Pratite nas

Intervju

Božo Petrov: Ako nije provokacija onda bi ploča sa ZDS trebala ostati!

Objavljeno

na

U intervjuu za N1 Televiziju predsjednik Sabora Božo Petrov komentirao je rad Parlamenta zadnja dva mjeseca, osvrnuo se i na odnos koalicijskih partnera u Vladi, komentirao je izgradnju kuće, ZDS na HOS-ovoj ploči, o izborima u Mostu koji će se možda održati i u veljači…

Sabor je otišao na stanku. Kako ste zadovoljni svojim predsjedanjem? Dojam jest da je sabornica često poluprazna.

Ako će se gledati usporedba s proteklim sazivima Sabora, posjećenost sabornice se povećala do 10 do 15 posto. Naravno, postoji prostor za napredak. Nama su prvi prioriteti bili da Sabor može biti ne samo najviše zakonodavno tijelo, nego i centar političkog života. To se pokazalo pogotovo u ovom sazivu Saboru.

Sabor, u roku od ova dva mjeseca, u usporedb od 2007. do danas – Sabor je odreadio dvostruko više radnih dana i sati, donijeo dvostruko više zakona i zakonskih akata.

To je bio prvi dio i vezan je uz rad Sabora i savorbice. Drugi dio ide sada u sljedećem dijelu – tražit ćemo povećanje prisutnosti saborskih zastupnika u sabornici

Hoće se ići na kažnjavanje? Zoran Milanović je za svega nekoliko sati u Sabor dosad dobio oko 40.000 kuna. Kako biste njega kaznili?

To se radi postupno. Prilikom preuzimanja dužnosti, rekao sam da ću dati vremena zastupnicima da se upoznaju s Poslovnikom i Ustavom.

Može se primjetiti da polako se uvodi disciplinom red u radu Sabora i sabornice. Mislim da ne treba lomiti stvari preko koljena. Nama je bilo vrlo važno pokazati da se u Saboru može aktivno raditi.

To smo to i dokazali u ova dva mjeseca. I oni zastupnicu koji su najduže u Saboru kazai su da nikada se nije radilo koliko se radilo u ova dva mjeseca. Sada će se mnogo striktnije pridržavati Poslovnika. Što se tiče kažnjavanja saborskih zastupnika, možda sam tu osobno mnogo radikalniji u odnosu na druge.

Dogovorili smo se s političkim partnerom na početku – postepeno ćemo ići. Vjerujem da će se uz preporuku i pridržavanje pravila podići zastupljenost zastupnika u Saboru. Nadam se da neće biti potrebno kažnjavanje.

Nije prošao Vaš prijedlog Zakona o zamrzavanju plaća državnim dužnosnicima nakon što porezna reforma stupi na snagu. Jeste li iznevjerili birače?

Ne mogu reći da su birači iznevjereni. Mi smo ostali pri onome što smo cijelo vrijeme tražili. Nažalost, u politici ne možete uvijek sve dobiti. Da imamo 76 ruku, da smo dobili toliko povjerenje građana, sve bi bilo ispunjeno.

Mogli ste ‘stisnuti’ HDZ.

Da, možemo svaki put stiskati ne samo HDZ, nego i SDP i bilo koga drugoga. Onda dobivate krizu Vlade i onda morate odmjeriti zbog čega možete izazvati nove izbore.

Kada samo pregovarali oko porezne reforme, mogu reći da smo uspjeli u značajnome ono što smo tražili. Cijena električne energije ne raste.

A trebala je rasti 20 posto odlukom Milanovićeve vlade s njihove zadnje sjednice. To smo uspjeli spriječiti, ali ne možemo sve spriječiti. Bitno je da je Vlada stabilna.

Morate u nekm situacijama pronaći kompromis. Za najvažnije stvari da uspijemo pronaći dobro rješenje. Vjerujem da je u ovom trenutku važnije da cijena struje ne poraste dvadeset posto od pritiska na to da ne rastu dužnosničke plaće. Nažalost, morali smo birati.

Sabor je prihvatio proračun, opet trošimo više nego što imamo, povećani su rashodi, Ured predsjednika Vlade je dobio više novaca. Oporba tvrdi da se vraćamo u doba Ive Sanadera. Je li potrebno da se sredstva Uredu premijera povećavaju u ovoj krizi?

Iskreno, nisam bio upoznat s povećanjem sredstava za Ured predsjednika Vlade, pa ne mogu to komentirati.

Odbijeni su svi amandmani oporbe u Saboru. Zar nijedan amandman oporbe ne valja?

Iskreno, nisam stekao taj dojam. Neki prijedlozi tijekom rasprave su bili usvajani. Sve ono što je naknadno došlo i svi prijedlozi od strane oporbe nisu bili jedini. Prijedlozi za vrijeme rasprave neki su bili usvajani. Oporba taj dio nije primjetila.

Most je imao amandmane, iako je to i Vaš proračun.

Nema razloga zašto nama postavljate to pitanje.

Predlažete amandmane s kojima se HDZ ne slaže, tražite stanke… To su sve alati koje najčešće koristi oporba.

To je pitanje demokracije i odnosa između dva partnera. Ne mislim da se dva partnera trebaju ponašati na način da se slijepo podržavaju i budu mehanički dizači ruku. To je pitanje demokracije između dva partnera. Pluralizam i korištenje sredstava da se upozori na određene stvari u društvu – to nije loše.

Mi ne prestavljamo oporbu. Dapače, mislim da je Vlada sada stabilna prije svega zbog Mosta. Na način na koji se postavio Most, smatram da ova Vlada ima mogućnost pune četiri godine djelovati i iznijeti promjene koje smo obećali građanima.

Premijer se nedavno ogradio i od izjava Vlahe Orepića, koji je rekao da cijeli Ustavni sud treba dati ostavku. Vi ste ga branili. Nije li to miješnje u sudbenu vlast?

Po meni – nije. Ako pročitate cijeli intervju onda možete zaključiti da se mislilo na pojedince u Ustavnom sudu. Po meni, Ustavni sud bi trebali činiti najmoralniji, najkvalitetniji i najcjenjeniji ljudi iz struke.

Značajno manje političari ili bez političara. To je kontekst u kojem je govorio ministar Orepić. Ja nemam potrebu reagirati. I to je ta razina demokracije između dva partnera.

Plenković je rekao da ne zna mnogo o Vašoj inicijativi mijenjanja načina izbora ustavnih sudaca.

Obzirom na stabilnost Vlade, može se vidjeti da dobro funkcioniramo. Nismo povezanI pupčanom vrpcom da bismo sve u svakom trenutku znali.

U trenutku kada se neke stvari rješavaju, onda se organizira radna skupina, izmjene se sve informacije, prijedlozi i donese se zajednički zaključak. To je ono što obilježava ovu vladu. Tako funkcioniramo od pregovora. Mi komuniciramo i to jako dobro.

Plenković je na pregovore s policijom poslao Milinovića umjesto Orepića. Je li riječ o zahlađenju odnosa?

Meni su to prve informacije da je došlo do bilo kakvog zahlađenja. Niti sam dobio takvu informaciju ni od premijera, ni od ministra. Ne bih htio da se stvaraju senzaije od jednog posjeta jednog događaja.

Zašto niste još popili kavu s Davorom Bernardićem?

Nažalost, nisam stigao. To je prva stvar koju ću pokušati napraviti. Nije do Davora Bernardića, do obaveza je. Bio sam spriječen obavezama.

Bio je vrlo zgusnut raspored. Rekao sam već kolegi Bernardiću da ću s njim vrlo rado popiti kavu, ali i organizirati vrlo konstruktivan sastanak.

Je li moguća neka suradnja Mosta i SDP-a? I na kojoj razini?

Naš politički partner je HDZ. Ali, dapače, moramo održavati suradnju sa svim strankama. I to ne samo Most.

Hoćete li surađivati sa SDP-om na lokalnoj razini?

Suradnja treba biti između saborskih zastupnika i to da se napravi konsenzus za pet ili šest najvažnijih dugoročnih strategija za RH. Bez obzira tko bio pozcija ili opozicija za četiri, osam ili 12 godina – dugoročne strategije se mogu nastaviti u istom smjeru.

Idete samostalnu na lokalne izbore?

Most je uvijek na sve izbore išao sam. Mi smo pozivali sve političke stranke – iziđite sami i pokažite koliko ljudi drže iza vas.

Zašto ne želite podržati SDP-ov prijedlog za povećanje minimalne plaće?

Kada smo tražili jamstva htjeli smo svim građanima pokazati da mi nismo oni koji iza scene šuruju, nego da jasno kažemo kako su jamstva konkretna, to je nešto što je pokretač za ozbiljnije i dugoročnije promjene u RH.

To je razlog zašto smo izišli sa sedam jamstava. Što se tiče političke trgovine – mi ćemo nešto, ako vi nešto – to za mene nije ni ozbiljno ni kvalitetno. SDP-ovci mogu podržati nešto što mi predložimo, neovisno hoćemo li mi podržati njihov prijedlog. Isto i s naše strane.

Ako smatramo da je nešto kvalitetno, mi ćemo to podržati. Što se tiče njihovog prijedloga, smatram da je on sadržan u poreznoj reformi, gdje je napravljen značajno veći pomak nego što ga je napravio SDP tijekom svoje vlasti.

Želimo vidjeti efekte porezne reforme u prvoj godini. Ne želimo previše opteretiti proračun. U drugom koraku možemo razmišljati o dodatnim rasterećenje.

Gubi li Most kredibilitet kada u javnost izlaze primjerice – afera Kum?

Ne, Most u tome ne gubi krediblitet. Tako se samo pokazuje kako smo nekima stali na žulj. Most nikada nije zapošljavao one koji su nama odgovarali.

Možete napraviti anketu po svim ministarstvima, pa će vam se pokazati koliko je zapravo Most imenovao ljudi koji su stručni za pomoćnike i državne tajnike. Ne znam je li možda dva posto svih državnih tajnika, državnih pomoćnika, ministara uopće članovi Mosta. Mi ne držimo tko je čiji, nego tko kako radi.

Ali mijenjali ste statut da se neka osoba može prijaviti na natječaj?

Mijenjali smo statut da se može više ljudi prijaviti. Jedan od kandidata je bila osoba koju nisam osobno predložio. Jest, ja sam kum njegovom djetetu, ali zbog toga nije manje sposoban. Bit će zanimljivo vidjeti što se događa u Vodama zadnjih 25 godina.

Mi smo htjeli počistiti mulj. Cijela orkestrirana izvedba svih onih koji znaju što će se događati i kako će se raščistiti jer natječajima se izabire kvalitetna i stručna uprava.

Tko to orkestrira?

Svi oni koji su 20 godina iskorištavali situaciju jer je politika vodila glavnu riječ u državnim upravama.

Kako će na to gledati Andrej Plenković jer je HDZ većinu vremena bio na vlasti?

Bio je i HDZ i SDP i HNS, mnogo ih se izmijenilo na vlasti zadnjih 20 godina. Plenković je pokazao potpuno drugačiji način upravljanja i razgovora.

Njega ne gledam s onim što je bilo. Usporedio bih to s voditeljem bilo koje ustanove. Osoba se bira na mandat, ne može biti odgovorna za ono što se događalo prije. Odgovorna je za svoj mandat.

Zašto propitivanje o Vašem kreditu shvaćate kao napad na svoju obitelj?

Ne smatram to napadom na svoju obitelj. Dapače, drago mi je da će se građani preko moga primjera upoznati s mogućnostima na koje oni imaju pravo. APN nekoliko godina nudi građanima mogućnost subfinanciranja kredita ako im je to prva nekretnina.

Ja sam sam predao Povjerenstvu za sukob interesa zahtjev prije nego što sam bilo šta napravio. Dakle, bio sam potpuno transparentan.

Sporan je bio broj članova domaćinstva?

Način na koji se krenulo to istraživati je bilo uvođenje moje obitelji na mala vrata. Ako mi ne mogu ništa naći, a ne mogu, ako će praviti senzaciju da ne pitaju koliko će članova domaćinstva biti, koje je pitanje koje APN i pita, stvaraju priču o fiktivnom prijavljivanju što je potpuno neetično. Je li to najgore što o meni mogu pronaći?

Zašto se ne bavimo nekim drugim? Neka se bave mojom kućom koja je sigurno jedno 80 posto jeftinija od ovih kuća u Zagrebu. Dosad se pričalo o meni kao o najsiromašnijem zastupniku. Zar ja nakon deset godina ne bih trebao imati mogućnost izgraditi kuću za svoju obitelj? Imati mogućnost kao i svaki drugi građanin Hrvatske?

Ovog vikenda pronađeni su ilegalni migranti u teškom stanju. Ima li Vaš ministar Orepić plan za slučaj da dođe do novog izbjegličkog vala?

Naravno da MUP ima plan za različite scenarije koji se mogu dogoditi.

Uspjeli smo zaoštriti odnose s cijelom regijom. Jesmo li trebali blokirati Srbiju u poglavlju 26?

Što se tiče Srbije, ona mora shvatiti kako je trnovit put do ulaska u EU. Trnovit jer neki običaji i zakoni koji su bili prihvatljivi u njihovoj zemlji – moraju se promijeniti. Isto tako je radila i Hrvatska na svom putu prema EU.

Svaka promjena izaziva napor. Ali za to se ne može optužiti druga država. Što bi to trebalo značiti, da smo mi trebali zaratiti sa Slovenijom? Ne, mi smo trebali raditi na promjeni i usklađivanju svojih zakona. Mi smo to napravili. To je težak i mučan put, njega sada treba proći i Srbija.

I Srbija i BiH nas optužuju za fašizaciju društva. Kako Vi gledate nameeting radikalne desnice u Zagrebu ili na povike na stadionima?

Svatko ima pravo se okupljati, tako izražava svoje mišljenje, ali ne smije vrijeđati. To bih uvijek zabranio. Ako svatko ima pravo mirno prosvjedovati, a ima, onda ne vidim razlog da se ne okupljaju.

Je li pozdravu ‘Za dom spremni’ mjesto u Jasenovcu?

Ako je stavljen tamo sa svrhom provokacije, trebao bi se maknuti. Ako nije, zašto ona druga strana uvijek sve doživljava kao provokaciju.

Zna se zašto se koristio taj pozdrav. Što biste Vi u ovoj situaciji konkretno napravili?

Je li to znak u njihovom grbu? Jesu li se oni pod tim grbom borili za Hrvatsku? Jesu li pod tim grbom ginuli ljudi? Ako nije provokacija, onda bi ta ploča trebala ostati, prema meni. Zato šta je taj pozdrav dio grba.

Za mene, tom pozdravu nije mjesto u javnom životu jer postoje mnogi primjereni poklici. Taj pozdrav je zatrovan brojnim odnosima i zato se ne bi trebo koristiti. Ali u ovom slučaju, on je dio nečijeg grba i pod njim su ljudi ginuli.

Je li se predsjednica trebala ispričavati za tzv. aferu čokolada?

Ne. Uvijek je ljepše kada se koriste hrvatski proizvodi i to trebamo svi promicati ako želimo rast hrvatskog gospodarstva. Ako imate mogućnosti, kupujte hrvatsko. Zašto ne bismo mogli s vremena na vrijeme pojesti čokoladu iz neke druge države?

Biste li dijelili svoje slike kao predsjednica?

Ne bih ulazio u to.

Zašto stalno odgađate unutarstranačke izbore u Mostu?

Ne odgađamo. Radimo na ustrojstvu Mosta. On je sada gotov. Želimo saslušati sve ljude koji su dosad bili uključeni u rad Mosta. Želimo ga što kvalitetnijim i dugoročnijim napraviti. Naravno, u međuvremenu se on može i promjeniti i adaptirati.

Prije tri godine smo prvi put izišli na lokalne izbore. U tri godine smo došli do državne razine. Mnogo toga se izmijenilo. Moramo pripremiti ustroj da odgovara i sadašnjem trenutku, ali i budućem rastu i širenju Mosta.

Kada će onda biti izbori?

Uskoro. Kroz mjesec do dva. Moguće da budu i u siječnji ili veljači.

Hoćete li Vi biti jedini kandidat?

Nadam se da neću.

Po kojem principu će se vršit glasovanje?

To ćemo još vidjeti.

Radite na ustroju stranke. Kakve nas promjene očekuju po tom pitanju?

Dat ćemo mogućnost da ne budemo klasična stranka. U Most ne morate raditi, a da morate biti član stranke. Dat ćemo mogućnost da Most bude platforma na koju će se vezivati nezavisne liste, koje nemaju potrebu ulaziti u Most, a da djeluju na platformi i da djeluju na dobrobit društva.

Što će biti s Nacionalnim vijećem? Kako se donose odluke u Mostu?

Najveće tijelo Mosta na nacionalnoj razini je Nacionalno vijeće sastavljeno od niza pojedinaca i listi. Sada se dodavaju i saborski zastupnici, i bivši i sadašnji. To tijelo filtrira i donosi zajedničke odluke. Te odluke, ako je sve korektno, onda ih usvaja i Predsjedništvo.

Što je s Ivicom Relkovićem? Kakav je njegov utjecaj na Vas?

On je član NV-a, uredno radi u Mostu od trenutka kada smo odlučili izići i na nacionalnu razinu. Ne vidim nikakvu tajanstvenost ni u Ivici Relkoviću, niti u ikom drugom. On je napravio puno veći čin nego brojni u drugim strankama. On je podmetnuo svoja leđa ne tražeći nikakve funkcije. Koliko takvih ljudi možete naći u drugim strankama?

Taj čovjek je rekao ‘odradit ću koliko mogu, ako me Most treba na nekoj funkciju, bit ću, ako ne – nije mi bitno’. Most je po tome specifičan i perspektivan za budućnost Hrvatske.

N1

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Milijan Brkić: Bakir Izetbegović se tijekom rata sklonio u Hrvatsku, a sada nas optužuje za „agresiju“!?!

Objavljeno

na

Objavio

Izetbegović besramno laže i provocira – upravo je RH njemu i njegovoj obitelji pružila gostoprimstvo i znatno pridonijela spasu njegovog naroda i BiH od uništenja!

 

Presuda uopće ne uvažava činjenicu da je Armija BiH u ofenzivnoj operaciji “Neretva 93” imala za cilj osvajanje većinski hrvatskih prostora južno od Mostara, izbijanje na more i zaposjedanje teritorija RH od Neuma do Ploča. Ispada da je Armija BiH bila na izviđačkom izletu!?! – istaknuo je  potpredsjednik Hrvatskog sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić u opširnom razgovoru za Večernji list BiH.

Intervju koji je radila urednica Valentina Rupčić prenosimo u cijelosti:

Ne stišavaju se tenzije nakon presude hrvatskoj “šestorki” u Haagu, kako u RH tako i u BiH. Kako vi vidite presudu?

Iako je to iznimno teško, pokušat ću hladne glave reći što mislim. Prvo, ta je presuda u ozbiljnoj suprotnosti s činjenicama, s onim što se stvarno događalo tijekom razdoblja koje ona obuhvaća.

Drugo, ta žalbena presuda (isto kao i ona prvostupanjska) izgleda kao da naši okrivljenici nisu niti iznosili svoju obranu. Ta presuda, primjerice, uopće ne uvažava činjenicu da se u jednom razdoblju koje ona obuhvaća odvijala ofenzivna operacija Armije BiH pod nazivom “Neretva 93”, a da je cilj te operacije bio osvajanje većinski hrvatskih prostora južno od Mostara, izbijanje na more i zauzimanje teritorija RH, od Neuma do Ploča. Tijekom te operacije od Grabovice pa nadalje počinjeni su strašni, mnogobrojni zločini nad Hrvatima, civilima i zarobljenim, razoružanim pripadnicima HVO-a.

Želim istaknuti da su za mene svaki zločin i zločinac isti, bez obzira na to koje je nacionalnosti žrtva, a koje počinitelj. Za sve žrtve osjećam duboki pijetet i žaljenje, a prema svim zločincima osjećam prijezir.

Međutim, prema ovoj presudi, očito je da Haaški sud nije imao iste kriterije. Ispada da je Armija BiH, koja je željela zauzeti prostore u BiH nastanjene Hrvatima i dio teritorija RH, bila na izviđačkom izletu. A nužnu, izazvanu, opravdanu i, bolje rečeno, presudnu obranu koju je HVO provodio na prostorima gdje žive Hrvati Haaški je sud proglasio udruženim zločinačkim pothvatom, i još u njega uključio i hrvatsko vodstvo. Zamislite, Hrvatsku koja je pozvala Hrvate da na referendumu glasuju za samostalnost BiH, koja je prva priznala BiH, sama slala ili preko koje je prošla sva inozemna pomoć i naoružanje, pa čak i tijekom sukoba Hrvata i Bošnjaka, primala je na stotine tisuća bošnjačkih izbjeglica te zbrinjavala i liječila ranjenike A BiH, čak i tijekom sukoba s HVO-om.

Ponaša li se tako država koja ima nečasne namjere, koja je agresor na BiH, kako nam je to nedavno poručio Bakir Izetbegović na godišnjicu pada Vukovara?! A vidite, brojna obitelj Izetbegović tijekom cijelog rata bila je izbjegla upravo u tu Hrvatsku. A Bakir Izetbegović, ako se dobro sjećam, tijekom velikosrpske agresije, pa i muslimansko-hrvatskog sukoba, više je vremena proveo u RH nego u BiH. Uvijek se trudim stvari nazvati pravim imenom, pa ću to i sada jer je ta Izetbegovićeva tvrdnja besramna optužba i laž protiv RH koja je njemu i njegovoj obitelji pružila gostoprimstvo i znatno pridonijela spasu njegova naroda i BiH od uništenja. Jedino su više od RH za spas Bošnjaka i BiH napravili Hrvati iz BiH te pripadnici HVO-a!

Uputio bih apel našim susjedima Bošnjacima da ne nasjedaju na neutemeljene Izetbegovićeve dnevnopolitičke provokacije zbog ove presude. Jer, kada se spusti sva magla i prašina, ostat će samo gole činjenice da su Bošnjaci opstali ili izbjegli uništenje zahvaljujući i HVO-u, hrvatskom narodu u BiH i RH. Treba se prisjetiti i da su HVO i HV svojim operacijama u nekoliko navrata spasili opkoljeni Bihać i Cazinsku krajinu od vjerojatno i znatno veće tragedije od one koja je, nažalost, pogodila Srebrenicu. Osuditi nevine, kao ovom presudom, nije pravda, nego odmazda, i to nasumična, a ona nikome sreće nije donijela.

Presuda hrvatskoj “šestorki” za mene je činjenično i pravno neutemeljena, osobito u pogledu udruženog zločinačkog pothvata i nametanja jedne posve druge povijesne istine u kojoj je žrtva poslala agresor. U toj presudi se barata pojmom “udruženi zločinački pothvat” premda nema nikakvih dokaza, što i samo Žalbeno vijeće priznaje, za dva od tri uvjeta, koja je Haaški sud sam definirao, za to dokazivanje UZP-a. Na to su upozorili u svojim tekstovima Luka Mišetić i ostali ugledni pravnici. Nema dokaza ni o donošenju odluke o etničkom čišćenju ni o provedbi etničkog čišćenja. Jedino je dokazano da su se osobe, dakle vodstva RH i HVO-a, sastajale i da su sve one pripadnici istoga naroda?!

A kako u tom kontekstu komentirate čin generala Praljka u haaškoj sudnici?

Časni general Slobodan Praljak uložio je više od 22 godine svog života kako bi pobio optužbu, i to ne radi sebe, nego radi Hrvata u BiH i RH. On po svemu, cijelom svom životu, kao da nije pripadao ovom dobu, već nekim drugim romantičnim, epskim, časnim, viteškim vremenima, jednostavno je bio epski lik. Iako ga svi uspoređuje sa Sokratom, kao generala i časnog ratnika, mene ipak više podsjeća na divove toga vremena Ahila ili Hektora koji su jedan i drugi znali da će u zadnjoj borbi poginuti, ali im njihova čast nije dopustila od nje odustati. Njegov habitus, karakter i duh nisu bili spremni prihvatiti zdravo za gotovo onu uzrečicu koja završava “… tim gore po činjenice”! Na drastičnu nepravdu general Praljak odgovorio je drastičnim činom pred cijelom međunarodnom javnošću. Želio je tim činom zaštititi dostojanstvo svog naroda, dignitet domovine i svakog časnog branitelja, pa i svoj osobni jer uistinu je on takav bio. Njegov čin je krik nad nepravdom, vapaj i apel svima nama zajedno da se probudimo i shvatimo kako se moramo konkretno boriti za opstojnost našeg naroda u BiH. Zasigurno će ova presuda ostati zapisana crnim slovima u novijoj hrvatskoj povijesti, a posebno među Hrvatima u BiH.

I sami ste bili branitelj, bili ste na pragu obrane domovine, kako je gledati sve ovo što se događa nakon 20 godina?

Teško je i bolno svakom hrvatskom branitelju, kako u RH tako i u BiH, gledati ovu nepravdu. Zaboravlja se da su upravo zahvaljujući časnoj borbi i herojstvu hrvatskih branitelja i Hrvatska i BiH opstale. RH nikad nije imala za cilj pripajanje teritorija BiH, a upravo su ratne operacije koje su provodili HV i HVO spasile cjelovitost BiH. Herceg Bosna je nastala u ratu. Hrvati su se na takav način politički, a kroz HVO i vojno štitili od srpskog agresora. Ni u jednom dokumentu Herceg-Bosne ne prejudicira se odcjepljenje od BiH, a poglavito ne pripajanje RH. U svim službenim dokumentima naglašava se kako je Herceg-Bosna dio BiH. Sjetimo se ponovno sudbine Bihaća i što bi bilo da ga hrvatski branitelji nisu pomogli obraniti. Vjerujem, da sada pitate Bošnjake iz toga i drugih krajeva BiH, sigurno bi vam rekli da su ih hrvatski branitelji i Hrvatska spasili. Ponavljam, važno je naglasiti tko je sukobe započeo, a tko je sukobe želio okončati na miran način. Falsifikatori povijesnih činjenica te oni koji se nikada nisu pomirili sa stvaranjem hrvatske države nikako ne mogu prihvatiti činjenicu da je epilog hrvatske politike 90-ih, pod vodstvom predsjednika dr. Franje Tuđmana, samostalna, suverena, slobodna i demokratska Republika Hrvatska, punopravna članica EU i NATO-a, ali i cjelovita BiH.

Što Hrvatska može i što će pokušati učiniti?

Drugostupanjska presuda šestorici Hrvata na Međunarodnom sudu u Haagu itekako se tiče i same RH jer je riječ o pitanju koje zadire u zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Poduzet će se svi raspoloživi pravni i politički mehanizmi kako bi istina i pravda pobijedile. Može se govoriti o opravdanom zahtjevu za revizijom presude u dogovoru s obranama petorice Hrvata u Haagu. Država Hrvatska u tome mora pružiti svu pomoć koristeći pri tome političke, diplomatske i sve ostale dostupne kanale. Predsjednica RH je u svom obraćanju u Vijeću sigurnosti, između ostalog, ponovila jasan stav da Hrvatska nije bila agresor u BiH te da je, naprotiv, pomagala BiH. Premijer Plenković i ministar Bošnjaković u nekoliko su navrata u razgovorima otvorili ovo pitanje i već se traže i poduzimaju koraci kako bi se što prije krenulo u obranu istine o Domovinskom ratu i ulozi Hrvatske te zaštiti i pomoći Hrvatima u Haagu.

Brojni hrvatski branitelji, generali… žrtve su montiranih optužbi i progona u BiH. Kada će stati obračun s prošlošću?

Sve je to dio kontinuirane strategije kojom se želi ispisati činjenično netočna povijest. Hrvati i hrvatske snage (HV i HVO) dali su najveći doprinos u obrani i oslobađanju BiH od velikosrpske agresije. Brojni časnici HVO-a, međutim, morali su otići iz BiH kako im se ne bi sudilo po drugom, strožem zakonu. Jer u BiH se pripadnicima triju naroda ne sudi po istim zakonima. Za jedne važi zakon iz bivše države, koji je stroži, a za druge iz poslijeratnoga razdoblja, koji je blaži. Pitam se kako je to moguće i gdje u BiH stanuje pravda. U procesuiranju ratnih zločina ne smije biti selektivnog pristupa. Inzistirat će se da se kaznene prijave protiv pripadnika HVO-a procesuiraju prema istim zakonima koji se primjenjuju na ostale. U tom kontekstu podsjećam opet i na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu “Damjanović – Maktouf”. Poznajem generale HVO-a koji desetljećima trpe progon i nepravdu, podmetanje lažnih iskaza, svjedoka, montiranje optužnica. I nose se s tim jer znaju istinu i znaju kako su teško obranili svoju domovinu i dom. Nažalost, sve to s njima proživljavaju i njihove obitelji. I sam sam bio žrtva takvih pokušaja i nitko od nas ne zna je li gotovo s takvim političkim obračunima kroz pravosuđe u BiH.

Bili ste s premijerom Plenkovićem prije nekoliko dana u Mostaru u misiji smirenja tenzija i podrške Hrvatima. Što su vam predstavnici udruga i stranaka rekli?

Došli smo u Mostar kako bismo iskazali potporu sunarodnjacima u BiH, razgovarali s braniteljima, predstavnicima Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Dotaknuli smo se svih otvorenih pitanja koje imaju Hrvati u BiH – o promjeni Izbornog zakona, europskom putu BiH i odluci suda u Strasbourgu koja sugerira da se riješe pitanje izbora članova Predsjedništva BiH i odlučivanje u Domu naroda. Na sastanku su nam predstavnici HNS-a jasno naglasili kako su upravo Hrvati predvodnici europskog puta BiH te kako euroatlantski put nema alternativu. Hrvatska će im pružiti svu potrebnu pomoć na tom putu. Naravno, u fokusu razgovora je bila presuda “šestorki”. Potrebno je i ne nasjedati na ciljane provokacije.

I u haaškoj presudi Milanu Martiću, primjerice, navodi se udruženi zločinački pothvat, no niste mogli čitati ili slušati da će na temelju toga žrtve tužiti Srbiju. Jer Haaški sud ne presuđuje državama i narodima, nego pojedincima. Stoga i sadašnje učestale, a posve neutemeljene tvrdnje da će “Bošnjaci tužiti RH” treba sagledati kao nastavak difamacijske kampanje i političkih pritisaka čiji je cilj “invalidirati” i Hrvate u BiH i RH u borbi za naša legalna i legitimna prava – od stvarne ravnopravnosti hrvatskog naroda u BiH do izmjene diskriminatorskog Izbornog zakona. Moramo i dalje punom snagom i voljom boriti se za ono što nam pripada po Bogu, pravdi i Ustavu BiH. Jer Hrvati ne traže ni više ni manje od onoga što imaju druga dva konstitutivna naroda.

Rođeni ste u BiH, živite u Hrvatskoj. Poznajete stanje u objema državama, osobito među Hrvatima. Je li moguće da se povijest na ovakve načine želi iskriviti?

Nikada svoje sunarodnjake nisam dijelio po mjestu rođenja, regionalnoj pripadnosti i sličnom. Kriteriji po kojima ih dijelim su poštenje, čast, domoljublje i djela koja stoje iza svakog od nas pojedinačno. Mi Hrvati iz BiH imamo neraskidivu vezu s RH i hrvatskim iseljeništvom diljem svijeta. Sudbina moje obitelji je bila takva da su se sedamdesetih odselili iz Klobuka kod Ljubuškog u Zagreb. Dio obitelji je u Zagrebu, brat u Australiji, rodbina razasuta po Hercegovini, Hrvatskoj i svijetu…, ali uvijek je to moja obitelj i te obiteljske veze nitko i nikada ne može pokidati. Isto je tako i s moje obje domovine – i RH i BiH. Povijest se ne može iskriviti dok je nas, dok se borimo da istina pobijedi. I ovi posljednji događaji pokazuju da zajedno moramo tražiti rješenja kako nam nitko ne bi pisao povijest, nijedna međunarodna institucija, sila ili drugi narodi.

Kao drugi čovjek HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora, možete li reći što će Hrvatska moći učiniti kako bi zaštitila Hrvate u BiH i pomogla im?

Ono što hrvatski narod želi u BiH je mir, ravnopravnost, sigurnost, stabilnost, pravda i istina. Hrvati u BiH su bezuvjetnu ljubav uvijek darivali RH, uvijek su se žrtvovali bez ikakvih protuusluga. Spomen hrvatske države pobuđuje emocije kod Hrvata u BiH. Mislim kako bismo na tom domoljublju i mi Hrvati u RH trebali puno toga uraditi. Trebala bi RH vratiti svu onu ljubav i sav onaj doprinos od početka rata koji su Hrvati iz BiH iskazali prema RH. Mi smo nedjeljiv narod koji se nalazi u dvije domovine. Geostrateška, geopolitička, povijesna, kulturna, gospodarska i svaka druga povezanost RH i BiH je nedvojbena i neizmjenjiva. Stabilnost BiH i opstojnost Hrvata u BiH upravo znače i stabilnost RH. Imamo ustavnu obvezu i RH mora zaista iskreno skrbiti o Hrvatima u BiH. Ta pomoć mora biti osobito sada jaka, nedvosmislena i usmjerena jednom cilju – da Hrvati u BiH opstanu i ostanu te se izbore za svoja legitimna prava ne nasjedajući na provokacije o tobožnjoj kolektivnoj krivnji.

Mnogi prozivaju bivše dužnosnike RH da su svojim potezima pomogli u ovakvom ishodu presude “šestorki”. Kako to komentirate?

Nažalost, i ova presuda svjedoči da su nas koštali neodgovorni postupci i izjave nekih bivših hrvatskih dužnosnika. Bivši predsjednik Stjepan Mesić i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić svojim izjavama i djelima itekako su naškodili i RH i Hrvatima u BiH. I oni su dio u tom nečasnom, nemoralnom mozaiku djela koja su radili oni, ali i neki drugi protiv RH.

Završena je priča oko vaše diplome. Zašto vas se godinama povlačilo po medijima? Kako sada, s vremenske distance, na to gledate? Jeste li pogriješili?

Cijela je javnost upoznata s mojim slučajem. Bio sam izvrgnut nepravednom progonu. A sve je pokrenuto iz političkih razloga jer sam tada bio na poziciji glavnog tajnika HDZ-a. Visoki upravni sud donio je odluku da mi je diploma oduzeta nezakonito i nakon toga je Policijska akademija ponovno pokrenula postupak. Odlučio sam svima pokazati da mogu i “dva puta” diplomirati na istom fakultetu iako bi bilo bolje da sam diplomirao na dva fakulteta (smijeh). To je za mene završena priča. Okrenuo sam novu stranicu u knjizi života.

Nedavno je u Saboru RH izglasan Zakon o braniteljima koji na poseban način štiti pripadnike HVO-a. Što on donosi i jesu li u planu još neki zakoni?

Ministarstvo hrvatskih branitelja i ministar Tomo Medved, kao predlagač ovog zakona, vodio se svim smjernicama nužnima da se hrvatskim braniteljima HVO-a osigura puna zaštita, pomoć i prava koja zaslužuju. Prava branitelja HVO-a počet će se primjenjivati od 1. siječnja 2019. RH nastoji na institucionalnoj razini, uključujući i buduće izmjene pojedinih zakona, poput Zakona o hrvatskom državljanstvu, Zakona o prebivalištu te izbornih zakona, olakšati položaj Hrvata u BiH te, uz znatniju pomoć gospodarskih subjekata Hrvatske, pridonijeti stvaranju uvjeta za opstojnost i ostanak Hrvata u BiH. U Saboru RH, kada je u pitanju BiH, ne bi smjelo biti podjele jer, kad su u pitanju hrvatski nacionalni interesi, svi moramo provoditi ono što je naša ustavna, ali i moralna obveza prema našem narodu u BiH.

Mislite li da je međunarodna zajednica pogriješila u BiH, posebice u odnosu prema Hrvatima i svim potezima koje je povlačila, a čije se posljedice i danas osjete?

Teško je razumjeti da je u društvu koje se naziva demokratskim moguće, npr., grubo izigrati izbornu volju jednog cijelog konstitutivnoga naroda. Kao što je to bilo u vrijeme vlasti “platforme” ili Alijanse. Smatram nedopustivim i neprihvatljivim ne samo biranje nego i sami pokušaj biranja predstavnika jednog naroda od drugog naroda, kako su to neki radili. Skupina stranaka u FBiH, predvođena onima koje se nazivaju socijalističkim i demokratskim, kada su to radile, imale su pomoć i međunarodne zajednice. Znamo što su visoki predstavnici do sada radili, koliko su štetnih odluka donijeli, i to u najvećem broju slučajeva za Hrvate. Sjetimo se, i u slučaju “platforme” i biranja predstavnika Hrvata, presudila je međunarodna zajednica. Pitam se kome odgovara takvo što i kome je u interesu da je u BiH ovakvo stanje. U zemljama iz kojih dolaze svi ti stranci koji na takav način odlučuju uime naroda u BiH za takvo što vjerojatno bi bili, u najmanju ruku, politički potpuno diskreditirani, da ne kažem težu kvalifikaciju. Kreiranje takvih politika pogubno je za sve. Međunarodni sponzori mirovnih, političkih i ustavnih aranžmana ne smiju jednostrano raditi na reviziji Washingtona i Daytona, i to na štetu jedne strane potpisnice – na štetu hrvatskog naroda, koji ovdje živi stoljećima. Mora im biti jasno da i RH, kao supotpisnica Daytona, ima pravo i obvezu sudjelovati u procesu revizije Daytona i zaštiti Hrvata u BiH. Brojnost naroda ne smije biti razlog dvostrukih standarda.

Često dolazite u rodni kraj, Hercegovinu. Mislite li da je trend iseljavanja iz RH i BiH isključivo vezan uz egzistenciju ili ima i drugih problema i razloga?

Veliki problem je proces iseljavanja Hrvata iz BiH koji već dugo traje i treba ga zaustaviti. I to je posljedica neravnopravnosti Hrvata u BiH. Odlaze cijele obitelji, a ne, kao nekada, samo muževi, dok su žene i djeca ostajali na ognjištima. Nisu u pitanju samo financije i potreba da se prehrani obitelj jer nema posla, u pitanju je veliko nezadovoljstvo političkom situacijom u BiH i beznađem koje mlade obitelji osobito vide za budućnost svoje djece. Nešto se mora žurno učiniti i promijeniti. Nažalost, u tijeku je proces novog egzodusa i odlaska mladih i iz RH. U RH se moraju pokrenuti svi procesi kako bi se takav trend zaustavio i stvorili uvjeti za ostanak hrvatskih građana. Nove smjernice Vlade RH i demografska politika, prijedlozi novih zakona idu u tom smjeru kako bi se taj opasni trend zaustavilo.

Što biste poručili mladim ljudima koji sada uče povijest, što biste im naveli kao razlog ostanka u domovini?

Previše je križnih postaja u povijesti hrvatskog naroda bilo i to ne smijemo nikada zaboraviti. Kao što smo mi mladi početkom 90-ih ostali u RH i borili se za našu slobodu s puškom u ruci, pozivam danas mlade ljude neka ostanu u RH i svojim znanjem, sposobnostima i vještinama neka se bore za bolju budućnost. Nije bilo lako 90-ih, mnogima nije lako ni danas, ali RH ima prosperitetnu budućnost koju moramo graditi svi zajedno. Ono što želim poručiti mladima je da ostanu i da se bore za svoje snove jer nigdje sunce ne grije ljepše nego u domovini.

Kako gledate na sustavnu majorizaciju hrvatskog naroda u BiH i kako im Republika Hrvatska može pomoći da se izbore za jednakopravnost?

U prvorazredne nacionalne interese ubraja se i pitanje zaštite Hrvata u BiH koje se danas, nažalost, tretira gotovo kao građane drugog reda i koji u stvarnom životu nemaju ista prava kao i pripadnici ostala dva konstitutivna naroda. Velika je to nepravda. Svi u RH moraju napraviti sve što je u našoj moći kako bismo pronašli najpravedniji i održivi model po kojem ćemo zaštititi svoj narod u našoj drugoj domovini BiH. RH je i do sada skrbila o njima i to je naša i ustavna obveza. Nedopustivo je da se Hrvate u BiH majorizira i stigmatizira jer su branili domovinu, jer žele jednakopravnost i prava koja im pripadaju. Želi ih se sustavno svesti na nacionalnu manjinu, ušutkati njihove težnje i borbu za ostanak i opstanak u BiH. Hrvati su istinski graditelji BiH, temelj njezine opstojnosti. Sjetimo se samo 1991. i rezultata referenduma. I bi li uopće bilo BiH da nije Hrvata u njoj, ali i Hrvatske. To su upravo ključne činjenice koje se ne smiju zaboraviti. Zajedništvo Hrvata u BiH i Hrvata u RH mora sada biti snažno upravo onako kako su se nekada temeljem zajedništva u Domovinskom ratu stvarale hrvatske snage koje su zajedno branile i obranile RH i BiH na jedinstvenom ratištu. Jedan je hrvatski narod – jedan je Domovinski rat!

Davor Domazet Lošo: Hrvatska je vodila najčišći rat u povijesti ratovanja

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Hrvatska nije bila agresor na BiH, Šušak je slao oružje u Sarajevo

Objavljeno

na

Objavio

Zoran Čagar / foto: Arhiva

– Noćima ne mogu spavati. Svi šute, a to mi je najgore. Ja sam spreman za to odgovarati, ali ću reći istinu – tako je započeo razgovor sa Zoranom Čegarom, jednom od ratnih legendi Sarajeva. Čovjekom koji je a policijskim specijalcima spriječio da JNA zauzme glavni grad 1992. godine. Ranjen je u dva navrata, danas je zamjenik zapovjednika Federalne uprave policije. Iako je cijeli rat bio na drugoj strani – Armije BiH – izričito tvrdi da Hrvatska nije bila agresor u BiH niti da je istina to što se stavlja na teret šestorici nekadašnjih dužnosnika Herceg Bosne, pieš Zoran Krešić/ Večernji List

Večernji list BiH: Kako ste doživjeli i kako komentirate presudu koja je izrečena u Haagu protiv šestorice dužnosnika Herceg Bosne?

– Ja možda nisam najbolji sugovornik za to i ne želim komentirati presude. Posebno oko toga je li netko nešto počinio ili nije. No, ja ću vam posvjedočiti nekoliko stvari u kojima sam bio sudionik i znam što se dogodilo.

Večernji list BiH: A što se to događalo?

– Konkretno. U ovoj situaciji mene najviše boli što su u Haagu rekli i presudili da je Hrvatska bila agresor na BiH.

Večernji list BiH: Zašto vas to boli?

– Ja sam bio sudionik kada je sve krenulo. Bio sam sudionik u vrijeme raspada Jugoslavije. Zemlja koja je, kako kažu, bila agresor na drugu državu, ne može 1992. godine među prvima priznati tu zemlju na koju je bila agresor. To ne može tako biti. Iskreno govoreći, prvi zločini i prve granate na Hrvatsku pale su iz BiH. Ispalili su ih ovi koji su nas sve klali, ubijali i sada se mi, imam osjećaj, moramo njima ispričavati što smo se branili. Meni nije jasno kako netko može reći da je Hrvatska bila agresor na BiH, a Srbija nije. To mi nikada neće biti jasno.

Večernji list BiH: Kako to tumačite?

– To tumačim tako da su srbijanski lobiji, UDBA, BIA, MI5 i ostale obavještajne službe to jako dobro odradili s Haagom. Urađeno je to perfidno s Hrvatskom. Nisam političar, a brojni znaju ovo što ću vam reći, ali ne smiju.

Večernji list BiH: Zašto se boje?

– Znate, oni meni kažu: – Mi imamo djecu. Ali, Hrvatska, kao država, ispravite me ako lažem i nazovite me lažljivcem pustila je da preko njezina teritorija izbjegne više od milijun ljudi iz BiH za vrijeme rata. Čak 700.000 izbjeglica iz BiH je bilo smješteno u RH. Bili su siti i obučeni, a među njima je bila i moja obitelj. U Hrvatskoj je zbrinuto 15.000 ranjenika iz BiH. To jedna država agresor ne radi.

Večernji list BiH: Kako ste doživjeli šestoricu osuđenih Hrvata u Haaga, neke ste i poznavali?!

– Svu šestoricu osuđenika osobno poznajem. Oni nisu zarobljavani, nisu se skrivali ili bježali. Dragovoljno su otišli u Haag dokazati nevinost. U prijevodu, kako mi to ovdje kažemo, netko im je to dobro “zabio” iz politike. Opet kažem, neću komentirati i govoriti jesu li bili u zapovjednom lancu, ali jamčim da nitko od njih nikoga nije zaklao, nitko nije silovao, nitko nikoga nije ubio. Znam da nisu takvi tipovi ljudi.

Večernji list BiH: Zanima me vaše mišljenje o generalu Praljku koji je počinio samoubojstvo?!

– Nisam imao puno kontakata s njim, ali… sjećam se jednoga trenutka i, ponavljam, uopće ne ulazim u presudu. Išao je konvoj u istočni Mostar hrane i pomoći iz smjera Avijatičarskog mosta i ekstremi nisu dali prolazak. Pokojni general, ja sam to vidio, popeo se na prvo vozilo i rekao: – Vozi. Ja sam bio tu. I proveo je konvoj u istočni Mostar. Ljudi su ga dočekali, nisu pucali na njega. Izgrlili su ga i izljubili i s ovima što su dovezli vratili su se na “hrvatsku stranu”. E sada, vi meni recite rade li to ratni zločinci. Nađite mi jednoga svjedoka koji može potvrditi da je netko od tih ljudi u tom udruženom zločinačkom pothvatu ubio, silovao. Ja sam bio zapovjednik i nisam mogao znati što je netko radio u pozadini. Možda sam mogao saznati, a možda i nisam. Ne možete tako ljude tako okarakterizirati. Ratni zločinac je Ratko Mladić. Osobno sam došao i vidio trudnicu u osmom mjesecu trudnoće kojoj je on pucao u trbuh. No, kada netko popije otrov, a prije toga kaže da nije ratni zločinac, najbolje svjedoči o drugoj krajnosti. To za mene nije ratni zločinac. Jamčim da nitko od tih šest ljudi nije ono što im se stavlja na teret.

Večernji list BiH: Neće vam sigurno biti ugodno kada ovaj intervju izađe u javnost?!

– Stojim iza ovih tvrdnji i znam da ću zbog ovog intervjua imati problema. Ali se njih ne bojim. Nas i u policiji, politici vode ljudi koji su 1992. prvi digli ruke i predali se četnicima. Plakali su za njima na Yutelu. Prvi koji su pobjegli danas nam zapovijedaju i javno poručuju kako će, kao, eto, sprečavati neke nove sukobe u buduće, a trebali su prije osam godina u mirovinu. To su priče za malu djecu. Nama danas u policiji rade ljudi koji veličaju Ratka Mladića. To me boli da danas na mom mjestu sjedi onaj koji je pucao na nas sve.

Večernji list BiH: Vratimo se malo ulozi Hrvatske u posljednjem ratu. Jedan ste od heroja rata u Sarajevu, sudjelovali ste u presudnim bitkama za obranu grada. Koliko je RH zaslužna za tu obranu?

– Neću vam ništa govoriti iz druge ruke jer sam izravni sudionik. Bio sam ranjen drugi put i izašao sam najprije kao maskirani svećenik. Izvukli su me braća Ćurčić. Došao sam u Mostar, gdje sam zbrinut, a nakon toga u Zagreb, gdje su me zbrinuli u bolnicu “Sestre milosrdnice”. Jedan dan krajem 1992. smo preko nekih veza organizirali sastanak s pokojnim ministrom Šuškom. Na tome sastanku bio je i ministar obrane BiH Jerko Doko, general Ivan Čermak, Ante Roso, Ante Gotovina, moja malenkost i Dunja Zloić. Ministar Šušak me pitao: – Zapovjedniče, što vama treba? Odgovorio sam da me samo zanima da se vratim u Sarajevo i napravimo deblokadu grada. I objasnio: – Mi nemamo ništa.

Večernji list BiH: Je li se tada spominjalo ulogu Bošnjaka i Hrvata, odnos prema ovim dvjema stranama i kakvi su bili komentari?

– Nitko nije rekao ružnu riječ. Nitko. Valja mrijeti, valja reći istinu. Ja sam rekao da je jako malo Hrvata katolika ostalo u Sarajevu, a ministar Šušak je rekao: – Nema to veze tko je tko, ostali su ljudi. Ponovio je što treba poslati da se deblokira grad, a ja sam doslovno ponovio da mi nemamo ništa. Nakon toga je generalu Čermaku rekao: – Ivane, uzet ćeš momka, ići ćete tamo gdje treba i dajte im sve u što on upre prstom. Je li jasno? Zatim je od Rose i Gotovine zatražio da nam osiguraju prolaz. Dobili smo dva puna tegljača vojne opreme, “zolja”, “osa”, “ciganki”, pušaka, snajpera RPG-ova, granata, mina, bombi…, sve što je moglo stati. S pratnjom smo došli do Mostara i HVO nas je dovezao do Kreševa u kuću pjevača Duška Kuliša koji je više učinio za obranu BiH nego brojni drugi. Tada sam nazvao ministra Pušinu i rekao mu što sam dovezao. On je mislio da sam ja pukao. Nije mi vjerovao. Poslao je iz Hrasnice izvidnicu koja je sve to potvrdila. Nazvao me i rekao: – Svaka čast. Tada smo s desecima malih kamiona i pickupova to prebacili u Hrasnicu. Nažalost, znam čak da je dio tog oružja prodan, nekima od tih pušaka ubijeni su svećenici u Fojnici i kod Konjica. Ali, pustimo sada to, ponovno pitam može li takva država biti agresor.

Večernji list BiH: Da, to se pitaju svi. Čini se da se drugi boje reći što vi govorite?!

– Znate tko je bio Mate Šarlija Daidža (Nijaz Batlak – bivši časnik HV-a i HVO-a). On je sve kampove vojne obuke organizirao u Hrvatskoj, svi logistički centri za BiH bili su u RH. Hoće li sve to dopustiti “zemlja agresor”. Naravno da neće. Ne ulazim ni u kakve presude.

Večernji list BiH: Iznimno emotivno nastupate. Zašto ste sada odlučili ovako jasno progovoriti?

– Zato što sam imao infarkt. Ovo me je sve jako potreslo. Prije nekoliko dana imao sam trigliceride 26. Ovo jako loše utječe na mene i svakog normalnog čovjeka.

Večernji list BiH: Nakon presude stvorilo se vrlo ružno ozračje. Hoće li imati posljedice na odnose Hrvata i Bošnjaka?

– Ne mogu vjerovati sada gdje živim. Ne mogu vjerovati da živim s ljudima koji s jedne strane slave onog koljača i ratnog zločinca, a drugi koji žive sa mnom se naslađuju onom čemu se ne smiju naslađivati. A znate što me još više boli. To što šute Bošnjaci iz Sarajeva koji imaju vile i jahte u Makarskoj, Brelima, pod Dubrovniku i koji su se za vrijeme rata tamo skrivali. Zašto nitko od njih ne izađe i kaže: – Hej, nemojte tako govoriti. Ja nemam problema ni s kim. Do Bakira Izetbegovića (bošnjački član Predsjedništva) i drugih bošnjačkih dužnosnika mogu otići kad želim. Ali nisam siguran da mogu kod Hrvata koji su se 1997. godine sjetili da su Hrvati. Dapače, okreću glavu i boje se istine koju mogu reći.

Večernji list BiH: Kako vratiti povjerenje između Bošnjaka i Hrvata nakon ovakvog negativnog naboja?

– Treba razgovarati, ljude povezivati i reći istinu kakva god bila. Ali mene boli to što su, primjerice, u Drežnici kod Mostara ljude ubacivali u svinjac, polijevali benzinom i zapalili i to je nazvano izoliranim slučajem. To je ratni zločin. A kada bilo što učini neki Hrvat, odmah je to ratni zločin. U mojoj postrojbi koja je upadala u vojarne i radila što nitko drugi nije, nitko nikada nije imao nož. Ja nemam emocija prema zločincima, i da je u pitanju rođeni brat, ali ne može se etiketirati bilo koga. I sada ću vam reći kako vidim izlazak iz ove situacije.

Bio sam Titov pionir, omladinac, vojnik i policajac. Na to sam ponosan. Napravio me čovjekom. I to je istina. Sve dok se ne rodi novi Tito ovdje, ovdje neće biti života i suživota.

Zoran Krešić/ Večernji List

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari