Connect with us

Reagiranja

Branitelj poručuje: I pasji život je bolji od našega!

Objavljeno

on

Dobro je rekao predsjednik Vlade Zoran Milanović da su u Domovinski rat u pravilu odlazili ljudi s manje škole i iz siromašnijih obitelji. Jedino ne znam, što je time želio poručiti, odnosno je li nas pohvaliti ili pokuditi? Naime, i ja sam jedan koji je otišao u rat sa srcem, ali s manje škole i iz siromašnije obitelji. Vjerovao sam da će nam poslije rata izaći u susret ljudi koji nisu, poput Milanovića, bili u ratu, ali koji su ljudi s visokim školama i iz bogatih obitelji. Ali, dogodilo se baš ono što sam najmanje očekivao: nigdje pomoći, ostao sam s obitelji gotovo na ulici! – rekao nam je hrvatski branitelj Josip Halavuk iz Koprivničkih Bregi, koji se uskoro s obitelji treba odseliti iz podstanarske kuće, a ne zna gdje i kamo.

[ad id=”68099″]

Pisao je i obraćao se na gotovo sve moguće adrese. U Ministarstvu branitelja čak su ga i saslušali, ali krajnji rezultat je – nula. Javila mu se i pismom predsjednica Republike, što ga je poglavito obradovalo. Poručila je da je njegovu „molbu za život“, tj. da mu država osigura kakav-takav smještaj poslala na sve važnije županijske i gradske adrese u koprivničkome kraju. Zasad ni od toga nema ništa. Primio je neki odgovor da nema praznih stanova, iako ih u Glogovcu, susjednom mjestu od Koprivničkih Bregi, u tzv. Rudarskom naselju ima nekoliko. Prazni su godinama! Riječ je o stanovima koji i ne liče na stanove, ali Halavuk kaže da bi za njega i njegovu obitelj bili zadovoljavajući. Dakle, traži samo krov iznad glave. Supruga i sin mu ne rade. Sin traži posao, ali kad kaže da mu je otac bio branitelj njegova molba istog trenutka se „briše“. Žive od njegove minimalne mirovine, jadno i bijedno.

  • Ima dana kad nemamo ni za kruh. Tada mi je najteže. Sjetim se kad su govorili „vaša će imena biti zapisana zlatnim slovima“. Osim toga, u zadnje vrijeme često čujem da su hrvatski branitelji privilegirani i tome slično. Pa, ako je privilegija bilo ići u rat sa srcem i danas živjeti na rubu očaja, onda smo stvarno – privilegirani. Eto, imam i izjavu koju mi je napisao zapovjednik, inače legenda slavne 117. brigade Zvonko Pandurić-Stric, ali čovjek je relativno mlad – umro. Nema mjeseca a da ne čujem da je umro netko od branitelja. Nestajemo kao šiblje u vodi.

Halavuk nam je dalje rekao da je žalosno što više i malo tko javno ističe da je branio Domovinu te da ima osjećaj da oni koji su bili školovaniji i iz bogatijih obitelji, a nisu bili u ratu naprosto žele da nestane i posljednji branitelj.

  • Eto, zar nije sramota da branitelji već mjesecima protestiraju u Zagrebu, pod šatorom, a još se ni ne nazire kraj tih prosvjeda. Da sam poginuo u ratu danas bi moja supruga i dijete barem imali od čega živjeti. A ovako i pasji život je bolji od našega. Međutim, da ponovno zatreba ne bih se dvoumio niti mi je ikada bilo žao što sam bio među onima koji su dali i skromni doprinos stvaranju hrvatske države.

Još nam je rekao da ako netko želi na bilo koji način pomoći njemu i njegovoj obitelji da mu se može javiti na mobitel: 098-947-6013.

  • Neugodno mi je, vjerujte, što i ovako moram tražiti pomoć, ali – moram – poručio je.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari