Pratite nas

Reagiranja

BOŽO PETROV: Suoči se sa saborskim Odborom za unutarnju politiku, a ne sa mnom

Objavljeno

na

Čelnik Mosta Božo Petrov rekao je u intervjuu za Večernji list da se SOA i MUP moraju mijenjati, a ministru Ranku Ostojiću poručio je kako bi se trebao suočiti sa saborskim Odborom za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te nadležnima u policiji zaduženima za prisluškivanje i praćenje, a ne s njim.

[ad id=”68099″]

Nakon što je glasnogovornik Mosta Nikola Grmoja rekao kako ima indicija da je Petrov praćen te to povezuje s ministrom Ostojićem, Petrov je u  razgovoru za Večernji list rekao kako je sve podatke o tome doznao od medija te da je na institucijama nadležnim za kontrolu sigurnosnih službi sljedeći potez.

“Vjerujem da najviše o svemu znaju ljudi iz policiji te osoba koja je podnijela predstavku u Saboru. Na institucijama nadležnim za kontrolu sigurnosnih službi sljedeći je potez. Vjerujem da će oni postupiti ispravno i da će istina na svjetlo dana. Zanimljiva je činjenica da nikad unutarnje kontrole nisu utvrdile zlouporabe takvih alata, što nam samo govori da smo u pravu kada kažemo da i MUP, kao i SOA, trebaju doživjeti promjene”, istaknuo je Petrov.

Tehnički ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić izjavio je u srijedu da čelnik Mosta Božo Petrov nije praćen, ni prisluškivan, niti je izlistavan, niti je bio pod bilo kakvim mjerama tajnih prikupljanja podataka, te ustvrdio da glasnogovornik Mosta Grmoja govori neistine i da je neodgovoran. Rekao je i kako je spremam na sučeljavanje s Petrovom, a ne s njegovim glasnogovornikom, Grmojom.

Ministar policije lažne optužbe iznosi kao dokaz

Na pitanje novinarke kako je Ostojić, prozivajući  Petrova, mahao tekstom koji govori o njegovoj ‘kriminalnoj hobotnici’, koji će odnijeti i u USKOK, Petrov je poručio da bi se Ostojić trebao potruditi  da se taj slučaj ekspresno riješi a ne da se “vodi informacijama koje piše senzacionalistički portal”.

“Zanimljivo, ministar policije vodi se informacijama koje piše senzacionalisitčki portal čiji je vlasnik nedavno propucan u sačekuši usred Zagreba. Možda bi bilo pametnije da se potrudio da taj slučaj bude ekspresno riješi, a ne da se bavi tračevima i lažnim optužbama koje on na nacionalnoj televiziji iznosi kao dokaz, što je potpuno neprihvatljivo i nije u skladu s policijskim poslom”, istaknuo je Petrov.

Jedinstvena prilika da se stvari u Hrvatskoj promjene

U vezi s pregovorima o sastavljanju Vlade, Petrov je istaknuo da je cilj Mosta promjene i one se događaju tako da izaberete najboljeg kandidata, bez obzira čiji je. Za mandatara Tihomira Oreškovića rekao je da je kvalitetan čovjek s besprijekornim CV-om te da je prijedlog Domoljubne koalicije u Mostu bio općeprihvaćen jer znaju koliko je kvalitetan.

“Koliko sam ga upoznao, smatram da je kvalitetan i kao osoba jer je izuzetno analitičan, sistematičan, voli izazove, znam da mu je stalo do Hrvatske i da stvari ne prepušta slučaju. Znam da nikad neće dati na sebe i smatram da i on zna kako je ovo jedinstvena prilika da se stvari u Hrvatskoj promjene”, ocijenio je Petrov.

Istaknuo je da Most čine kvalitetne osobe i da postoje oni koji mogu voditi resore. Kakva će odluka biti, to ćemo, rekao je, još vidjeti, ona još nije konačna.

“Hoćemo li dati priliku potpuno neovisnim stručnjacima, možda, ali to još ne bih procjenjivao. Ako i bude tako, to je pokazatelj da se nikad nismo borili za fotelje”, naglasio je čelnik Mosta.

“Demografska politika bila je zanemarena 20 godina, postojale su različite inicijative, vatrogasne mjere, ali jasna strategija nije. Treba nam jasna dugoročna strategija, a hoće li se osnovati poseban ured za to ili ministarstvo, to je manje bitno od onoga što se treba poduzeti”, rekao je, među ostalim, Petrov koji je najavio da će se sastaviti zajednički stručni tim koji u sljedećih šest mjeseci mora procijeniti koja se ministarstva mogu rezati ili spajati i treba li nam novo ministarstvo.

Da nas SDP nije pokušao prevariti, Košićev govor natjerao bi me da idem s koalicijom Hrvatska raste

Govoreći o žestini napada na Most, posebice nakon izborne kampanje, reako je kako mu je muka kad vidi da su “nas zbog toga što smo pokazali da politika može biti drugačija apsolutno svi pokušali razapeti”.

Na slučaj objave na Facebooku biskupa Vlade Košića kaže da ne doživljava njegove osude i molbe za oprost, ali da ih SDP nije pokušao prevariti, Košićev govor bi ga sigurno natjerao da ide ulijevo.

“Da su SDP i HDZ bili jednaki, da nas SDP nije pokušao prevariti, njegov bi govor mene sigurno natjerao da idem s koalicijom Hrvatska raste”, rekao je.

Istaknuo je da  Crkva  može i treba reagirati na anomalije u društvu, ali ne smije zauzimati stranu. Određene osobe i pojedinici u Crkvi ne smiju imati toliku slobodu da definiraju tko je izdajica, naglasio je Petrov poručivši kako to nije dopušteno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Što to Markovina zna o fra Bernardinu Sokolu?

Objavljeno

na

Objavio

Kolinda Grabar-Kitarović/Facebook - Franjevački Samostan Badija.

Što to Markovina zna o Sokolu? Pita to danas fra Stipe Nosić iz dubrovačkog franjevačkog samostana nakon što je jučer povjesničar i kolumnist Telegrama Dragan Markovina na tom portalu objavio kako je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović „otkrila spomenik fra Bernardinu Sokolu, čovjeku koji je ubijen nakon što je Nijemcima prijavio sedam partizana”.

Markovina u svom tekstu ističe: „Fra Sokol njemačkoj komandi, i to neposredno pred oslobođenje grada, prijavio da se na susjednom otočiću Vrniku skriva sedam partizana, koji su nakon toga uhapšeni i strijeljani. Priča je posebno zanimljiva, s obzirom da je podatak o toj Sokolovoj dojavi, njemački vojnik, suradnik partizana, prenio časnoj sestri Manes Karninčić. Ta predstojnici zavoda Anđela čuvara u Korčuli, koja je također bila suradnica partizanskog pokreta, prenijela je tu informaciju dalje, ali su Nijemci bili brži i ovu sedmoricu se nije moglo zaštiti.”

„Naizgled je riječ o jednom protokolarnom događaju, kakvih u mandatu predsjednice ima na desetine. Međutim, to je samo naizgled tako. Fra Bernardin Sokol je čovjek koji je u aktualnom naletu povijesnog revizionizma, postao simbol hercegovačkih franjevaca koji upravljaju Badijom i netko na čije se nasljeđe pozivaju. Na isti način se u govoru prilikom otvaranja galerije postavila i predsjednica republike, zahvalivši se svim hrvatskim mučenicima, pa tako i Sokolu, koji su ubijeni da bi ona mogla postati predsjednica.” – piše Markovina i navodi kako je sve navedeno u knjizi „Sjećanja jedne generacije”, o međuratnoj i ratnoj Korčuli, koja je objavljena 1990. godine kao što i, navodi Markovina „u memoriji Korčule, postoje svjedočanstva o razlozima zbog kojih je Sokol ubijen”.

„Pored Manes Karninčić, prior samostana na Badiji, Andro Vid Mihičić, kasniji kustos splitske Galerije umjetnina te Moderne galerije u Zagrebu i redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti, je također, još od 1941. godine, bio aktivni suradnik partizanskog pokreta. Isto vrijedi i za većinu ostalih franjevaca na Badiji, kao i za korčulanske dominikance i dominikanke. Nitko od njih, ne samo što nije stradao, nego su i dobili priznanja za sudjelovanje u antifašističkom pokretu.” – piše između ostalog Markovina prehodno se zapitavši je li to što je netko ubijen bez suđenja, tog čovjeka automatski kvalificira za uzor kojeg bismo trebali slijediti?

„Ne isplati se baš gubiti vrijeme na tvrdnje takozvanih „antifašista“ koji su u ovo naše vrijeme čak ponekad u optužbama gori nego fašisti u ono doba. Koriste gotovo istu matricu koju koriste oni koji su pred četvrt stoljeća pucali po Dubrovniku i Vukovaru. Kažu da su se morali braniti, jer su bili ugroženi, pa su pucali po gradovima. I ranjenike iz bolnice tretirali su kao „legitimne vojne ciljeve“. Gotovo da nešto slično čujemo iz usta modernog političara i povjesničara gosp. Dragana Markovine. Dotični gospodin zamjerio je predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović, što je 17. rujna 2019. na franjevačkom otoku Badiji ispred Korčule svečano otvorila galeriju koja nosi ime fra Bernardina Sokola (22. svibnja 1888. – 28. rujna 1944.) i otkrila bistu ovog glazbenika. Izjave u vezi sa Sokolom koje je dotični javno iznio ne odgovaraju činjenicama.” – odgovara mu danas fra Stipe Nosić.

Nosićev odgovor prenosimo u cijelosti:

Sokol je 28. rujna 1944. ubijen bez suđenja i bačen u more, i tu je riječ o ratnom zločinu. A Markovina pravda ratne zločine tako što kaže da je ubojstava bez suđenja kod partizana svakako bilo, ali da je toga bilo i u Europi, i da su se i tamo „događale iste stvari sa suradnicima nacističkih režima“. (usp. Damir Pilić, „Baja: Ubiti ih se mora“, Slobodna Dalmacija, 26. lipnja 2006., str. 3.). Markovina se u svom prigovoru Predsjednici poziva na knjigu Sjećanja jedne generacije iz 1990. i na „memoriju Korčule“.

Moram reći da je mnogo takvih knjiga, koje su izišle iz iste kuhinje i iz iste „memorije“, kakva je očito i njegova. I Viktor Novak je na primjer u svoju knjigu Magnum crimen, već nekoliko godina nakon Sokolova smaknuća, ukomponirao laž da je Sokol ispjevao pjesmu Anti Paveliću. On piše: „Nije bez značenja činjenica, koja osvjetljuje odnose klera prema Paveliću i njegovim nastojanjima, koja se nalazi u jednoj muzičkoj zbirci pjesama ‚Hrvatsko selo’, komponiranih od franjevca Bernardina Sokola, u kojoj svaka pjesma ima ne samo svoj crkveno-katolički ton, nego svaku prožima i politička i ustaška misao. Taj pjesnik-kompozitor u svojoj političko-patriotskoj inspiraciji progovorio je kroz zvukove, koji su odjekivali u ustaškim logorima u Italiji, kao i u Hrvatskoj: ‚Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat će na svome biti svoj!’“ (usp. Viktor Novak. Magnum crimen, pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, 1948., str. 542.). Novak je točno napisao naslov zbirke, i stihove koji se tu nalaze: ‚Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat će na svome biti svoj!’ Istina je međutim da to nije pjesma Sokola Paveliću, nego je riječ o pjesmi Miha Jerinića (1872. – 1955.) s naslovom „Himna Ante Starčevića“, koju je Sokol uglazbio i objavio u zbirci „Hrvatsko selo“, a zbirku je Sokol tiskao pod br. 61, i posvetio je Braći Hrvatskog zmaja.

Dobro je znati da je taj franjevac glazbenik od 1929. do 1941. objavio 80 svezaka zbirka za crkvenu i svjetovnu glazbu Pjevajte Gospodinu pjesmu novu. U tom nizu tiskao je i Glazbene monologe, koje je sam opisao kao „25 svezaka sa 125 većih ili manjih sastavaka: za malu, srednju i veliku djecu, tj. mladež, mušku, žensku i mješovitu“ a tu je objavio i jedanaest Angelusa. Nije zato slučajno Sokol još za života ušao u neke stručne strane leksikone.

A fama da je Sokol izdao partizane Nijemcima, koju kao činjenicu preuzima Markovina, pobijena je još za života Sokola, jer se saznalo da je to učinio netko drugi. Mogao je gosp. Markovina navesti i knjigu partizanskog oficira Nikole Anića, Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu (1941. – 1945.) Od okupacije do oslobođenja. Knjiga 1. koju je uredio Nikola Tolja, i poslije smrti autora izdala Udruga antifašista u Dubrovniku 2013. U knjizi stoji: „Na Vrnik je došao držati misu fra Bernardin Sokol i na neki način saznao da se tu nalaze skriveni partizani. Nije se, po običaju, poslije mise vratio na Badiju, nego je otišao u Korčulu u njemačku komandu grada i oficire Abwera obavijestio o boravku partizana na Vrniku. Tumač u tom razgovoru bio je Vilim, Nijemac, koji je kao brijač još od prije rata živio na Korčuli. […] Naši su onda pošli na Badiju uhapsiti špijuna fra Sokola…“ Anić piše da je ta „grupa od oko 7 partizana“ uhićena i odmah pogubljena, „iako su bili zaštićeni kao ratni zarobljenici“ (str. 108). Anićeva tvrdnja o prevoditelju, a time i Markovinova o „memoriji Korčule“ pada u vodu, kad se zna da je Sokol dobro vladao njemačkim i talijanskim jezikom.

Sokolovo svojevrsno oproštajno pismo koje su partizani u noći njegova hapšenja uzeli iz njegove sobe, tipkano pisaćim strojem na pet i pol stranica formata A4, koje je on započeo pisati 24. kolovoza 1944., otkriva da nije volio partizane, ali da ih nije izdao. U tom pismu, koje leži u mapi OZN-e, i koje je tek nedavno došlo na svjetlo dana, Sokol piše: „Znali smo da partizani prigovaraju svima koji imaju veze s Nijemcima prodajom ili služenjem u kući, radom u bunkerima, pa su mnogi muški iz straha prešli njima.“ Također: „Kako ja znam njemački bolje nego drugi naši, mene su slali za sve potrebe.“ Bio je dakle Sokol kod mnogih pitanja posrednik, i time svjestan da je u opasnosti, pa u pismu ističe: „[…] jer su me partizani imali prije na zubu, pa su me u prosincu tražili među našima u Blato i govorili doći će nam Soko prije ili kasnije … Oni su me znali još iz Korčule kao Hrvata.“ U tom pismu iznosi činjenicu da zna za tešku klevetu o izdaji partizana koju su „‚neslužbeni’ partizani u Korčulu bacili“, i iznosi predosjećaj da će ga partizani odvesti, mučiti i ubiti. Pismo je nastavio pisati i završio ga „na ime Marijino 1944.“ (12. rujna). Tu iznosi podatak da se saznalo „da partizani znaju ko ih je izdao, jedan njihov…“. Po njega na Badiju nisu dakle došli zbog izdaje, nego zbog toga da ga ubiju.

Markovina spominje i franjevca Andra Vida Mihičića (1896. – 1992.), kao „priora“ , koji je, po njemu, još od 1941. godine bio aktivni suradnik partizanskog pokreta. Mihičić „prior“ nije bio. S Badije je u partizane otišao 1944. nakon što je u tamošnjoj franjevačkoj gimnaziji predavao od 1933. do 1944. Ali, uvaženi pjesnik i znanstvenik Mihičić, za razliku od povjesničara Markovine nikada nije rekao da je Sokol izdao partizane, a imao je za to vremena od 1944. do 1992., kad je umro. A u vrijeme odvođenja Sokola gvardijan samostana na Badiji bio je fra Nikola Španjol.

Molim oprost od mučenika fra Bernardina Sokola što sam ga kao velikog glazbenika doveo u vezu s izjavama kvazi povjesničara Markovine. Usput rečeno, nitko ne priječi Markovini baviti se politikom, ali kad o povijesnim činjenicama govori, dobro bio bilo da ih provjeri. Možda je on s Korčule i možda ih zna, ali namjerno se služi lažima, kako bi njima zagadio javni prostor i time nešto za sebe dobio u politici. Sokola, franjevca i velikog hrvatskog glazbenika nitko nije trebao ubiti zato što je Hrvat i zato što eventualno drukčije misli. Ali, očito ima još ljudi koji i u današnjoj Hrvatskoj državi smiju javno izjaviti, kao što je misleći na Sokola u Korčuli rekla unuka ubojice: „ponosim se što mi je djed ubio ustašu“!” – napisao je fra Stipe Nosić, prenosi Dubrovnikpress.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

VIDEO – Poslušajte snimku i morbidni poziv sutkinje da otac poginulih ratnih heroja tuguje u tišini

Objavljeno

na

Objavio

Marijan Živković je otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja, pilota Hrvatske vojske Marka Živkovića i otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja Nikole Živkovića ubijenog na jučerašnji dan 1991. u Vukovaru.

Nakon što su hrvatske vlasti 2013. godine protivno članku 8 Ustavnog zakona o pravima etničkih manjina nasilno, pod okriljem noći postavile ćirilične ploče u Vukovaru, g. Marijan Živković je jedan od onih koji su reagirali na to kršenje Ustavnog zakona. Nedugo nakon toga optužen je zbog razbijanja protuustavno postavljene ćirilične ploče. 2016. godine prvostupanjskom presudom oslobođen je krivnje. Međutim, DORH se tada žalio, predmet je prebačen na sud u Puli koji je prihvatio žalbu DORHa i cijeli postupak vratio na početak. G. Živkoviću se ponovno sudi.

Što rade hrvatske vlasti? U Hrvatskoj mu se sudi sada već šestu godinu za redom. Njegov i novac nas ostalih hrvatskih poreznih obveznika troši se na dugogodišnje sudske progone čovjeka od 80 godina jer je razbio ploču nominalne vrijednosti par stotina kuna koja je protuzakonito i protuustavno postavljena.

Na jučerašnjem Okruglom stolu „Nakon ratne – protuustavna agresija na Vukovar” Građanske inicijative Ivo Pilar i Milan Šufflay, Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, Udruga Žene u Domovinskom ratu Zadar, HVIDRA Zagreb, i drugi, uputili su DORH-u zahtjev za povlačenjem nakaradne tužbe i zaustavljanjem suludog sudskog progona Marijana Živkovića jer je ploča koju je skinuo postavljena protuustavno, što implicira da ga sustav kazneno goni jer je štitio hrvatski ustavno-pravni poredak.

Na današnjem suđenju gospodin Marijan je rekao da nikakva olakšanja ne traži. Sutkinja ga je pozivala na red rekavši mu da ne bude patetičan i da za svojim sinovima žali u tišini. Poslušajte snimku i morbidni poziv sutkinje da otac poginulih ratnih heroja tuguje u tišini…

Svaka uređena država bi g. Marijana koji je 1991. u obrani Hrvatske od srpske, crnogorske i agresije JNA izgubio dva sina i koji se 2013. suprotstavio kršenju Ustavnog zakona – svaka uređena država bi ga proglasila Ocem Nacije.

Karolina Vidović Krišto

U znak potpore Živkoviću došli branitelji i gradonačelnik Vukovara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari