Pratite nas

Religija i Vjera

Božićna čestitka kardinala Bozanića

Objavljeno

na

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić uputio je božićnu čestitku vjernicima u domovini i inozemstvu, u kojoj je istaknuo da se Bog rođenjem svojega Sina nastanio među ljudima, da bi nas spasio unatoč svim našim slabostima, i zato na Božić slavimo bezuvjetnu Božju ljubav, utjelovljenu u Isusu Kristu.

Bog nas u blagdanu rođenja svojega Sina Isusa od Djevice Marije pohađa baš na izmaku godine. Doba je to kada su dani kratki, a noći duge.

Doba je to kada čovjekov hod nerijetko oteža; kada čovjek, usred iscrpljenosti od svakodnevnih nastojanja i životnih borba, često pita: kako dalje? I kao da to nije dovoljno, jer i ovih nas dana potresaju vijesti o strašnim ratovima te nasilju koje svijetom širi zloguki osjećaj zebnje. Kako se u takvom ozračju istinski raspoložiti za slavlje Božića?

Molim vas da nikada ne posumnjamo u ovo što ću sada reći: Bog se nije rodio zato da bi čovjeka obvezao slaviti Božić. Upravo suprotno.

Bog se rođenjem svojega Sina nastanio među nama, da bi nas spasio unatoč svim našim slabostima. To je bezuvjetna Božja ljubav. Na Božić slavimo Božju ljubav, utjelovljenu u Isusu Kristu, istaknuo je u čestitci kardinal Bozanić.

O Božjoj bi se ljubavi prema čovjeku, o njegovu odnosu prema svakome od nas moglo govoriti na onoliko načina koliko je i ljudi na svijetu, dodao je.

Postavši čovjekom, Isus je postao jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu. Svakoga je od nas Bog drukčije dotaknuo, a taj je dodir samo nama poznat. ‘Svojim se utjelovljenjem Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom.

Radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem’ (GS, 22). Otajstvo utjelovljene Riječi, što ga slavimo na Božić, najpotpunije tumači čovjeku tko je čovjek. Po Isusu rođenom u Betlehemu svatko je od nas otajstveno povezan s Bogom, naglasio je kardinal Bozanić.

U božićnoj čestitci zagrebački nadbiskup je također naveo da nam Božić govori o Bogu, o Božjim osobinama, o Božjem odnosu prema nama, o Božjoj blizini, o Božjoj nenametljivosti, o Božjoj obazrivosti. O tome nam govori i biblijska predaja o Isusovu rođenju.

Isus je došao na svijet, a da nije poremetio mir nijedne ljudske kuće. Rodio se u štalici. Nebeski Otac za rođenje svojega Sina nije organizirao kraljevski doček.

Prvi su mu se poklonili siromašni pastiri. Mudrace, pak, s istoka sjaj jedne zvijezde dopratio je do Isusa u Betlehemu. On je zato Emanuel s nama Bog!, rekao je Bozanić.

Zagledani u božićno otajstvo upitajmo se kako bi izgledali odnosi među ljudima: u obitelji, među prijateljima, na radnom mjestu, u školi, znanosti, kulturi, medijima i uopće u društvu, kada bi svakoga vodila božićna obazrivost, nenametljivost, ta osobina po kojoj se nikada osobni ili grupni interesi ne stavljaju ispred dobra drugih?, kazao je kardinal Bozanić dodavši: Imajmo hrabrosti postaviti pitanje: kako bi se razvijali odnosi u svijetu, u kojem vlada sveprisutnija napetost, kada ne bi bilo nametljivosti i sebičnosti koja ugrožava slobodu drugih ljudi, naroda i država?

Nismo li i u našem hrvatskom društvu tako često žrtve nametnutih i proizvedenih sukoba? Pitanja je mnogo, no sada valja stati jer, siguran sam, postoji način da se, baš u svjetlu Božića, procijeni svaki osobni i društveni odnos.

Gdje god je prisutna nametljivost, sebičnost, nepoštivanje drugoga u njegovu ljudskom dostojanstvu, trpi i čovjek i društvo; gdje god se rađa božićno poštivanje ljudskog dostojanstva, svi su na dobitku, naglasio je kardinal Bozanić.

Zagrebački nadbiskup podsjetio je kako je papa Franjo u netom završenoj Godini milosrđa prizvao u svijest ljudima današnjice da je Božje ime milosrđe – a milosrđe je uvijek posve nenametljivo. Ono je, rekli bismo, Božji model djelovanja.

Na Božić, kada slavimo svetkovinu Isusova rođenja, smijemo ustvrditi da je Isusovo rođenje u Betlehemu, rođenje istinskoga milosrđa koje jedino spašava čovjeka.

Stoga, dodao je Bozanić, i za ove božićne dane vrijede Papine riječi koje rado prenosim: ‘Ovo je vrijeme milosrđa. Svaki je dan našega hoda prožet Božjom prisutnošću koja vodi naše korake snagom milosti koju Duh ulijeva u srce, kako bi ga oblikovao i učinio sposobnim ljubiti. Vrijeme je milosrđa za sve i za svakoga, kako nitko ne bi pomislio da je izuzet iz Božje blizine i snage njegove nježnosti.

Vrijeme je milosrđa kako bi oni što su slabi i nezaštićeni, daleki i sami, uzmogli primijetiti prisutnost braće i sestara koji ih pridižu u njihovim potrebama. Vrijeme je milosrđa kako bi siromasi na sebi osjetili pogled poštovanja, ali i pozornosti onih koji, nakon što su pobijedili ravnodušnost, otkrivaju bitno u životu’ (papa Franjo, Apostolsko pismo Misericordia et misera, 21).

Božićnu čestitku kardinal Bozanić završava porukom: Bog nam je u Isusu rođenom u Betlehemu došao milosrdno, nježno i nenametljivo, a nastanit će se u nama u onoj mjeri u kojoj mu dopustimo.

Čestitajući svima Božić, od srca želim i Boga usrdno molim, da se to milosrđe novorođenoga Sina Božjega, koji je ljubav sama, nastani u svakome od nas, i trajno prožme sve naše osobne i društvene odnose: u našim obiteljima, Crkvi, Domovini, u čitavom svijetu koji čezne za mirom. Svima sretan Božić!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveta Rita – svetica nemogućeg

Objavljeno

na

Objavio

Zaštitnica je bolesnika, ranjenika, žrtava bračnog nasilja i pogrda, problematičnih brakova, očajničkih podviga, zaboravljenih i izgubljenih slučajeva.

Današnja sveta zaštitnica je Rita iz Cascije (Rita da Cascia), talijanska redovnica augustinka, mističarka. Rođena je 1381. kao Margherita Lotti u naselju Roccaporena (općina Cascia, provincija Perugia, Umbrija).

Kći pobožnih roditelja, jedinica, od djetinjstva je sanjala da će postati redovnica, ali se po roditeljskoj želji udala vrlo mlada. Njezin muž, Paolo Mancini, gradski stražar, bio je naprasit i grub čovjek, ali ona ga je svojom blagošću i strpljivošću pripitomila, približila dragom Bogu i ostvarila obiteljsku sreću.

Zatim ju je pogodio udarac za udarcem. Muž joj je ubijen iz zasjede, a potom su joj u roku od godine dana umrla oba sina. S 36 godina, počela je opet razmišljati o ulasku u samostan. Uputila se u obližnju Casciju, u augustinski samostan svete Marije Magdalene, ali su je redovnice kao udovicu nasilno ubijenog muža najprije odbile. Naposljetku je ipak uspjela, a po jednoj predaji po noći su je u samostan uveli njezini sveci zaštitnici, Ivan Krstitelj, Augustin i Nikola iz Tolentina.

Dobrotvorka i mirotvorka, u samostanu je puno molila, razmatrala o Isusovoj muci i zamolila Isusa da postane sudionica njegove muke. Zadobila je ranu na čelu koja ju je podsjećala na Isusovu trnovu krunu, krvarila 15 godina i nije više zarasla. Činila je strogu pokoru i postila. Mnogo je patila i zadnjih godina bila prikovana za svoj siromašni samostanski ležaj.

Preminula je u Casciji na današnji dan, 22. svibnja 1457. Narod ju je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveticu, a pobožnost prema njoj raširila se po mnogim zemljama. Blaženom ju je 1627. proglasio papa Urban VIII, a svetom 1900. papa Leon XIII., nazvavši je „dragocjenim biserom Umbrije“.

Zazivaju je kod neplodnosti, osamljenosti, bolnih rana i bolnih tijela, očajnih stanja, naizgled nemogućih i nerješivih problema i slučajeva jer usprkos mnogih nedaća i gubitaka nikada nije gubila vjeru u Svevišnjega.

Zaštitnica je bolesnika, roditelja, udovica, majki, ranjenika, žrtava bračnog nasilja i pogrda, problematičnih brakova, očajničkih podviga, zaboravljenih i izgubljenih slučajeva te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Laudato.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

21. studenog – Marija Majka Crkve

Objavljeno

na

Objavio

„Marija, kao Majka Krista, Majka je vjernika i pastira, Majka Crkve“

Na Duhovski ponedjeljak Crkva slavi spomendan Marije Majke Crkve. Ovaj naslov poznat je vjernicima već od prvih vremena. Temelji se na Božanskom materinstvu, na Marijinoj aktivnoj prisutnosti s Kristom u djelu spasenja ljudskoga roda, što je temeljni odnos Marije s Crkvom.

Stoga je papa Pavao VI. kao krunu Drugog vatikanskog sabora, 21. studenog 1964., proglasio Mariju „Majkom Crkve“, majkom svega Božjeg naroda, vjernika i pastira, koji je nazivaju majkom ljubaznom, i želi da tim imenom presveta Djevica bude još više čašćena i zazivana od svega kršćanskog naroda.

Budući da je Ona Majka Isusa Krista, koji je od prvog trenutka svojeg utjelovljenja u njezinu djevičanskom krilu Glava i svojega mističnog Tijela, što je Crkva, Marija je i Majka Crkve.

„Marija, kao Majka Krista, Majka je vjernika i pastira, Majka Crkve“, rekao je papa Pavao VI.

Kod nas se štovanje Marije Majke Crkve proširilo na poticaj zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića, na čiju je molbu sv. papa Ivan Pavao II. 1979. godine odobrio uvođenje blagdana Blažene Djevice Marije Majke Crkve za cijelo područje Biskupske konferencije bivše Jugoslavije te je također odredio da se on slavi svake godine na Duhovski ponedjeljak.

Marija je Majka Crkve, ne kao neko daleko i nedostupno biće, već kao blaga i osjećajna majka, koja se brine za Crkvu Božju i za sve čovječanstvo koje hodi prema vječnoj domovini, u zagrljaj Trojedinoga Boga.

Presveta Djevice, Majko Crkve, bezgrešna Marijo!
Tebi predajem svoju dušu i tijelo.
Sve molitve i djela i trpljenja.
Sve što jesam i što posjedujem.
Skrušena srca predajem ti se u okove ljubavi!
Ostavljam ti potpunu slobodu da se koristiš sa mnom
za izbavljenje ljudi i na pomoć svetoj Crkvi, kojoj si Majka.
Želim od sada činiti sve s tobom, po tebi i za tebe.
Znam da vlastitim snagama ništa ne mogu.
Ti, pak, sve možeš što je po volji tvoga Sina i uvijek pobjeđuješ.
Učini, dakle, Pomoćnice vjernih, da moja obitelj, župa i cijela Domovina
budu istinskim kraljevstvom tvojim i tvojega Sina.
Amen.

(vjeraidjela.com/Laudato)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati