Pratite nas

Religija i Vjera

Božićna čestitka kardinala Bozanića

Objavljeno

na

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je božićnu čestitku vjernicima u domovini i inozemstvu, u kojoj je istaknuo da se Bog rođenjem svojega Sina nastanio među ljudima, da bi nas spasio unatoč svim našim slabostima, i zato na Božić slavimo bezuvjetnu Božju ljubav, utjelovljenu u Isusu Kristu.

Bog nas u blagdanu rođenja svojega Sina Isusa od Djevice Marije pohađa baš na izmaku godine. Doba je to kada su dani kratki, a noći duge.

Doba je to kada čovjekov hod nerijetko oteža; kada čovjek, usred iscrpljenosti od svakodnevnih nastojanja i životnih borba, često pita: kako dalje? I kao da to nije dovoljno, jer i ovih nas dana potresaju vijesti o strašnim ratovima te nasilju koje svijetom širi zloguki osjećaj zebnje. Kako se u takvom ozračju istinski raspoložiti za slavlje Božića?

Molim vas da nikada ne posumnjamo u ovo što ću sada reći: Bog se nije rodio zato da bi čovjeka obvezao slaviti Božić. Upravo suprotno.

Bog se rođenjem svojega Sina nastanio među nama, da bi nas spasio unatoč svim našim slabostima. To je bezuvjetna Božja ljubav. Na Božić slavimo Božju ljubav, utjelovljenu u Isusu Kristu, istaknuo je u čestitci kardinal Bozanić.

O Božjoj bi se ljubavi prema čovjeku, o njegovu odnosu prema svakome od nas moglo govoriti na onoliko načina koliko je i ljudi na svijetu, dodao je.

Postavši čovjekom, Isus je postao jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu. Svakoga je od nas Bog drukčije dotaknuo, a taj je dodir samo nama poznat. ‘Svojim se utjelovljenjem Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom.

Radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem’ (GS, 22). Otajstvo utjelovljene Riječi, što ga slavimo na Božić, najpotpunije tumači čovjeku tko je čovjek. Po Isusu rođenom u Betlehemu svatko je od nas otajstveno povezan s Bogom, naglasio je kardinal Bozanić.

U božićnoj čestitci zagrebački nadbiskup je također naveo da nam Božić govori o Bogu, o Božjim osobinama, o Božjem odnosu prema nama, o Božjoj blizini, o Božjoj nenametljivosti, o Božjoj obazrivosti. O tome nam govori i biblijska predaja o Isusovu rođenju.

Isus je došao na svijet, a da nije poremetio mir nijedne ljudske kuće. Rodio se u štalici. Nebeski Otac za rođenje svojega Sina nije organizirao kraljevski doček.

Prvi su mu se poklonili siromašni pastiri. Mudrace, pak, s istoka sjaj jedne zvijezde dopratio je do Isusa u Betlehemu. On je zato Emanuel s nama Bog!, rekao je Bozanić.

Zagledani u božićno otajstvo upitajmo se kako bi izgledali odnosi među ljudima: u obitelji, među prijateljima, na radnom mjestu, u školi, znanosti, kulturi, medijima i uopće u društvu, kada bi svakoga vodila božićna obazrivost, nenametljivost, ta osobina po kojoj se nikada osobni ili grupni interesi ne stavljaju ispred dobra drugih?, kazao je kardinal Bozanić dodavši: Imajmo hrabrosti postaviti pitanje: kako bi se razvijali odnosi u svijetu, u kojem vlada sveprisutnija napetost, kada ne bi bilo nametljivosti i sebičnosti koja ugrožava slobodu drugih ljudi, naroda i država?

Nismo li i u našem hrvatskom društvu tako često žrtve nametnutih i proizvedenih sukoba? Pitanja je mnogo, no sada valja stati jer, siguran sam, postoji način da se, baš u svjetlu Božića, procijeni svaki osobni i društveni odnos.

Gdje god je prisutna nametljivost, sebičnost, nepoštivanje drugoga u njegovu ljudskom dostojanstvu, trpi i čovjek i društvo; gdje god se rađa božićno poštivanje ljudskog dostojanstva, svi su na dobitku, naglasio je kardinal Bozanić.

Zagrebački nadbiskup podsjetio je kako je papa Franjo u netom završenoj Godini milosrđa prizvao u svijest ljudima današnjice da je Božje ime milosrđe – a milosrđe je uvijek posve nenametljivo. Ono je, rekli bismo, Božji model djelovanja.

Na Božić, kada slavimo svetkovinu Isusova rođenja, smijemo ustvrditi da je Isusovo rođenje u Betlehemu, rođenje istinskoga milosrđa koje jedino spašava čovjeka.

Stoga, dodao je Bozanić, i za ove božićne dane vrijede Papine riječi koje rado prenosim: ‘Ovo je vrijeme milosrđa. Svaki je dan našega hoda prožet Božjom prisutnošću koja vodi naše korake snagom milosti koju Duh ulijeva u srce, kako bi ga oblikovao i učinio sposobnim ljubiti. Vrijeme je milosrđa za sve i za svakoga, kako nitko ne bi pomislio da je izuzet iz Božje blizine i snage njegove nježnosti.

Vrijeme je milosrđa kako bi oni što su slabi i nezaštićeni, daleki i sami, uzmogli primijetiti prisutnost braće i sestara koji ih pridižu u njihovim potrebama. Vrijeme je milosrđa kako bi siromasi na sebi osjetili pogled poštovanja, ali i pozornosti onih koji, nakon što su pobijedili ravnodušnost, otkrivaju bitno u životu’ (papa Franjo, Apostolsko pismo Misericordia et misera, 21).

Božićnu čestitku kardinal Bozanić završava porukom: Bog nam je u Isusu rođenom u Betlehemu došao milosrdno, nježno i nenametljivo, a nastanit će se u nama u onoj mjeri u kojoj mu dopustimo.

Čestitajući svima Božić, od srca želim i Boga usrdno molim, da se to milosrđe novorođenoga Sina Božjega, koji je ljubav sama, nastani u svakome od nas, i trajno prožme sve naše osobne i društvene odnose: u našim obiteljima, Crkvi, Domovini, u čitavom svijetu koji čezne za mirom. Svima sretan Božić!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Povijesni susret hrvatskih katoličkih biskupa i episkopa Srpske pravoslavne crkve

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska biskupska konferencija

Danas je u Požegi u Biskupskom domu održan susret episkopa Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj i predstavnika Hrvatske biskupske konferencije. Na susret je pozvao požeški biskup i predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog Antun Škvorčević.

Iz Srpske pravoslavne Crkve na susretu je sudjelovao mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić; episkop gornjo-karlovački Gerasim Popović; episkop slavonski Jovan Ćulibrk; episkop dalmatinski Nikodim Kosović te episkop osječko-poljski i baranjski Heruvim Đermanović.

Uz domaćina, biskupa Škvorčevića, Hrvatsku biskupsku konferenciju na susretu su predstavljali zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić te hvarski biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Petar Palić, priopćeno je iz Hrvatske biskupske konferencije.

Biskupi i episkopi su u razgovoru obrazložili važnost njihovih susretanja u službi promicanja otvorenosti, povjerenja, dobrohotnosti, razumijevanja, uklanjanja predrasuda. Istaknuli su da je u Hrvatskoj na javnoj sceni velika količina negativnih stavova, zlonamjernih pristupa, bavljenja negativnostima kod drugih, a prelaženja preko vlastitih, što razdvaja ljude, stvara nepovjerenje i udaljuje jedne od drugih. Biskupi i episkopi istaknuli su kako žele ohrabriti vjernike da promiču zajedništvo iznad svake nacionalne i političke isključivosti, dodaje se u priopćenju Hrvatske biskupske konferencije.

Razgovaralo se o aktualnostima iz javnog života, s obzirom na rasprave o stradanjima brojnih ljudi u II. svjetskom ratu i neposredno nakon njega, te o još neizliječenim ranama koje je u dušama mnogih ostavio rat od 1991. do 1995., kako Hrvata tako Srba. O tome su katolički biskupi i episkopi Srpske pravoslavne crkve dali i posebnu Izjavu.

‘Spomenuli smo se teških stradanja srpskog i hrvatskog naroda te drugih građana Hrvatske tijekom nedavne prošlosti u ratnim sukobima, progonima i ubijanjima, uzrokovanima mržnjom. Svjesni smo da međusobnim optuživanjem, manipuliranjem povijesnom istinom, interpretacijom ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri, ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti. Zauzimamo se da se znanstveno istraži i argumentirano utvrdi istina o stradanju za vrijeme II. svjetskog rata i u vrijeme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. kako bi se prestalo licitirati s brojem stradalih te im vratilo dostojanstvo koje imaju kao žrtve.

Duboko žalimo svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti, te svjedočimo da sve zlo i nepravde nanesene prema njima „nadmoćno pobjeđujemo u Onome koji nas uzljubi“ (Rim 8,37). Polazište našeg pastirskog djelovanja u hrvatskom društvu jest čvrsto uvjerenje da nas je Bog »pomirio po Kristu i povjerio nam službu pomirenja« (2 Kor 5,18). Stoga molimo da se na nama ostvari Isusova riječ: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,36), da svojim praštanjem budemo veći od počinjenog zla koje nas je ponizilo, te bez osvetničkih misli i osjećaja mržnje u čistom pamćenju čuvamo spomen na naše nedužne žrtve, liječimo ranjene duše, promičemo povjerenje i razumijevanje među pojedincima i narodima i na taj način evanđeoskim putem postavljamo čvrste temelje boljoj i pravednijoj budućnosti u našoj domovini za svakog čovjeka.

Neka Gospod blagoslovi naše bratske osjećaje, dobrohotne misli i iskrene nakane’, stoji u zajedničkoj Izjavi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Danas slavimo blagdan Krštenja Gospodinova

Objavljeno

na

Objavio

Današnjom nedjeljom, svetkovinom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme.

Kod krštenja na Jordanu ističe se i ljudsko i Božansko u Isusu Kristu: Isus se mogao krstiti samo kao čovjek, a sam Otac Nebeski potvrdio je za Isusa da je njegov ljubljeni Sin.

„Pošto Isus bijaše kršten i izašao iz vode, otvori se nebo, a on vidje Duha Božjega gdje, poput golubice, silazi nad njim. I začu se glas s neba: Ovo je moj ljubljeni sin, u kome mi sva milina.“ (Mt 3,16-17)

Slaveći blagdan Krštenja Gospodinova sjećamo se dolaska Isusa Krista na rijeku Jordan gdje ga je na početku njegova javnog djelovanja krstio sv. Ivan. To je čin koji nas poziva na obraćenje, na novi život i vjernost savezu koji je Bog sklopio sa svojim izabranim narodom. Isus Krist tim činom želi pokazati da nam je u svemu jednak osim u grijehu. Njegovim silaskom u vodu započinje novo doba čovječanstva i novi život.

Crkva od najstarijih vremena u krštenju Isusovu gleda navještaj našega krštenja. Ipak, postoji velika razlika između Ivanova krštenja i sakramenta krštenja koji mi primamo. Ivanovo krštenje bilo je znakom obraćenja. Po Isusovoj muci i smrti sakrament krštenja prima otkupiteljsku snagu.

Mnogi ljudi su tada dolazili ozbiljnom, asketskom propovjedniku na Jordanu, da izmjene svoj život, a uranjanje u vodu trebalo je biti znak za to.

Isusov put na krštenje u Jordanu imalo je drugi smisao. On je na početku svoga javnog djelovanja stavio znak i želio pokazati do čega mu je stalo. Stao je u dugu kolonu grešnika, koji su pokajnički došli k Ivanu, kao da je jedan od njih. Ne stidi se biti u njihovom društvu, kao što je to kasnije i pokazao. “Došao sam zbog grešnika, a ne zbog pravednika”.

Krštenje Isusovo pokazuje cilj njegova poslanja – kazati nama grešnicima, da nas Bog ljubi.  Danas je dan kad se prisjećamo našeg krštenja, naših odluka u vjeri da se krste naša djeca. I tako po krštenju postajemo ljudi koji su izabrani oko dobrih djela i koji bi trebali biti što revniji činiti dobra djela.

Kod našega krštenja Bog nam kaže svoj ‘da’ za cijeli život i tako živimo unutar svojih obitelji i zajednica.

(laudato.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari