Pratite nas

Pregled

Branitelji o Bandićevom susretu s pakračkim episkopom: Bandić dodatno otvara rane

Objavljeno

na

Branitelji o Bandićevom susretu s pakračkim episkopom: “On je deklarirani niški padobranac, taj je susret dodatno otvorio rane”

Zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića ponovno su sustigle kritike iz braniteljskih udruga, javlja dnevnik.hr

Susreo se s pakračkim episkopom Jovanom Ćulibrkom, na što su mu neki iz braniteljskih redova poručili da dodatno dolijeva ulje na vatru. Uspoređuju to s ugošćavanjem Arkanova suradnika jesenas, ali i s odlikovanjem Budimira Lončara.

Srdačan pozdrav s mitropolitom i pakračkim episkopom. Razlog susreta – pomoć zagrebačkog gradonačelnika u obnovi pakračke knjižnice.

“Evangelizacija, ne politizacija, evanđeosko praštanje i kajanje, a sve na tragu pomirenja među crkvama i među narodima”, kaže Bandić.

Braniteljske udruge prozivale su nedavno Milana Bandića jer je ugostio Dragana Markovića Palmu. Za ovaj susret kažu Bandić dodatno otvara rane. “Primanje paroha Ćulibrka koji je deklarirani niški padobranac i koji to nije demantirao osim što je rekao da je bio u nekakvoj svećeničkoj službi”, kazao je Ivan Turudić iz društva logoraša.

Pakrački episkop objasnio je povezanost s padobranskom brigadom. “Prije nego što je uvedeno vojno sveštenstvo u Srbiji to je bio jedan mjesec 2002. godine. Srećom mnogo sam zahvalan Bogu što nisam ni na koji način učestvovao u tragičnom ratu”, kaže Jovan Ćučibrk.

Za susret s Palmom, Bandić se ispričavao i oglasom u dnevnim novinama. “Što se tiče branitelja ne da ću se ispričat ja ću progutat ispričnice sto puta i progutat ću sto žaba”, rekao je u studenom Bandić.

Danas pak uvjerava: ”Nisam se ja nikom ispričavao, nikome se nisam ispričavao još jednom vidite priopćenje pa vidite da nisam se nikom ispričavao treba hodati uspravno ja kad klečim sam viši, što bi rekli Crnogorci, od onih što bi hodali uspravno.”

S braniteljima kaže nema problema, njih pak zanimaju Bandićevi motivi. “Nadamo se da će paroh donijeti nekakve dokaze o nestalim osobama braniteljima i civilima”, kaže Turudić.

Milana Bandića prozivaju i zbog odlikovanja Budimira Lončara. Bio je to i jedan od motiva za istupanje dvojice generala iz generalskog zbora.

“Što se tiče Budimira Lončara, radi se o veleizdaji u kontinuitetu od 1945. godine sve do njegovih zasluga za embargo na uvoz oružja i to na samom početku velikosrpske agresije na goloruku i razoružanu Hrvatsku”, kaže Ivan Tolj, umirovljeni general.

Generalski zbor Tolj je s Ivanom Kapularom napustio i zbog šutnje u redovima generala.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Ispovijest heroja koji je iz ledene rijeke spasio djevojčicu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Toni Paštar / Slobodna Dalmacija

Jack iz Rude spasio 13-godišnjakinju od sigurne smrti: Bog mi je produžio ruku, u zadnji tren sam je uhvatio za kosu i izvukao iz hladne, nabujale rijeke…

Josip Crljen zvani Jack iz naselja Ruda, općina Otok, svojim je podvigom u ponedjeljak navečer zaslužio ponijeti naslov hrvatskog junaka dana, piše Slobodna Dalmacija.

Skokom u nabujalu rijeku Rudu u zadnji je trenutak od sigurne smrti spasio jednu trinaestogodišnju djevojčicu iz Graba. Sve to se dogodilo u ponedjeljak oko 18.30 sati na Rudi kod predjela zvanog Gaz. Vodostaj rijeke bio je visok, a voda mutna.

Djevojčica koja se “dušila” već je nestajala u vodi kada ju je Josip krajnjim naporom uspio dohvatiti za kosu i izvući na obalu. Od skoka u rijeku čija je temperatura bila tek 7 ili 8 Celzijevih stupnjeva junak Jack zaradio je trzajnu ozljedu vrata, pa je u utorak cijelo prijepodne proveo kod liječnika, najprije svoga obiteljskog, a potom na pregledima u KBC-u Split.

Dobio je šancov ovratnik koji će ga narednih dana podsjećati na dramatični događaj sa sretnim ishodom.

Priča je počela na Uskrsni ponedjeljak u župnoj crkvi sv. Martina u Rudi. Josipov vjenčani kum Zvonimir Matijašević krstio je svoje prvo dijete, kćer, pa je na slavlje pozvao i članove šire obitelji te prijatelje, među kojima i Josipa Crljena. Svečarski ručak održan je u restoranu kod Gaza, nedaleko rijeke Rude.

– Bio sam među pedesetak gostiju kuma Zvonimira. Do nas je bila još jedna tolika skupina. Veselili smo se, jeli i pili kada sam u jednom trenutku čuo dječaka Matea Tadića, koji je ranije izišao igrati se, gdje sav usplahiren viče: “Mala u vodi! Upala mala u vodu!…”

Bez razmišljanja sam ustao od stola i pretrčao kojih pedesetak metara do rijeke. Tu sam vidio dvoje-troje ljudi koji su tražili granu kojom bi dohvatili djevojčicu čije je tijelo u vodi već bilo mlitavo, nije mahala ni rukama ni nogama. Na tren je potonula i ponovno se pojavila na površini. Nisam razmišljao. Onako odjeven i u cipelama skočio sam u vodu duboku 2-3 metra.

Kad sam izronio, tijelo djevojčice ponovno je počelo tonuti. Bacio sam se prema njoj vidjevši da opet nestaje u mutnoj vodi. Prije nego je dublje potonula uspio sam je uhvatiti za kosu. Kao da mi je u tom trenutku Bog produžio ruku. Dovukao sam je do obale gdje su je ostali izvukli na obalu. Kako nije davala znakove života, odmah su je počeli oživljavati umjetnim disanjem. Hvala Bogu, dijete je prodisalo, izbacilo vodu i s njom je sve u redu – kaže Josip.

Ovaj 37-godišnji strojar-bagerist zaposlen u tvrtki “Iskopi Kovačević” iz Dugog Rata i sam je otac jednogodišnjeg sina i zna što je dijete. Zato je u utorak, unatoč boli u vratu, bio presretan i prezadovoljan što je spasio mladi život. Zna da je učinio dobro djelo, ali to, kaže, ne smatra ničim posebnim. Ako bi se bilo kada našao u sličnim okolnostima, ponovno bi napravio isto.

Jedino, veli, zamjera što oni koji su se prije njega zatekli na obali i vidjeli da se djevojčica utapa nisu reagirali kao on, skočili u vodu kako bi spasili dijete. U srijedu Josipov mobitel, koji je bio u džepu kad je iz vode spašavao djevojčicu, ali i dalje radi, nije prestajao zvoniti.

– Nema toga tko me nije zvao i čestitao mi. Među prvima mi je čestitao direktor Matko Kovačević. Jutros me toliko bolio vrat da nisam bio u stanju voziti pa me u bolnicu u Sinj, a potom i u Split vozio prijatelj Ante Čikara zvani Kuvar. Nadam se brzom ozdravljenju, vjerujem bez trajnih posljedica. U svakom slučaju, dan krštenja kćeri svoga kuma Zvonimira sigurno neću zaboraviti do kraja života – zaključuje junak Crljen na kojega su u srijedu bili ponosni njegovi Ruđani, ali i brojni drugi prijatelji i poznanici, piše Slobodna Dalmacija.

 

Heroj iz nabujale rijeke spasio djevojčicu: ‘Bila je već blijeda, tonula je…’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Heroj iz nabujale rijeke spasio djevojčicu: ‘Bila je već blijeda, tonula je…’

Objavljeno

na

Objavio

Ona nije znala plivati, a nakon što su nju izvukli, formirali su rukama niz da izvuku i mene. Djevojčica je bila sva bijela, polumrtva, davali su joj umjetno disanje, kaže Josip Crljen

Dotrčao je jedan mali susjed do nas i vikao: ‘Neka mala je upala u vodu!’. Odmah sam potrčao do rijeke, a kad sam vidio djevojčicu samo mi je prošlo kroz glavu kako se tu nekoliko djece već utopilo i skočio sam. Već je bila problijedjela, tonula je, uhvatio sam je za kosu i izvukao, ispričao je za Dalmatinski portal Josip Crljen, 37-godišnji heroj koji je spasio život djevojčicu iz rječice Rude u nedjelju popodne.

Josip je skočio u nabujalu rijeku kod Trilja i to na mjesto gdje su virovi i gdje je vrlo teško plivati.

– Mi smo u obližnjem restoranu slavili krštenje djeteta moga kuma, kada je odjednom mali Mateo počeo vikati da se u rijeci utapa djevojčica. Brzo smo potrčali prema tom mjestu i vidjeli curicu koja je bila malo pod vodom, malo iznad vode, utapala se. Odmah sam skočio u vodu u namjeri da je izvučem, no voda je bila zelena, pa je u jednom trenutku nisam ni vidio. Pomislio sam da neću uspjeti, da ću je izgubiti. Krajnjim naporom sam je, srećom, ipak uhvatio za kosu i nekako je uspio privući prema obali. Moram priznati da je bilo jako teško. Sam Bog mi je dao dotatnu snagu da je izvučem i spasim . Nakon toga priskočili su i ostali i izvukli smo je vanka – ispričao je Josip gostujući jutros na Hit radiju, prenosi Ferata.hr.

Prvo je 13-godišnju djevojčicu gurnuo do obale.

– Ona nije znala plivati, a nakon što su nju izvukli, formirali su rukama niz da izvuku i mene. Djevojčica je bila sva bijela, polumrtva, davali su joj umjetno disanje, srećom su tu bile dvije doktorice i hvala Bogu da je mala u redu! – ispričao je.

Kaže da cijelu noć nije mogao spavati i da sada ide kod doktora jer ga sve boli, posebno vrat, ali sretan je jer je spasio djevojčicu u zadnji tren.

– Ponosan sam i na svog susjeda, malog Mateta Tadića koji je sve to vidio i zvao nas. Djevojčicu sam poslije vidio, došla joj je mama i hvala dragom Bogu sve je završilo dobro, kazao je Josip.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari