Pratite nas

“br. 4589 OO iz Djelovodnika”: Otvoreno Pismo Boži Vukušiću

Objavljeno

na

Poštovani i dragi brate Božo Vukušiću,

Već dugo se nismo čuli, od vremena kada ste još bili u Njemačkoj u “pržunu” i tražili od mene neke papire glede Joze Vrbića. Od tada pa do danas mnoge stvari su se izmjenile, a još uvijek nije onoliko i onako kako smo mi to htjeli i na čemu smo intezivno radili za cijelo vrijeme naše političke emigracije od 1945. pa sve do 1991.

Naš zajednički prijatelj Nedjeljko Miličević i ja smo mnogo razgovarali o Vama i o Vašim knjigama i otkrivanjima Udbaških zločina i njihovih doušnika. Osobito ova zadnja knjiga DJELOVODNIK  je vrlo dobra, jer mnoge nepoznate do sada nama stvari otkriva. Ali još uvijek postoji jedna zbunjenost, kako to neki tvrde i govore i naš prijatelj Nedjeljko Miličević, ja i neki drugi smo uvjerenja da samo Vi i Vice Vukojeveć možete pojasniti one KRATICE koje je Udba stavljala kod svakog imena, kao na primjer: OK, OO, PO, POK, POO, itd., dok kratica “S” je sama za sebe jasna, jer se radi o “Suradniku” Udbe, a suradnik je DOUŠNIK . Naprimjer za mene, Mile Boban, br. 4589 je napisano OO što bi moglo značiti: “Operativna Obrada (nad “O”sobom ili “O”bjektom).

Dragi prijatelju Božo Vukušiću bilo bih mi drago da mi se glede ove teme javite, a usput i iz Vašeg kuta da mi malo pojasnite ulogu ili uloge tih Udbaških kratica. Ja ću ovo proslijediti i našem prijatelju Nedjeljku Miličević. Ovo dolje niže priloženo sam nedavno stavio na jedan hrvatski portal u nadi da se netko javi i donese nešto što bi nam uzajmno moglo pomoći a nikako odnemoći.

faksimil udbaKnjiga Božo Vukušić i Vice Vukojevića DJELOVODNIK šefova bosansko.hercegovačke Udbe 1970-1992. je jedan korak dalje prema ilustraciji jugoslavenskih i Udbinih zločina, kao i korak dalje za otkrivanje svih onih koji su za svoje osobne probitke radili radili i špijunarali za Udbu.

Ti ćeš se složiti sa mnom da je naša hrvatska emigracija bila izmješana milijunama Hrvatica i Hrvata iz svih krajeva Hrvatske, među kojima je bilo na tisuće i tisuće rodbinskih i prijateljskih povezanosti. Mnogi smo se uzajmno poznavali i posjećivali.

Udbi to iz njihova oka nije izmaklo. Mnoge naše majke i očevi nisu znali pisati, a Udbaši i njihovi došnici su znali doći kod tih naših roditelja i nagovarati ih da pišu svojim sinovima koji su u redovima hrvatske političke emigracije, da se okane svakog rada protiv svoje zemlje, a da nisu ni spomenuli njihovu Jugoslaviju.

Bilo je roditelja kojima je u njihovo, roditeljsko ime, Udba pisala pismo ili pisma svojoj djeci u emigraciju, te čak rekli ucviljenim roditeljima da će oni to pismo poslati, tako da se one ne muče i nepotrebno idu na poštu. Tada bi Udba preko svojih, kako su ih zvali, Operativaca dotičnome poslala ili osobno uručila pismo, a u Udbinu kartoteku stavili: Držao ga na vezi taj ili taj, te stave tu ime bilo kojeg Udbaša.

Zato se nije niti čuditi, dragi moj, da još i dan danas ima mnogo Hrvata koji bi iskreno izjavili da je Udba uvijek lagala i da joj nije vjerovati; ali čim netko iziđe s nekim imenima koje je u svoje vrijeme, u vrijeme zloglasne Jugoslavije Udba stavila u svoje dosije, odmah ti isti Hrvati počnu vjerovati Udbi i njihovim lažima, da ih ni sami dragi Bog nebi razuvijerio u protivno.

S iskrenim i srdačnim pozdravima ostajem u prijateljskim odnosima.

Bog! Mile Boban s kamenjar.com -a

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Pripadnici Federalne uprave policije uhitili su jučer Hamdiju Abdića Tigra, nekadašnjeg zapovjednika vojne policije Armije BiH u Bihaću i najbližeg suradnika generala Atifa Dudakovića, pod sumnjom da je odgovoran za smaknuće generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića u proljeće 1995.

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nastanak i ubojstvo generala HVO-a koji je bio i jedan od utemeljitelja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne te HDZ-a BiH. Uz Tigra, uhićeni su još pripadnici Armije BiH Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović, a istragu vodi županijsko tužiteljstvo u Bihaću.

Uhićeni su osumnjičeni da su između 8. i 9. ožujka 1995. ubili generala Šantića, a u bijegu su Indian Alibegović i Ramiz Ružnić, piše Večernji list

Pogrešan sud i tužiteljstvo

Obitelj Šantić nebrojeno je puta prosvjedovala i upozoravala na zataškavanje ubojstva, koje je od ratnoga zločina makinacijama dospjelo u područje civilnog ubojstva. Iako je riječ o generalu HVO-a kojeg je u ratnim okolnostima otela Vojna policija Armije BiH, zaključeno je da je riječ o civilnom ubojstvu?! Odvjetnik Josip Muselimović, koji zastupa obitelj Šantić, izjavio je da su za ovaj predmet morale biti nadležne državne institucije.

– Nadležno je županijsko tužiteljstvo u Bihaću, a ja mislim da je nadležnost za ovaj slučaj kao ratni zločin moralo imati Tužiteljstvo BiH – rekao je Muselimović. Upitan što obitelj očekuje, Šantić je objasnio da nakon 22 godine i dalje traže pravdu. – Obitelj očekuje pravednu odluku i uvjerena je da su upravo osumnjičene osobe na čelu s Hamdijom Abdićem Tigrom počinitelji tog kaznenog djela te da postoji previše dokaza u tome pravcu – objasnio je Muselimović.

Za vrijeme prošlogodišnjeg prosvjeda supruga pokojnog generala Jagoda Šantić izrazila je sumnju da će dočekati pravdu kazavši kako je čak i sadašnji proces otišao u krivome smjeru. General Šantić posljednji put viđen je živ 8. ožujka 1995. u bihaćkom hotelu Sedra gdje je bio u društvu s tadašnjim zapovjednikom Petog korpusa Armije BiH generalom Atifom Dudakovićem, kojega obitelj također smatra odgovornim za njegov nestanak.

Lažna obećanja obitelji

Ovaj armijski general bio je u sukobu sa zapovjednikom HVO-a, a prethodno mu je polomio zube. Šantić se u više navrata suprotstavio podčinjavanju. No Dudaković dosad nije obuhvaćen istragom. Obitelj se s gorčinom prisjeća kako je bivši bošnjački član Predsjedništva BiH Ejup Ganić uputio sućut samo dva dana nakon generalova nestanka.

Ništa nije otkrilo ni mješovito povjerenstvo BiH i RH koje je provodilo istragu. U međuvremenu obitelj je u više navrata dobivala lažna obećanja, izjave, dojave, prekopavala su se groblja, istraživala željeznička postaja u Bihaću u potrazi za posmrtnim ostacima. Zaštićeni svjedok otkrio je i gdje je mučen general Šantić i zakopano tijelo, no bilo je toliko uništeno da se nije moglo utvrditi pripada li njemu čak ni analizom DNK.

Zoran Krešić / Večernji list

Obitelj Šantić zadovoljna uhićenjima za ubojstvo generala, ne i što to nije okarakterizirano kao ratni zločin

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Fra Mario Knezović: Skončavamo u Njemačkoj i kanalizaciji

Objavljeno

na

Objavio

Izumiremo. Na čudan način nestajemo. Dok jedni iseljavaju, drugi u pobačajima ubijaju. Zato fra Mario Knezović zaključuje da narod skončava u Njemačkoj i kanalizaciji. Javna televizija u emisiji Aleksandra Stankovića propagira iseljavanje. U novoj kolumni čitajte i o tome kako se mogu povezati pravosuđe i pečena janjetina. Mediji se hrane jalovim izjavama odvjetnika, a drugi „janjetinom“ plaćaju jamčevinu, piše fra Mario.

Skončavamo u Njemačkoj i kanalizaciji

Čija su djeca njihovi će biti i orasi. Tako kaže narodna mudrost. Na prostoru Bosne i Hercegovine i Hrvatske vođeni su česti ratovi za orahe. Borba za teritorij je sudba koja prati ove prostore. No, podatci govore, da će u budućnosti orahe brati nečija tuđa djeca koja će bez ispaljena metka osvojiti našu djedovinu. Podatci iseljavanja i izumiranja su apokaliptičkih razmjera. Prema podatcima statističkoga zavoda ove godine je u škole u Bosni i Hercegovini 7.153 učenika upisano manje nego prošle godine. Ali iz toga brojčanoga podatka čupamo i drugi važan podatak da je u srednje škole, od te brojke, upisano manje 6.263 učenika, a u osnovne škole 890 učenika manje. Logičan je zaključak da mnogi odlaze i tijekom osnovne škole ili nakon nje napuštaju BiH. Na Sveučilište u Mostaru, jedino na hrvatskome jeziku u BiH, upisalo se oko 450 studenata manje nego prošle godine. To su podatci koji vape da se svi alarmi uključe. U Hrvatskoj je stanje slično. Prošle godine je rođeno 36.372 djece, a umrle su 52.043 osobe. Uz to, što je prijavljeno, odselilo je 16.789 osoba. Te brojke su i poraznije jer neki ne prijavljuju odlazak.

I, onda, kad to sve vidimo, čudi što i javna televizija neposredno propagira odlazak, iseljavanje i širenje beznađa. Tako na Hrvatskoj televiziji (dalekostidnici) Aleksandar Stanković ugosti osobe koje pričaju o odlasku i šire tu propagandu. Možemo li zamisliti da Aleksandar Stanković u jednoj emisiji ugosti nekoga od TV urednika koji su u svojoj zemlji i na javnoj televiziji propagirali beznađe, bijeg iz zemlje, govor da u vlastitoj državi nema budućnosti, da mladi moraju otići itd. Takvoga novinara na javnom medijskome servisu u normalnim državama nema. I umjesto da konačno Stanković ode barem s HTV-a on nam u emisiju dovodi osobe koje propagiraju napuštanje Hrvatske. Propagirati bilo koji oblik seljenja je nehumano i može se svesti pod neku vrstu etničkoga čišćenja. Pitam se za koga to Stanković, i slični njemu, i po čije nalogu, rade i pripremaju Hrvatsku? Za koga to pripremaju Slavoniju? Potpuno sam uvjeren da oni koji će se u budućnosti tamo doseliti već postoje. Za nekoga se u geostrateškim planovima priprema hrvatska žitnica.

Ključno je pitanje kako ćemo stvoriti uvjete za dobar život u vlastitoj zemlji dok ima toliko onih koji je istinski ne vole i javno preziru. On novcu pretplatnika i o javnome novcu propagira se kako je unosan i ponosan posao u tuđoj zemlji prati stražnjice, dok se želi ogaditi mogućnost da se u vlastitoj zemlji pokuša dostojanstvenim radom uspjeti. Čast emisije, samo u manjoj mjeri, spasio je mladić koji ostaje u Domovini i pokazuje da se može uspjeti tko hoće raditi. Osobno ne želim da Aleksandar Stanković napusti Hrvatsku. Želim da napusti propagandni rad protiv Hrvatske. Vrijeme je da to učini dok nas ne protjeraju on i slični njemu! I da ne bih svalio svu krivicu na medije valja reći da je za demografsku katastrofu još mnogo drugih faktora krivo. Sustav na vlasti, osobito u nekim županijama u BiH, ne isplaćuje redovite dječje doplatke, skupa je školarina na fakultetima jer ih država i županije ne sufinanciraju, ignoriraju se majke kao odgojiteljice, težak je dolazak do zaposlenja itd. Demografskoj slici negativni biljeg daju i oni koji olako odlaze i bez pravoga razloga napuštaju svoje pradjedovske prostore. Ispada da mnogi postupaju po izreci: „Vidjela žaba da konja potkivaju pa i ona digla nogu.“ Uz sve to, demografskoj katastrofi doprinose brojni pobačaji – čedomorstva. Tako možemo, s knedlom u grlu, zaključiti da, što je gnjusno, najviše završavamo u Njemačkoj i kanalizaciji.

 

Sudska jamčevina i pečena janjetina

Osoba je uplatila jamčevinu i puštena da se brani sa slobode. To je čest slučaj kad su u pitanju imućni okrivljenici. Što je jamčevina? Naravno da neću tumačiti općepoznate činjenice da je to novčani ili imovinski polog kao jamstvo da će se osoba odazvati sudu i da neće pobjeći pravnome postupku. Međutim, u moru pojmova izgubila se bistrina koja nam plastično objašnjava što je jamčevina. Moje objašnjenje je slijedeće. Nekom zgodom u parku se skupilo divno društvo i prigodno su stavili janje na ražanj. Dok su u veselom društvu samo za tren zanemarili janje na ražnju kradljivac je došao i ukrao ga. Ubrzo su okrivili čovjeka koji je ukrao janje, podigli optužnicu i stavili ga u pritvor. Onda dolazi osoba u ime suda i pušta čovjeka na slobodu pod uvjetom da dva kilograma pečene janjetine ostavi na sudu kao jamstvo. Eto to je jamčevina u kontekstu modernih sudskih postupaka. Polog su mrvice od ukradenoga ili zloporabom položaja stečenoga.

Ova priča uopće nije banalna, premda se takvom čini. Da. Upravo se po ovom modelu događaju stvari. Čovjek se nepošteno i krađom obogati, a onda od toga ukradenoga plaća sitnu jamčevinu da se brani sa slobode. Pitanja je mnogo u toj izopačenoj logici i moralnoj nakazi od postupanja. Osnovno je pitanje je li moralno i pravno dopustivo primiti jamčevinu od osobe koju se privodi upravo zbog toga što je istu jamčevinu nepošteno ili krađom stekla? Drugo važno pitanje je kakvu jamčevinu može ostaviti osoba koja nema ništa, koja je uhvaćena u maloj krađi i nema niotkud namiriti niti ponuditi jamčevinu? Pisati o tome da su jamčevine model po kojem „bogatuni“ mogu uživati slobodu nije ni potrebno. Gledano s moga kuta stvari trebaju biti potpuno drugačije i upravo ne bi, s moralnoga gledišta, bilo dopustivo da jamčevinu uplaćuju oni koji su u mutnom poslovanju došli do kapitala. To je plaćanje od svojevrsne krvarine.

Uz ove pravne procedure i zavrzlame oko jamčevine, čudi još jedna stvar. Čovjek sam medija i ako je išta apsurdno i pristrano to su medijske izjave odvjetnika okrivljenih. Ako želimo zemlju prava i pravičnosti odvjetnici i sudionici u sudskim procesima ne smiju biti dionici javnih rasprava i televizijskih emisija na temu koja se tiče određenoga sudskoga predmeta. Što branitelji imaju reći osim toga da iznose teze u korist okrivljenika i da pritom za svoga klijenta kažu da je nevin. Mediji se hrane jalovim izjavama odvjetnika. Također u medijima ne bi trebali sudjelovati ni članovi tužiteljstva jer se tako izriče javna presuda, a postupak je u tijeku. Ako je osoba nevina dok joj se ne dokaže krivnja, onda svaki javni istup koji sliči na parnicu je krivično djelo i utjecaj na pravičnost postupka. Sudcima i odvjetnicima je mjesto u sudnici, a kriminalcima u pritvoru. Do takvoga smo apsurda došli da bi trebali u Hrvata pjevati srpsku himnu “Bože pravde”!

Fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari