Pratite nas

Analiza

BRANITELJI DANAS II

Objavljeno

na

Poštovani prijatelji, već nekoliko dana nas neprijatelji hrvatske države i naroda, na našu sramotu, prisiljavaju baviti se samima sobom.

[ad id=”93788″]

Osjetili su mogućnost konsolidiranja doljuljanih braniteljskih redova, ali i svakim danom, sve neizglednije mogućnosti otvaranja novih breša u našim redovima. Bar konvencionalnim arsenalom koji im je na raspolaganju. „Mi ili oni“! „Well give them hell“!!, otvorili su prostor za totalni rat. Tko danas pita za reforme? Koga zanimaju gospodarska pitanja? Nadam se da je sada jasnije zašto je Milanović grčevito, cijeli svoj mandat, a poglavito zadnjih 15 mjeseci, branio neobranjivo.

Ministra, bez hrvatskih branitelja, Predraga Matića i njegovu protubraniteljsku, protuhrvatsku svitu. Ujedinjeni branitelji su stvorili samostalnu, ponosnu Republiku Hrvatsku, vojnu silu koja se, (preko noći), iz „ružnog pačeta“ (u očima svjetske elite vojnih stručnjaka i analitičara) prometnula u gordog, prekrasnog „labuda“ i u sramotni, bezglavi bijeg natjerala zločinačke četničke horde, koji nikada hrvatsku državu nisu „nacrtanu“ mogli vidjeti, a još manju ju prihvatiti kao svoju. Četiri godine štetočinskog, protuhrvatskog mandata „kukuriku“ koalicije, su proces disolucije Hrvatske države i njenih institucija, predaleko odvele. Istina ne dovoljno daleko. Za dokrajčiti svaku autentičnu političku volju Hrvata kao naroda u smislu „demosa“ i bilo kakve Hrvatske države, temeljene na toj volji, bio im je nužan još jedan mandat. Mandat koji im se „raspršio“ ispred nosa, u vidu „lastina repa“! I to nisu, i ne mogu podnijeti. „Well give them hell“!!, zaprijetio je gubitnik (koji tu činjenicu nema kapaciteta osvijestiti) imenom Zoran Milanović, i pozvao „posrnule anđele“ u boj. Ujedinjeni branitelji bi opet mogli ustati, i stati na branik duboko ranjene Domovine. Ujedinjeni branitelji, na čelu sa Hrvatskim ministrom, domoljubom, na dobrom programu, bi mogli opet obraniti i uskrisiti domovinu. Zbog toga žestoki udar na branitelje. Na ministra. Bilo kako se on zvao. Ako pokaže domoljublje, ako je politički Hrvat, ako je odlučan, ako je istinski branitelj, a ne lažac i krivotvoritelj, ako želi ujediniti i ojačati braniteljski korpus, ako želi reći NE ponižavanju, dezorijentiranju i atomiziranju branitelja, biti će na udaru antihrvatskih snaga, čak i kada bi bio svetac. Dugo godina se bavim „braniteljskom problematikom“ i vjerujem da sam na tragu cjelovitog programa koji bi ponudio prihvatljiva rješenja za najveći broj braniteljskih problema. Prethodnih dana objavio sam dva nastavka. Danas objavljujem ovaj, treći. U pripremi ih imam još. Vjerujem u skoro imenovanje novog Ministra Hrvatskih branitelja i nadam se da će imati sluha za suradnju.

Piše: Ilija Vincetić/kamenjar.com

BRANITELJI DANAS II

STRUKTURA I BROJ NEZAPOSLENIH BRANITELJA

Kao što je prethodno rečeno, malo se govori o tome da je veliki dio braniteljske populacije bez posla i bilo kakvih prava, a dio njih je bez braniteljskog statusa.
Neki od ovih branitelja živi u neljudskim uvjetima, izolirani od svih, pa i od braniteljskih udruga, koje su (nažalost u velikoj mjeri) postale same sebi svrhom.

Nesretnom intervencijom Vlade Republike Hrvatske u Zakon o pravima hrvatskih branitelja…. (mislim da se radi o Zakonu objavljenom u NN 92/05) ukinuta je mogućnost dokazivanja sudjelovanja u Domovinskom ratu (status branitelja), što je posljedica klasičnog načina razmišljanja nesposobnih (nedobronamjernih) birokrata, a grubo su povrijeđena prava branitelja koji (iz različitih razloga) do tada nisu pokretali pitanje svog statusa.
Na žalost, u stvarnosti, unutar ove skupine, imamo najveći broj branitelja nepovoljne obrazovne strukture, koji ne posjeduju (za poslodavce) poželjne vještine i navike, umanjenih su radnih sposobnosti (utjecaj posljedica rata), nisu obuhvaćeni socijalnim niti programima resocijalizacije, ne konkuriraju niti su konkurentni na ionako oskudnom tržištu rada.
Svim ovim nepovoljnim okolnostima unatoč, veliki je broj tih branitelja sposobno za rad ili sa preostalim stupnjem radne sposobnosti, koji bi mogli biti radno aktivni.
Po podacima do kojih sam ja mogao doći, oko 30 000 hrvatskih branitelja ne radi i nije obuhvaćeno nikakvim programima resocijalizacije.
Znatan je broj branitelja koji zbog poodmaklih godina, zdravstvenog stanja ili obrazovanja nisu konkurentni na tržištu rada, a do mirovine (koju treba zaraditi) imaju još desetak i više godina, i bez ikakve šanse za zaposlenje.
Točan broj takvih branitelja iz ove pozicije ne mogu precizirati, no to se vrlo lako može utvrditi unutar sustava.

Pored toga, jedan broj branitelja je oglašen potpuno nesposobnim za rad (opća nesposobnost) ali bi se i na njih mogli odnositi određeni oblici korisnog aktiviranja, kao sastavni dio okupacijske terapije.
Obrazovna struktura nezaposlenih branitelja je (uglavnom) nepovoljna, a realna mogućnost prekvalificiranja ili doškolovanja je mala, uglavnom zbog toga što je skupa i realno, za to je (zbog poodmakle životne dobi) preostalo malo vremena.

Ovu populaciju treba aktivirati (reaktivirati) u svestrano osmišljenom procesu zapošljavanja branitelja i izgradnji sustava mjera samopomoći koji treba (inicijalno) zadovoljiti nekoliko bitnih uvjeta:

1. –neće zahtijevati visoku stručnost i posebne vještine,
2.-mora uključivati branitelje starije životne dobi i različitih stupnjeva fizičke sposobnosti,
3. -mora se odvijati u „gospodarskim nišama“ koje neće negativno utjecati na postojeće tržište rada (neće konkurirati mladim nezaposlenim ljudima, nego bi se branitelji zapošljavali na poslovima koji nisu zanimljivi mladim ljudima), a u slučajevima da projekt uspije, te da se i dio mladih ljudi bude želio uključiti u proces, treba predvidjeti i takvu zakonsku mogućnost,
4. -treba se težišno oslanjati na proizvodnju i to onih roba (dobara) koje imaju osigurano tržište,
5. -neće zahtijevati znatnija financijska sredstva za pokretanje i provedbu,
6. -mora se oslanjati na mogućnosti domaće industrije u pogledu proizvodnje potrebne opreme,
7. -mora udovoljavati zahtjevima ekološke i biološke prihvatljivosti, te ekonomske opravdanosti,
8. -ne mora osiguravati ekstraprofit, ali mora osigurati ekonomsku samoodrživost,
9. -mora se odvijati unutar zakonodavnog okvira RH, koji neće biti u suprotnosti sa pravnom stečevinom EU.

Brojem i strukturom nezaposlenih branitelja se (koliko je meni poznato) nitko do sada nije ozbiljno bavio, a poznato je da se ne može govoriti o ozbiljnom rješenju ako nam nije dobro poznat problem. (Temeljem krivih ili nepotpunih podataka teško je donijeti ispravnu odluku).
U tom smislu bi bilo nužno što prije prikupiti podatke o ovoj kategoriji branitelja.

PROBLEMI DEFINIRANJA I KONZUMIRANJA BRANITELJSKIH PRAV, TE PRAVCI TRAŽENJA RJEŠENJA

Na početku treba naglasiti da su SVE VLADE nakon 2000.godine olako mijenjale Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz DR i članova njihovih obitelji, te da su prava branitelja, (uglavnom) u kontinuitetu reducirana, na (više ili manje) perfidan način, ali je tijekom tih 15 godina među braniteljima stvoreno nepovjerenje prema vlasti (kod nekih i strah od gubitka prava) i izazvane njihove reakcije koje su (i kod dobronamjernih) stvorile privid o braniteljima kao „borcima za vlastita,(ionako velika) prava“, a zlonamjernima su dali materijala za sustavne napade na branitelje. Ti materijali su korišteni za konstrukciju poluistina koje su (poznato je) puno prijemčivije od laži, a nerijetko su poslužile i kao „schlagwort“ (inače bezidejnoj) masi dežurnih kritičara svega što je povezano s braniteljima i Domovinskim ratom.

Prvo pitanje koje treba postaviti i na njega zajedno sa braniteljima potražiti i javno obznaniti odgovor je:
„Treba li prava hrvatskih branitelja iz DR uskladiti sa trenutačnim mogućnostima državnog proračuna (reducirati), ili tražiti alternativna rješenja za poštivanje dostignutog stupnja prava hrvatskih branitelja (ili čak poboljšanje nekih rješenja), bez dodatnog opterećenja državnog proračuna“?.

Osobno smatram da će, i pored najbolje volje, a s obzirom na postojeće trendove koji se gotovo sigurno neće značajno promijeniti u prvoj godini (ili polovini) mandata nove vlade, biti nužno osmisliti novi strateški pristup rješavanju pitanja hrvatskih branitelja, otvoriti široku javnu raspravu u koju uključiti najveći mogući broj branitelja i tražiti njihovo aktivno sudjelovanje, potporu i (bar u početku) žrtvu.
Braniteljima treba pristupiti otvoreno, argumentirano i pošteno te tražiti angažman, razumijevanje i žrtvu, ali i ponuditi rješenja, ciljeve i vremenski okvir, uzimajući u obzir:

a) -ograničene mogućnosti državnog proračuna,
b) -dugoročnu neodrživost mirovinskog fonda,
c) -nepostojanje fonda solidarnosti,
d) -dosadašnji pogrešan odnos državnih institucija i udruga prema braniteljima (odnos prema braniteljima se nije temeljio na razvijanju modela samopomoći i samoodrživosti u smislu proaktivnog djelovanja branitelja prema tržištu rada, sa izuzetkom projekta braniteljskih zadruga, nego se branitelje sustavno isključivalo iz svijeta rada i guralo na margine, te se od njih stvaralo ovisnike o državnom proračunu).

HDZ, zajedno sa koalicijom, ne smije (u predizbornoj kampanji) upasti u zamku davanja nerealnih obećanja kako bi pridobio najveći broj braniteljskih glasova koji će mu biti nužni za pobjedu, ali mora na vrijeme ući među najširi krug branitelja, posebno onih koji nisu ostvarili nikakva prava i ponuditi im aktivnu ulogu, afirmirati ih kao skupinu koja opetovano može „spasiti Republiku Hrvatsku“ i ponovno od njih zatražiti „žrtvu“ za spas svoje Domovine, uz predočenje konkretnih ciljeva i čvrsto jamstvo da neće biti izigrani. Branitelji će to (uvjeren sam) prihvatiti.

Braniteljima koji su do sada ostvarili određena prava treba jamčiti zadržavanje istih, ali ih također treba uključiti u projekt.

Braniteljima koji nisu ostvarili nikakva prava treba ponuditi uključivanje u svijet rada, za početak, unutar posebnog projekta zapošljavanja uz potporu države, i (kao jako bitno), donošenje novog Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz DR i članova njihovih obitelji, koji će sveobuhvatno i trajno riješiti njihove probleme i jamčiti prava u skladu s mogućnostima Republike Hrvatske.

Od presudnog značaja je ovo provesti otvoreno, dobronamjerno, bez „miniranja“ koje će braniteljima otežavati ostvarivanje njihovih prava, ali će i dio odgovornosti delegirati na same branitelje, naravno, u mjeri u kojoj je to realno.

ODNOS MEDIJA PREMA BRANITELJIMA I NJIHOVIM PROBLEMIMA

O odnosu većine medija prema hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata se vrlo teško može govoriti kao o dobronamjernom.
Branitelji su u mainstream medijima godinama prikazivani u negativnom svjetlu tako da su već izgrađeni stereotipi o braniteljima kao nazasitim parazitima koji samo traže neke privilegije, nemaju senzibiliteta za težak život i oskudicu većine umirovljenika i nezaposlenih, skloni su incidentnom ponašanju, neobrazovani, primitivni itd.
Rijetko se o braniteljima govori pozitivno, već su (do sada) uspješno marginalizirani, a nastoji ih se getoizirati.

Hrvatska Demokratska Zajednica kao stranka, i sve njezine poslijeratne vlade svojim nečinjenjem (ili nedovoljnim činjenjem) snosi dobar dio odgovornosti za ovo stanje u medijima, poglavito zbog toga što su taj prostor (bez borbe) prepustili udbašima, komunistima i jugoslovenima, odnosno njihovoj djeci i unucima koji se sustavno iživljavaju na braniteljima.

Treba biti kritičan i prema neiskrenom odnosu Vlada Ive Sanadera i Jadranke Kosor prema braniteljima.
Istina, za razliku od politike otvorenog neprijateljstva prema braniteljima koje je provodila
Vlada Ivice Račana to je bio napredak, ali nije bitno poboljšano stanje braniteljske populacije.
O aktualnoj vlasti ne treba trošiti riječi. Ukratko ona je maliciozna, razorno djeluje na Hrvatsku državu i društvo, pa i na branitelje.

Vlada u dolasku će morati puno vremena i energije posvetiti suzbijanju ovih pojava (sredstvima i metodama prihvatljivim demokratskim društvima).
Nedopustivo je da se braniteljima i tematici vezanoj za braniteljsku populaciju na javnoj televiziji (u specijaliziranoj emisiji) daje minutaža i termin isto kao i kućnim ljubimcima.
Nedopustivo je da se uz svaki incident, umjesto drugih biografskih podataka koji ih pobliže određuju, obavezno navodi: -„razvojačeni branitelj, branitelj liječen od PTSP-a i sl.“.
O pozitivnim stranama kao što su volontiranje, humanitarni rad, dragovoljno darivanje krvi i sl. nikada se ne navodi da se radi o hrvatskim braniteljima.
Uključivanjem branitelja u politički život (koji ne podrazumijeva dociranje i „popovanje“ o svim pojavama kao što je to činio SUBNOR za vrijeme komunističke diktature), u svijet rada (sve branitelje sukladno njihovima mogućnostima uključiti u svijet rada, bilo kao dio okupacijske terapije, potpore socijalnim programima ili kao dijela tržišno uspješnog poslovanja), u svijet kulture i športa, sigurno će se promijeniti negativna slika o braniteljima kao „pobjednicima u ratu i gubitnicima u miru“ u sliku koja će prikazivati branitelje kao „pobjednike u ratu i miru“.

ODNOS BRANITELJA PREMA SEBI I SVOJOM PROBLEMIMA.

Ni branitelje i braniteljske udruge se ne može u potpunosti exkulpirati od odgovornosti za stanje u kojemu se nalaze.
Branitelji su i sami doprinijeli tome da budu „izmanipulirani“, mnogi su se odali porocima, neradu, letargiji, beznađu, stihiji, a dio se prodao za sitni interes.,
Od boraca za slobodu domovine, koji su bili spremni dati svoje živote, mnogi su se pretvorili u ovisnike o proračunskim sredstvima na svim razinama, bez volje, snage i integriteta.
Što se, u međuvremenu, dogodilo?
„Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona soliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze“!

Nebitno čijom krivnjom, dogodilo se upravo to. Obljutavili smo. Bačeni smo van. Gaze po nama.
Vjerujem da sam u pravu kada kažem da je prva velika pogreška napravljena ranih devedesetih i to u redovima tada vladajuće stranke, kada su pojedini političari, kao svoju, prihvatili podvalu rukovodećih ljudi u SIS-u da je nužno pod apsolutnu kontrolu staviti zapovjedni kadar HV i policije, „depolitizirati“ vojsku i policiju i na taj način otvoriti put infiltriranju starih „provjerenih“ kadrova.
Na čelu vojnih i civilnih službi sigurnosti instalirani su ljudi iz vrha bivšeg sigurnosnog sustava, kojima primarni cilj nije bila kontraobavještajna zaštita sustava zapovijedanja, sigurnosno osiguranje izvođenja bojnih djelovanja, stvaranje preduvjeta za zakonito ponašanje postrojbi i pojedinaca u smislu poštivanja odredaba međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, sprječavanje organiziranog kriminala i (na taj način) postavljanje temelja sigurnosnog sustava države.
Umjesto toga provodi se špijuniranje zapovjednika i uglednijih branitelja sa ciljem njihovog eliminiranja i otvaranjem prostora za postavljanje „svojih“ ljudi.

Relativno brzo je izvršeno „depolitiziranje“ HV i policije, ali tako da su uklanjani domoljubni, čestiti zapovjednici a postavljani „nepolitički“ kadrovi iz bivšeg sigurnosnog sustava i JNA.

I SOL OBLJUTAVI!! ČIME ĆE SE ZEMLJA SOLITI??

Prva udruga hrvatskih branitelja iz DR utemeljena je na osnivačkom saboru 09. siječnja 1993.godine u Zagrebu pod nazivom Udruga Hrvatskih Dragovoljaca Domovinskog Rata, skraćeno UHDDR.
Popis ciljeva udruge u osnivanju govori o tome da je dio branitelja na vrijeme uočio u kojem smjeru će se razvijati procesi «depolitiziranja» i «demokratiziranja», pa su kao ciljevi udruge navedeni:
-reguliranje statusa dragovoljaca Domovinskog rata
-zaštita i zakonsko reguliranje socijalne i pravne zaštite svih članova udruge,
-sudjelovanje u radu državne Komisije za pronalaženje i kažnjavanje ratnih
zločinaca te ratnih profitera i dezertera,
-konačno oslobođenje svih okupiranih područja Republike Hrvatske,
-učvršćivanje i obrana Republike Hrvatske braneći ustavnost i zakonitost,
-prijedlog za promicanje članova udruge u časničke i dočasničke činove prema
zaslugama,
-osiguranje uvjeta reprofesionalizacije i prikladnog zapošljavanja članova,
-zastupljenost članova u državnim institucijama,
-osiguravanje uvjeta za aktivno sudjelovanje u svim oblicima društvenog i
političkog života,
-promicanje tjelesne kulture (šport i rekreacija) radi unaprjeđivanja opće
sposobnosti članova,
-pružanje stručne i druge pomoći pojedincima unutar udruge.

Kao što rekoh, već iz ovog popisa ciljeva udruge u osnivanju, vidljivo je da su procesi eliminiranja „soli zemlje“ uočeni relativno rano, ali nažalost, nije se reagiralo na vrijeme.
Naime, političke strukture (i vlasti i oporbe), naravno, svaka zbog svojih interesa, zajedničkim snagama su provele gore opisani proces.

Snage oporbe, u to vrijeme većinski HSLS iz čiste ljubomore i zavisti, smatrajući da je većina zapovjednog kadra u HV i policiji bezuvjetno uz HDZ, pristaje na sramotnu ulogu destabiliziranja vladajućih ne birajući sredstva, a SDP (malobrojan, kompromitiran svojom ulogom u osamostaljenju i obrani RH), uglavnom u samoizabranoj poluilegali, „ostavljenim“ snagama infiltriranim u sve političke stranke, državnu upravu i javne službe, medije, uz okupaciju vojnog i civilnog sigurnosnog sustava, svim silama djeluje na eliminiranju najboljih zapovjednih kadrova i otvara prostor za inkorporiranje svojih, umivenih, demokratiziranih i depolitiziranih kadrova.

Kadrove „iz bivšeg sustava” (u vojsci, policiji ili civilnim strukturama), koji su se iskreno uključili u stvaranje, obranu i izgradnju neovisne Republike Hrvatske sustavno difamiraju, blate i kriminaliziraju, i tako (rukama HDZ-a) neutraliziraju i/ili od njih stvaraju besplatne (ogorčene) neprijatelje HDZ-a.
Dio političara vladajuće stranke (HDZ-a), neki u ulozi „ostavljenih“ snaga SKH, a drugi svjesni svoje minorne uloge u osamostaljenju i obrani RH smatra da će u svojim sredinama biti veći i jači ako eliminiraju ugledne branitelje i vojne zapovjednike.

Neki branitelji se ne snalaze, neki su oportunisti i koriste pružene prilike, a dio, uglavnom zapovjednika, (uviđajući da im predstoji borba za goli opstanak) se sam povlači, dok je dio eliminiran i progonjen od strane sigurnosnih službi (koje su u rukama komunista, udbaša i jugoslavena) i uz svesrdnu pomoć vladajućih.

Čelnici udruga nerijetko okupljaju branitelje u interesne skupine i smisao njihovog postojanja je ostvarenje pojedinačnih i partikularnih interesa, vodstva udruga postaju nedodirljiva i odvojena od članstva, „instrumentalizirana“ od vladajućih, što dovodi do osipanja članstva, samoizolacije ili atomiziranja udruga.

Na žalost, sukobi među braniteljima se odvijaju na razini ostvarivanja premoći u raspodjeli „plijena“ koji se kao samilost iskamči iz državnog ili proračuna jedinica lokalne samouprave.
Ukoliko vlast na dolasku želi jaku i utjecajnu braniteljsku populaciju, prema braniteljima mora nastupiti otvoreno, među njima podržati ljude koji imaju organizacijske sposobnosti, koji osjećaju bilo braniteljske populacije, žive sa njima i uz njih, koji nisu puki pozeri i apologeti birokratiziranih struktura vlasti, koji će se beskompromisno boriti za interese i prava branitelja, ali pri tome ni u jednom trenutku neće zanemariti mogućnosti hrvatske države niti će dopustiti
ugrozu njenih interesa.
Udruge se mora demokratizirati, ukrupniti, a branitelje aktivirati i educirati.
Moraju se osmisliti i oživotvoriti programi samopomoći, aktivizma branitelja prema sklonostima, afirmirati opći interes u odnosu na partikularni i pojedinačni, a interese hrvatskog naroda i države staviti iznad svega.
Ovdje se mora javno i bez ustezanja reći: – „Branitelji (u organiziranom obliku) ne mogu i ne smiju stupati u saveze i suradnju sa političkim strankama, te sa pokretima i udrugama, koje u svom programu negiraju (ili relativiziraju) hrvatsku državotvornu doktrinu, koje promoviraju zločinačku komunističku ideologiju, bilo koji totalitarizam, koji promoviraju save država iz članka 141. stavka 2. Ustava RH, koje svojim činjenjem ili nečinjenjem ugrožavaju političku suverenost (uz ogradu članstva u EU kao gotovog čina) i teritorijalni integritet RH“.
Nova vlada ne smije ponoviti pogreške prethodnih i u ministarstvo hrvatskih branitelja iz DR instalirati podobne, nesposobne, pozere, čiji je jedini doprinos progurati se na pozornicu, domjenak, obljetnicu, itd.

Moraju se pronaći ljudi koji su sposobni okupiti i pokrenuti braniteljsku populaciju.

Koji imaju konkretne sposobnosti, kojima branitelji vjeruju, (možda oni koji su ih vodili u ratu), koji neće biti „kamen oko vrata“ novoj Vladi. (Nova Vlada će morati plivati, i to u nemirnim vodama, te joj najmanje treba kamen oko vrata).

Ilija Vincetić/kamenjar.com

>BRANITELJI DANAS – Branitelji se moraju nametnuti kao rješenje a ne kao problem.

>BRANITELJI DANAS – Prvi dio

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Milanoviću u biznisu ‘ne cvjetaju ruže’ – Više bi zaradio kao predsjednik nego kao poduzetnik

Objavljeno

na

Objavio

Iako se u anketama i medijima gotovo svakodnevno pojavljuju spekulacije ili najave o novim kandidatima, zasad nitko od spomenutih (Miroslav Škoro, Mislav Kolakušić, Anto Nobilo….) nema previše izgleda ugroziti sadašnju hrvatsku predsjednicu. U SDP-u zasad očito ne postoji suglasje o jednom kandidatu. Neki bi radije u utrku gurnuli bivšeg predsjednika Ivu Josipovića ili europarlamentarca Tonina Piculu. No čini se da Zoran Milanović ipak ima više izgleda.

Portal Direktno.hr analizirao je poslovanje njegove konzultantske tvrtke, o čijim se aktivnostima u javnosti uistinu vrlo malo zna, i otkrio da Milanović ne ostvaruje senzacionalne prihode o kojima je maštao dok je boravio u Banskim dvorima.

Tvrtka EuroAlba Advisory d.o.o., čiji je Milanović osnivač i jedini direktor, u 2018. ostvarila je prihod od 745.292 kune. Rashodi tvrtke iznosili su 115.407 kuna, a nakon plaćenog poreza na dobit (76.933 kune) tvrtka je iskazala neto dobit od 552.953 kune. Milanovićeva tvrtka zadržava dobit, odnosno neće ju isplatiti vlasniku, odnosno osnivaču.  U odnosu na prethodnu godinu tvrtka bilježi rast prihoda od 19,2 posto, neto dobiti od 20,3 posto, ali i rashoda od 13,2 posto.

U strukturi prihoda Milanovićeva tvrtka u inozemstvu je ostvarila tek nešto više od 28 posto, odnosno 209.970 kuna, što znači da glavninu poslovanja čine poslovi u Hrvatskoj. Za plaće, poreze i doprinose na plaće tvrtka je isplatila u 2018. godini 56.698 kuna, što znači da je trošak neto plaća iznosio 40.010 kuna.

Prema podacima dostavljenima Financijskoj agenciji Milanović nije isplatio sebi ni dobit ostvarenu u 2017. već ju je usmjerio u zadržanu dobit. To znači da je tvrtka u dvije godine poslovanja akumulirala više od milijun kuna dobiti iz poslovanja. Ako bi se bivši premijer odlučio na povlačenje ostvarene dobiti, tj. isplatu dobiti vlasniku morao bi je umanjiti za porez. No to, prema dostupnim podacima, nije učinio već očito, kao i mnogi drugi poduzetnici, povremeno sam sebi odobrava pozajmice ili isplaćuje predujmove dobiti.

Prema poslovnom izvješću tvrtka nema značajnih potraživanja niti neplaćenih obveza, a glavninu imovine čini novac na računu.

Usporedimo li to s plaćom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja prema podacima iz svoje imovinske kartice mjesečno zarađuje 40.156,47 kuna bruto ili 24.376,20 kuna neto, vidljivo je kako Milanović kao poduzetnik ima sedam puta nižu neto plaću, odnosno 8,5 puta nižu bruto prijavljenu plaću. Povuče li i svu dosad zadržanu dobit, ako to već dijelom i nije učinio kroz pozajmice, još uvijek bi više zaradio kao predsjednik države nego kao poduzetnik, a pritom ne bi morao biti prijavljen na plaći malo iznad minimalne. Boljeg razloga za ulazak u predsjedničku utrku nema, piše Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Nema iznenađenja, naše analize pokazale su da pad HDZ-a nije crni labud

Objavljeno

na

Objavio

Nisam siguran da sam ja jedini kojeg izborni rezultat HDZ asocira na jednu sjajnu knjigu Josepha Hellera Kvaka 22 / Catch 22 / i sjajni kataklizmički film Rolanda Emmericha Dan poslije sutra / The Day After Tomorrow.

Čini mi se da je većina članova HDZ-a upala u klopku kao i psihički bolesnici iz romana Kvaka 22, odnosno da se članovi HDZ-a osjećaju kao preživjeli iz kataklizme u filmu Dan poslije sutra.

Za mene rezultat HDZ-a nije iznenađenje, on je još dobar kakve sam imao projekcije zahvaljujući anketama jedne agencije s kojom sam svakodnevno surađivao i koja je kroz 30 dana napravila tri kruga ispitivanja stranačkih preferencija na uzorku većem od 3000 ispitanika.

Po tom ispitivanju napravio sam 4 analize u kojima sam razrađivao uzorak, te ga komparirao s rezultatima iz 2014 godine, kako u postocima tako i broju birača po županijama. Agencija je u prvom krugu prihvatila moju sugestiju da se radi ispitivanje u utvrdama HDZ, a nakon toga u nasumičnim krugovima. Te analize bile su svojevrsno upozorenje na mogući rezultat i onaj tko se bavi političkom analitikom, psihologijom i političkim marketingom trebao je prihvatiti to kao svojevrsno upozorenje.

Tri dana prije izbora napravio sam rukom na komadu papira projekciju izbornih rezultata gdje sam na osnovu rezultata ispitivanja u velikim gradovima predvidio poraz HDZ-a i osvajanje po 3 mandata, ali i disperziju ostalih mandata. Kad se pogledaju rezultati onih koji su ostali ispod crte, Plenković i HDZ mogu platiti misu jer su ostali na 4 mandata samo zahvaljujući 10 000 glasova koliko je nedostajalo da MOST i Marijana Petir osvoje mandate.

Pad podrške HDZ-u nije slučajan jer u politici nema slučajnosti i on traje od izglasavanja Istanbulske konvencije i skretanja HDZ-a iz desnog centra u centar. Više od godinu dana traje taj negativni trend pada i jasno pokazuje da u 21 stoljeću, u vrijeme interneta, društvenih mreža i portala birači više ne pamte kao zlatna ribica. U jednoj dubljoj analizi, svaki analitičar lako bi utvrdio da su HDZ spasili birači iz ruralnih sredina, mahom oni starije dobi koji se ne služe internetom i glasaju po načelu – Za Franju.

U cijeloj priči oko izbornih rezultata, najmanje su važni mandati za sudbinu Plenkovića i HDZ-a, oni od sinoć postaju irelevantni, a ključan problem postaje Kvaka 22,71. 22,71 % u osnovi je najlošiji izborni rezultat u povijesti stranke i on je ključ svih izbora koji će se ciklično događati svakih 6 mjeseci u iduću godinu, odnosno 2 godine.

Pogotovo to postaje problem nakon rezultata 4 – 4 gdje SDP i Bernardić dobivaju vjetar u leđa i vrlo brzo će okrenuti vodu na svoj mlin, odnosno SDP će početi rast, a HDZ će tonuti. Takva situacija direktno će utjecati na rezultat parlamentarnih izbora jer SDP više neće biti idealan junior partner već će HDZ postati neželjen junior partner koji Bernardiću neće trebati da bi formirao vlast.

Netko spomenu „ Crnog labuda” , eto u priču se pokušalo ugurati ekonomski uradak jednog ekonomskog filozofa, iako sam ja pristalica teorije da takvi filozofi ne postoje i da je knjiga jedan obični komercijalni bestseller.

Ako ćemo i tražiti takvog Crnog labuda onda ga moramo tražiti u Istanbulskoj konvenciji, grupi Borg, nepotizmu, klijentelizmu i korupciji. Treba ga tražiti u onih 800 000 nepismenih jer se ispostavilo da se ne znaju potpisati ali znaju zaokruživati.

Možda ga trebamo tražiti u strukturi članstva HDZ-a u kojoj vlada zakonitost Pater familias ili glasa se onako kako kaže glava obitelji, ili u kampanji bez kampanje s ciljem – manja izlaznost veći rezultat, pa kad su vidjeli da to ne prolazi pribjegavanje već viđenoj kampanji bodrenja samih sebe s izraženom panikom.

Očekivao sam umjesto gubitničkog govora u izbornoj noći krizno komuniciranje, a krizno komuniciranje je priznavanje krivnje, poraza, posipanje pepelom, stavljanje mandata na raspolaganje ili bar stavljanje na provjeru svoje podrške putem unutarstranačkih izbora. Možda očekujem previše jer zov predsjedavanja EU ipak je jači i nema cijenu, jer cijenu će platiti stranka, ali koga to briga.

Ante Rašić

https://kamenjar.com/analiza-politickih-preferencija-izbora-za-ep-4-dio/

https://kamenjar.com/analiza-politickih-preferencija-za-eu-izbore-3-dio/

Analiza političkih preferencija za EU izbore (2. dio)

Analiza političkih preferencija za EU izbore (1. dio): Mrtva utrka SDP-a i HDZ-a, dramatičan pad HDZ-a u Slavoniji, kazna za nebrigu

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari