. U svoj toj ludnici jedino je trgovcima dobro. Roman je sa svojom ironičnom fabulom zapravo kritika Božića koji se pretvorio u konzumeristički spektakl bez ikakvog dubljeg sadržaja. Sam autor romana pak poznat je inače kao oštri kritičar američke kulture i stila življenja.

TUŽITI COCA COLU?

Ako je glavnom junaku romana konzumeristički Božić postao toliki stres, ako je u Americi moda tužiti multinacionalne kompanije zbog nanesenih šteta po zdravlje (McDonalds, duhanska industrija, itd.), onda bi, fantaziram, on trebao zbog svojih božićnih frustracija tužiti Coca Colu. Nije loše stoga podsjetiti na neke poznate činjenice. Početak komercijalizacije Božića seže u 1930. godinu. Tada je spomenuta kompanija zapala u teške tržišne muke vezane za plasman svojih proizvoda. Bila je potrebna snažna reklamna kampanja kako bi se silazni trend zaustavio. Ključna stvar bijaše naći osobu ili simbol koja bi svojom snažnom porukom bila nositelj ovog marketinškog poduhvata. I stručnjaci u Coca Coli sjetiše se jednog simpatičnog starčića iz nordijskih krajeva – Djeda Božićnjaka. Sve do 1930. godine Djed Božićnjak je i fizički i funkcionalno izgledao sasvim drugačije. Bio je mršav, suhonjavi starčić s bijelom bradom, nosio je istrošenu zelenu uniformu sukladnu nordijskim tradicijama, a u darivanju djece nosio je socijalno-moralnu poruku: prednost su imala siromašna djeca. On je bio njihov “zaštitnik”. Stručnjaci Coca Cole odlučili su upotrijebiti ovaj image i poznatost Djeda Božićnjaka te ga tržišno iskoristiti. U tu svrhu malo su ga i “redizajnirali”. Od suhonjavog starčića napravili su dobroćudnog djedicu debeljka, a zelenu boju njegove trošne uniforme zamijenili su bojom koja je simbol Coca Cole – crvenom. Dok je izvorni “zeleni i suhonjavi” Djed Božićnjak bio u funkciji dobrote, socijalne osjetljivosti, Coca Colin je stavljen u funkciju potrošnje radi potrošnje. Od nositelja religiozno-etičke poruke Božića, pretvorio se u instrument potrošačkog, konzumerističkog društva. I tako je Coca Cola lukavom akcijom religiji i drevnim mitovima “otela” ovaj simbol spretno ga preobrazivši u svog “menadžera”.

PROFIT IZNAD RELIGIJE

Tijekom prošlosti i danas mnoge su kršćanske Crkve prosvjedovale protiv ove snažne komercijalizacije Božića koja skreće pozornost s njegove moralno-teološke poruke, utapajući ga u konzumerističko ludilo. U takvom opiranju komercijalizaciji ovog velikog blagdana sa snažnom religioznom i socijalnom porukom, Crkva, bez većih uspjeha, navodi izvornu tradiciju, napose sv. Nikolu. Ovaj svetac je bio božićna utjeha nade za siromašne, bolujuće i ucviljene. Njegova darovateljska dobrota bila je simbol Isusove solidarnosti sa svima koji trpe nevolju i oskudicu. Zato se rodio i došao na svijet. Darivanje je bilo neka vrsta socijalno-moralne poruke Božića, Isusovog rođenja. Sveti Nikola, dakle, djelovao je karitativno, a Djed Božićnjak komercijalno. No unatoč ovakvim inzistiranjima, Coca Colin komercijalizirani Djed Božićnjak presvučen u crveno, puno više odgovara duhu vremena kapitalizma od sv. Nikole i malog Isusa koji rođenjem u štalici odašilje poruku solidarnosti sa siromasima i obespravljenima. Ako bismo se malo našalili i smjestili ih u današnji kontekst, onda je sv. Nikola pravi antiglobalist dok je Djed Božićnjak neoliberal koji, osim logike tržišta, ne priznaje ništa drugo. I toj logici dosljedno služi. Za tu svrhu je i stvoren prije više od osamdeset godina u Coca Colinim marketinškim laboratorijima.

Kakve bi zaključke trebalo izvući iz posvemašnje komercijalizacije ovog velikog religioznog blagdana? Ponajprije, ona (komercijalizacija) upućuje na slabost i nemoć religije u odnosu na svjetovno društvo. Čini se naime da više potrošačko društvo utječe na narav slavljenja, življenja Božića i religije, nego što vrednote Božića i religije utječu na stil življenja svjetovnoga društva. Umjesto da Božić mijenja ljude, ljudi mijenjaju Božić uklapajući ga u jedan u nizu potrošačkih spektakala društva izobilja socijalno krajnje neosjetljivog. Puno lakše potrošačko društvo stavi religiozne blagdane u svoju službu, no što religija njemu uspijeva “nametnuti” svoje socijalno-etičke norme. Religija se tako ekonomizira, no ekonomija se ne humanizira. Njegovo veličanstvo Profit pak ne udaljulje ljude samo od Boga i Božića, već i jedne od drugih. U svijetu koje sve podređuje profitu nije upitno samo poštovanje prema Bogu i njegovim Tajnama, već i prema čovjeku i njegovom (be)smislu, njegovim pravima, njegovim najintimnijim stremljenjima. Naime, i aktualni Papa neumorno upozorava kako “zaborav Boga nužno vodi zaboravu čovjeka”, a u obraćanju europarlamentarcima nedavno upravo je konzumerizam prozvao kao jedan od simptoma toga zaborava.

NOVAC – JEDINA MJERA ŽIVOTA

Gospodin Luther Krank, glavni junak citiranog romana koji ismijava američki način božićevanja, daje naslutiti svojom “nevoljom” kako se Božiću u takvom svijetu raduju samo djeca i trgovci te pokoji pijanac ili žderonja. Njemu pak, sredovječnom gospodinu, Božić je prije svega briga, stres i (finacijska) obaveza od koje se dugo vremena mora oporavljati. I fizički i psihički.

No ipak, treba se nadati da njegova osobna frustracija i mišljenje nije postala univerzalna istina i pravilo. To bi bilo pogubno i za čovjeka, i za društvo. Jer bez utjehe poruke betlehemskog svjetla teško bi bilo (pre)živjeti u svijetu u kojem se sve mjeri novcem, koji je nužan svakome, ali kao sredstvo a ne svrha, tj. fetiš. Božić je ipak (neostvarena) mogućnost koja nas poziva da, osim novcem, svijet mjerimo i drugim mjerilima…

Sretan Božić, napose onima koje je uhvatio sindrom gospodina Kranka.

izvor:Laudato.hr, autor Ivica Šola

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Mons. Jure Bogdan: Pravi odgovor na zlo nije mržnja nego ljudska blizina i ljubav

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan je u subotu u propovijedi u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, na 26. obljetnicu masakra koje su u tom mjestu počinile JNA i paravojne srpske postrojbe, naglasio kako su pravi odgovor na zlo uvijek samo ljudska blizina, ljubav i pažnja, a ne osveta i mržnja jer mržnja donosi mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina.

“Ovdje kao i u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu,” rekao je mons. Bogdan na misi za sve stradale u Domovinskom ratu.

kod spomen-obilježja masovne grobnice „Ruža za poginule branitelje i civile“, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

“Osveta je nemoć izazvana zlom. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih, veliko je zlo,” rekao je i dodao da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj je bilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježen Dan sjećanja na žrtve masakra koji su u Škabrnjki počinili pobunjenici i JNA. Škabrnja je imala 86 žrtava.

Kod spomen obilježja vijence su položili državno izaslanstvo u kojemu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, ministar turizma Gari Cappelli i ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Oleg Butković, te izaslanstva Zadarske županije i brojnih braniteljskih i civilnih udruga.

Dan sjećanja na žrtve u Škabrnji završio je komemorativnim skupom na Trgu Franje Tuđmana i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispod središnjeg križa na Groblju sv. Luke. (Hina)

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Riječ domoljublje pokušava se izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke

Objavljeno

na

Objavio

Foto: zg-nadbiskupija

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u četvrtak 16. studenog u zagrebačkoj katedrali misu zahvalnicu u povodu pete obljetnice oslobađanja hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Biskup Šaško u uvodu euharistijskog slavlja istaknuo je kako je puno  dana koje je važno njegovati u hrvatskome spomenaru, ali su među njima posebno dragocjeni oni koji nose spomen hrvatske radosti.

Takav je dan, nastavio je, i onaj petak koji smo živjeli prije pet godina, s jasnim osjećajem da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i, što je najvažnije istine – rekao je Biskup.

Uvodeći u svoju homiliju Biskup se prisjetio večeri uoči donošenja oslobađajuće presude hrvatskim generalima, kada je u svetoj misi naviješteno isto Evanđelje kao i danas, ista Isusova riječ: Kraljevstvo je Božje među vama.

Svaki put u ozračju govora o hrvatskim braniteljima osjetim isto – prisutnost Kraljevstva koje postoji, živi, djeluje u srcima ljudi koji su spremni sebe darivati. I kada se ta nutarnja snaga očituje izvanjski, donosi čudesne plodove koje nitko ne može previdjeti niti ih tko može osporiti – rekao je biskup Šaško.

Istaknuo je kako u vremenima velikih progonstava i kušnja, neobranjeni, siromašni i zlostavljani lako dobiju dojam da je Bog daleko, da je napustio nadzor nad tijekom povijesti.

U takvim trenutcima prividne Božje odsutnosti, proroci posežu za apokaliptičkim načinom govora, apokaliptičkim, što znači razotkrivajućim, jer nastoje tu bezizlaznost osvijetliti svjetlom vjere, razotkriti stvarnost onoga što prekriva privid, da bi pomogli ljudima nastaviti hod – kazao je biskup.

U homoliji je upozorio na lažne proroke koji ljudima govore o površnim rješenjima, pokazuju ciljeve koji kratkotrajno bljesnu, ali nemaju vrijednosti, nude zamjenu za Boga i njegovo kraljevstvo, što otvara rane novih razočaranja.

Ako je uistinu Kraljevstvo Božje među nama onda se s pravom valja pitati jesmo li ga našli u svome životu, u životu bližnjih, svoga naroda? U ozračju branitelja možemo pronaći u izobilju. Čitajući i listajući knjige koje su sačuvale spomen na obranu Hrvatske od srpskih zlostavljača, pa tako i monografiju o Specijalnoj policiji; gledajući fotografije i lica, bio sam potaknut moliti.

Takve se knjige mogu listati kao i druge, može ih se pokušati čitati, ali iznad toga pokušaja živi svijest da te knjige nemaju korica, da je listova puno više i da ih prolaznost ne može uvezati. I zagledan u lica živih i pokojnih, uz molitvene zazive – hvala ti Gospodine za njih – zagledan u prizore: bolne, šaljive, nježne i potresne, javlja se pitanje: Što ih povezuje i odakle im snaga? – naglasio je Biskup.

Govoreći o značenju riječi specijalan, podsjetio je Biskup da specijalnim danas zovemo sve ono što je zbog nečega posebno.

Pripadnici specijalnih postrojba nosili su upravo taj poziv: biti početak, prepoznatljiv i nošen ljubavlju. Često puta neprimjetni, ali itekako prisutni. Poput klice iz koje su se širile grane oduševljenja i poleta, poput kvasca koji je dao da bude dovoljno hrane za sve – rekao je.

Kazao je kako naš kršćanski spomen nije prikovanost uz prošlost, već je on uvijek izvor novoga, baš kao i euharistija u kojoj se spominjemo i obnavljamo Kristovom prisutnošću te postajemo dionicima Božjega vremena, Božje sadašnjosti.

Važno je i da spomenici u Hrvatskoj budu odrazi istine, odrazi s lica mladića i djevojaka, čije živote ne smijemo samo prelistati; odrazi trpljenja koji daju odgovore zašto se i danas vrijedi žrtvovati za domovinu, u vremenu kada se riječ domoljublje pokušava izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke. Lijepo je da smo nakon pet godina ponovno došli baš ovamo pronaći toplinu hrvatske radosti. Njeni će ju neprijatelji svakako gušiti, osporavati njenu snagu, prikazivati ju kao dvojbenu i nepotrebnu. Bez nje postajemo umorni, ranjivi, otuđeni. No, kraljevstvo je Božje među nama. To je istinski razlog radosti, sigurnosti i nesebičnosti. Tu je i snaga budućnosti naše domovine – zaključio je biskup Šaško u svojoj homiliji.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bila su četrnaestorica svećenika. Slavlju su prisustvovali i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, umirovljeni generali Hrvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Mirko Šundov, pripadnici Specijalne policije te hrvatski branitelji.

Nakon euharistijskog slavlja, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta upriličeno je predstavljanje monografije ”Specijalna policija u Domovinskom ratu”

Vukovarci i Hrvatska se u studenom prisjećaju najtužnijeg dana i strahota velikosprske agresije

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari