Pratite nas

Kolumne

Branitelji – simbol Hrvatske

Objavljeno

na

Otvoreno treba reći da odgovorne vlasti ni u kojoj državi ne bi tako dugo izbjegavale takav susret i razgovor s braniteljima kao što su to činile aktualne vlasti, demonstrirajući na taj način ne samo svoju bahatost i aroganciju, nego i bešćutnost i objektivno zanemarivanje općega dobra hrvatskoga društva i hrvatske države.

[ad id=”68099″]

Susret u Banskim dvorima na kojem su u ponedjeljak 1. lipnja sudjelovali s jedne strane predsjednik Vlade, ministar branitelja i ministar obrane, a s druge strane predstavnici branitelja koji su u maratonskom prosvjedu: predsjednik Udruge 100-postotnih vojnih ratnih invalida, predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata, predsjednik Zbora udruga veterana gardijskih postrojbi i predsjednik Udruge branitelja oboljelih od PTSP-a, višestruko je značajan te zaslužuje više nego nepristranu pomnu analizu koja prelazi okvire ovoga teksta.

miklenicPonajprije taj susret – premda ništa nije riješio, jer to nije bilo logično ni očekivati – iznimno je važan jer je već samom najavom zaustavio nabujale tenzije u hrvatskom društvu i prijeteću nepoželjnu eskalaciju nasilja i jer je zaključen dogovorom o novom susretu. Velika je pobjeda ljudskosti, normalnosti i demokratičnosti što su konačno oči u oči sjeli predstavnici dviju iznimno važnih instanci hrvatskoga društva i hrvatske države, a koje su do sada, sudeći po onom što je posljednjih više od pola godine okupiralo javno mnijenje, bile žestoko suprotstavljene. Svakako zaslužuje veliku pohvalu sam taj susret na kojem je očitovana pobjeda zdravoga razuma jer se dogodio razgovor u normalnim okvirima, čemu je vjerojatno puno pridonijela i činjenica da je to bio susret pred očima javnosti, ne samo medijske, nego i opće. Upravo takav susret pred javnošću bitno je suzio polje razornoga djelovanja brojnih osoba koje su u politici i medijima predugo puštale zle duhove i koje će to vjerojatno nastaviti, ali ipak sa smanjenim intenzitetom jer su neke činjenice sada ipak na stolu pa se ne će moći više onako manipulirati kako se to činilo do sada, niti vrijeđati kako je to bilo do sada.

Otvoreno treba reći da odgovorne vlasti ni u kojoj državi ne bi tako dugo izbjegavale takav susret i razgovor kao što su to činile aktualne vlasti, demonstrirajući na taj način ne samo svoju bahatost i aroganciju, nego i bešćutnost i objektivno zanemarivanje općega dobra hrvatskoga društva i hrvatske države. Svojevrsni vrhunac te arogancije i bešćutnosti bila je politička odluka o slanju policijskih kordona na Trg sv. Marka kao da su se na tom trgu u Gornjem gradu okupili najopasniji teroristi i neprijatelji države. Više nego cinizam i više nego zastrašujući farizejizam očitovan je odlukom da se policijskom intervencijom brani zakonska odredba o zabrani okupljanja nakon 22 sata u državi u kojoj se kršenje zakonskih propisa bez ikakvih sankcija događa svakodnevno, u čemu često sudjeluje i sama Vlada, kojoj je Ustavni sud morao poništiti više protuzakonitih odluka, a da se ne govori o drugim njezinim nepoštivanjima zakona koja ni na koji način nisu sankcionirana – npr. neisplata plaća radnicima u tvrtkama u državnom vlasništvu, premda je to krivično djelo. Jasno je i nesporno da zakonske odredbe treba poštivati i da one obvezuju baš sve hrvatske građane jednako, ali je isto tako jasno da se u Hrvatskoj represivne odredbe zakona često primjenjuju selektivno, ovisno o mnogo različitih faktora, uostalom to je praksa naslijeđena iz bivše države i političke elite je se ne odriču. Sadašnja Vlada trebala bi javno zahvaliti svećenicima, koji su došli na Trg i u crkvu sv. Marka, što su stali između policije i branitelja prosvjednika i na taj način spriječili eskalaciju zla s nesagledivim posljedicama ne samo za sadašnju vlast, nego i za Hrvatsku.

Na susretu je s obje strane rečeno mnogo toga važnoga, no već prvi medijski prilozi pokazuju da se uglavnom nastavlja u duhu dosadašnjega produbljivanja razdora između branitelja prosvjednika i vlasti, s više nego očitom pristranošću i omalovažavanjem branitelja. Vjerojatno su izabrani medijski djelatnici i izabrani mediji bolji i vjerodostojniji tumači stvarnoga stajališta političke grupacije kojoj je vršak sadašnja Vlada negoli je to bio predsjednik Vlade s ministrima na tom susretu pred javnošću pa se nastavlja omalovažavati sve ono što branitelji predstavljaju – a to je hrvatska žrtva i hrvatska pobjeda u obrani od agresora, to je zasluga da Hrvatska kao država uopće postoji. Naime, predsjednik Vlade već je vrlo duboko u predizbornoj kampanji te veoma pažljivo progovara o osjetljivim temama, a i pomirljiv ton s predstavnicima branitelja prosvjednika može se razumjeti ispravno u svjetlu upravo predizborne kampanje.

»Mi smo došli po dostojanstvo, no čekali smo predugo ovaj sastanak« – rekao je jedan od predstavnika branitelja na susretu, a iza te riječi »dostojanstvo« zapravo je želja za naravnim priznanjem uloženih žrtava, napora i doprinosa za dobro hrvatskoga naroda, koji bi, da se nije uspio obraniti, doživio, vrlo je izvjesno, novu još težu bleiburšku tragediju. Ključno pitanje svih budućih susreta, umjeli to predstavnici branitelja artikulirati ili ne, stoga je upravo pitanje temeljnoga odnosa prema Hrvatskoj, hrvatskomu narodu, općemu dobru hrvatskoga društva. Odnos prema braniteljima predstavlja odnos prema Hrvatskoj. Kad u Hrvatskoj dođu na demokratski način na vlast stvarno političari kojima je iskreno svetinja Hrvatska, hrvatski narod i opće dobro cjelokupnoga hrvatskoga društva, tj. svakoga hrvatskoga građanina, onda će jamačno i svi branitelji biti ne samo zadovoljni, nego i sretni jer će početi živjeti Hrvatska za kakvu su se u svojem idealizmu borili. Treba se iskreno nadati da ne će većina branitelja prije pomrijeti negoli se u Hrvatskoj uspostavi stvarno demokratska, poštena, državotvorna vlast kojoj će jedini cilj biti opće dobro svih ljudi u Hrvatskoj.

Ivan Miklenić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Hodak: Ne isplati se busati u prsa s komunističkim diktatorima

Objavljeno

na

Objavio

Evo me, ne prvi put, u problemima. Kolumnu, kao i obično, pišem u subotu, a “majka svih izbora” je u nedjelju 5. srpnja ljeta Gospodnjeg 2020.g.

Kako bih ipak dao priliku brojnim orjunašima i pratećim lijevim praznoglavcima da mi u ponedjeljak upute “drugarsku kritiku” u stilu “pojma nemaš desničarska bukvo”, “mi smo pobedili”, “Bero vas je rasturio k’o Panta pitu” ili kako bi se “liberalno-demokratski” izrazio Mirando Mršić “Škorine ustaše” popušile, našao sam rješenje koje kao i obično ništa ne rješava. Naime, prve dvije stranice bit će posvećene nezaboravnoj koroni dok će treća biti posvećena, nakon objave rezultata, izborima.

Usput sam se sjetio “duhovitog intelektualca” Josifa Visarionoviča Staljina (s čijim isključivim komunističkim stavovima neki kandidati ulaze u izbornu arenu) i njegove “povijesne” misli: “Nije važno tko za koga glasa nego tko broji glasove”. Što mislite, recimo, kako bi Koba ili Soso, kako su sve zvali “dragog” diktatora gruzijskih korijena koji je volio izreke iz kojih su izbijale briga za ljude zbog čega je i danas voljen od strane naše “Radničke fronte”, Miralema te raznih drugih galvaniziranih ljevičara i njima sličnih kandidata, učinio sve ljude sretnim? Jednostavno. Pobio bi sve nesretne, a oni koji bi ostali bili bi sretni što su ostali živi… Ima i jedna zgodna slična dosjetka: “Smrt jednog čovjeka je tragedija, ali smrt milijuna ljudi je samo statistika”. Mislite li da se s njim ne slaže Nenad Stazić koji nije do kraja zadovoljan partizanskom statistikom?

No, nisam ovisnik, tipa Katarine Peović, pa ću sa Staljina produžiti do jednog drugog “biča Božjeg” do – korone ili Covida 19. Dok ne doznamo rezultate izbora muči nas i “stručnjake” kako je to virus istodobno ojačao i oslabio? Ako niste znali i to je moguće! Mnoge muči pitanje što je od toga točno. Je li se virus vratio ili nikada nije ni otišao? Je li ovo drugi val ili još traje prvi val? Precizan odgovor ne znaju ni Markotićka ni Capak, ali ni Google. Međutim, vaša žena zna! Ljudi su zbunjeni. Ipak, na neka su pitanja dobiveni precizni odgovori. Recimo, kad se kupate na plaži na Braču. Kupači moraju održavati na plaži i u moru socijalnu distancu. Ako si vidio zaraženog moraš ići u tzv. samoizolaciju, ali ako si bio u kontaktu sa zaraženim, a HDZ-ovac si u predizbornoj kampanji, onda ne moraš. On i tako vjeruje da je za virus kriva oporba pa neka oni idu p.m. odnosno samoizolaciju.

O ‘stručnjacima’ i koroni

Moguće je biti zaražen bez simptoma, ali ako si strani turist iz neke od EU-zemalja koji donosi eure u proračun, onda možeš bauljati slobodno Hrvatskom jer te pri prelasku hrvatske granice nitko ne kontrolira. Već se zna da virus najlakše dobijete od siromašnog Bosanđerosa, a bogati Šveđani ga ne prenose. Virus napada osobito starije i bolesne po staračkim domovima, ali sada od njega masovno boluju mladi koji se treskaju po noćnim klubovima. Mnogi mudri strahuju da birališta nisu prirodno zaštićena od virusa. Nemoguće..! “Stručnjaci” kažu da su ljetni mjeseci i visoke temperature usporile širenje virusa, ali ipak vidimo kako su mu ljetne vrućine snažno pogodovale. “Stručnjaci” nadalje tvrde da je virus oslabio, ali se virus vratio i povećao se broj zaraženih. Napokon virus se ponovno tako brzo širi jer “stručnjaci” sada o njemu puno više znaju iako je on i dalje nepoznanica…

Moja maca Elizabeta je u dilemi pa pita: “Nije mi jasno je li izričaj ‘Je** lud zbunjenog’ psovka ili stvarnost?”.

Listam domaći tisak. Postoji li uopće nešto sivije i dosadnije? Lijevi izlaz vide u ofucanoj paroli: “Birajte promjene!”, “Ljude čistih ruku!”. Možda misle na one koji u životu nisu nikada ništa radili rukama. Misle valjda pri tome na nevladine udruge, anifašiste s naslijeđenim partizanskim mirovinama, ili razne političke dokoličare.

Evo jedne zgodne usporedbe. Znate li koja je razlika između Hrvatice i Francuskinje? Francuskinja ima s lijeve strane muža, s desne strane ljubavnika, iza sebe sumnjivu prošlost, a ispred sebe vedru budućnost dočim na glavi šešir. Hrvatica ima s lijeve strane vrećice, s desne strane djecu, iza sebe lijepu prošlost, ispred sebe -nakon ovih izbora – ne vidi nikakvu svjetlu budućnost dočim na glavi ima nezaposlenog muža.

Troškovi života su kod nas toliko porasli da ljubavnicu može imati, za razliku od Francuza, samo onaj kome i žena radi. Cinici na fejsu tvrde: “Kad bi nas testirali na glupost, tad bi tek vidjeli što je pandemija”.

Sve je veći problem Hajduk. Moj prijatelj Roman je ogorčen: “Sramota! Ostavio sam u Splitu auto 15 minuta na parkingu, a na instrument tabli su mi ostale dvije godišnje karte za Hajduk. Neki huligani su mi razbili prozor i ostavili mi još dvije godišnje karte”. No, ima i onih kojima je teže nego navijačima Hajduka. Makar su i oni tvrdi navijači. Recimo, Robertu Bajrušiju. Tvrdi navijač s lijeve političke tribine. Piše Roby o famoznom 22. lipnju. Ne onom 22. lipnju 1593.g. i hrvatskoj pobjedi nad Osmanijama. Ta povijest je malo preteška za Pukijevog malog. Roby s gorčinom podsjeća: “Na današnji dan Treći Reich je napao SSSR, a u okolici Siska osnovana(!?) je prva partizanska postrojba u okupiranoj(!!!) Europi koja se oružano suprotstavila nacistima i domaćim kvislinzima”. Koja boza taj naš Roby! Stvarno kad bi nas testirali na glupost vidjeli bi što je pandemija ! Već u nižim razredima đaci znaju da je 23. kolovoza 1939.g u Moskvi potpisan pakt o prijateljstvu između SSSR-a i Njemačkog Reicha. Do 22. lipnja 1941.g. frendovi Hitler i Staljin okupirali su bili Češku, podijelili Poljsku, okupirali Baltičke države. U to vrijeme naša “prva partizanska postrojba u okupiranoj Evropi” nije ni prstom mrdnula zbog sudbine “nestalih” država. Tek kad je Hitler odlučio da on bude jedini “car” i da “deložira” iz Kremlja “duhovitog” Staljina, tek je onda komunistima došlo iz dupeta u glavu o čemu se radi. I onda je po nalogu sovjetske Kominterne počeo “herojski” partizanski otpor.

Tito i partija su skoro dvije godine uplašeno čkomili

Nacisti su u roku male mature protutnjili starom Jugom, a “prva partizanska” je molila lugara u šumi Brezovica da se mogu tamo sakrivati barem dok Švabe ne dođu do Moskve. No, dobro ne mora naše nacionalno lijevo piskaralo to znati iako to znaju i u nižim razredima osnovne škole. On cmizdri što se ovaj falsificirani događaj “na javnoj televiziji” de facto ignorira dok je dvadesetak dana ranije Bleiburgu i poratnim likvidacijama kvislinga bio posvećen niz filmova i emisija. Sramotno, ali očekivano. Hajmo, mirno i činjenično to analizirati. Hitler i njegov kompač Staljin podijelili su pola Europe, a partija i Tito su skoro dvije godine uplašeno čkomili i onda k’o fol digli neki ustanak. Nije bilo jednog sukoba, ni jedne jedine borbe s nacistima, a sad o tim “herojstvima” nema ni “be” na HRT-u. Posvećuju filmove “beznačajnim” likvidacijama stotinjak tisuća zarobljenih i razoružanih “kvisliga”, spominju se Huda i druge jame u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. Krvavi pir trajao je do 1948.g. kad se opet javio Staljin, onaj isti Koba zbog kojeg su sedam godina ranije partizani zbrisali u Brezovicu. Tada 1948.g, oni koji mole druga

Staljina za pomoć, putuju “na more” s Vitom iz prošle kolumne na završni ispit “tucanja kamenja”. Na Golom otoku su svi zajedno evocirali uspomene na herojski “otpor”, najprije Nijemcima i Talijanima, a onda i otpor koji su pružili grubom lugaru koji im nije htio produžiti boravak u brezovačkoj i drugim šumama. S tom objavom je Bajruši baš poentirao. Sramotno, ali očekivano!

Evo jednog vica koji će biti i za našeg Robya: Bosanac radi sklekove. Sa strane ga gleda Crnogorac pa mu kaže: “Brate, koliko se ja razumijem u seks, tebi je ta pobjegla…”.

Kako je hrabra Sam ušla u povijest

Ona se zove Sam Leshnak. Golmanica u ženskoj nogometnoj ekipi North Carolina Courage. Prije početka utakmice između njene ekipe i Portland Thornsa intonirala se himna SAD-a. Sve su igračice kleknule u znak podrške pokretu “Black Lives Matter”. Sve osim Sam Leshnak. Ona je ostala stajati s rukom na srcu. Hrabrost i gesta za sva vremena! Na društvenim su mrežama antife podivljale. Ali hrabra Sam ušla je u povijest. Jednog dana i njen će spomenik rušiti… Treba shvatiti ponos, veselje i boljševičku svijest Bajrušija, Rade, Katarine Peović, Beljaka, Pofuka, Gerovca, Ante Tomića, Klasića, Jakovine, Markovine, Anke Mrak, Maje Sever, Denisa Latina… kad čitaju kako američki aktivisti snuju o “rušenju rasističkog prikaza bijelog Isusa…”. Prvo Isusa, pa onda i George Washingtona. Churchill je već u starom željezu. Treba srušiti sve murale, kipove i vitroe bijelog Isusa i njegove Majke te njihovih bijelih prijatelja… Koja prekrasna glazba za uši Gerovca i Pofuka…Vedrana Rudan je sigurno u ekstazi. Mirando Mrsić prede s osmjehom od uha do uha. Gotovo je napokon i s američkim “ustašama”. Naravno, tko mari što je povijesna istina da su Isus i Marija bili Židovi, slični lokalnom stanovništvu. U Etijopiji su ga prije tisuću godina prikazivali kao crnca, a u nekim azijskim zemljama kao Azijata… Međutim, svatko može biti sve samo ne bijelac jer onda je rasist. I zato je gesta golmanice Sam neusporediva hrabrost. Uostalom, golmanica je tu da brani…

Friedrich Nietzsche je napisao: “Trebamo čuvati vlastito srce jer ako ga pustimo, izgubit ćemo uskoro kontrolu i nad mozgom”.

Lex Bero

Evo nas u sudačkom produžetku u kojem već godinama živim i dobro se snalazim.

Plenković je obrisao pod s Berom, a na neki način i s njegovim Titom iako mu to nije bio cilj. Renata Raič je na fejsu zabezeknuta: “Prva izlazna anketa: Ovaj narod je bolestan ili su ovi izbori teška namještaljka”. Slažem se s našom Renatom. Čim je Bero bez šalabahtera bubnuo “Tito” svima je bilo jasno da Bero dobiva – po nosu! HDZ, 62 +3 iz dijaspore, Retard 41, Škoro 15, MOST 9…itd. Zna se čemu sam se nadao i što sam pisao, ali bojim se da sam ostao na tankom ledu. Želio sam jednu jaku desnu opciju na čelu s HDZ-om i Škorom. Sada, nakon što je SDP kao Titanic tresnuo u gornji dio sante leda, na vidiku se nazire ista trulež kao i do sada. Plenković može birati s kim će u koaliciju. To sad ne mora biti Škoro. Može nas opet “razveseliti” s Pupijem, Štromarom, Radinom, Kajtzijem, manjincima. Škorin tajnik i dalje je rezolutan da Plenki ne može biti premijer… Bolje bi mu bilo da je u 9. izbornoj jedinici dao prave pozicije Karolini Vidović Krišto i Ljiljani Zmijanac i na taj način dobio dvije vrhunske intelektualke u Saboru koje mu i izgledom i retorikom mogu biti zaštitni znak. Ako je Škoro zadovoljan da s 15 zastupnika bude čvrsta i tvrda oporba HDZ-u onda je to slab posao.

Bernardića i njegovog Tita možemo, barem što se ovih izbora tiče, prekrižiti. Ako je Europa već davno utvrdila da su komunizam, fašizam i nacizam zločinačke ideologije onda je na rubu pameti tvrditi da je vođa naših komunista “ljubičica bijela”. Naravno i zadnja politička budala zna da je Tito notorni ratni zločinac. Pretpostaviti 10. ratnog zločinca XX stoljeća Tuđmanu, čovjeku koji je stvorio RH, koji je otac domovine i to javno artikulirati na TV, to znači siguran odlazak u politički ambis. Sad slijedi cmizdrenje, šmrcanje, naricanje, optuživanje, ridanje… Jedna sigurna stvar koja se je iskristalizirala u ovim izborima je da se više ne isplati busati u prsa s komunističkim diktatorima. To je lex Bero… Znači sve lijeve nakupine, povijesna klatež, imaju četiri godine roktanja o “lopovskoj” privatizaciji, deranje tipa “gde je novac”, ”korupcionaška vlada”. Uglavnom, psi laju, a karavana prolazi. SDP, s jedinim pristojnim građanskim političarem kao što je dr. Rajko Ostojić, mora prije svega mijenjati komunistički vokabular jer će inače ostarjeti u opoziciji. A to baš nije neka demokratska perspektiva.

Opozicija je danas odlučila dati prvom koji naiđe. Došla su dvojica…

Zvonimir Hodak / Direktno.hr

Pobjednički govor Andreja Plenkovića: Postavili smo HDZ na ono mjesto gdje ga je Tuđman uvijek stavljao i želio

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Negativna evolucija povijesti ponovno ubija nadu milijunima ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Događaji oko Hong Konga promijenit će sliku Kine u svijetu. Mnogi su je doživljavali kao “okrenutu sebi” i bez ambicija da nameće svoju ideologiju i sustav vladavine drugima. Sada možemo vidjeti da je to bila zabluda

Zadnjeg dana lipnja, točno na 23. obljetnicu predaje britanske uprave nad Hong Kongom, kineske su vlasti donijele dugo najavljivani zakon o sigurnosti. Radi se o drakonskom zakonu, koji je donesen kao odgovor kineskih komunističkih vlasti na prošlogodišnje masovne prosvjede u Hong Kongu.

Već sutradan je po tom zakonu uhićeno 300 prosvjednika, kojima sada prijeti izručenje Kini i proces pred tamošnjim sudovima. Po tom zakonu, oni mogu biti suđeni za terorizam, subverzivno djelovanje i doušništvo sa stranim silama zbog izražavanja mišljenja, čime se na drastičan način ukidaju vladavina prava i demokracija u ovoj nekadašnjoj oazi slobode na Dalekom istoku.

Britanski je premijer Boris Johnson na ovo reagirao nudeći građanima Hong Konga državljanstvo, dok je američki kongres donio zakon kojim se uvode sankcije za neke kineske državne tvrtke.

Premda je Zapad sklon gledati na kinesku strategiju isključivo kroz geopolitičku i vojnu optiku, kao u biti racionalnu strategiju u duhu ciničnog konfucijanizma, stvarnost nam govori kako je ideologija samo srce tog režima, koje on želi po svaku cijenu očuvati.

Kada je kineski predsjednik Xi Jinping preuzimao dužnost glavnog tajnika KP Kine 2013., istaknuo je kako “historijski materijalizam osuđuje kapitalizam na izumiranje, a socijalizam na pobjedu”. Samo se osjećajem ideološke ugroze režima mogu objasniti koraci koje kineske vlasti poduzimaju prema Hong Kongu, kao i prema susjednim zemljama i, konačno, konfrontacije sa samim Zapadom.

Iz tog osjećaja ugroze proizlazi i kineska želja za svjetskom dominacijom, njena vojna ekspanzija, masivne investicije u infrastrukturu u namjeri da se kontrolira svjetske trgovinske tokove, kao i otvaranje fronti u domeni informatičkog ratovanja. Dovoljno je spomenuti kako Kina od 27 susjednih zemalja samo s tri ima prijateljske odnose.

Prema tumačenju samog Pekinga, ostvarenje kineskog sna o “novom dobu” u direktnoj je sprezi s diskreditacijom sustava vrijednosti liberalnog kapitalizma, vladavine prava i demokracije. Unatoč prihvaćanju određenih mehanizama tržišnog kapitalizma, kineske vlasti vjeruju da su oni predvodnici sustava koji se nalazi u oštroj opoziciji prema kapitalističkom svijetu.

U internom partijskom dokumentu iz 2013. Govori se o tome kako se Kina nalazi “usred intenzivne ideološke kampanje” u borbi za opstanak. Kao glavna prijetnja opstanku Kine navode se “podjela vlasti”, “neovisno sudstvo”, univerzalna ljudska prava”, “zapadne slobode”, “ekonomski liberalizam”, “sloboda tiska” i “slobodna razmjena informacija na internetu”.

Iz promašaja maoističke etape kineski komunisti su izvukli pouku da Kina može biti jaka samo ako je integrirana s ostatkom svijeta. Međutim, primjer Sovjetskog Saveza ih je naučio kako “otvaranje” krije svoje opasnosti. Po njima, kolaps SSSR-a je započeo Hruščovljevom kritikom Staljina. Xi Jinping na pitanje “Zašto je propao Sovjetski Savez?” kaže: “Odgovor je u sferi ideologije – preispitivanje ideologije je ludost!” U svom čuvenom referatu s 19. kongresa KP Kine 2017. godine, Xi Jinping je obznanio kako Kina ulazi u “novo doba”.

Prema njemu, prošlo je vrijeme kada je Kina “skrivala svoju snagu i čekala svoje vrijeme”, što je bila deviza kojom se vodio njegov prethodnik Deng Xiaoping u prvoj fazi “otvaranja”. Sada je došlo vrijeme da Kina tu snagu otvoreno pokaže i aktivno se uključi u promjenu međunarodnih odnosa i ostvarenje plana za kineskom dominacijom.

Događaji oko Hong Konga svakako će promijeniti sliku Kine u svijetu, koju su mnogi doživljavali kao “okrenutu sebi” i bez ambicija da nameće svoju ideologiju i sustav vladavine drugima.

Sada na primjeru Hong Konga možemo vidjeti da je to bila zabluda, te da kineski režim ne preza od poduzimanja drastičnih koraka kako bi svijet uskladio sa svojom ideologijom i podvrgnuo ga svojoj kontroli. U osnovi beskrupuloznog ukidanja demokracije u Hong Kongu stoji ideološka motivacija kineskog režima, a ne racionalna strategija.

Scene koje danas gledamo podsjećaju na podizanje Berlinskog zida i početak Hladnog rata između nekadašnjeg SSSR-a i Zapada. Negativna evolucija povijesti ponovno zatvara horizont nade milijunima ljudi koji bježe od blagodati komunističkog raja, dok se slobodni svijet suočava sa spoznajom o naravi monstruma kojeg je desetljećima tetošio i hranio

Borislav Ristić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari