Pratite nas

Intervju

Božo Petrov nudi više nego jasna rješenja: Evo kako bih ja srezao državnu upravu

Objavljeno

na

Gradonačelnik Metkovića i predsjednik Mosta nezavisnih lista Božo Petrov koji je uspješno racionalizirao troškove u Gradskoj upravi Metkovića te svoju plaću smanjio na minimalac, danas je predstavio vlastite smjernice za sustavnu racionalizaciju troškova države.

– Ovaj naš istup vezan je uz najave mjere smanjenja poreza na dohodak, što smatramo u načelu pozitivnom mjerom, koju nažalost ne prate i ostale potrebne mjere i koju država planira provesti na teret proračuna lokalnih samouprava – komentirao je smjernice koje prenosi u cijelosti njegov zamjenik Nikola Grmoja.

Svaku mjeru koja Hrvatsku okreće prema izlazu iz dugogodišnje nepodnošljive krize valja pozdraviti, pa tako i ovu kojom se radnicima podižu neto plaće. Međutim, kao što jedna lasta ne čini proljeće tako ni jedna mjera ne čini napredak. Jedan korak ne znači hodanje, ako ga ne prate drugi koraci. Pozdravljajući taj ”jedan korak“ želimo hrvatskim državnim vlastima, Vladi – ali i Saboru, predsjedniku države, pa i mnogim lokalnim samoupravama – preporučiti i druge korake:

1. Odbaciti ”jesam te“ porezni sustav

Baš kao što je bilo potrebno žurno radnicima povećati neto plaće, potrebno je i poduzetnicima hitno smanjiti dio nameta na te iste plaće, jer – recite to jasno radnicima – uskoro im neće imati tko isplaćivati ikakve plaće.

Rasteretite poduzetnika od lihvarskih nameta na svaku kunu koju pokušava zaraditi (posebno proizvodni dio gospodarstva) i cjelokupnom gospodarstvu omogućite jednostavniji i razumljiviji sustav poreznih i raznoraznih drugih ”jesam te“ nameta. Sabore i Vlado, žurno odbacite ”jesam te“ porezni sustav, jer nam se s takvim humorom crno piše – učinite to odmah!

2. Mjere prema dosadašnjem učinku, a ne prema ”kolektivnoj solidarnosti“

Nažalost ova je Vlada (uostalom kao i prethodne) sklona provoditi nepripremljene ad-hoc mjere, bez stvarne analize svih učinaka i šireg plana u koji se te mjere trebaju uklopiti. Voljeli bismo da najavljene mjere povećanja neto plaća radnicima, uz već navedeno smanjenje opterećenja poduzetnicima, prati i korektno raspoređena racionalizacija između države i lokalnih samouprava zbog naknadnih manjih prihoda te financijska stimulacija lokalnih samouprava koje su u prethodnom razdoblju poslovale pozitivno i odgovorno.

Ako manjak prihoda zbog navedene mjere bude stavljen prvenstveno ili potpuno na teret lokalne samouprave, evo što trebaju znati građani Metkovića, Omiša, pa naravno i cijele Hrvatske. Preuzimanjem uprave grada Metkovića, naslijedili smo opustošenu gradsku blagajnu s dugovima koji su dosezali do 18 milijuna kuna. U samo petnaest mjeseci uspjeli smo prepoloviti taj dug radikalnom racionalizacijom koja je, osim smanjenja zaposlenika u gradskoj upravi, značila i gotovo jednogodišnji minimalac za sve djelatnike počevši od gradonačelnika, pa nadalje. Grad ostavljen da na tankoj niti visi nad bezdanom već petnaest mjeseci izvlačimo iz tog financijskog ponora bez ičije pomoći.

Štoviše, štedeći na sebi i vraćajući naslijeđene dugove koji dotad nikoga u državi nisu ni zanimali ni brinuli, oslobodili smo i usmjerili dio sredstava u pisanje projektne dokumentacije za EU projekte kako bismo dokraja stabilizirali i stavili na noge pokleknuli grad. I što nam kao nagradu priprema država svojim mjerama? Nakon što smo izracionalizirali 9 milijuna kuna u periodu u kojem mnogi nisu ni lipu, država nam poručuje da će nas ”srezati“ za još 3 milijuna! Nisu se uopće zapitali može li grad koji je sam na sebi uštedio 9 milijuna, uopće preživjeti uskraćen za još 3! A istodobno nam postojeći zakonski okviri ne omogućuju implementaciju bilo kakvih mjera kojima bismo nadomjestili taj manjak u proračunu.

Vjerujem kako hrvatska javnost zna da smo već prije godinu dana napravili sve ono što danas od svih, pa i od nas, traži Ministarstvo financija. Vjerojatno mnogi imaju, ali mi više nemamo što ”izracionalizirati“. Novac koji nam danas pokušava uskratiti Ministarstvo financija koristili smo za vraćanje dugova i EU projekte. Kad nam uzmu i to, vjerovnici grada šalju grad u ovrhu i blokadu. Kako ne bismo potonuli u dugovima, preostat će nam samo sljedeće: isključiti sve EU projekte, potpuno ugasiti sportske objekte i kulturno središte te tako poslati 20 osoba na Zavod za zapošljavanje. Time se u gradu gase SVI sportski klubovi te kulturni sadržaji i manifestacije.

 

Ako manjak prihoda zbog navedene mjere bude stavljen prvenstveno ili potpuno na teret lokalne samouprave, evo što trebaju znati građani Metkovića, Omiša, pa naravno i cijele Hrvatske. Preuzimanjem uprave grada Metkovića, naslijedili smo opustošenu gradsku blagajnu s dugovima koji su dosezali do 18 milijuna kuna. U samo petnaest mjeseci uspjeli smo prepoloviti taj dug radikalnom racionalizacijom koja je, osim smanjenja zaposlenika u gradskoj upravi, značila i gotovo jednogodišnji minimalac za sve djelatnike počevši od gradonačelnika, pa nadalje. Grad ostavljen da na tankoj niti visi nad bezdanom već petnaest mjeseci izvlačimo iz tog financijskog ponora bez ičije pomoći.

Kako bih što bolje dočarao veličinu tog gubitka, radi usporedbe navodima da je to je isto kao kad biste u Zagrebu danas ”stavili ključ u bravu“ na Lisinski, HNK, sve muzeje te sve klubove poput Dinama, Cibone, Medveščaka. Apsolutno SVE. Zamislite samo nakon toga život takvoga grada. Mjere koje dolaze odozgora, a jednako tretiraju sve, pa čak i jače, pogađaju one gradove i općine koje su štednjom preduhitrile ove dobrano zakašnjele Vladine poteze i neće u konačnici polučiti željeni uspjeh. Ova konstatacija je točna, ako posumnjamo i na poznato ”snalaženje“ onih lokalnih samouprava koje imaju sreću da su ”njihovi“ gore na vlasti.

Hoće li ”svoji svojima“ uskraćena sredstva na jednoj strani kompenzirati na nekoj drugoj strani? Možda bi napokon bio trenutak da se pred građane podastru proračuni, prihodi i rashodi, sa svim ključnim specifikacijama, svih lokalnih samouprava i svih javnih, iz poreza građana i tvrtki, financiranih ustanova. Možda bismo tada jasnije i pravednije vidjeli tko i gdje treba podnijeti barem mrvicu žrtve za opće dobro u privrženost kojem se političari tako lako zaklinju.

3. Režite nepotrebne rashode!

No, nismo istupili kako bismo se samo žalili na nešto. Ne, jer prijedlog da radnici dobiju veće neto plaće je dobar. Želimo samo reći hrvatskoj javnosti, a ujedno poručiti i Vladi i Hrvatskom saboru, da postoji još niz dobrih i lako provedivih mjera racionalizacije, kako onih ”vatrogasnih“, žurnih, tako i onih planskih, dugoročnih. Vidimo da se ministar financija trudi inicirati još neke mjere, ali se pitamo je li to strogo ograničeno soliranje jednog ministra (kojeg svakako treba u tome podržati) ili je to ”šminkanje“ vladajuće garniture u zadnjim trenucima pred novu izbornu ”udaju“ za naivnog mladoženju. Predlažemo stoga dopune mjera racionalizacije javnih uprava, od lokalnih do državne (ili obrnuto).

Treba li nam 151 saborski zastupnik?

Napravite analizu broja realno potrebnih saborskih zastupnika. Ne koristite džepove građana za uhljebljivanje vaših stranačkih aktivista. Reducirajte broj zastupnika, smanjit će se izdaci za plaće, troškovi za odvojen život i putovanja, automobile, mobitele. Promjenom izbornog sustava u smjeru smanjenja broja zastupnika neće doći ni do kakvih problema u radu Hrvatskog sabora, to svi znamo iz prakse, jer se neki uopće ne pojavljuju ni na sjednicama ni na bilo kakvim drugim poslovima, a redovito primaju plaću na teret hrvatskih poreznih obveznika. Smanjenje broja saborskih zastupnika prava je tema za novi izborni zakon! Režite nepotrebne rashode!

Treba li Predsjedniku cijela regimenta raznoraznih savjetnika za poslove koje ionako ne obavlja?

Savjetnik do savjetnika, a od savjeta kako Hrvatsku izvući iz ponora krize ni savjetića. Racionalizirajte ured Predsjednika odmah (kao i za budućnost) – smanjit će se izdaci za plaće, troškovi za odvojen život i putovanja, automobile, mobitele. To je prava tema za izmjenu izbornog zakona, pa čak i Ustava i položaja Predsjednika države.

Treba li nam ovolika politička uhljebljena mašinerija u ministarstvima?

Pomoćnik pomoćnika pomoćnog savjetnika je hrvatski standard. Racionalizirajte ministarstva – smanjit će se izdaci za plaće, troškovi za odvojen život i putovanja, automobile, mobitele. To je tek početak prave teme za rezanje državne i lokalne administracije.

Trebaju li nam 44 vladine agencije?

Godišnje stoje oko 4 milijarde kuna, a ”sviraju“ k’o orkestar na Titaniku! To je prava tema za racionalizaciju državne uprave.

Zakupi prostora?

Pogledajte izdatke za zakupe prostora koje plaćate privatnim ”poduzetnicima“. S kojom svrhom? Da bi u njima sjedili vaši aktivisti…To je stvarno neophodno? Smanjite beskorisne poslove u nebrojenim ”uredima za dangubu“, pa nećete morati plaćati najam i režije za djelatnike od nekoliko minuta mjesečnog pojavljivanja ”na poslu“. To je prava tema za rasterećenje gospodarstva.

Treba li nam ovolika administracija lokalne samouprave?

Ne treba! Ne trebamo ni nabrajati zašto, jer smo to sami vidjeli i znamo!

Provedite racionalizaciju (od vrha do dna, od predsjednika države, Hrvatskog sabora i Vlade, pa do zadnje općine i grada Metkovića, naravno), ako imate petlje izgubiti svoju glasačku mašineriju uoči izbora! To je prava tema o najkatastrofalnijoj trenutačnoj poplavi u Hrvatskoj – poplavi hrvatskog gospodarstva u mulju popucalih ”poreznih nasipa“ koji zahtijevaju žurnu racionalizaciju.

Režite neodrživi ”porezni vodostaj“, jer ćete potopiti hrvatsko gospodarstvo od kojega, na kraju krajeva, budimo napokon iskreni, svi mi dobivamo i bruto i neto plaće! Da, Vlado, reži neodržive porezne prihode!!! Hod, a ne korak – plan, a ne ”kljucanje“ Mogli bismo tako nabrajati danima… Znači, primijenite predložene porezne promjene, ali na teret onoga što do sada nije ni mrvicu racionalizirano, na teret vaših rashoda. Nemojte dirati nas koji smo se izmučili da bi napravili ovo što smo napravili.

Gdje ste bili kad se nemilice trošilo i kad se Metković gurao u propast. Zašto se tad nije reagiralo? Zašto sustav nije reagirao na sve naše pozive za financijskim nadzorom proračuna prije godinu dana, već su stigli ove godine, navodno na poziv bivšeg gradonačelnika? Zašto državni sustav ne sankcionira sve kriminalne radnje bivše gradske vlasti zbog kojih ispaštaju svi građani Metkovića? Molim predsjednika Vlade, Predsjednika Sabora i Ministra financija da se javno očituju oko našeg prijedloga.

Ili da nam predlože drugo rješenje što napraviti: 1. Zadužiti se? Hoćete li dati odobrenje? Do kada ćemo se zaduživati? 2. Ugasiti funkcioniranje grada? 3. Stopirati razvojne projekte? 4. Nešto drugo, treće ili četvrto? Predložite, rado ćemo vas saslušati. Ali predložite nam kako ćemo hodati, a ne zakoračiti jedan korak, pa pasti, kako ćemo ”jesti“, a ne ”kljucati“ pa što bilo da bilo, ”zrno“ ili kamenčić. Ako ne znate što, primijenite naš prijedlog. Bit će to hod, a ne tek korak u pravom smjeru, pozdravit će ga građani Hrvatske, nama Metkovcima i svim drugim građanima Hrvatske omogućit će da napokon u pravom omjeru uživamo u blagodatima i sunca i kiše, a ne da nas bez plana i vizije ili sprži jedno ili potopi drugo.

izvor:politika plus

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Karamatić: Članovi SIP-a BiH sigurniji bi bili u Alepu nego u Sarajevu, došao je kraj mutant državi

Objavljeno

na

Objavio

Od izbora je prošlo mjesec i po dana, a još uvijek se ne zna kako će se popuniti Dom naroda u Federaciji niti tko će činiti buduću vlast. Atmosfera je i više nego usijana na političkoj sceni, a onda predsjednik HSS-a BiH Mario Karamatić izjavi kako se nada da će u budućnosti obljetnica osnivanja Herceg Bosne biti državni praznik. Je li to zaista moguće, što će se događati na političkoj sceni u danima pred nama Karamatić otkriva u intervjuu za Pogled.ba, prenosi Poskok.info

Ponovo ste dodali ulje na vatru izjavama o Herceg Bosni. Zaista vjerujete da će državni praznik biti godišnjica osnivanja Herceg  Bosne?

Da. Samo se treba držati zakona Bosne i Hercegovine. Budući da BiH nema zakona o praznicima, u Federaciji je još uvijek na snazi Zakon o državnim praznicima Hrvatske Republike Herceg Bosne. Ne znam zbog čega ne bi intervenirali na način da se Herceg Bosna obilježava kao državni praznik. Znam da je teži dio posla nagovoriti kolege iz srpskog i bošnjačkog člana na ovu ideju, ali će im biti ponuđeno, pa neka glasuju.

Spominjete glasovanje. Narod je glasovao na izborima, pa još nema vlasti niti se zna što će biti s Domom naroda. Ima li kakvih promjena? Kakvo je trenutno stanje  u procesu formiranja vlasti?

Proces konstituiranja vlasti skoro ne postoji u Federaciji. Što se tiče skupština županija, očekujem da će to biti relativno brzo riješeno i da će se stvoriti parlamentarne većine. Brzo bi trebalo biti formirano i Vijeće ministara BiH jer ga potvrđuje samo državni Zastupnički dom. Unatoč dogovoru stranaka Hrvatskog narodnog sabora BiH sa srpskom stranom, mi još nemamo relevantnog sugovornika sa bošnjačke strane. A BiH može funkcionirati samo kao tronožac. Jedna “noga” nije u razgovorima. Kada oni između sebe razigraju postizborne karte, onda ćemo i s njima sjest i vidjeti hoćemo li se dogovoriti ili ne.

Vlasti se formiraju u županija, ali bošnjačke stranke izbacuju legitimne  hrvatske predstavnike gdje god to mogu. Kako to komentirate?

Što se tiče položaja Hrvata u tim županijama, on se neće promijeniti jer prema Hrvatima istu politiku vode sve bošnjačke stranke. Čak su one koje se nazivaju “građanskim” radikalnije prema Hrvatima nego SDA. Prije nekoliko dana smo imali paljevinu kuća hrvatskih povratnika kod Viteza. Niti jedna tzv. multietnična stranka na to nije reagirala. Razlog može biti samo u tome što su kuće vjerojatno zapalili pripadnici bošnjačkog naroda i što se radi o hrvatskim kućama. Da je bilo obratno, onda bi se propeli na zadnje noge.

Hrvatski narodni sabor BiH je pokrenuo priču svehrvatskog zajedništva. Je li to moguće i podržavate li taj projekt?

HSS BIH taj projekt apsolutno podržava. Još 2006. godine mi smo predlagali da prema Sarajevu sve hrvatske stranke moraju nastupiti zajedno. Nakon što su nam Bošnjaci treći put nametnuli hrvatskog člana Predsjedništva BiH, nakon što su postavili dva puta vlast bez legitimnih predstavnika Hrvata, izgleda je došlo u glavu i onima koji nisu bili na tome tragu da je potreban zajednički nastup Hrvata. To su shvatili i oni koji se željeli prodati političkom Sarajevu za šaku maraka. I oni sada tvrde da će ostati s nama. Ja se nadam da će ostati dio hrvatskog bloka. Nažalost, prilika čini lopova, prilika čini izdajnika, a onaj tko je jednom izdao, ja mu ne mogu puno vjerovati. Mislim da su neki ušli u priču o svehvatskom bloku jer su drastično pali na prošlim izborima, narod im je pokazao što misli o tajkvoj politici i vide da će nestati sa političke scene ukoliko ne budu dio našega bloka. S druge strane, dok je ovakav Izborni zakon i ovakav ustroj države, mi nemamo prava na neki politički pluralizam. Kod Hrvata će se to razviiti kad bude zajamčeno Hrvatima da će birati svoje predstavnike.

Kako je zamišljeno to svehrvatsko zajedništvo? Na svim razinama ili na neki drugi način?

Razgovaralo se o tome samo načelno. Nema smisla da se svehrvatsko zajedništvo pravi u ZHŽ-u gdje u Skupštini sjede samo hrvatske stranke. Ali u središnjoj Bosni je ono nužnost, kao i u Federaciji i razini države. Moramo biti zajedno svugdje gdje nemamo dvotrećinsku većinu  skupštinama.

Vrijedi li to svehrvatsko zajedništvo i u Rami, gdje HNS BiH ima 16 zastupnika, a općinom vlada SDA?

U Rami je dio hrvatskih zastupnika pokazao da je probosanski orijentiran. Ja bi volio da se i tu pokaže to zajedništvo. Hrvatske stranke imaju više od dvije trećine vijećnika u Općinskom vijeću i sramotno je da se ne može izglasati Dan sjećanja na žrtve Uzdola jer se pojedini vijećnici ili pojedine stranke boje da se ne zamjere koalicijskim partnerima iz bošnjaškog naroda.

Središnje izborno povjerenstvo BiH ovoga tjedna nije donijelo odluku oko popunjavanja Doma naroda. Očekujete ubrzo rješenje ovoga pitanja?

Pitanje je može li SIP BiH donijeti podzakonski akt koji će biti iznad zakona. U zakonu nema načina kako popuniti Dom naroda. Druga stvar je što kada SIP donese odluku. Kakva god da ona bude, netko neće biti zadovoljan. Pitanje je i hoće li OHR intervenirati ako ne bude zadovoljan odlukom SIP-a. Kada je 2010. godine SIP donio odluku da nije zakonito konstituirana federalna Vlada, OHR je to privremeno to suspendirao. A ta suspenzija je na snazi i danas. Tu se radi  o uspostavi famozne Platforme, izboru Živka Budimira, matematičkim egzibicijama Valentina Inzka. Pitanje hoće li se isto ponoviti ovaj put. Jedina realna odluka je da ne mora iz svake županije biti biran najmanje jedan pripadnik konstitutivnog naroda, da se primjeni popis iz 2013. jer u zakonu jasno stoji da se primjenjuje posljedni popis. Samo je pitanje hoće li OHR sve to oboriti.

Pritisci na SIP su ogromni. Mogu li ti ljudi uopće raditi u takvim uvjetima?

Pitanje je i smije li SIP to donijeti. I tome tamnom vilajetu koje se zove Sarajevo meni nije jasno kako funkcioniraju članovi SIP-a i dolaze na posao. Gore je situacija paranoje i mislim da bi ti ljudi imali veći osjećaj sigurnosti u Alepu, a ne u Sarajevu.

Iz tzv, “građanskih” stranaka kažu kako neće priznati odluku SIP-a ako ne bude po njihovim očekivanjima…

I to je zanimljivo. Na takve izjave šute svi, od OHR-a do Veleposlanstva SAD-a. Sad zamislite da takvo nešto govore hrvatski dužnosnici. Odmah bi počela priča o državnom udaru. Bio je državni udar kada su migranti krenuli iz Sarajeva prema Mostaru i kada ih je zaustavio MUP HNŽ-a. Danas kada MUP USŽ vraća migrante u Sarajevo, to nije državni udar nego je sve uredno.

Koliko ste u HSS-u zadovoljni izbornim rezultatima?

U ime HSS-a mogu reći da smo zadovoljni rezultatima koje smo ostvarili. Zadržali smo kontinuitet rasta. Na svakim izborima dobivamo sve više glasova i mislim da će se tako nastaviti u budućnosti.

Dobili ste osobno više od 7000 glasova, a nemate neku jaku stranačku infrastrukturu, Malo hrvatskih kandidata se može pohvaliti tim rezultatom…

Činjenica jeste da koliko god Hrvati nemaju svojih medija i funkcioniramo skoro isključivo na bazi društvenih mreža, ipak se pokazalo da su birači moj rad prepoznali i to nagradili na izborima.

Ipak, broj glasova koj ste dobili nije vam osigurao izravni mandat. To znači da opet idete u državni Dom naroda?

Što se mene tiče osobno ja sam osobno spreman biti tamo gdje najviše mogu pomoći Hrvatskom narodnom saboru BiH do izmjene Izbornog zakona i uspostave apsolutne jednakopravnosti. A nakon toga ću se baviti samo HSS-om.

Jesu li poznata imena kandidata Hrvatskog narodnog sabora BiH koja će biti u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH?

To se još ne zna. Osobito za Dom naroda jer nemamo kriterija po kojem bi taj posao trebao biti obavljen. Postoji mogućnost apsolutne blokade BIH i ja čak priželjkujem takav scenariji. Mislim da je ovaj mutant od države došao svoga kraja. Institucije BiH više ne mogu raditi ništa, ne možemo donijeti nikakav zakon, raticifirati bilo kakav sporazum. Znači, imamo mostarizaciju BiH i da citiram Vlatka Mačeka “ako se kaput krivo zakopča, jedino što je moguće je otkopčati ga i ponovo ispravno zakopčati. Mislim da je vrijeme da skinemo luđačku košulju i ponovo je u dogovoru s druga dva  naroda fino zakopčamo kako je to trebalo biti na početku. Ukoliko oni to ne žele, hajmo se razići i biti jedni drugima dobri susjedi.

Opet idete na priču revitalizacije Herceg Bosne. Koliko je to zaista realno?

Mislim da jeste. Mi imamo mehanizme po međunarodnom pravo po kojem bi se mogli vratiti na početni položaj, ali nam u tome treba potpora Vlade RH i Sabora RH. I veliko je pitanje hoćemo li tu potporu dobiti. Veliko je pitanje imamo li uopće konsenzus unutar HNS-a BiH da se ide u tome pravcu. Na nekoliko sjednica Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora sam spominjao inicijativu o revitalizaciji Herceg Bosne, ali ta inicijativa nije naišla na potporu unutar HNS-a BIH. Mi u HSS-u od toga nećemo odustati. Ukoliko ne uspijemo to progurati na HNS-u BiH, onda ćemo taj proces pokrenuti preko naše sestrinske stranke u Hrvatskoj.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Kardinal Bozanić: Treba otvoriti arhive i napraviti reviziju povijesti koja je stvarana za vrijeme totalitarističkog sustava u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić dao je za Hrvatsku katoličku mrežu (HKM) veliki razgovor u zadnjim danima pohoda ‘Ad limina’ u Rimu.

S njime je razgovarao Slavko Antunović, novinar i urednik Informativne katoličke agencije, o susretu sa Svetim Ocem, Alojziju Stepincu, potrebi otvaranja povijesnih arhiva u Hrvatskoj i mnogočemu drugome zanimljivom.

Podsjećanje na svrhu pohoda ‘Ad limina’, susret sa Svetim Ocem, svetost Alojzija Stepinca, kao i nepravedno stjecanje bogatstva te potreba otvaranja povijesnih arhiva u Hrvatskoj.

Naglasci su to razgovora sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, koji je za Hrvatsku katoličku mrežu na marginama Pohoda apostolskim pragovima, vodio Slavko Antunović, novinar i urednik Informativne katoličke agencije.

Antunović je prethodnih dana vrlo detaljno hrvatsku javnost izvješćivao o boravku članova Hrvatske biskupske konferencije u Rimu gdje su slavili euharistiju u sve četiri rimske bazilike i održali tematske sastanke, vrlo detaljno isplanirane, u dikasterijima, kongregacijama i papinskim vijećima. Hrvatski su biskupi, također, imali priliku obići neka druga njima važna mjesta, a redovito su predvodili svete mise u Hrvatskome zavodu i crkvi Sv. Jeronima.

Na upit o temama, problemima i izazovima koji su dominirali u službenim razgovorima, kardinal Bozanić je izdvojio: Možemo reći da pohod ‘Ad limina apostolorum’ ima nekoliko dijelova. Jedan je onaj koji je vezan uz glavne rimske bazilike, Sv. Petra, Ivana Lateranskog, Sv. Pavla izvan zidina i Sv. Marije Velike. Biskupi kad dolaze ‘Ad limina’ uvijek uključuju i pohod tim bazilikama. Dolazi se na naše korijenje, tamo gdje su žrtvovali svoje živote apostolski prvaci, tamo gdje vjernici stoljećima hodočaste. To su mjesta molitve, mjesta gdje se traži milost odozgo, gledajući na svjetle primjere, pojasnio je kardinal.

Drugi dio ‘Ad limina’, glavni, je susret sa Svetim Ocem, Petrom naših dana. Njega ne možemo gledati samo izvana sociološki ili samo sa strane ovozemnog pogleda na redoviti život. To je susret sa onim koji sada vrši službu sv. Petra. To je misterij Crkve. Ona živi od Isusa Krista koji je okupio apostole, predao prvenstvo Petru i mi dana imamo Petra.

To je papa Franjo. Došli smo sa svim poštovanjem, odanošću, njemu kao svome ocu, bratu u episkopatu i to smo na osobit način doživjeli u njegovoj otvorenosti, blizini, jednostavnosti u razgovoru koji je trajao više od sat i pol vremena.

Podsjetio je kardinal da je taj susret bio odmah nakon mise na grobu Sv. Petra. Gledajući očima vjere mi smo bili sa onim koji je središte i znak jedinstva Crkve. Mi smo mu izrazili svoj zahvalnost i on je želio razgovarati. Iznijeli smo mu pitanja. Čuli smo njegovo mišljenje. On je čuo naša mišljenja. Pojasnio je zagrebački nadbiskup da je Sveta Stolica bila uvijek otvorena prema mjesnim crkvama.

Ovdje je izdvojio papu Hadrijana koji je prije više od tisuću godina dozvolio Hrvatima misu na njima razumljivom jeziku, a to je znak blizine Crkve i to je Crkva. Naglasio je: Svako vrijeme ima svoj način komunikacije ali pohod ‘Ad limina’ ide unatrag u stoljeća, što se može pratiti od vremena pape Siksta V. No, to je nešto što stalno traje u Crkvi – ta communio – kolegijalnost, zajedništvo i, dakako, da svako vrijeme nosi svoja pitanja, svoje izazove, te u tom vidu nama je dragocjena svaka orijentacija koju nam daje papa Franjo.

Također, nastavio je kardinal – pojašnjavajući metodologiju rada i priprema Biskupske sinode – da je njihov rad, pogotovo što se tiče pripremnoga razdoblja, pa i one najnovije o mladima, plod Drugog vatikanskog sabora. Susreti biskupa i koncili su se i prije održavali, a danas sigurno da sve više dolazi do izražaja svijest o narodu Božjem, kao što smo i mi u Zagrebu imali.

Najnovija Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije je okupila i laike i redovnice i redovnike i svećenike i biskupe, pomoćne, dok Prva sinoda nadbiskupije, koja je održana 1925. godine po ondašnjem kodeksu, crkvenim propisima, okupila je samo svećenike. Riječ je tu o razvoju u Crkvi, a Crkva je otvorena još većim iskoracima.

Na upit ima li nekih razilaženja između Svete Stolice i Crkve u Hrvatskoj po pitanju kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, sugovornik HKM-a, kardinal Josip Bozanić, je istaknuo:

Mora nam biti jasno jedno, proglašenje blaženim i svetim je djelo Svete Stolice i ona je kardinala Stepinca proglasila blaženim. Dakako da proces počinje od baze, od mjesne Crkve. U slučaju Stepinca to nije bilo moguće radi situacije komunističkog vremena pa je početak bio ovdje. Dakle, Sveta Stolica je bila jako široka da je započela proces i već za vrijeme komunizma, pri Rimskoj biskupiji.

Poslije je to nastavljeno doma, ispitivanjem tolikih svjedoka, i sigurno da Svetoj Stolici pripada odluka kad će nekoga proglasiti blaženim. U ovom slučaju je Sveta Stolica sigurno jako, s jedne strane, otvorena da stvar završi, a, s druge strane, možemo reći da smo svjedoci kod nas u Hrvatskoj, u svim biskupijama, kako kult blaženog Alojzija sve više raste, tako da nas Božja providnost vodi svojim putem.

Papa Franjo je toliko puta naglašavao i naglašava da je on uvjeren u svetost blaženog Alojzija. Bog nas vodi jednim putem. Ali tu ne smijemo osjećat se kao oni koji žele biti na jednoj strani, a nekoga drugo gledati na drugoj strani. Mi smo svi, unutar Crkve, i duboko vjerujemo da ćemo se iznenaditi daru koji ćemo još na tom putu dobiti, a ovo što se događa, zapravo, još više pojačava kult bl. Alojzija Stepinca. To svi jako dobro osjećamo i u Hrvatskoj, a interes je i u općoj Crkvi.

U razgovoru je otvorena i jedna – kako ju je novinar Antunović odredio – ‘bolna tema i za naš hrvatski narod’; o čemu piše sam papa Franjo u ‘Laudato si’ i u svome najnovijem dokumentu Papinsko vijeća za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja. Kardinal je, naime, ovdje iznio jedno svoje razmišljanje o gomilanju bogatstva političkih elita. Problem je što je to bogatstvo ponekad skriveno u poreznim oazama u svijetu, a ono je jednako vrijednosti javnoga duga njihovih zemalja.

O ovome bi trebalo puno šire govoriti, no sigurno – odgovorio je – da ako gledamo i globalno i nacionalno, a što je jako dobro opisano u papinskoj enciklici ‘Laudato si’, opasnost je današnjeg svijeta da se odluke donose negdje daleko, Kao i one druge odluke koje poslije koordiniraju i žele organizirati život, najprije se donesu negdje daleko, a ljudi toga nisu ni svjesni. Počne se govoriti o nekim konvencijama, o nečemu što nije jako važno, što ne obvezuje, pa se o tome – tobože – ne želi previše ni govoriti, lako se to potpiše, a onda se potpisnika traži na odgovornost.

Ti si član toga kluba. Trebaš biti odgovoran prema tome i sve se spusti na nacionalnu razinu, te se kaže da mi to trebamo radi nekih, ali to neće biti tako važno, no onda se na kraju susrećemo da to ulazi u zakone, ulazi u škole, u odgoj. Zapravo, to je jedna situacija koja je malo demokratska. Ponovio je: malo demokratska.

I ja mislim da biste vi novinari trebali više o tome govoriti. Trebaju se odluke donositi što bliže narodu. Narod treba biti upoznat i s onim odlukama koje izgledaju jako daleke jer će imati utjecaj na nas, na našu zemlju, na mlade, na budućnost, na ekonomiju i na razvoj.

U završnome pitanju – povezanom i sa susretom sa Svetim Ocem jer su mu biskupi govorili i o dva svetačka lika hrvatskog naroda Miroslavu Bulešiću i Alojziju Stepincu – kardinal se osvrnuo na stradanja pojedinaca i velikog dijela hrvatskog naroda u komunističkoj strahovladi, a što još uvijek u našoj javnosti teško izlazi na svjetlo.

Ne smijemo se bojati istine. I svi oni koji se boje otvarati arhive, koji nam govore o nekoj reviziji povijesti, pa treba napraviti reviziju povijesti – naglasio je zagrebački nadbiskup – koja je stvarana za vrijeme totalitarističkog sustava jer tada nije bilo prave povijesti. Bila je ideološka povijest.

I tu je jedini problem kod nas. Ja razumijem i neke možda profesore koji su obranili doktorsku disertaciju i sad vide da je to bilo na temelju ideologije, a ne stvarnih činjenica. Treba otvoriti arhive. Treba suočiti se sa svime, i sa svijetlim i sa tamnim stranama. I trebamo promicati slobodu u istraživanju i ne bojati se istine.

Što se tiče onih osoba, utjecajnih, koji po tom pitanju drže poluge moći, ustvrdio je da ne bi želio suditi već neka svatko ispita svoju savjest, ali sigurno da bi smo morali poticati mlade generacije neka se jača kod njih želja za istinom naše povijesti. Ima još mnogih stvari skriveno, upozorio je kardinal Bozanić.

Ponovio je – kao zadnju misao u razgovoru za IKA-u i HKR – treba otvoriti arhive, treba odgovorno, bez neke napetosti, sa svim ljudskim respektom, ali dok god istina ne dođe na svjetlo dana do tada će biti ovih naših prepucavanja, i to nas sputava.

 

Marko Ljubić: Čuje li Hrvatska Bozanića?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari