Pratite nas

Religija i Vjera

Božićna poruka nadbiskupa Barišića: Bog Otac obdari nas svakim blagoslovom u Betlehemskom djetetu

Objavljeno

na

1. Draga braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam u ozračuju Božićne radosti. Velik je razlog radosti i pozdrava.

Bog Otac obdari nas svakim blagoslovom u Betlehemskom djetetu, svome Sinu rođenom od Blažene Djevice.

Radosna vijest Neba pokreće nas i okuplja na slavlje raspjevanog Božića te nas potiče na zajedništvo i darivanje.

Betlehemsko dijete, nebo ti daruje anđele, zemlja ti pruža svoje darove, a što da ti mi poklonimo? Poklanjamo Ti Majku Djevicu – kliče Istočna Crkva. „Kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen…“ (Gal 4, 4). „A djevica se zvala Marija.“ (Lk 1, 27) Ona, blagoslovljena među ženama, od anđela je nazvana „puna milosti“.

Zahvaljujući ovoj ženi koju je Gospodin uzdigao na najveće moguće dostojanstvo žene – Majke – Bogorodice, Bog je postao čovjekom da nas u svome Sinu obdari dostojanstvom sinova i kćeri Božjih.

2. Braćo i sestre, slavimo Božić – Božji dar u godini koju posvećujemo majkama i majčinstvu. Što bi bio Božić bez majke? Praznina. Tama. Majka je svjetlo koje nas obasjava, ognjište koje grije. Majka okuplja svoje sinove i kćeri; ona je središte oko kojeg se grade svi obiteljski odnosi. Majka je duhovno svetište – obiteljski hram.

Svojom nježnošću, ljubavlju, pažnjom i sebedarjem gradi toplinu obiteljskog doma. Majka je svetinja – kraljica ljepote. Zato je svaka majka lijepa. Njezina ljepota izvire iz dubine srca, a očituje se u sjaju oka i milini lica. Optimizmom i vedrinom hrabri i nosi članove svoje obitelji. Majka je blagoslov za obitelj, a po obitelji blagoslov je za društvo i čovječanstvo.

3. Po ljepoti, Blažena Djevica Marija je iznad svih majki. Ona, milosti puna, je najuzvišenija Majka jer je njezina djevičanska ljepota Božje djelo. Marija ne blista zbog sebe same. Zamilovana je i osjenjena Duhom Božjim. Po bezgrješnoj ljepoti svijetu dolazi najuzvišeniji dar – Božić, Bog koji čovjekom posta, Spasitelj koji se u štalici rodi.

Po novorođenom djetetu, Licu Božjeg milosrđa, otkriva nam se Bog Otac, ali nam se istovremeno objavljuje i sva istina o čovjeku. „…Na sliku Božju On ga stvori, muško i žensko, stvori ih.“ Bog je stvorio čovjeka, muškarca i ženu, na svoju sliku. Po izvješću Knjige Postanka stvorio ih je istovremeno (Post 1, 27); žena je radi muškarca, muškarac je radi žene. Blagoslovljeni su. I to ne bilo kako, već svakim blagoslovom nebeskim i zemaljskim. Čovjek – slika Božja jest biće u odnosu.

Ovaj odnos ne znači inferiornost, podčinjenost, otuđenost, već dostojanstvo osobe u različitosti koja se nadopunjuje. Stvoriteljeva zaštita različitosti i jednakog dostojanstva muškarca i žene, ako nije prisutna u našim konvencijama i deklaracijama, onda su ne samo pogrešne, već i opasne. Ovo biblijsko sjeme zaštite osobe u različitosti osoba jednakog dostojanstva treba klijati na svim poljima i u svim vremenima povijesnog rasta društva i ljudskog roda.

4. Nažalost, današnji mentalitet pruža nam drugačiju sliku odnosa muškarca i žene koja ide od podčinjenosti žene, prezira, podcjenjivanja, iskorištavanja koje dovodi ženu da niječe svoju ženstvenost pa do emancipacije koja ženu zatvara gotovo u samodostatnost. Grijeh je stvorio i stvara razdor i poremećaj odnosa muškarca i žene te je unio i unosi nasilne odnose. Nasilje je bezbožno, nehumano i opasno.

Zabrinjavajuće je što ono postaje „kućno – domaće“, što ulazi čak i u najzaštićenije zajedništvo braka i obitelji. Egoizam je svojevrsno nasilje koje ponižava, napušta i na kraju vrijeđa dostojanstvo supruge, ali i supruga. Ako nasilje zahvati još i majčino krilo – utrobu, onda se ne može više graditi svijet mira i poštovanja života drugih. Ako ljudski život više nije siguran niti u majčinoj utrobi, gdje to drugdje može biti?

Nije li i ovo strašni oblik nasilja nad ženom – majkom, kojega i sama žena prihvaća i čini nad samom sobom i svojim najuzvišenijim dostojanstvom – biti majkom? A Betlehemsko dijete u licu Marije i Josipa prepoznaje Očevu ljubav. Po njihovim rukama, malen i nemoćan, prima svaku sigurnost i zaštitu. U njihovom domu osjeća svu toplinu i radost. Betlehemska obitelj uzor je svih obitelji, a Marija i Josip su ostvarenje istinskog majčinstva i očinstva.

5. U Božjem planu žena je posebna i jedinstvena. Slika je Božja. Svaki pokušaj uspoređivanja žene s modelom muškarca pogrešan je, ograničen i suprotan Božjem planu. Žena se može uspoređivati jedino sa svojom iskonskom vrijednošću, s istinom po kojoj zna da je slika Božja, Božje ljubljeno i željeno stvorenje. Bog je otajstvo i u sebi ima i očinske i majčinske oznake. Žena – majka je, kao i muškarac – otac, slika Oca Nebeskoga, njegove nježnosti, ljubavi i milosrđa. Govoreći na naš ljudski način, za Boga bismo mogli reći da je i „otac“ i „majka“.

Prorok Izaija uspoređuje Boga s majčinskom ljubavlju kada kaže: „Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi i koja zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.“ (Iz 49, 15) Bog nas tješi poput majke koja tješi svoju djecu. Sam Isus govoreći o svom Ocu često upotrebljava sliku iz svakodnevnog života žene. Žena sa svojim osjećajima ljubavi, radosti, nježnosti, blagosti, nadanja i strpljivosti, najbolje može izraziti Božje milosrđe i blizinu prema nama. Žena – majka duboko očituje dokle dopire dobrota Oca Nebeskoga.

Kao ona koju ljubav cjelovito prožima, majka ne djeluje zbog naredbe i računice, već iz ljubavi i darovanosti. Majka poput Boga ljubi i kada nije ljubljena. U darivanju novog života svojem djetetu ponavlja one iste riječi koje je Bog izrekao u stvaranju svakog čovjeka, a još i više u rođenju Betlehemskog djeteta: „Lijepo je da ti jesi! Ljubljen si! I to zauvijek!“ Doista, majčina ljubav slika je utjelovljenje ljubavi Oca Nebeskoga.

6. U židovskoj subotnjoj liturgiji žena je palila i blagoslivljala svjetlo, simbol dara života. Ona je prenosila iskustvo objave, a suprug njezin sadržaj. O toj različitoj, ali povezanoj ulozi majke i oca u obitelji svjedoči nam i događaj Božjeg rođenja. Bog Otac povjerava svojega Sina Mariji i Josipu. Neizmjerna je važnost za svako dijete da bude voljeno i odgajano i od majke i od oca.

Cjeloviti odgoj zahtjeva zajedništvo roditelja, i samo njihova uzajamnost do kraja upotpunjuje roditeljski odgoj. No, stvarnost nam pokazuje da u odgoju djece često nedostaje otac ili majka. Ima slučajeva hladnih i tamnih periferija. Ali i tamo i takvima dolazi Betlehemsko dijete. Nikoga ne odbacuje, sve prihvaća i svima nam poručuje da imamo Oca! Ljubav koja je u sebi i otac i majka. Zbog toga psalmist s pravom govori: „Ako me otac i mati ostave, Gospodin će me primiti.“ (Ps 27, 10)

7. Nedostatak majke ili oca otežava cjeloviti odgoj. Betlehemsko dijete nije rođeno samo od jedne žene – majke, već je povjereno obitelji kako bi mogao rasti u „mudrosti, dobi i milosti pred Bogom i ljudima.“ (Lk 2, 52) Želio je poput nas ljudi biti čovjek. Na tom putu pratila ga je i „božanska blizina“ po Marijinu majčinstvu i po Josipovu očinstvu. Obitelj je prva škola gdje se zajedničko dobro očituje i raste, gdje se događa preobrazba „ja“ u „mi“; prijelaz od individualizma u zajedništvo koje nas otvara općem dobru.

Između obitelji i društva postoji dodir i utjecaj, tako da u toj prirodnoj simbiozi granice skoro nestaju. Ipak se nadamo da će „vrata i prozori“ obitelji odoljeti nekim izvanjskim pritiscima i navalama koji je obezvrjeđuju i u svojoj čudnoj viziji guraju u neobične i neprepoznatljive oblike zajedništva. Ako je obitelj duša društva, onda žena – majka, koja je duša u obitelji, duša je i društva.

8. Dragi roditelji, draga majko i oče, očinstvo i majčinstvo dva su lica jednog roditeljskog poslanja. To je i geslo našeg trogodišnjeg hoda za Susret hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu – Solinu 15.-16. rujna 2018. Neka u vašem raspjevanom obiteljskom Božiću Betlehemsko dijete osjeti i prepozna Božju ljubav utjelovljenu u vašoj međusobnoj ljubavi. Mali Isuse, blagoslovi sve obitelji, sve žene, majke i očeve, a osobito blagoslovi žene koje u svome braku nisu mogle doživjeti radost majčinstva.

Draga braćo i sestre, želim vam sretan Božić i svakim blagoslovom, nebeskim i zemaljskim, ispunjenu Novu 2018. godinu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Ilija Prorok (Ilindan)

Objavljeno

na

Objavio

Sveti Ilija se slavi 20. srpnja. Zaštitnik je Bosne i Hercegovine.

Ilija je kralju Ahabu prenio poruku da će se zatvoriti nebo i da neće kiša padati dok ponovno Ilija ne zamoli Boga, jer se Ahab odrekao Jahvea i sa svojom Izabelom, ženom pogankom, se priklonio poganskom bogu Baalu. Ilija ide u potok Kerit nasuprot Jordanu i tu će mu gavran donositi kruh, a iz potoka će piti vodu.

Ilija je bio i prorok i čudotvorac. Udovici u Sarfati sidonskoj je uskrisio sina jedinca.

Ahab je tražio Iliju i pošao mu u susret, ali ne da prizna svoj grijeh nego da napadne Iliju kako upropaštava Izraela sušom.

Na brdu Karmenu su prinosili žrtvu Ilija i 450 Baalovih svećenika. Najprije su trebali oni upaliti vatru s neba i pokazati da je njihov bog pravi, a onda je trebao Ilija. Oni su vazdan vikali i zaklinjali, a uz to i Ilija im se rugao da viču jače, jer im je, možda, bog zaspao pa ne čuje.

Kada su lipsali, Ilija je naredio da žrtve i žrtvenik obliju vodom, da im izgleda još nemogućnije. Potom je zazvao Gospoda i žeravnjak je sišao s neba i zapalio žrtvu. Tada je Ilija stupio na scenu i pobio svih 450 Balovih proroka i to još zapovijedajući: „Deder da nijedan ne pobjegne“(I Kralj 17,40.). Sve ih ubacio u potok Kišon.

Poslije toga se osjetio samim i napuštenim i pobjegao je od kraljice Izabele, koja mu je zaprijetila da će njemu biti sutra ono što je on uradio njenim svećenicima danas.

Gospod ga čudesno ohrabruje i daje mu hranu na putu prema Božjoj gori Horebu. Bacio je plašt na Elizeja i u plamenim kočijama je uzdignut na nebo.

Knjige Kraljeva ovo sve lijepo o njemu opisuju. Nadimak mu je gromovnik što je bio oštar i vjeran u čuvanju čistoće vjere. Isus će upravo s njim i sa Mojsijem razgovarati na Brdu Preobraženja.

Njegovo štovanje je posebno izraženo u nas Hrvata, a još malo naglašenije u Bosni i Hercegovini gdje imamo desetke njegovih župnih crkava, a da ne spominjemo kapelice, groblja i druga pobožna zavjetna mjesta i kote još iz vremena Turaka.

Usput budi rečeno da ga slave i da ga se boje i da ga psuju jednako kao i mi; i Muslimani i Pravoslavci. Sve su od nas preuzeli; i ono bolje i ono gore.

Razmišljanje

Samo ime Ilija na hebrejskom znači – moj Bog je Jahve. Ilija je zacijelo jedna od najjačih figura u Starome Zavjetu. Njegov zanos za Gospodina je neusporediv, kao i žestina gnjeva koji je iskazivao na protivnike Jahveove.

Djelovao je za vrijeme kralja Ahaza i kraljice Izabele (874-853) Izabela dolazi od hebrejskoga – moj bog je Baal. Već na samome početku opominje nepravednike i prijeti Božjom kaznom, ne samo takvima koji tuđe otimlju već i njihovom potomstvu.

Sv_Ilija

Ahaz je bio u borbi sa Damaskom i duga suša je umanjila vojnu sposobnost vojnika, pa je tako i kraljeva mržnja prema Iliji rasla.

On se skrivao u potoku Keritu gdje mu je gavran donosio kruh(17,3) i kod jedne udovice kojoj je umnožio kruh i ulje u Zarepti, pošto joj je uskrisio sina jedinca.

Poznat je događaj sa brda Karmela kada su prinosili Baalovi svećenici žrtvu, a on ih je izrugivao. Pošto je on prinio žrtvu i Gospod je na njegovu molbu zapalio, pobio je sve Baalove svećenike i ubacio ih u potok Kišon.

Čak je prijetio i vikao “pazite da nijedan ne pobjegne”. Poslije ovoga ga uzima kraljica Izabela na zub i progoni ga. On poslije toga bježi i tuži se Gospodu u spilji na brdu Horebu da mu je dosta svega i da želi umrijeti, ali Gospodnji putovi su inčiji. Gospod mu se javlja u tihom lahoru čak na Sinaju i kazuje mu svoje naume.

Ilija se sudario sa kraljevskom kućom poradi Gospoda. Htio im je dokazati da je Jahve izveo narod iz Egipta i svojom čudesnom rukom ih branio i da ih jednako danas brani i čuva. To Ilija dokazuje i svojim čudesnim činima: “U ovim godinama neće biti ni rose ni kiše, dok ja ne kažem” (1Kr 17,1).

Tako je bilo i na Karmelu sa poganskim svećenicima, i za Nabota koji je oteo vinograd, a nije isplatio. Ali je znao Ilija da je čovjek i da je slabašan koliko izgledao jak i oštar. U pustinji je Gospodu zavapio da ga uzme sebi pošto se umorio, ali više i obeshrabrio.

On je vojevao za Gospoda i pobio tolike poganske svećenika, a da je poslije toga morao bježati i nitko ga nije zaštitio. Međutim, ovo ga povezuje sa Mojsijem na istome brdu Sinaju gdje Mojsije razgovara s Bogom u jednom teškom tonu i nevjerici prema sebi i svojim snagama.

Tako Ilija postaje preteča budućim prorocima. Poistovjetiti će ga sa Krstiteljem (Mk 1,2-3) i da će sudjelovati povratku Isusa na zemlju (Mt 17,3). Uznesen je na nebo u ognjenim kolima koje su vukli ognjeni konji. Otuda mu i ime Gromovnik.

Na Gori preobraženja Isus razgovara sa Mojsijem i Ilijom. Zašto baš njih dvojica?! Oni imaju mnogo zajedničkih osobina u revnosti za Gospoda i u borbi sa ljudima.

Ilija se više slavi na Istoku nego na Zapadu. Zaštitnik je Bosne i Hercegovine. Mnoge crkve, kapelice i groblja su mu posvećene, kao i tolika imena u našem hrvatskom katoličkom puku.

Posebno se kod svih cijeni njegova odlučnost u obrani vjere i istine. On je uistinu vojevao i revnovao za Gospodina. Uza sve nedaće i nevolje je bio Gospodinov.

Nije se izvlačio niti za sebe tražio lažne razloge već je išao zacrtanim putem kako mu je Gospod rekao. Zato mu je kao takvomu povjerovala i ona siromašna udovica u skrajnje sirotnim uvjetima, ali su njegovu snagu okusili i Jahveovi protivnici. Znao je biti miran i dostojanstven kao ovaj slijedeći crni gospodin student iz primjera, ali je znao biti oganj i mač.

Ovo je istiniti događaj što se zbio u Švicarskoj u jednom express restoranu, self servisu, samoposluživanju ili kako ga god zvali.

Neka je gospođa uzela posudicu sa juhom i kako se uputila prema jednom od slobodnih stolova, sjeti se da je zaboravila žlicu. Stavi na stol posudicu i vrati se uzeti žlicu. Kada se vratila , iznenađenje! Jedan je Crnja sjeo nasuprot nje i njene juhe; on ima žlicu i jede mirno juhu.

”Hm! Zar mi je i ovo trebalo!?” mislila je u sebi. ”Čini mi se da je jedan miran tip. To mu lice odaje, a i meni se tako čini. Uljudan je. Bolje mi je da se pomirim i okrenem na dobro sve.” Tako razmišljajući sjedne nasuprot njega, povuče posudu prema sredini stola k sebi sa obveznim: ”Oprostite!”

Crnac nije ni odgovorio, a samo se široko osmjehnuo. Počinje jesti i gospođa. No, crnac uljudno povuče malo prema sebi posudu i nastavi jesti. To je tako učinio polako i uljudno da je gospođa dopustila da posuda-tanjur ostane na sredini stola. Razoružana je njegovim ponašanjem. Dapače, počela je u sebi stvarati simpatična pitanja za njega, pogotovo što se tiče njegove šutljivosti. Završili su s juhom.

Ustaje se Crnac i daje joj znak da bude mirna i da se ne miče. Malo zatim se vraća sa ovalom pečenih krumpirića i položi ih na sredinu stola. Krumpirići su završili jednako kao i juha. Ustaje se ponovno, ali ovoga puta odlazi jer je njegov objed završio. Pozdravlja Bijelu gospođu sa širokim osmijehom i zahvalom.

Gospođa je također završila jelo. Vratila se sebi od iznenađenja, te tražeći rukom svoju torbicu što ju je objesila o naslon stolice, ali torbice nema… netko ju je odnio!
”Ma, je li moguće? Je li istina?… to znači onaj Crnja…!”

Počela je urlati i vikati da trče za njim i da ga presretnu, da ga zaustave. Dok je tako bila van sebe i bezglavo se okretala ugleda svoju torbicu obješenu o naslon jedne stolice dva reda iza mjesta koje je kasnije zauzela, a na stolu je još posudica sa juhom iz koje se više ne diže para jer se ohladila, a žlica još nije ni došla jer je vlasnica žlice zalutala.

U jednom jedinom trenutku joj je bilo sve jasno što se dogodilo. Nije došao Afrikanac pojesti njenu juhu; ona je pogriješila stol i otišla jesti i juhu i krumpiriće onoga crnoga gospodina. On nju nije nizašto optužio” (Caritas Notizie, Genova XII 89., Mabić/Jukić, V. 113). (kamenjar.com)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskup Košić: Đuro Brodarac je simbol obrane grada Siska i okolice u Domovinskome ratu

Objavljeno

na

Objavio

Misa zadušnica za Đuru Brodarca

Sisački biskup Vlado Košić predslavio je u petak, 13. srpnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku, misu zadušnicu za pokojnog generala Đuru Brodarca.

U koncelebraciji su bili preč. Marko Karača, katedralni župnik i preč. Milan Begić, supsidijar katedralne župe. Među vjernicima i obitelji generala Brodarca, nalazili su se i Ivo Žinić, sisačko-moslavački župan, Ivan Celjak, zamjenik župana, te Ivanka Roksandić, predsjednica Županijske skupštine.

Govoreći o pokojniku biskup je u homiliji istaknuo kako o 7. obljetnici završetka njegova ovozemaljskoga života imamo puno razloga da Bogu kažemo hvala za njegov život i rad, za borbu i hrabrost te za njegovu žrtvu za domovinu. „On je naime simbol obrane grada Siska i okolice u Domovinskome ratu, koji je prvi organizirao obranu od srpske agresije prije 28 godina. Njegov rad međutim nadilazi samo brigu za Sisak, on je branitelj Domovine. Poput bana Tome Bakača Erdedija koji je prije 425 godina vodio obranu Siska, ali time obranio i Hrvatsku i Europu“.

Mons Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi zadušnici za Đuru Brodarca povodom sedme obljetnice smrti

Sisačka katedrala, 13. srpnja 2018.

Draga rodbino pok. sisačko-moslavačkog župana i generala HV Đure Brodarca, poštovani njegovi suborci i prijatelji, gospodine župane sa suradnicima, braćo i sestre!

Danas se ovom svetom misom utječemo Bogu moleći ga za našeg brata Đuru o njegovoj 7. obljetnici završetka ovozemaljskoga života. Imamo puno razloga da Bogu kažemo hvala za njegov život i rad, za njegovu borbu i hrabrost, za njegovu žrtvu za domovinu.

On je naime simbol obrane grada Siska i okolice u Domovinskome ratu, koji je prvi organizirao obranu od srpske agresije prije 28 godina.

Njegov rad međutim nadilazi samo brigu za Sisak, on je branitelj Domovine. Poput bana Tome Bakača Erdedija koji je prije 425 godina vodio obranu Siska, ali time obranio i Hrvatsku i Europu.

Danas Crkva slavi blagdan Majke Božje Bistričke. Mariji su u čast podignute mnoge crkve i svetišta ali samo crkva u M Bistrici nosi čast nacionalnog svetišta. Upravo na njezin blagdan general Đuro je preminuo, rekao bih: veoma znakovito.

Svi smo mi, a prvenstveno branitelji, u Domovinskom ratu obrane od nepravedne agresije nosili i molili krunicu BDM. Mariji smo se utjecali jer je ona naša majka i kraljica, ona – kako joj pjevamo – „znade najbolje sve naš nevolje“… I ona je bila uz nas. Neka bude sada i uz našega brata Đuru da uđe u vječnu radost i mir.

On se naime borio na nacionalnom planu, za dobro čitave Hrvatske.

Tužno je međutim sto su svi branitelji naših napadnutih gradova u Hrvatskoj bili ili osumnjičeni i bačeni u pritvor, ili osuđeni na zatvor: gen. Janko Bobetko, branitelj Dubrovnika, gen. Mirko Norac, branitelj Gospića, gen. Tomislav Merčep, branitelj Vukovara – da ne spominjem Milu Dedakovića Jastreba i Branka Borkovića ml. Jastreba, koji su još za vrijeme rata zatvoreni i premlaćivani od udbaških struktura u vrhu RH, zatim gen. Branimir Glavaš, branitelj Osijeka i gen. Đuro Brodarac, branitelj Siska. Tu su bili i generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, prevodnici oslobađanja naše Domovine u Oluji.

To što se njima sudilo i progonilo ih pokazuje svu bijedu svih dosadašnjih garnitura vlasti koje su bile ili podanici tuđinaca, prije svega Haaga kao simbola nepravde međunarodne zajednice u odnosu prema Hrvatskoj, ili poluge još uvijek sveprisutnih jugo-komunističkih kadrova koji i danas sve čine da se RH ne osovi na noge i živi normalnim životom. To je dakle odnos prema cijeloj domovini i prema osloboditeljskoj, pravednoj obrani.

U tim je škarama zla stradao i naš Đuro Brodarac.

Mi ne možemo ne izraziti svoje neslaganje i s tom nepravednom međunarodnom zajednicom i s tim njihovim domaćim slugama jer ne možemo razumjeti zašto se krenulo s progonima predstavnika legitimne obrane maloga naroda koji se goloruk suprotstavio nepravednoj oružanoj agresiji u svrhu samo jednog cilja, vlastitog opstanka.

I još jedno područje na kojem je ĐB ostavio srce – bio je nogomet. I osobno sam s njim igrao pa to znam iz prve ruke, a svima nam je poznato da je on bio u HNS-u, a 1995. i predsjednik HNS-a, te da je puno učinio i za hrvatski i za sisački nogomet. Ovih dana upravo doživljavamo koliko je važan taj sport za promociju domovine… Znam da bi i on bio sretan zbog velikog rezultata naših Vatrenih.

Ali i na njegovu i na njihovu primjeru naši bi političari i cijeli naš narod morali izvući nekoliko zaključaka:

Prvo, koliko je važno zajedništvo i kako se samo zajedno može postići veliki, svjetski uspjeh. Dapače, važno je povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske, izgradnja domovine zajedničkim snagama i jedinstvom sviju.

Drugo, da se treba njegovati domoljublje i samopoštovanje, bez čega nema uspjeha. Tko sam sebe ne poštuje i nije uvjeren u svoje vrijednosti, ne može uspjeti!

Treće, da se ne smijemo odricati ni jednoga svog velikana i da ne smijemo dozvoliti da nam po našim svetima gaze oni koji su sijali samo ubojstva, nepravde i zlo, te da smo svi dužni suprotstaviti se njihovom daljnjem progonu onih među nama koji su ostali uspravni i hrabri te nisu pokleknuli pred nasrtajima nepravde. Inače i sami riskiramo jednom da budemo odbačeni kao slabići i kukavice. Teško je, svakako, u vremenu izdaje biti hrabar i ostati na strani istine, ali je to jedini put da ostanemo ljudi i kršćani.

Majko Božja Bistrička, moli za nas, moli za našu domovinu Hrvatsku, moli se za naš narod, za naše junake i branitelje, moli pokojnom Đuri vječni mir.

Amen.

(Sisačka Biskupija)

 

Đuro Brodarac, hrvatski političar, general HV-a u pričuvi, saborski zastupnik, župan i načelnik PU sisačko-moslavačke.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari