Pratite nas

Religija i Vjera

Božićna poruka nadbiskupa Barišića: Bog Otac obdari nas svakim blagoslovom u Betlehemskom djetetu

Objavljeno

na

1. Draga braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam u ozračuju Božićne radosti. Velik je razlog radosti i pozdrava.

Bog Otac obdari nas svakim blagoslovom u Betlehemskom djetetu, svome Sinu rođenom od Blažene Djevice.

Radosna vijest Neba pokreće nas i okuplja na slavlje raspjevanog Božića te nas potiče na zajedništvo i darivanje.

Betlehemsko dijete, nebo ti daruje anđele, zemlja ti pruža svoje darove, a što da ti mi poklonimo? Poklanjamo Ti Majku Djevicu – kliče Istočna Crkva. „Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen…“ (Gal 4, 4). „A djevica se zvala Marija.“ (Lk 1, 27) Ona, blagoslovljena među ženama, od anđela je nazvana „puna milosti“.

Zahvaljujući ovoj ženi koju je Gospodin uzdigao na najveće moguće dostojanstvo žene – Majke – Bogorodice, Bog je postao čovjekom da nas u svome Sinu obdari dostojanstvom sinova i kćeri Božjih.

2. Braćo i sestre, slavimo Božić – Božji dar u godini koju posvećujemo majkama i majčinstvu. Što bi bio Božić bez majke? Praznina. Tama. Majka je svjetlo koje nas obasjava, ognjište koje grije. Majka okuplja svoje sinove i kćeri; ona je središte oko kojeg se grade svi obiteljski odnosi. Majka je duhovno svetište – obiteljski hram.

Svojom nježnošću, ljubavlju, pažnjom i sebedarjem gradi toplinu obiteljskog doma. Majka je svetinja – kraljica ljepote. Zato je svaka majka lijepa. Njezina ljepota izvire iz dubine srca, a očituje se u sjaju oka i milini lica. Optimizmom i vedrinom hrabri i nosi članove svoje obitelji. Majka je blagoslov za obitelj, a po obitelji blagoslov je za društvo i čovječanstvo.

3. Po ljepoti, Blažena Djevica Marija je iznad svih majki. Ona, milosti puna, je najuzvišenija Majka jer je njezina djevičanska ljepota Božje djelo. Marija ne blista zbog sebe same. Zamilovana je i osjenjena Duhom Božjim. Po bezgrješnoj ljepoti svijetu dolazi najuzvišeniji dar – Božić, Bog koji čovjekom posta, Spasitelj koji se u štalici rodi.

Po novorođenom djetetu, Licu Božjeg milosrđa, otkriva nam se Bog Otac, ali nam se istovremeno objavljuje i sva istina o čovjeku. „…Na sliku Božju On ga stvori, muško i žensko, stvori ih.“ Bog je stvorio čovjeka, muškarca i ženu, na svoju sliku. Po izvješću Knjige Postanka stvorio ih je istovremeno (Post 1, 27); žena je radi muškarca, muškarac je radi žene. Blagoslovljeni su. I to ne bilo kako, već svakim blagoslovom nebeskim i zemaljskim. Čovjek – slika Božja jest biće u odnosu.

Ovaj odnos ne znači inferiornost, podčinjenost, otuđenost, već dostojanstvo osobe u različitosti koja se nadopunjuje. Stvoriteljeva zaštita različitosti i jednakog dostojanstva muškarca i žene, ako nije prisutna u našim konvencijama i deklaracijama, onda su ne samo pogrešne, već i opasne. Ovo biblijsko sjeme zaštite osobe u različitosti osoba jednakog dostojanstva treba klijati na svim poljima i u svim vremenima povijesnog rasta društva i ljudskog roda.

4. Nažalost, današnji mentalitet pruža nam drugačiju sliku odnosa muškarca i žene koja ide od podčinjenosti žene, prezira, podcjenjivanja, iskorištavanja koje dovodi ženu da niječe svoju ženstvenost pa do emancipacije koja ženu zatvara gotovo u samodostatnost. Grijeh je stvorio i stvara razdor i poremećaj odnosa muškarca i žene te je unio i unosi nasilne odnose. Nasilje je bezbožno, nehumano i opasno.

Zabrinjavajuće je što ono postaje „kućno – domaće“, što ulazi čak i u najzaštićenije zajedništvo braka i obitelji. Egoizam je svojevrsno nasilje koje ponižava, napušta i na kraju vrijeđa dostojanstvo supruge, ali i supruga. Ako nasilje zahvati još i majčino krilo – utrobu, onda se ne može više graditi svijet mira i poštovanja života drugih. Ako ljudski život više nije siguran niti u majčinoj utrobi, gdje to drugdje može biti?

Nije li i ovo strašni oblik nasilja nad ženom – majkom, kojega i sama žena prihvaća i čini nad samom sobom i svojim najuzvišenijim dostojanstvom – biti majkom? A Betlehemsko dijete u licu Marije i Josipa prepoznaje Očevu ljubav. Po njihovim rukama, malen i nemoćan, prima svaku sigurnost i zaštitu. U njihovom domu osjeća svu toplinu i radost. Betlehemska obitelj uzor je svih obitelji, a Marija i Josip su ostvarenje istinskog majčinstva i očinstva.

5. U Božjem planu žena je posebna i jedinstvena. Slika je Božja. Svaki pokušaj uspoređivanja žene s modelom muškarca pogrešan je, ograničen i suprotan Božjem planu. Žena se može uspoređivati jedino sa svojom iskonskom vrijednošću, s istinom po kojoj zna da je slika Božja, Božje ljubljeno i željeno stvorenje. Bog je otajstvo i u sebi ima i očinske i majčinske oznake. Žena – majka je, kao i muškarac – otac, slika Oca Nebeskoga, njegove nježnosti, ljubavi i milosrđa. Govoreći na naš ljudski način, za Boga bismo mogli reći da je i „otac“ i „majka“.

Prorok Izaija uspoređuje Boga s majčinskom ljubavlju kada kaže: „Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi i koja zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.“ (Iz 49, 15) Bog nas tješi poput majke koja tješi svoju djecu. Sam Isus govoreći o svom Ocu često upotrebljava sliku iz svakodnevnog života žene. Žena sa svojim osjećajima ljubavi, radosti, nježnosti, blagosti, nadanja i strpljivosti, najbolje može izraziti Božje milosrđe i blizinu prema nama. Žena – majka duboko očituje dokle dopire dobrota Oca Nebeskoga.

Kao ona koju ljubav cjelovito prožima, majka ne djeluje zbog naredbe i računice, već iz ljubavi i darovanosti. Majka poput Boga ljubi i kada nije ljubljena. U darivanju novog života svojem djetetu ponavlja one iste riječi koje je Bog izrekao u stvaranju svakog čovjeka, a još i više u rođenju Betlehemskog djeteta: „Lijepo je da ti jesi! Ljubljen si! I to zauvijek!“ Doista, majčina ljubav slika je utjelovljenje ljubavi Oca Nebeskoga.

6. U židovskoj subotnjoj liturgiji žena je palila i blagoslivljala svjetlo, simbol dara života. Ona je prenosila iskustvo objave, a suprug njezin sadržaj. O toj različitoj, ali povezanoj ulozi majke i oca u obitelji svjedoči nam i događaj Božjeg rođenja. Bog Otac povjerava svojega Sina Mariji i Josipu. Neizmjerna je važnost za svako dijete da bude voljeno i odgajano i od majke i od oca.

Cjeloviti odgoj zahtjeva zajedništvo roditelja, i samo njihova uzajamnost do kraja upotpunjuje roditeljski odgoj. No, stvarnost nam pokazuje da u odgoju djece često nedostaje otac ili majka. Ima slučajeva hladnih i tamnih periferija. Ali i tamo i takvima dolazi Betlehemsko dijete. Nikoga ne odbacuje, sve prihvaća i svima nam poručuje da imamo Oca! Ljubav koja je u sebi i otac i majka. Zbog toga psalmist s pravom govori: „Ako me otac i mati ostave, Gospodin će me primiti.“ (Ps 27, 10)

7. Nedostatak majke ili oca otežava cjeloviti odgoj. Betlehemsko dijete nije rođeno samo od jedne žene – majke, već je povjereno obitelji kako bi mogao rasti u „mudrosti, dobi i milosti pred Bogom i ljudima.“ (Lk 2, 52) Želio je poput nas ljudi biti čovjek. Na tom putu pratila ga je i „božanska blizina“ po Marijinu majčinstvu i po Josipovu očinstvu. Obitelj je prva škola gdje se zajedničko dobro očituje i raste, gdje se događa preobrazba „ja“ u „mi“; prijelaz od individualizma u zajedništvo koje nas otvara općem dobru.

Između obitelji i društva postoji dodir i utjecaj, tako da u toj prirodnoj simbiozi granice skoro nestaju. Ipak se nadamo da će „vrata i prozori“ obitelji odoljeti nekim izvanjskim pritiscima i navalama koji je obezvrjeđuju i u svojoj čudnoj viziji guraju u neobične i neprepoznatljive oblike zajedništva. Ako je obitelj duša društva, onda žena – majka, koja je duša u obitelji, duša je i društva.

8. Dragi roditelji, draga majko i oče, očinstvo i majčinstvo dva su lica jednog roditeljskog poslanja. To je i geslo našeg trogodišnjeg hoda za Susret hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu – Solinu 15.-16. rujna 2018. Neka u vašem raspjevanom obiteljskom Božiću Betlehemsko dijete osjeti i prepozna Božju ljubav utjelovljenu u vašoj međusobnoj ljubavi. Mali Isuse, blagoslovi sve obitelji, sve žene, majke i očeve, a osobito blagoslovi žene koje u svome braku nisu mogle doživjeti radost majčinstva.

Draga braćo i sestre, želim vam sretan Božić i svakim blagoslovom, nebeskim i zemaljskim, ispunjenu Novu 2018. godinu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa Franjo: Čin pobačaja mogao bi se usporediti s angažiranjem plaćenog ubojice

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo u subotu je rekao da se, kada je posrijedi zabrana pobačaja, ne radi o pitanju vjere nego o pitanju čovjeka, dodajući da bi se čin pobačaja mogao usporediti s angažiranjem plaćenog ubojice.

“Je li zakonito uništiti ljudski život kako bi se riješio problem? Je li dopušteno unajmiti plaćenog ubojicu da riješi taj problem? Ne pozivajte se na vjeru u nečemu u čemu bi se u prvi plan trebao staviti čovjek”, rekao je Franjo.

Argentinski papa govorio je pred sudionicima simpozija na kojemu se raspravljalo o borbi protiv medicinski indiciranog pobačaja kojemu se pribjegava u slučaju kada se tijekom trudnoće otkriju teške malformacije fetusa.

“Ni za jedno ljudsko biće ne može se kazati da nije stvoreno za život”, kazao je Papa, čak i kad je nerođeno dijete osuđeno na skoru smrt.

U takvim slučajevima briga za teško bolesno dijete nije uzaludna, već pomaže roditeljima da se suoče s tugom te da o tomu ne razmišljaju kao o gubitku već kao o jednoj životnoj fazi. To će dijete zauvijek ostati u njihovim životima da bi ga oni mogli voljeti, rekao je Sveti Otac.

Umjesto da predlaže medicinski indicirani pobačaj Papa smatra da bi trebalo stvoriti “mrežu ljubavi”, što bi omogućilo da se spriječi strah od bolesti i patnje i da se obitelj osudi na izolaciju. U listopadu 2018. Papa je pobačaj usporedio s angažiranjem plaćenog ubojice, potaknuvši žive reakcije javnosti.

(Hina)

 

Marijan Knezović: Doktori su valjda oni koji liječe, a ne oni koji ubijaju

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskup Košić blagoslovio bijeli križ istine u Ilovi

Objavljeno

na

Objavio

Velika je simbolika što je ovaj bijeli križ postavljen uz kip sv. Ivana Pavla II.

Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u petak, 24. svibnja u Ilovi bijeli križ istine u spomen na 40 uglednih seljaka Hrvata jasenovačke i sisačke Posavine.

Pri kraju Drugog svjetskog rata, 6. svibnja 1945. godine agenti partizanske OZNA-e zarobili su i obmanom poveli ‘na šumsku sječu ogrijeva i popravak želježničke pruge’ stanovnike Drenova, Boka, Košutarice, Krapja, Sigeca, Pulske, Plesma i Lonje.

Žrtve su odvedene u zatvor OZNE u Kutini gdje su tri dana mučeni, a potom su na obali rijeke Ilove u predjelu Pjeskare, ubijeni. O tom užasnom zločinu svjedočili su rođaci ubijenih, koji su ih kasnije i tajno pokopali u njihovim selima.

Blagoslovu su uz domaće vjernike nazočili i članovi Udruge ”Hrvatski domobran” iz Siska te gradonačelnik Kutine Zlatko Babić, a na početku okupljene su pozdravili predsjednik Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije Josip Frković i predsjednik Ogranka Matice hrvatske iz Kutine Dragutin Pasarić koji je podsjetio i na stradanja drugih žrtava u ovome kraju, a koja su se većinom dogodila nakon ‘oslobođenja’ Kutine, odnosno završetka Drugog svjetskog rata.

Nakon blagoslova biskup je u župnoj crkvi Prečistog Srca Marijinog predvodio misu zadušnicu za ubijene, a u koncelebraciji bio je domaći župnik Tomasz Cybula.

U homiliji biskup je rekao kako je velika simbolika što je ovaj bijeli križ postavljen uz kip sv. Ivana Pavla II. koji je za Veliki jubilej 2000. godine potaknuo da se provede popis svih žrtava totalitarnih režima 20. stoljeća, a kako se ne bi zaboravili žrtve i oni koji su poginuli za istinu i pravdu, a osobito za vjeru.

– Među tim mnogim mučenicima, a tu se radi o milijunima ljudi u prošlom stoljeću, bilo je jako puno vjernika koji su umirali s molitvom na usnama i s krunicom u ruci. Nakon ekshumacija mnoge žrtve su upravo tako pronađene. U našoj domovini strašno je puno takvih grobišta ostalo neotkriveno i žrtava koje nikad nisu dobili dostojan pogreb.

U Maclju ekshumirane su samo 23 masovne grobnice s 1163 žrtve, a još je 130 grobnica ostalo netaknuto s otprilike 12 000 žrtava koje su tamo ubijene. Takvih grobišta samo u Hrvatskoj je 900, a u Sloveniji 600. Za ostale zemlje kojima je išao križni put hrvatskog naroda sve do Makedonije nikada nećemo saznati.

Također vjerojatno nećemo nikada ni saznati kolika je konačna brojka ubijenih, ali prema zapisima engleske vojske riječ je o pola milijuna civila i dvjesto tisuća vojnika. A još i danas ima onih koji brane zločince koji su to učinili i nametnutu diktaturu.

Mnogi od njih su imali privilegije i zato štite svoje djedove i očeve, jer još uživaju te povlastice te osporavaju masovnost tih zločina i ne priznaju ih. A što je pobiti civile i razoružanog vojnika bez suda? Zločin! Dobro je što je u svibnju 1945. završio taj najkrvaviji rat u povijesti čovječanstva i pobijeđen je nacizam, ali nije dobro što je u našim krajevima jedno zlo zamijenjeno drugim, odnosno drugom diktaturom koja je odnijela tolike živote.

Ti zločini i u Drugom svjetskom ratu i poraću, a kasnije i u Domovinskom ratu napravljeni su pod zvijezdom petokrakom i baš zato je mi ne volimo. Mrsko mi je kad vidim pred školama na spomenicama te zvijezde i da se tome netko klanja – rekao je biskup te problematizirao pitanje komunističkih spomenika koji na javnim prostorima ne prikazuju dobro već agresiju i zlo.

Biskup je rekao kako oni zagađuju lijepu našu i kako takve spomenike treba ukloniti i staviti u neki zatvoreni park.

Govoreći o pročitanoj Riječi Božjoj biskup je rekao kako ona donosi poruku pomirenja i ljubavi.

– Kaže Isus: ‘Ljubite jedne druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove, tko da svoj život za prijatelje….’ Za našu slobodu život su dali mnogi i mi se danas za njih molimo. Oni doista nisu imali nešto veće što su mogli dati nego život koji im je na silu oduzet. Isus nas je pozvao da ljubimo i svoje neprijatelje, a to znači da ne želimo osvetu i ne želimo vratiti mržnju na mržnju te da im oprostimo, ali na temelju istine.

Treba hrabro i otvoreno reći što se dogodilo i zatvoriti tu stranicu povijesti. Ali sve dok se svađamo i dok se ne želi priznati istina nema pomaka. Molimo se dragom Bogu da dođu vremena kada će Hrvati, kako je rekao biskup Petanjak nedavno u Bleiburgu, moći sjesti za stol i kada neće biti međusobnih sukoba i podjela koje vladaju među nama. To nije podjela različitih mišljena, već podjela na istinu i laž, dobro i zlo – rekao je biskup te zaključio da ako naša domovina želi poći naprijed mora se odreći tog zla. (Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari