Pratite nas

Intervju

Božo Petrov nudi više nego jasna rješenja: Evo kako bih ja srezao državnu upravu

Objavljeno

na

Gradonačelnik Metkovića i predsjednik Mosta nezavisnih lista Božo Petrov koji je uspješno racionalizirao troškove u Gradskoj upravi Metkovića te svoju plaću smanjio na minimalac, danas je predstavio vlastite smjernice za sustavnu racionalizaciju troškova države.

– Ovaj naš istup vezan je uz najave mjere smanjenja poreza na dohodak, što smatramo u načelu pozitivnom mjerom, koju nažalost ne prate i ostale potrebne mjere i koju država planira provesti na teret proračuna lokalnih samouprava – komentirao je smjernice koje prenosi u cijelosti njegov zamjenik Nikola Grmoja.

Svaku mjeru koja Hrvatsku okreće prema izlazu iz dugogodišnje nepodnošljive krize valja pozdraviti, pa tako i ovu kojom se radnicima podižu neto plaće. Međutim, kao što jedna lasta ne čini proljeće tako ni jedna mjera ne čini napredak. Jedan korak ne znači hodanje, ako ga ne prate drugi koraci. Pozdravljajući taj ”jedan korak“ želimo hrvatskim državnim vlastima, Vladi – ali i Saboru, predsjedniku države, pa i mnogim lokalnim samoupravama – preporučiti i druge korake:

1. Odbaciti ”jesam te“ porezni sustav

Baš kao što je bilo potrebno žurno radnicima povećati neto plaće, potrebno je i poduzetnicima hitno smanjiti dio nameta na te iste plaće, jer – recite to jasno radnicima – uskoro im neće imati tko isplaćivati ikakve plaće.

Rasteretite poduzetnika od lihvarskih nameta na svaku kunu koju pokušava zaraditi (posebno proizvodni dio gospodarstva) i cjelokupnom gospodarstvu omogućite jednostavniji i razumljiviji sustav poreznih i raznoraznih drugih ”jesam te“ nameta. Sabore i Vlado, žurno odbacite ”jesam te“ porezni sustav, jer nam se s takvim humorom crno piše – učinite to odmah!

2. Mjere prema dosadašnjem učinku, a ne prema ”kolektivnoj solidarnosti“

Nažalost ova je Vlada (uostalom kao i prethodne) sklona provoditi nepripremljene ad-hoc mjere, bez stvarne analize svih učinaka i šireg plana u koji se te mjere trebaju uklopiti. Voljeli bismo da najavljene mjere povećanja neto plaća radnicima, uz već navedeno smanjenje opterećenja poduzetnicima, prati i korektno raspoređena racionalizacija između države i lokalnih samouprava zbog naknadnih manjih prihoda te financijska stimulacija lokalnih samouprava koje su u prethodnom razdoblju poslovale pozitivno i odgovorno.

Ako manjak prihoda zbog navedene mjere bude stavljen prvenstveno ili potpuno na teret lokalne samouprave, evo što trebaju znati građani Metkovića, Omiša, pa naravno i cijele Hrvatske. Preuzimanjem uprave grada Metkovića, naslijedili smo opustošenu gradsku blagajnu s dugovima koji su dosezali do 18 milijuna kuna. U samo petnaest mjeseci uspjeli smo prepoloviti taj dug radikalnom racionalizacijom koja je, osim smanjenja zaposlenika u gradskoj upravi, značila i gotovo jednogodišnji minimalac za sve djelatnike počevši od gradonačelnika, pa nadalje. Grad ostavljen da na tankoj niti visi nad bezdanom već petnaest mjeseci izvlačimo iz tog financijskog ponora bez ičije pomoći.

Štoviše, štedeći na sebi i vraćajući naslijeđene dugove koji dotad nikoga u državi nisu ni zanimali ni brinuli, oslobodili smo i usmjerili dio sredstava u pisanje projektne dokumentacije za EU projekte kako bismo dokraja stabilizirali i stavili na noge pokleknuli grad. I što nam kao nagradu priprema država svojim mjerama? Nakon što smo izracionalizirali 9 milijuna kuna u periodu u kojem mnogi nisu ni lipu, država nam poručuje da će nas ”srezati“ za još 3 milijuna! Nisu se uopće zapitali može li grad koji je sam na sebi uštedio 9 milijuna, uopće preživjeti uskraćen za još 3! A istodobno nam postojeći zakonski okviri ne omogućuju implementaciju bilo kakvih mjera kojima bismo nadomjestili taj manjak u proračunu.

Vjerujem kako hrvatska javnost zna da smo već prije godinu dana napravili sve ono što danas od svih, pa i od nas, traži Ministarstvo financija. Vjerojatno mnogi imaju, ali mi više nemamo što ”izracionalizirati“. Novac koji nam danas pokušava uskratiti Ministarstvo financija koristili smo za vraćanje dugova i EU projekte. Kad nam uzmu i to, vjerovnici grada šalju grad u ovrhu i blokadu. Kako ne bismo potonuli u dugovima, preostat će nam samo sljedeće: isključiti sve EU projekte, potpuno ugasiti sportske objekte i kulturno središte te tako poslati 20 osoba na Zavod za zapošljavanje. Time se u gradu gase SVI sportski klubovi te kulturni sadržaji i manifestacije.

 

Ako manjak prihoda zbog navedene mjere bude stavljen prvenstveno ili potpuno na teret lokalne samouprave, evo što trebaju znati građani Metkovića, Omiša, pa naravno i cijele Hrvatske. Preuzimanjem uprave grada Metkovića, naslijedili smo opustošenu gradsku blagajnu s dugovima koji su dosezali do 18 milijuna kuna. U samo petnaest mjeseci uspjeli smo prepoloviti taj dug radikalnom racionalizacijom koja je, osim smanjenja zaposlenika u gradskoj upravi, značila i gotovo jednogodišnji minimalac za sve djelatnike počevši od gradonačelnika, pa nadalje. Grad ostavljen da na tankoj niti visi nad bezdanom već petnaest mjeseci izvlačimo iz tog financijskog ponora bez ičije pomoći.

Kako bih što bolje dočarao veličinu tog gubitka, radi usporedbe navodima da je to je isto kao kad biste u Zagrebu danas ”stavili ključ u bravu“ na Lisinski, HNK, sve muzeje te sve klubove poput Dinama, Cibone, Medveščaka. Apsolutno SVE. Zamislite samo nakon toga život takvoga grada. Mjere koje dolaze odozgora, a jednako tretiraju sve, pa čak i jače, pogađaju one gradove i općine koje su štednjom preduhitrile ove dobrano zakašnjele Vladine poteze i neće u konačnici polučiti željeni uspjeh. Ova konstatacija je točna, ako posumnjamo i na poznato ”snalaženje“ onih lokalnih samouprava koje imaju sreću da su ”njihovi“ gore na vlasti.

Hoće li ”svoji svojima“ uskraćena sredstva na jednoj strani kompenzirati na nekoj drugoj strani? Možda bi napokon bio trenutak da se pred građane podastru proračuni, prihodi i rashodi, sa svim ključnim specifikacijama, svih lokalnih samouprava i svih javnih, iz poreza građana i tvrtki, financiranih ustanova. Možda bismo tada jasnije i pravednije vidjeli tko i gdje treba podnijeti barem mrvicu žrtve za opće dobro u privrženost kojem se političari tako lako zaklinju.

3. Režite nepotrebne rashode!

No, nismo istupili kako bismo se samo žalili na nešto. Ne, jer prijedlog da radnici dobiju veće neto plaće je dobar. Želimo samo reći hrvatskoj javnosti, a ujedno poručiti i Vladi i Hrvatskom saboru, da postoji još niz dobrih i lako provedivih mjera racionalizacije, kako onih ”vatrogasnih“, žurnih, tako i onih planskih, dugoročnih. Vidimo da se ministar financija trudi inicirati još neke mjere, ali se pitamo je li to strogo ograničeno soliranje jednog ministra (kojeg svakako treba u tome podržati) ili je to ”šminkanje“ vladajuće garniture u zadnjim trenucima pred novu izbornu ”udaju“ za naivnog mladoženju. Predlažemo stoga dopune mjera racionalizacije javnih uprava, od lokalnih do državne (ili obrnuto).

Treba li nam 151 saborski zastupnik?

Napravite analizu broja realno potrebnih saborskih zastupnika. Ne koristite džepove građana za uhljebljivanje vaših stranačkih aktivista. Reducirajte broj zastupnika, smanjit će se izdaci za plaće, troškovi za odvojen život i putovanja, automobile, mobitele. Promjenom izbornog sustava u smjeru smanjenja broja zastupnika neće doći ni do kakvih problema u radu Hrvatskog sabora, to svi znamo iz prakse, jer se neki uopće ne pojavljuju ni na sjednicama ni na bilo kakvim drugim poslovima, a redovito primaju plaću na teret hrvatskih poreznih obveznika. Smanjenje broja saborskih zastupnika prava je tema za novi izborni zakon! Režite nepotrebne rashode!

Treba li Predsjedniku cijela regimenta raznoraznih savjetnika za poslove koje ionako ne obavlja?

Savjetnik do savjetnika, a od savjeta kako Hrvatsku izvući iz ponora krize ni savjetića. Racionalizirajte ured Predsjednika odmah (kao i za budućnost) – smanjit će se izdaci za plaće, troškovi za odvojen život i putovanja, automobile, mobitele. To je prava tema za izmjenu izbornog zakona, pa čak i Ustava i položaja Predsjednika države.

Treba li nam ovolika politička uhljebljena mašinerija u ministarstvima?

Pomoćnik pomoćnika pomoćnog savjetnika je hrvatski standard. Racionalizirajte ministarstva – smanjit će se izdaci za plaće, troškovi za odvojen život i putovanja, automobile, mobitele. To je tek početak prave teme za rezanje državne i lokalne administracije.

Trebaju li nam 44 vladine agencije?

Godišnje stoje oko 4 milijarde kuna, a ”sviraju“ k’o orkestar na Titaniku! To je prava tema za racionalizaciju državne uprave.

Zakupi prostora?

Pogledajte izdatke za zakupe prostora koje plaćate privatnim ”poduzetnicima“. S kojom svrhom? Da bi u njima sjedili vaši aktivisti…To je stvarno neophodno? Smanjite beskorisne poslove u nebrojenim ”uredima za dangubu“, pa nećete morati plaćati najam i režije za djelatnike od nekoliko minuta mjesečnog pojavljivanja ”na poslu“. To je prava tema za rasterećenje gospodarstva.

Treba li nam ovolika administracija lokalne samouprave?

Ne treba! Ne trebamo ni nabrajati zašto, jer smo to sami vidjeli i znamo!

Provedite racionalizaciju (od vrha do dna, od predsjednika države, Hrvatskog sabora i Vlade, pa do zadnje općine i grada Metkovića, naravno), ako imate petlje izgubiti svoju glasačku mašineriju uoči izbora! To je prava tema o najkatastrofalnijoj trenutačnoj poplavi u Hrvatskoj – poplavi hrvatskog gospodarstva u mulju popucalih ”poreznih nasipa“ koji zahtijevaju žurnu racionalizaciju.

Režite neodrživi ”porezni vodostaj“, jer ćete potopiti hrvatsko gospodarstvo od kojega, na kraju krajeva, budimo napokon iskreni, svi mi dobivamo i bruto i neto plaće! Da, Vlado, reži neodržive porezne prihode!!! Hod, a ne korak – plan, a ne ”kljucanje“ Mogli bismo tako nabrajati danima… Znači, primijenite predložene porezne promjene, ali na teret onoga što do sada nije ni mrvicu racionalizirano, na teret vaših rashoda. Nemojte dirati nas koji smo se izmučili da bi napravili ovo što smo napravili.

Gdje ste bili kad se nemilice trošilo i kad se Metković gurao u propast. Zašto se tad nije reagiralo? Zašto sustav nije reagirao na sve naše pozive za financijskim nadzorom proračuna prije godinu dana, već su stigli ove godine, navodno na poziv bivšeg gradonačelnika? Zašto državni sustav ne sankcionira sve kriminalne radnje bivše gradske vlasti zbog kojih ispaštaju svi građani Metkovića? Molim predsjednika Vlade, Predsjednika Sabora i Ministra financija da se javno očituju oko našeg prijedloga.

Ili da nam predlože drugo rješenje što napraviti: 1. Zadužiti se? Hoćete li dati odobrenje? Do kada ćemo se zaduživati? 2. Ugasiti funkcioniranje grada? 3. Stopirati razvojne projekte? 4. Nešto drugo, treće ili četvrto? Predložite, rado ćemo vas saslušati. Ali predložite nam kako ćemo hodati, a ne zakoračiti jedan korak, pa pasti, kako ćemo ”jesti“, a ne ”kljucati“ pa što bilo da bilo, ”zrno“ ili kamenčić. Ako ne znate što, primijenite naš prijedlog. Bit će to hod, a ne tek korak u pravom smjeru, pozdravit će ga građani Hrvatske, nama Metkovcima i svim drugim građanima Hrvatske omogućit će da napokon u pravom omjeru uživamo u blagodatima i sunca i kiše, a ne da nas bez plana i vizije ili sprži jedno ili potopi drugo.

izvor:politika plus

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Hrvatska nije bila agresor na BiH, Šušak je slao oružje u Sarajevo

Objavljeno

na

Objavio

Zoran Čagar / foto: Arhiva

– Noćima ne mogu spavati. Svi šute, a to mi je najgore. Ja sam spreman za to odgovarati, ali ću reći istinu – tako je započeo razgovor sa Zoranom Čegarom, jednom od ratnih legendi Sarajeva. Čovjekom koji je a policijskim specijalcima spriječio da JNA zauzme glavni grad 1992. godine. Ranjen je u dva navrata, danas je zamjenik zapovjednika Federalne uprave policije. Iako je cijeli rat bio na drugoj strani – Armije BiH – izričito tvrdi da Hrvatska nije bila agresor u BiH niti da je istina to što se stavlja na teret šestorici nekadašnjih dužnosnika Herceg Bosne, pieš Zoran Krešić/ Večernji List

Večernji list BiH: Kako ste doživjeli i kako komentirate presudu koja je izrečena u Haagu protiv šestorice dužnosnika Herceg Bosne?

– Ja možda nisam najbolji sugovornik za to i ne želim komentirati presude. Posebno oko toga je li netko nešto počinio ili nije. No, ja ću vam posvjedočiti nekoliko stvari u kojima sam bio sudionik i znam što se dogodilo.

Večernji list BiH: A što se to događalo?

– Konkretno. U ovoj situaciji mene najviše boli što su u Haagu rekli i presudili da je Hrvatska bila agresor na BiH.

Večernji list BiH: Zašto vas to boli?

– Ja sam bio sudionik kada je sve krenulo. Bio sam sudionik u vrijeme raspada Jugoslavije. Zemlja koja je, kako kažu, bila agresor na drugu državu, ne može 1992. godine među prvima priznati tu zemlju na koju je bila agresor. To ne može tako biti. Iskreno govoreći, prvi zločini i prve granate na Hrvatsku pale su iz BiH. Ispalili su ih ovi koji su nas sve klali, ubijali i sada se mi, imam osjećaj, moramo njima ispričavati što smo se branili. Meni nije jasno kako netko može reći da je Hrvatska bila agresor na BiH, a Srbija nije. To mi nikada neće biti jasno.

Večernji list BiH: Kako to tumačite?

– To tumačim tako da su srbijanski lobiji, UDBA, BIA, MI5 i ostale obavještajne službe to jako dobro odradili s Haagom. Urađeno je to perfidno s Hrvatskom. Nisam političar, a brojni znaju ovo što ću vam reći, ali ne smiju.

Večernji list BiH: Zašto se boje?

– Znate, oni meni kažu: – Mi imamo djecu. Ali, Hrvatska, kao država, ispravite me ako lažem i nazovite me lažljivcem pustila je da preko njezina teritorija izbjegne više od milijun ljudi iz BiH za vrijeme rata. Čak 700.000 izbjeglica iz BiH je bilo smješteno u RH. Bili su siti i obučeni, a među njima je bila i moja obitelj. U Hrvatskoj je zbrinuto 15.000 ranjenika iz BiH. To jedna država agresor ne radi.

Večernji list BiH: Kako ste doživjeli šestoricu osuđenih Hrvata u Haaga, neke ste i poznavali?!

– Svu šestoricu osuđenika osobno poznajem. Oni nisu zarobljavani, nisu se skrivali ili bježali. Dragovoljno su otišli u Haag dokazati nevinost. U prijevodu, kako mi to ovdje kažemo, netko im je to dobro “zabio” iz politike. Opet kažem, neću komentirati i govoriti jesu li bili u zapovjednom lancu, ali jamčim da nitko od njih nikoga nije zaklao, nitko nije silovao, nitko nikoga nije ubio. Znam da nisu takvi tipovi ljudi.

Večernji list BiH: Zanima me vaše mišljenje o generalu Praljku koji je počinio samoubojstvo?!

– Nisam imao puno kontakata s njim, ali… sjećam se jednoga trenutka i, ponavljam, uopće ne ulazim u presudu. Išao je konvoj u istočni Mostar hrane i pomoći iz smjera Avijatičarskog mosta i ekstremi nisu dali prolazak. Pokojni general, ja sam to vidio, popeo se na prvo vozilo i rekao: – Vozi. Ja sam bio tu. I proveo je konvoj u istočni Mostar. Ljudi su ga dočekali, nisu pucali na njega. Izgrlili su ga i izljubili i s ovima što su dovezli vratili su se na “hrvatsku stranu”. E sada, vi meni recite rade li to ratni zločinci. Nađite mi jednoga svjedoka koji može potvrditi da je netko od tih ljudi u tom udruženom zločinačkom pothvatu ubio, silovao. Ja sam bio zapovjednik i nisam mogao znati što je netko radio u pozadini. Možda sam mogao saznati, a možda i nisam. Ne možete tako ljude tako okarakterizirati. Ratni zločinac je Ratko Mladić. Osobno sam došao i vidio trudnicu u osmom mjesecu trudnoće kojoj je on pucao u trbuh. No, kada netko popije otrov, a prije toga kaže da nije ratni zločinac, najbolje svjedoči o drugoj krajnosti. To za mene nije ratni zločinac. Jamčim da nitko od tih šest ljudi nije ono što im se stavlja na teret.

Večernji list BiH: Neće vam sigurno biti ugodno kada ovaj intervju izađe u javnost?!

– Stojim iza ovih tvrdnji i znam da ću zbog ovog intervjua imati problema. Ali se njih ne bojim. Nas i u policiji, politici vode ljudi koji su 1992. prvi digli ruke i predali se četnicima. Plakali su za njima na Yutelu. Prvi koji su pobjegli danas nam zapovijedaju i javno poručuju kako će, kao, eto, sprečavati neke nove sukobe u buduće, a trebali su prije osam godina u mirovinu. To su priče za malu djecu. Nama danas u policiji rade ljudi koji veličaju Ratka Mladića. To me boli da danas na mom mjestu sjedi onaj koji je pucao na nas sve.

Večernji list BiH: Vratimo se malo ulozi Hrvatske u posljednjem ratu. Jedan ste od heroja rata u Sarajevu, sudjelovali ste u presudnim bitkama za obranu grada. Koliko je RH zaslužna za tu obranu?

– Neću vam ništa govoriti iz druge ruke jer sam izravni sudionik. Bio sam ranjen drugi put i izašao sam najprije kao maskirani svećenik. Izvukli su me braća Ćurčić. Došao sam u Mostar, gdje sam zbrinut, a nakon toga u Zagreb, gdje su me zbrinuli u bolnicu “Sestre milosrdnice”. Jedan dan krajem 1992. smo preko nekih veza organizirali sastanak s pokojnim ministrom Šuškom. Na tome sastanku bio je i ministar obrane BiH Jerko Doko, general Ivan Čermak, Ante Roso, Ante Gotovina, moja malenkost i Dunja Zloić. Ministar Šušak me pitao: – Zapovjedniče, što vama treba? Odgovorio sam da me samo zanima da se vratim u Sarajevo i napravimo deblokadu grada. I objasnio: – Mi nemamo ništa.

Večernji list BiH: Je li se tada spominjalo ulogu Bošnjaka i Hrvata, odnos prema ovim dvjema stranama i kakvi su bili komentari?

– Nitko nije rekao ružnu riječ. Nitko. Valja mrijeti, valja reći istinu. Ja sam rekao da je jako malo Hrvata katolika ostalo u Sarajevu, a ministar Šušak je rekao: – Nema to veze tko je tko, ostali su ljudi. Ponovio je što treba poslati da se deblokira grad, a ja sam doslovno ponovio da mi nemamo ništa. Nakon toga je generalu Čermaku rekao: – Ivane, uzet ćeš momka, ići ćete tamo gdje treba i dajte im sve u što on upre prstom. Je li jasno? Zatim je od Rose i Gotovine zatražio da nam osiguraju prolaz. Dobili smo dva puna tegljača vojne opreme, “zolja”, “osa”, “ciganki”, pušaka, snajpera RPG-ova, granata, mina, bombi…, sve što je moglo stati. S pratnjom smo došli do Mostara i HVO nas je dovezao do Kreševa u kuću pjevača Duška Kuliša koji je više učinio za obranu BiH nego brojni drugi. Tada sam nazvao ministra Pušinu i rekao mu što sam dovezao. On je mislio da sam ja pukao. Nije mi vjerovao. Poslao je iz Hrasnice izvidnicu koja je sve to potvrdila. Nazvao me i rekao: – Svaka čast. Tada smo s desecima malih kamiona i pickupova to prebacili u Hrasnicu. Nažalost, znam čak da je dio tog oružja prodan, nekima od tih pušaka ubijeni su svećenici u Fojnici i kod Konjica. Ali, pustimo sada to, ponovno pitam može li takva država biti agresor.

Večernji list BiH: Da, to se pitaju svi. Čini se da se drugi boje reći što vi govorite?!

– Znate tko je bio Mate Šarlija Daidža (Nijaz Batlak – bivši časnik HV-a i HVO-a). On je sve kampove vojne obuke organizirao u Hrvatskoj, svi logistički centri za BiH bili su u RH. Hoće li sve to dopustiti “zemlja agresor”. Naravno da neće. Ne ulazim ni u kakve presude.

Večernji list BiH: Iznimno emotivno nastupate. Zašto ste sada odlučili ovako jasno progovoriti?

– Zato što sam imao infarkt. Ovo me je sve jako potreslo. Prije nekoliko dana imao sam trigliceride 26. Ovo jako loše utječe na mene i svakog normalnog čovjeka.

Večernji list BiH: Nakon presude stvorilo se vrlo ružno ozračje. Hoće li imati posljedice na odnose Hrvata i Bošnjaka?

– Ne mogu vjerovati sada gdje živim. Ne mogu vjerovati da živim s ljudima koji s jedne strane slave onog koljača i ratnog zločinca, a drugi koji žive sa mnom se naslađuju onom čemu se ne smiju naslađivati. A znate što me još više boli. To što šute Bošnjaci iz Sarajeva koji imaju vile i jahte u Makarskoj, Brelima, pod Dubrovniku i koji su se za vrijeme rata tamo skrivali. Zašto nitko od njih ne izađe i kaže: – Hej, nemojte tako govoriti. Ja nemam problema ni s kim. Do Bakira Izetbegovića (bošnjački član Predsjedništva) i drugih bošnjačkih dužnosnika mogu otići kad želim. Ali nisam siguran da mogu kod Hrvata koji su se 1997. godine sjetili da su Hrvati. Dapače, okreću glavu i boje se istine koju mogu reći.

Večernji list BiH: Kako vratiti povjerenje između Bošnjaka i Hrvata nakon ovakvog negativnog naboja?

– Treba razgovarati, ljude povezivati i reći istinu kakva god bila. Ali mene boli to što su, primjerice, u Drežnici kod Mostara ljude ubacivali u svinjac, polijevali benzinom i zapalili i to je nazvano izoliranim slučajem. To je ratni zločin. A kada bilo što učini neki Hrvat, odmah je to ratni zločin. U mojoj postrojbi koja je upadala u vojarne i radila što nitko drugi nije, nitko nikada nije imao nož. Ja nemam emocija prema zločincima, i da je u pitanju rođeni brat, ali ne može se etiketirati bilo koga. I sada ću vam reći kako vidim izlazak iz ove situacije.

Bio sam Titov pionir, omladinac, vojnik i policajac. Na to sam ponosan. Napravio me čovjekom. I to je istina. Sve dok se ne rodi novi Tito ovdje, ovdje neće biti života i suživota.

Zoran Krešić/ Večernji List

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Plenković: Hrvatski ljudi prepoznaju tko nudi rješenja, a tko rušilačkom strategijom nastoji prikriti vlastitu bezidejnost!

Objavljeno

na

Objavio

Na kraju tjedna doista ispunjenog iznimno dramatičnim događajima hrvatska Vlada održat će sjednicu u Osijeku na kojoj će donijeti niz odluka o velikim ulaganjima u Osijek i Osječko-baranjsku županiju.

O tome, ali i o haškoj presudi šestorici Hrvata iz BiH, političkoj situaciji u Hrvatskoj, stanju u Agrokoru, planovima za HEP i Inu i brojnim drugim pitanjima za Glas Slavonije komentirao je predsjednik Vlade Andrej Plenković.

Presuda šestorici Hrvata iz BiH, bar prema tumačenju onoga što je predsjedajući Žalbenog vijeća iznio u kratkim obrazloženjima, svojevrsna je revizija povijesti onog što se dogodilo tijekom sukoba u BiH, izvučena iz konteksta ukupnih zbivanja i opasna kako za poziciju Hrvata u toj zemlji tako i Hrvatske, koju se praktično definira agresorom. Kako je komentirate i koje poteze hrvatska Vlada sada ima na raspolaganju da spriječi takav razvoj događaja?

Nezadovoljni smo presudom jer dijelom ne uvažava povijesnu istinu i činjenice. Hrvatska je u teškim vremenima velikosrpske agresije Bosni i Hercegovini bila glavni saveznik u obrani i partner u zbrinjavanju stotina tisuća izbjeglica.

Hrvatska vojska je s Armijom BiH prekinula srpsku opsadu Bihaća i time spriječila ponavljanje genocida iz Srebrenice, oslobodila velik dio teritorija BiH, čime je zaustavila rat, preokrenula ravnotežu snaga te omogućila potpisivanje Daytonskog sporazuma. Bili smo i među prvim državama koje su priznale BiH, a sudjelovanjem i glasovanjem na referendumu u ožujku 1992. Hrvati su zajedno s Bošnjacima stvorili temelje za proglašenje neovisnosti. HVO je bio sastavnica Oružanih snaga tadašnje Republike BiH.

Žalim zbog nevinih žrtava i svih zločina počinjenih na području Bosne i Hercegovine, kao i zbog hrvatsko-bošnjačkog sukoba, kod kojeg postoji odgovornost obiju strana. Mnoge teze iz presude nisu utemeljene i politički su potpuno neprihvatljive. Iznimno mi je žao zbog čina Slobodana Praljka, koji je, potaknut dubokim osjećajem nepravde prema hrvatskom narodu, sebi oduzeo život. Koristit ćemo sva pravna i politička sredstva da osporimo teze iz presude. Hrvatska će nastaviti razvijati suradnju s BiH te joj dati podršku na europskom putu. Ujedno, zalagat ćemo se za opstojnost i konstitutivnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Imajući u vidu sve događaje zadnjih desetak dana, očito ciljane medijske napade, poput onog na ministra obrane u trenutku kada se odlučuje o odabiru dobavljača ratnih zrakoplova, ali i niz drugih, koliko je, po Vašoj procjeni, Hrvatska duboko pod udarom hibridnog rata? Naime, posve je jasno da se ne može raditi o slučajnosti i da je ovdje riječ o planskoj manipulaciji javnošću i stvaranju dojma kaosa i katastrofičnosti, no pitanje za koga i za čiji račun?

Hibridno medijsko djelovanje realnost je u državama članicama Europske unije i SAD-u, a Hrvatska nije isključena iz tog šireg procesa. U današnje digitalno-informacijsko doba prepoznatljivo je kako se kroz medijski i internetski prostor provlače interesi različitih aktera, a nerijetko i vanjski utjecaji. Stoga su se i na nedavnom summitu Europske unije i šest zemalja Istočnog partnerstva razmatrali načini na koje je moguće osigurati distribuciju provjerenih informacija, uvažavajući potpuno i slobodu medija i naše temeljne vrijednosti. Bez obzira na, kako kažete, stvaranje dojma kaosa, kao Vlada ostajemo usmjereni na stabilnost u društvu i predano ispunjavanje našeg programa.

Kako u tom pogledu komentirate ponašanje SDP-a i ostatka oporbe? Vjerujete li da je riječ tek o nesposobnosti prepoznavanja okolnosti, lošim vođama, prizemnom populizmu, uvrijeđenosti mostovaca zbog izbacivanja iz Vlade ili procjeni da se, neovisno o opasnosti koja je evidentna ako strategija hibridnog rata dobije političku platformu za širenje, iskoristi sve što se pruža u pokušaju rušenja Vaše vlade?

Zadaća Vlade je voditi odgovornu politiku važnu za ukupan razvoj hrvatskoga društva i gospodarstva. Na to smo potpuno usredotočeni. U demokratskim višestranačkim sustavima prirodno je nadmetanje većine i oporbe. Međutim, konstruktivnost oporbenih stranaka nužna je za njihovu istinsku korektivnu ulogu, što sada često nije slučaj. Premda bi to bilo korisno za kvalitetno funkcioniranje naše demokracije, SDP jednostavno ne nudi nikakve ideje za rješavanje izazova s kojim se Hrvatska suočava, a neuspješan je u svojoj strategiji iniciranja izglasavanja nepovjerenja Vladi. Most i Živi zid tonu u sve veći senzacionalizam i demagogiju predstavljajući kvazirješenja za ozbiljne probleme, koji se ne rješavaju preko noći. Hrvatskoj političkoj sceni potrebno je više ozbiljnosti i stručnosti.

Hrvatska se još nikada nije suočila s takvim nizom parlamentarnih rasprava o opozivu ministara ili cijele vlade. Mislite li da u takvim okolnostima možete zadržati stabilnost kao jednu od temeljnih točaka Vaše političke agende?

Do sada smo imali četiri neuspjele inicijative oporbe za izglasavanje nepovjerenja članovima Vlade ili Vladi u cjelini (Barišić, Marić, Murganić, Vlada). Broj takvih saborskih rasprava svjedoči o nekonstruktivnosti, ali i o bezidejnosti oporbe. Rušilačkom strategijom nastoje se prikriti nedostatci konkretnih doprinosa u kreiranju javnih politika. To je možda najočitije bilo u slučaju Agrokor. Suočeni s potencijalno najvećom krizom u povijesti hrvatskog gospodarstva, doprinos oporbe ostao je ograničen na nekoliko banalnih PR poteza i neargumentirano protivljenje Zakonu o izvanrednoj upravi, koji je spriječio domino-efekt urušavanja dobavljača Agrokora.

Održali smo političku stabilnost Hrvatske, koja je izravno povezana s našim gospodarstvom i financijama, a najvažnije – tisuće su ljudi ostale na svojim radnim mjestima. Zbog nižeg rizika i nižih kamatnih stopa izdavanjem euroobveznica od prije dva tjedna Hrvatska će uštedjeti čak 160 milijuna kuna godišnje. To ne bi bilo moguće bez političke stabilnosti. Stoga smo i odlučili saborsku raspravu o povjerenju Vladi održati samo dan nakon očitovanja Vlade.

Hoće li, dakle, onda biti ostvarena predviđanja The Economista o izvanrednim izborima ili će današnja koalicija mirno dočekati kraj mandata?

Želimo staviti sve raspoložive potencijale države u funkciju gospodarskog rasta. Pred nama su izazovi koji nalažu učinkovitost države. Takvi interesi uvijek će mi biti ispred uskih stranačkih procjena o tome bi li izvanrednim izborima bilo moguće ostvariti koji saborski mandat više.

U tim okolnostima kakav budući odnos očekujete s predsjednicom Republike, ona, naime, već sada ulazi u pretkampanju, jasno je da joj za reizbor treba biračko tijelo šire od HDZ-ova i da si je napadima na Vladu u kratkom vremenu ipak podigla rejting. No to je Vlada stranke koja je treba kandidirati. U toj neobičnoj situaciji vjerujete li u nastavak zatezanja odnosa ili njihova relaksiranja?

Odnose zasigurno ne zateže Vlada. Predsjednica Republike ima svoju ustavnu ulogu i u skladu s njom iznosi promišljanja o stanju u zemlji. Nastavit ćemo suradnju o svim bitnim pitanjima za Hrvatsku. Do predsjedničkih izbora ima još više od dvije godine.

Agrokor, devet mjeseci poslije – posebnim zakonom riskirali ste, zapravo, i vlastitu političku karijeru, stoga, s današnje točke gledišta, držite li da ste uspjeli, da je hrvatsko gospodarstvo spašeno od cunamija koji mu je prijetio kada su zaredale blokade tvrtke u sastavu koncerna i njihovih dobavljača?

Krajem ožujka problemi Agrokora zaprijetili su prelijevanjem na cijelo hrvatsko gospodarstvo, jer bi stečaj koncerna imao nesagledive posljedice na našu industriju, poljoprivredu i proračun. Ovakav scenarij spriječen je ispravnom odlukom Vlade i Hrvatskog sabora da se stvori pravni okvir koji će omogućiti svježu likvidnost, daljnje poslovanje i rad na restrukturiranju kompanije.

Danas smo okrenuti budućnosti; izvanredna uprava s renomiranim savjetnicima za restrukturiranje radi na planovima održivosti i pripremi nagodbe s vjerovnicima. Za Slavoniju i Baranju najvažniji je daljnji razvoj i poslovanje kompanija koncerna koje čine poslovnu grupu Poljoprivreda – prije svega Belje, VUPIK i PIK Vinkovci d.d. To su tri kompanije koje zajednički kontroliraju više od 32.000 hektara obradivih površina u istočnoj Hrvatskoj, od čega je 95 posto u zakupu (državno poljoprivredno zemljište). Te djelatnosti osiguravaju nužna radna mjesta i neizravno igraju značajnu ulogu u osiguravanju opskrbe hranom. Možemo biti zadovoljni visokim prinosima poljoprivrednih kultura u tim kompanijama tijekom jeseni, koji su i inače daleko iznad hrvatskog prosjeka, a što se reflektira na povećanje prihoda i rast proizvodnje i prodaje. Ti rezultati daju dobar temelj za konsolidaciju poslovanja i daljnji rast tih kompanija, kao i dobavljača, u budućem razdoblju. Iz krize moramo izvući naučene lekcije. Uvjeren sam da će cjelovito rješavanje situacije s Agrokorom biti i transformacija gospodarskog poslovanja u Hrvatskoj nabolje.

U utorak ste u Budimpešti razgovarali s premijerom Orbanom o Ini i MOL-u. Kako će se ta političko-poslovna hrvatsko-mađarska trakavica na kraju rasplesti?

Mađarska i Hrvatska prijateljske su države i vjerujem da ćemo uspjeti riješiti pitanja koja danas opterećuju naše odnose. Ključno je da je u utorak još jednom potvrđeno da postoji jasna politička volja za rješavanje pitanja Ine i MOL-a. Premijer Orban naglasio je da je Mađarska spremna pomoći proces otkupa MOL-ovih dionica u Ini te da želi brzo i pravično rješenje. Sada je potrebno pronaći odgovarajući model, s obzirom na dosadašnja ulaganja s mađarske strane u Inu, ali i s obzirom na realnu procjenu vrijednosti tih dionica u ovome trenutku. S Mađarskom imamo odlične političke odnose, jačamo i gospodarsku suradnju jer je povećana trgovinska razmjena. Mađarska je Hrvatskoj peti trgovinski partner, investicije u proteklih 25 godina premašuju dvije milijarde eura, a više od pola milijuna mađarskih turista posjetilo je Hrvatsku samo ove godine. Ovaj je posjet potvrdio naše dobre odnose.

Što u vezi s energetskom sigurnosti Vlada u konačnici ima namjeru učiniti s HEP-om, jeste li odustali od ideje o prodaji dijela kompanije?

HEP je strateška kompanija u vlasništvu hrvatske države, koja, uz Inu, ima središnje mjesto u našoj energetskoj sigurnosti. Vlada je pokrenula izradu nove Energetske strategije razvoja RH do 2030., s pogledom na 2050., i siguran sam da će taj dokument jasno definirati ulogu HEP-a u našoj energetskoj sigurnosti. Što se tiče prodaje dijela kompanija, to se pitanje aktualiziralo u kontekstu otkupa dionica Ine od MOL-a. Uskoro će se poslati poziv za dostavljanje ponuda nizu renomiranih investicijskih savjetnika u tom procesu i od njih zapravo očekujemo procjenu vrijednosti Ine te evaluaciju i razmatranje potencijalnih strateških partnera u provedbi transakcije otkupa dionica. Očekujemo da investicijski savjetnik bude izabran u idućih nekoliko mjeseci.

HDZ je nakon 12 godina, tri puna mandata, ponovno osvojio Osječko-baranjsku županiju, ima župana i čvrstu većinu u Skupštini. Vjerujete li da nakon dugo vremena stranka ima nekadašnju snagu i rejting u gradu i regiji koji su joj prije toga bili neprijeporno uporište?

Od kada sam izabran za predsjednika HDZ-a, u ljeto prošle godine, HDZ je dobio većinsko povjerenje građana na parlamentarnim izborima, a uvjerljivo je pobijedio i na lokalnim izborima u svibnju. To pokazuje da građani prepoznaju da rješenja koja mi nudimo najbolje odgovaraju na njihove potrebe i izazove koji su pred nama. Upravo je pobjeda u Osječko-baranjskoj županiji, uz Split, napravila najveću razliku s obzirom na rezultate prethodnih izbora. Župan Anušić ima uvjerljiv izborni legitimitet, a vjerujem da ima i energiju i znanje da donese potrebne promjene u Osječko-baranjsku županiju, kao središnju županiju cijele Slavonije. Na unutarstranačkim izborima u Osijeku HDZ će ove nedjelje izabrati novog predsjednika i uvjeren sam da on, uz nužnu sinergiju sa županijskom i nacionalnom razinom, može dodatno ojačati i HDZ u Osijeku, gradu koji ima posebnu ulogu i simboliku u stvaranju i razvoju HDZ-a.

HDZ JE SPREMAN ZA TEMATSKU RASPRAVU O SITUACIJI U AGROKORU

Jasan je pravni stav da je povjerenstvo za Agrokor zbog zakonskih prepreka u ovom obliku moralo prestati rad. Ali koliko je HDZ spreman na neko drukčije formirano i vođeno povjerenstvo koje bi dalo odgovore na genezu slučaja koji je mogao biti koban?

S pravomoćnošću rješenja o istrazi povjerenstvo za Agrokor automatski je prestalo svoj rad. Cilj takve zakonske odredbe je omogućiti neovisan kazneni postupak. Ako se utvrde kaznena djela, svi odgovorni moraju odgovarati. HDZ je spreman za tematsku raspravu o situaciji u Agrokoru na nekom od saborskih odbora.

Glas Slavonije

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari