Pratite nas

Komentar

Brane se Varivode, ali o Tepljuhu se šuti

Objavljeno

na

Brane se Varivode, ali o Tepljuhu se šuti Obilježen je Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora a među ostalim položen je vijenac ispred razbijene spomen-ploče u Tepljuhu.

Predsjednik splitsko-dalmatinske podružnice Društva logoraša Ivan Turudić izjavio je da bi stav o razbijanju spomen-ploče trebale izreći sve stranke, a istaknuo je kako je “izostala očekivana reakcija” pučke pravobraniteljice Lore Vidović i Vesne Teršelič, voditeljice Documente.

Ne bih se baš složio da je njihova reakcija bila očekivana, ali sigurno ne bi izostala da je bila riječ o incidentu ili “incidentu” koji su napravili “hrvatski nacionalisti” ili o “ustaštvu”. Tako će, na primjer, i pravobraniteljica poput Turudića govoriti o “izostanku reakcija” na “relativizaciju zločina NDH” koji “otvara prostor mržnji”, ali prešućivanje oskvrnuća spomenika hrvatskim žrtvama i ratnicima, među njima i logorašima, ne vodi mržnji.

A ako su šutjeli poslije divljaštva u Tepljuhu, Vesna Teršelič i njezina Documenta svojedobno su marljivo ustvrdili kako je “drveni krst” podignut u spomen srpskim žrtvama u Varivodama “vandalski oskvrnut”.

Tako Vidovićka i Teršelička ne pate od viška uvjerljivosti, koja ionako za njihovu jednostranost nije potrebna.

Milan Ivkošić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Glasnović: Devedesetih agitpropovci nisu smjeli izići iz dnevnog boravka, a danas su jedni od vodećih sabotera temelja hrvatske državnosti

Objavljeno

na

Objavio

ZAGREBAČKA ŠPICA – RECEPT ZA INSTANT PTSP.

Svakodnevno gaženje po dostojanstvu hrvatskih branitelja, naroda i vjere moglo bi eskalirati u eksploziju prema kojoj bi „Charlie Hebdo“ mogao izgledati kao šetnja po špici.

Od 1991., više od 3 000 Hrvatskih branitelja izvršilo je suicid. Broj je sigurno veći. Ne postoje točni podatci za pripadnike HVO-a koji su sebi oduzeli život.

Nedavno, jedan pripadnik Brigade Kralja Tomislava (Tomislavgrad) živ se zapalio u svom automobilu na seoskom putu. Kao i njegovi suborci koji su doživjeli sličnu sudbinu, i on je godinama patio od raka duše, poznat kao PTSP.

Kome služe bombastični naslovi Jutarnjeg lista i srpskih Novosti koje osporavaju postotak samoubojstava u veteranskoj populaciji? Samo do kraja 2017 umrlo je 55 247 branitelja. Od raka umire 40.3 posto veterana, dok postotak u općoj populaciji iznosi oko 20 posto.

Njihova životna dob također je 20 godina kraća od opće populacije. Umiru u prosijeku s 50.9 godine. Prosječni Hrvatski branitelj, koji se je borio i ginuo u obrambenom ratu devedesetih, bio je mladić od 23 godine.

Brojna klinička istraživanja dokazuju da, izloženost ‘stresorima’ u velikim dozama, kojima su bili izloženi veterani s PTSPom, vode do auto-destruktivnog ponašanja i prerane smrti. Vrlo često, alkohol postaje sredstvo za postupno samo-uništavanje.

Obitelji onih koji pate od PTSPa postaju taoci psihičkog i često fizičkog zlostavljanja. Svatko tko je imao pijanog oca sjeća se s nelagodom lupanja na vrata u kasnim noćnim satima, neprospavanih noći i obiteljskih svađa koje su trajale do zore.

Koji okidači mogu aktivirati tkzv. stresore, ne samo kod branitelja nego u svakom čovjeku koji ima sposobnost kritičkog razmišljanja? Proljetna šetnja Zagrebačkom špicom siguran je recept za aktiviranje PTSPa. Miris sumpora širi se iza pripadnika Crvenog plemstva dok paradiraju Cvjetnim trgom, noseći skupe brendirane krpe i Gucci torbice, iz kojih vire krastave, razmažene pudlice.

Tim ‘Proletovcima’, kao i njihovim potomcima, nikada nisu smetale stotine tisuća lažnih partizanskih penzija, kao i otimačina elitnih stanova u samom centru grada (nakon ubojstava pravih vlasnika). Ako živiš besplatno u tuđem stanu više od sedamdeset godina, lako ti se usmjeriti na budućnosti, a ne baviti se prošlošću.

Njihovi sljedbenici svakodnevno se porugljivo smješkaju sa stranica dnevnih novina i tjednika. Devedesetih ti agitpropovci nisu smjeli izići iz dnevnog boravka, a danas su jedni od vodećih sabotera temelja hrvatske državnosti. Takvi jugonacionalisti s lažnim diplomama skupljaju se i djeluju pod krinkom raznih organizacija, kao npr. Centar za pravo i demokraciju Mika Tripala.

Žrtve tog nedodirljivog Crvenog Plemstava; ljudi koji su izgubili posao nakon privatizacije, obespravljeni vlasnici, bivši politički zatvorenici, na toj istoj Zagrebačkoj špici sreću svoje progonitelje. Neki od njih proveli su više od deset godina u komunističkim kazamatima za ispričani vic. A za uništene živote dobili su odštetu od nekih 40-tak kuna za svaki dan svoga mučeništva. Jedan zatvorenik rekao mi je ovo, „za 11 godina koje sam proveo u Lepoglavi nisam dobio niti jedan paket niti pismo. Najčešće sam jeo pileće guzice.“

Kako se osjećaju potomci desetaka tisuća poubijanih Hrvata kada gledaju iskopavanje masovnih grobnica oko Zagreba? Pripadnici Hrvatskog naroda u BiH, koji su danas najčešće mete urbanih rasista u nehrvatskim medijima? Civilne žrtve Obrambenog rata koje su doživjele masovna silovanja i mučenja u Srpskim konclogorima?

Poznajem branitelje kojima su barbari bušili koljena s bušilicama, prisiljavali da jedu sol i ližu čučavce. Potomci onih koji su predali Hrvatsku državnost Beogradu i izručili naš narod najkrvavijoj tiraniji u Europi, izvan Sovjetskog Saveza, nikada neće cijeniti tu žrtvu. Za njih će svaki spomen Hrvatske države izazvati alergičnu reakciju.

Pitanje je, do kada će branitelji koji pate od pošasti PTSP-a autodestrukciju okrenuti od sebe prema vani, tj. prema svojim sadašnjim mučiteljima. Svakodnevno gaženje po dostojanstvu hrvatskih branitelja, naroda i vjere moglo bi eskalirati u eksploziju prema kojoj bi „Charlie Hebdo“ mogao izgledati kao šetnja po špici, komentirao je Željko Glasnović na facebooku

 

Glasnović: Štampa je najmoćnije oružje jugoslavensko marksističkih ostataka u Hrvatskoj

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

‘Trajbanje’ demokracije

Objavljeno

na

Objavio

Pitanje je koliko je oportuno očekivani izlazak Velike Britanije iz EU nazivati rastavom. Jer, ne radi se o dva partnera nego o izlazu jednog partnera iz partnerske zajednice u kojoj su sve članice, zasad njih 28 (ili 27) ravnopravne, koje su po svojim pravilima izabrale svoje organa. Organi su zajednički svim članicama. Možda bi bila usporedba s rastavom od poligamne zajednice, iz koje izlazi samo jedna članica, a ostaju ostale. U svakom slučaju, jedna manje. Uz zajedničke eurounijske propise, koje bi potpisnici i članice trebali poštovati, tu je i faktor demokracije, jer se radi o državama članicama ustrojenima prema demokratskim i deklaracijama i uzusima. Demokratskim državama. I realnom deklarirano.

Današnje stanje (nedjelja) u tijeku postupka rastave u, moglo bi se reći, poligamijskoj zajednici je – suspendiran na određeno vrijeme britanski parlament , što znači i suspenziju najvišeg britanskog demokratskog tijela i djelovanje britanske vlade pred izlazak uz suspendirani parlament. Ali i, to treba naglasiti, uz očekivanje odluke britanskog Vrhovnog suda, koja bi trebala razjasniti pitanje zakonitosti Johnsove inicijative o suspenziji parlamenta. Odlika se očekuje sljedeći tjedan. Odluka Vrhovnog suda imat će, uz ostalo, i utjecaj na percepciju britanske demokracije.

Zanimljivo je da je, prema Večernjem listu, britanska vlada označila „non-paper“ dokumente koje je poslala u Bruxelles „vlasništvom vlade Njezina Veličanstva“ ,izrazivši time da ne želi njihovu podijelju ostalim članicama. Dokumenti bi u pisanom obliku trebali obrazložiti prijedlog alternativnog rješenja glede inzistiranja da mu je, Premijeru Johnsonu, ranije postignut zaštitni mehanizam za Sjevernu Irsku potpuno neprihvatljiv.

Pitanje je tiče li se to sve i ostalih članica EU, a u ovoj prigodi im je informacija nedostupna. Radi se o jednoj stvari, ali cijeli postupak i njegov dovršetak ili završetak, sadržavat će i ostalo, jer u tijeku pregovora ništa nije nemoguće, pa i odlazak bez dogovora. A sve će se odnositi na sve članice, jer su se ulaskom u EU odrekle dijela svojeg suvereniteta, a radi s o suverenim državama. Hoće li, ili već „pati“ demokracija u ovoj fazi gdje jedna članica pregovara s EU, ne želeći da o sadržaju pregovora znaju i ostale, prema normama, jednakopravne članice. Zločesto pitanje je ima li u toj „musaki“ moguće i drugih „demokratskih“ dodataka i začina?

Pada na um reminiscencija kada se radi o rastavi u poligamskoj zajednici, da bi se slobodnije moglo reći, da se radi o izlasku iz „harema“ , jer su, i Europska unija, i ostale članice po imenima ženskog roda. No, šalu nastranu, svaka rastava, bilo koje vrste, košta. Zato se uređuje u ljudskom smislu zakonima, a u zajednicama zajedničkim propisima i dokumentima, kako bi se izbjegli pitanja i problemi prigodom izlaska. Do sudovanja na bilo kojoj razini. Da problema, i to ne lakih, ima pokazuje dosadašnji tijek, pa i igranje s demokracijom, koje nije završeno i tek slijedi. Kako će se odraziti na cijeli konglomerat odnosa koji ga prate i na kojega će utjecati, vidjet će se uskoro. Pitanje je jesu li sve stvari predviđene, jer prigodom rastava bilo koje vrste javljaju se problemi koje nitko nije očekivao. Pogotovo što se tiče financijske strane.

Imamo sa jedne strane Veliku Britaniju, sa suspendiranim parlamentom, i suspendiranom demokraciju, a djeluje vlada i njezin predsjednik, a s druge, EU birokraciju i demokraciju u kojoj članice ne mogu saznati o čemu točno raspravljaju čelništvo sa jednom članicom.

Daljnje „trajbanje“ demokracije slijedi, ostalim članicama na znanje i ravnanje…

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari