Pratite nas

Reagiranja

BOŽO PETROV: Suoči se sa saborskim Odborom za unutarnju politiku, a ne sa mnom

Objavljeno

na

Čelnik Mosta Božo Petrov rekao je u intervjuu za Večernji list da se SOA i MUP moraju mijenjati, a ministru Ranku Ostojiću poručio je kako bi se trebao suočiti sa saborskim Odborom za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te nadležnima u policiji zaduženima za prisluškivanje i praćenje, a ne s njim.

[ad id=”68099″]

Nakon što je glasnogovornik Mosta Nikola Grmoja rekao kako ima indicija da je Petrov praćen te to povezuje s ministrom Ostojićem, Petrov je u  razgovoru za Večernji list rekao kako je sve podatke o tome doznao od medija te da je na institucijama nadležnim za kontrolu sigurnosnih službi sljedeći potez.

“Vjerujem da najviše o svemu znaju ljudi iz policiji te osoba koja je podnijela predstavku u Saboru. Na institucijama nadležnim za kontrolu sigurnosnih službi sljedeći je potez. Vjerujem da će oni postupiti ispravno i da će istina na svjetlo dana. Zanimljiva je činjenica da nikad unutarnje kontrole nisu utvrdile zlouporabe takvih alata, što nam samo govori da smo u pravu kada kažemo da i MUP, kao i SOA, trebaju doživjeti promjene”, istaknuo je Petrov.

Tehnički ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić izjavio je u srijedu da čelnik Mosta Božo Petrov nije praćen, ni prisluškivan, niti je izlistavan, niti je bio pod bilo kakvim mjerama tajnih prikupljanja podataka, te ustvrdio da glasnogovornik Mosta Grmoja govori neistine i da je neodgovoran. Rekao je i kako je spremam na sučeljavanje s Petrovom, a ne s njegovim glasnogovornikom, Grmojom.

Ministar policije lažne optužbe iznosi kao dokaz

Na pitanje novinarke kako je Ostojić, prozivajući  Petrova, mahao tekstom koji govori o njegovoj ‘kriminalnoj hobotnici’, koji će odnijeti i u USKOK, Petrov je poručio da bi se Ostojić trebao potruditi  da se taj slučaj ekspresno riješi a ne da se “vodi informacijama koje piše senzacionalistički portal”.

“Zanimljivo, ministar policije vodi se informacijama koje piše senzacionalisitčki portal čiji je vlasnik nedavno propucan u sačekuši usred Zagreba. Možda bi bilo pametnije da se potrudio da taj slučaj bude ekspresno riješi, a ne da se bavi tračevima i lažnim optužbama koje on na nacionalnoj televiziji iznosi kao dokaz, što je potpuno neprihvatljivo i nije u skladu s policijskim poslom”, istaknuo je Petrov.

Jedinstvena prilika da se stvari u Hrvatskoj promjene

U vezi s pregovorima o sastavljanju Vlade, Petrov je istaknuo da je cilj Mosta promjene i one se događaju tako da izaberete najboljeg kandidata, bez obzira čiji je. Za mandatara Tihomira Oreškovića rekao je da je kvalitetan čovjek s besprijekornim CV-om te da je prijedlog Domoljubne koalicije u Mostu bio općeprihvaćen jer znaju koliko je kvalitetan.

“Koliko sam ga upoznao, smatram da je kvalitetan i kao osoba jer je izuzetno analitičan, sistematičan, voli izazove, znam da mu je stalo do Hrvatske i da stvari ne prepušta slučaju. Znam da nikad neće dati na sebe i smatram da i on zna kako je ovo jedinstvena prilika da se stvari u Hrvatskoj promjene”, ocijenio je Petrov.

Istaknuo je da Most čine kvalitetne osobe i da postoje oni koji mogu voditi resore. Kakva će odluka biti, to ćemo, rekao je, još vidjeti, ona još nije konačna.

“Hoćemo li dati priliku potpuno neovisnim stručnjacima, možda, ali to još ne bih procjenjivao. Ako i bude tako, to je pokazatelj da se nikad nismo borili za fotelje”, naglasio je čelnik Mosta.

“Demografska politika bila je zanemarena 20 godina, postojale su različite inicijative, vatrogasne mjere, ali jasna strategija nije. Treba nam jasna dugoročna strategija, a hoće li se osnovati poseban ured za to ili ministarstvo, to je manje bitno od onoga što se treba poduzeti”, rekao je, među ostalim, Petrov koji je najavio da će se sastaviti zajednički stručni tim koji u sljedećih šest mjeseci mora procijeniti koja se ministarstva mogu rezati ili spajati i treba li nam novo ministarstvo.

Da nas SDP nije pokušao prevariti, Košićev govor natjerao bi me da idem s koalicijom Hrvatska raste

Govoreći o žestini napada na Most, posebice nakon izborne kampanje, reako je kako mu je muka kad vidi da su “nas zbog toga što smo pokazali da politika može biti drugačija apsolutno svi pokušali razapeti”.

Na slučaj objave na Facebooku biskupa Vlade Košića kaže da ne doživljava njegove osude i molbe za oprost, ali da ih SDP nije pokušao prevariti, Košićev govor bi ga sigurno natjerao da ide ulijevo.

“Da su SDP i HDZ bili jednaki, da nas SDP nije pokušao prevariti, njegov bi govor mene sigurno natjerao da idem s koalicijom Hrvatska raste”, rekao je.

Istaknuo je da  Crkva  može i treba reagirati na anomalije u društvu, ali ne smije zauzimati stranu. Određene osobe i pojedinici u Crkvi ne smiju imati toliku slobodu da definiraju tko je izdajica, naglasio je Petrov poručivši kako to nije dopušteno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Župane, dvorac Janka Draškovića u Rečici je i Vaša briga!

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani gospodine župane Damir Jelić građani RH, imaju pravo znati istinu.

U tom smislu javljam Vam se, ovim otvorenim pismom sa nadom i željom, kako bi se čim prije riješio već dva desetljetni problem dvorca Janka Draškovića u Rečici.

Problem je još veći nastao čudnom prodajom, kažem čudnom, jer nam kupoprodajni ugovor nije javno poznat zašto je uopće dvorac prodan.

Umjesto da  koristi u više namjena, rečičkim udrugama i društvima. Dvorac je prodan praktično mladima ispred nosa, jednoj zagrebačkoj obitelji, koja kako se vidi ni nema puno daljnjeg interesa o tom dvorcu, još od vremena Vašeg gradonačelničkog mandata u 2007. godini. Te prolazi od tada do sada, iako posjeduje veliko kurtološko, književno i povjesno 18 stoljetno bogatstvo, u sve veću ništavinu što nikome ne koristi.

Koliko je meni poznato dvorac je prodan 2007godine i ako je udruga „ZUK“ Rečica, nakon izrade žitne lađe,- Zora, koja danas plovi rijekom Kupom i prevaža domaće goste i turiste. Sa velikim žarom i zalaganjem je htjela preuzeti brigu i za dvorac Janka Draškovića, što bi više gledano društveno, turistički i gospodarski išlo u prilog, svima jednako dobrom.

Na žalost to se dosada nije dogodilo, pa ni  ono najnužnije, zaboravilo se je svake godine, najmanje tri puta i više pokositi park te očistiti okoliš oko dvorca. Problemi se i dalje nastavljaju i proširuju. Čovjek si može lagano zamisliti da se je dvorac od 2007godine do danas uređivao sobu po sobu, danas bi stajao ponosno i služio bi za sve jednako dobro i ponos selu Rečici i gradu Karlovcu.

Naša je pak ljudska, moralna građanska i seoska zadaća, kako se mladi nebi više iseljivali iz gradova i hrvatskih sela. Da na sve te nezgodne problematične, okolnosti i opozoravamo one koji ih prave, kako bi čim prije nestale.

Jer kako drugačije shvatiti da u mjesto u današnje vrijeme, koračamo korak naprijed, mi još uvjek koračamo, dva koraka u nazad.

Potrebno nam je uvjek imati na umu i pameti. Sve u stvari što danas dobro i kvalitetno zajednički činimo, činimo to za budućnost uz sebe i za buduće mlade naraštaje u generaciji koje nam u susret dolaze.

Eto i ništa drugo su moji dobronamjerni poticaji, na koje čekam pozitivan odgovor i nadam se da će Vam 4 tjedna vremena biti dovoljno.

Sa visokim poštovanjem i iskrenim pozdravom.

Josip Josef Mayer

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Tko i danas štiti partizansko-komunističke zločine i zločince?

Objavljeno

na

U povodu 75. obljetnice masakra nad Hrvatima, posjetili smo Maceljsku šumu koju još neki zovu i „Titovo lovište“, nadomak Krapine. Tu je nakon 1945. život izgubilo od 12-15.000 Hrvata, bez suda i suđenja. Ovo područje, prekrito gustim šumama, najveća je klaonica Hrvata, gdje je među ostalim ubijen i 21 biskupijski svećenik, franjevac i bogoslov, koji su ovamo dovedeni, vezani žicom, iz Franjevačkog samostana i Župnog ureda u Krapini.

Na  lokacijama koje smo obišli u društvu Damira Borovčaka, koji je objavio i monografiju o ovim stradanjima, dočekala nas je  jadna i žalosna slika.

Bijeli križevi iznad zapuštenih  i travom obraslih jama ukazivali su da je tu bila jedna od 23 dosad otkrivene masovne gronice u kojima je nađeno 1163 žrtava, koje su 22. listopada 2005. svečano pokopane kod crkve Muke Isusove, prije svega zahvaljujući nekolicini agilnih članova Udruge Macelj 1945., koji još jedini ne dopuštaju da se ovaj strašan partizansko-komunistički zločin ne zaboravi.

A znate kako su bili pokopani svi ti ljudi? U malim bijelim sanducima na kojima je umjesto imena i prezimena jedino pisalo „Macelj“ i broj, od 1 do 1163!

Još je veliki broj masovnih grobnica koje nisu otvorene. Hrvatska država to ne dopušta, kao ni proganjanje zločinaca, od kojih su mnogi već umrli, u „partizanskoj“ slavi i u svojim vilama koje su dobili za nagrade i priznanja za veliki „posao“ kojeg su obavili za Tita i partiju.

Hrvati su doista morali biti ubijeni da bi Jugoslavija živjela!

Na jednom od  neistraženih grobišta susrećemo još jednog agilnog člana maceljske Udruge – Milana Pavića- Vukinu. Pokazuje nam karte s brojnim još neistraženim lokacijama. Kaže da je s time upoznao i Ministarstvo hrvatskih branitelja, koje je tek sada, pred parlamentarne izbore, počelo na nekima od njih obavljati ekshumacije. Njemu, koji im je ukazao na neotkrivena grobišta bezobrazno su rekli da on više „nema što tu tražiti“.

Ponizili su me do daske-kako se kaže – rekao je te dodao da pretpostavlja da će nešto malo kopati, a onda ponovno sve prepustiti zaboravu.

Nu, obilazeći maceljska gubilišta, ne možemo a da se ne zapitamo: kakva je to država koja ne da vodi skrb o ovakvim lokacijama, nego koja ne želi ni da otkopa na tisuće Hrvata koji su ovdje (ali i drugdje) u najvećim mukama, vezani žicom, okončali svoje živote?

Dr. Andrija Hebrang svojedobno je predlagao i ponudio prijedlog zakona da se i ovo područje proglasi od nacionalnog interesa, da ima status Memorijalnog područja, kao recimo Jasenovac. Ta ideja dočekana je nažalost u državnim institucijama na marginaliziranje i prešućivanje.

Na taj način kao da se željelo i želi poručiti da su zločini partizana-komunista i dalje nedodirljivi (kao što jesu), kao i oni koji su klali, ubijali, mučili…

U Hrvatskoj se još uvijek optužuje, sudi i osuđuje hrvatske branitelje iz pobjedničkog Domovinskog rata i po tzv. zapovjednoj odgovornosti. I to na dugogodišnje stroge kazne zatvora.

Članovi Udruge Macelj 1945., kaže nam Borovčak, ali i neki drugi, već su davno došli do saznanja da je i u ove teške zločine u Maceljskoj šumi, uz samu zagorsku magistralu (!) bio umiješan i notorni Stjepan Heršak, zvani Štef, po zanimanju krojač, ali i okrutni zapovjednik OZNA-e u Krapini, koji je bio iznimno blizak sa bivšim žalosnim predsjednikom RH Stjepanom Mesićem. Dovoljno je bilo da za svog života javno izjavi putem medija da on „nema veze“ s nikakvim zločinima i na temelju toga dalje ga, kao ni druge partizanske zločince, nitko nije  ispitivao ni proganjao!

U vrijeme komunizma ovo su strašno  gubilište čuvali, (gdje još i danas iz zemlje izviru kosti nesretnih Hrvata), dobro plaćeni „šumari“, ljudi iz okolnih mjesta, od kojih su mnoge obitelji nažalost bile povezane sa tim zločinima.

Izraelci, ali i mnogi drugi, ne dozvoljavaju da se zaboravi i jedan život izgubljen u Drugom svjetskom ratu i nakon njega, a evo što rade Hrvati (svaka čast iznimkama) – niti ne otkopavaju svoje mrtve, a kamoli da ih i dostojno pokopaju.

O Maceljskoj šumi djeca ne uče u školama niti ovdje kao primjerice u Jasenovac dolaze „kolone“ političara i politikanata sakupljati političke i ine bodove. Hrvatski sabor nije prihvatio ni pokroviteljstvo nad 75. obljetnici masakra u „Titovu lovištu“, a još manje raspravljao o ovoj strašnoj temi.

A netko reče – zločin je zločin!

Nu, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, pitanje svih pitanja i danas ipak glasi: tko i dalje štiti partizansko-komunističke zločine i zločince? I zašto?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari