Pratite nas

Kolumne

Branitelji u Savskoj trebaju staviti žute trake na rukave prije nego dođu batinaški odredi!

Objavljeno

na

Tko prijeti Hrvatskoj građanskim ratom, sukobima? Tko su militantni fašisti u ovoj državi? Oni koji će sutra, poduprti onima zatrovanim propagandom, maskirani krenuti kamenjem na svoje sugrađane, pretežno invalide, koji traže da ih se medijski prestane tretirati kao Židove u Trećem rajhu.

Je li država koja šalje militantne batinaše preko huškačkih medija na mirne prosvjednike fašistička država? piše Marcel Holjevac za Dnevno.hr.

Jesu li mediji koji sustavno stigmatiziraju jednu društvenu skupinu zapravo huškačka gebelsovska propaganda? Jesu li oni koji nazivaju teroristima mirne prosvjednike zapravo nacisti? Pravo na okupljanje i mirni prosvjed protiv vlasti je jedno od temeljnih ljudskih prava, zajamčeno poveljom UN. Ljudi koji svojim sugrađanima negiraju njihova temeljna prava i to pokušavaju pravdati budalaštinama poput one da “prosvjed nije legalan” – iako je policija jasno više puta rekla da jest – zapravo su siledžije i agresivci, i ni po čemu se suštinski ne razlikuju od ljudi koji napadaju gay pride kamenjem. Mi imamo jedinstven slučaj u  današnjem svijetu, da netko ustaje protiv društvene skupine koja prosvjeduje protiv vladajuće kaste. Tako nešto postoji samo u nacističkim i komunističkim diktaturama gdje vlasti organiziraju, plaćaju i štite protuprosvjednike, drzne li se tko tražiti promjene ili smjenu kog od vladajućih. Što nas opet dovodi do zaključka da živimo u kriptodiktaturi, u kojoj postoji nimalo suptilna “policija misli” koja djeluje preko “nezavisnih” medija i “nevladnih” organizacija.

Slijedom te nasilničke logike, za sutra je najavljen “prosvjed protiv terora šatordžija”, kako glasi naslov na jednom visokotiražnom portalu. Naslov je zastrašujuć i nesporno nacistički u svojoj srži. Otkad je miran prosvjed “teror”? Nad kim? Jadnim Fredom Matićem, čija se smjena traži, a koji svaki dan prolazi pokraj tih “terorista”? Kad bi netko pozvao na “Prosvjed protiv terora homoseksualaca”, odnosno pozvao građane da napadnu gay pride, kako bi to isti ti portali ocijenili?

No, kažu naše SS trupe u nastajanju, baš kao što su govorile i one Hitlerove i Miloševićeve, ako policija ne želi ukloniti prosvjednike, onda će to oni. Ovdje je na djelu bokser-demokracija, demokracija grupe ljudi koja je, pod utjecajem naci-propagande, spremna premlaćivati svoje sugrađane samo zato jer se ne slaže s njihovim zahtjevima – i ne samo to, nego smatraju da stigmatizirana grupa ne smije javno prosvjedovati niti iznositi ma kakve zahtjeve. Koliko to beskrajno podsjeća na Berlin 1933., ili Beograd 1989! “Šta će bre Šiptarima ljudska prava, ljudska prava su za ljude”, čuo sam tada. Sve sami turbodemokrati, baždareni na nultu toleranciju u koju se inače kunu. Uostalom, jedan od pokretača tog cirkusa od “antiprosvjeda” je kako saznajemo Domagoj Margetić, prirepak bivše komunističke tajne policije, pa i to jasno govori o kakvoj se tu “demokraciji” radi.

Svatko, naravno, ima pravo ne slagati se sa zahtjevima branitelja, ili ih ne podržati. Nitko nema pravo negirati im pravo da traže svoja prava! Svatko ima pravo prosvjedovatni, nitko nema pravo ometati tuđi prosvjed. Prosvjed je politički? Zar je to zabranjeno? Koji prosvjed protiv vlasti to nije? Prosvjed nije prijavljen? Najjadniji izgovor koji sam ikad čuo da bi se nekom zabranilo prosvjedovati! Tražiti od policije da zabrani prosvjed jer “nije prijavljen” ima smisla kao i tražiti da policija oduzima stanove ljudima koji nisu prijavili promjenu boravišta! Zabrana prosvjeda, bio prijavljen ili ne, bi bila grubo kršenje ljudskih prava. I uostalom gdje bi prosvjed protiv ministra branitelja trebao biti nego ispred njegovog ministarstva?

Održava se na mjestu gdje to “nije dozvoljeno”, iako policija kaže da je sve legalno? Zar se nije pred 4 godine tražilo da se smije prosvjedovati i pred samim vratima vlade? Pa zar nije jedan od zahtjeva “facebook demonstracija” bio da se smije demonstrirati bilo gdje, pa i pod prozorom premijerke, ili na metar od ulaza u vladu? A tada su te prosvjede, i to vrlo militantne i nasilne, podržavali isti ljudi koji danas podržavaju militantno i nasilno rastjerivanje prosvjednika u Savskoj. Prosvjed je na sto metara od škole? A gdje su bili prosvjedi 2011., prosvjedi za radio 101, prosvjedi “stegnite vi remen”? Ovdje je očito da se ide za tim da se braniteljima dozvoli provjedovati jedino u pustinji Kalahari.

Pogledajmo stvari realno, jer suditi treba prema onom što se stvarno događa, ne prema onom što bilo tko govori. Grupa ljudi u jednoj zemlji, ljudi koji su uglavnom invalidi, okupila se na mirnom prosvjedu, u čijih sto i nešto dana trajanja nije nikom pala dlaka s glave. Oni traže određena svoja prava, a prije svega da ih se prestane po medijima sotonizirati i vrijeđati. Traže i da se Ustavom zaštiti njihovo dostojanstvo, po čemu se nimalo ne razlikuju od onih koji traže da se ustavom zabrani diskriminacija, primjerice, homoseksualaca ili crnaca.

Njih prikazuju kao zle i opasne manijake i zovu ih pogrdnim imenima, štakoraši, šatordžije, subnorovci. Upravo kao što je Miloševićeva naci-propaganda Albance zvala Šiptarima, Hitlerova Židove Ćifutima, a rasistička je koristila izraze poput crnčuga. Svaka naci-propaganda ide za difamacijom žrtve, i pritom se sustavno i svjesno služi lažima, a naročito nazivanjem ciljane žrtve pogrdnim imenima.  Fašizam je bolest koja zahvaća društvo u cjelini, ne pojedince, a ovo društvo je njime ozbiljno zahvaćeno. To što militantni batinaši sebe ovdje smatraju antifašistima, nije uopće bitno, ni nacisti sebe nisu vidjeli kao negativce, već kao one koji će zemlju osloboditi komunjarskog i bankarsko-židovskog zla. A Miloševićevi antifašisti su isto tako sebe vidjeli kao borce protiv ustaša i šiptarskih terorista. Istih onih ustaša koje su danas pod šatorom. Prosvjed se svugdje referira kao “ilegalan” i “nezakonit” iako je policija davno rekla da je i legalan i zakonit. Prosvjedi se prijavljuju samo zato da bi policija mogla osigurati skup, a ne zato da bi ga eventualno mogla zabraniti.

Difamacija je najjače oružje fašizma, a difamacija branitelja traje još od završetka rata, i predvode je naravno oni koji su taj rat izgubili, i ne mogu se porazom pomiriti, što je omogućeno time što nakon rata u Hrvatskoj nije provedena denacifikacija odnosno lustracija, niti je zabranjen povijesni revizionizam, a upravo je zabrana povijesnog revizionizma i relativiziranja Domovinskog rata jedan od zahtjeva prosjvednika u Savskoj. Propaganda uvijek ide u smjeru toga da se onog kog se napada proglasi napadačem i agresivcem, pa smo tako jučer dobili i prvog mučenika i “žrtvu” “terorista” iz Savske.

[mom_video type=”youtube” id=”3cNmVdzNZZo” width=”750″ height=”350″]

[ad id=”40551″]

Naravno, taj mladić, koji bi trebao zauzeti u povijesti mjesto onog Srbina silovanog bocom zbog kojeg je navodno izbio rat na Kosovu, ili ubijenog srpskog svata zbog kojeg je navodno izbio rat u Bosni, jest žrtva. Žrtva medijske indoktriancije, a ne onih pod šatorom, kako on jadan vjeruje. Fašistoidni mediji sustavno potenciraju bijes i frustracije i kanaliziraju ih spram “straw mana”, društvene skupine koja je krivac za sve i svačije nedaće. On vjeruje da je nezaposlen zbog njih, ne zbog nedostatka kvalifikacija, ili vlade! Nije li suludo da netko nezaposlen prosvjeduje ne protiv vlade, nego protiv onih koji prosvjeduju protiv vlade? Pa i oni su nezaposleni jer su ih od 2000. sve vlade tjerale u mirovinu i oduzimale im radna mjesta! Branitelja se trebalo riješiti! On vjeruje u naci-propagandu koja se sprda s jednom vrlom stvarnom i neugodnom bolešću, o kojoj sam iscrpno pisao, PTSP-om, i koja kaže da ih samo treba poslati raditi pa će ih to izliječiti! Kao da je ljude s dijagnozom PTSP-a ikad itko htio zaposliti, i kao da oni jesu radno sposbni! U stilu nacističke “arbeit macht frei” maksime! Možda najbolje da ih se sve potrpa u logore na prisilni rad?

Je li moguće ne vidjeti paralelu između napada srpske policije i srpskog stanovništva na albanske rudare i njihov štrajk 1989? Sve što se tada pisalo o “Šiptarima” piše se danas o “Šatorašima”. Kao što su onda pozivani “pošteni Albanci” da stanu na stranu Srba, tako se danas pozivaju “pošteni branitelji” da se pridruže prosvjedima protiv tuđeg prava na prosvjed. Ti “pošteni branitelji” su, jasno, pošteni koliko je bio pošten i Rahman Morina. “Poštene branitelje” predvode Fred Matić, čovjek koji je desetak godina bio invalid i trajno nesposoban za rad, da bi mu se radna sposobnost čudom kakvog Međugorje nije vidjelo vratila kad je imenovan za ministra, i stanoviti Erceg, koji nosi štake samo kad se pojavljuje na TV, a inače na Youtubeu samo što pleše step, penje se po planinama i visi s helikoptera. Usto nitko ne postavlja pitanje zašto taj “pošteni branitelj” prima mirovinu od RH iako je ranjen u Sarajevu, niti zašto prima invalidsku mirovinu kad uredno radi, dakle nije nesposoban za rad.

Politika medija je dakle jasna. Prvo prikazati branitelje kao pohlepne gadove kojima je samo do novca – našeg novca – a zahvaljujući medijskoj difamaciji to je već uvelike i uspjelo, iako njihovi zahtjevi nemaju veze s novcem. Opet, tu je paralela sa Židovima, ali i “lopovskim Slovencima i Hrvatima koji pljačkaju Srbiju i zbog njih je siromašna”. Potom ih treba ispovocirati kako bi ih se prikazalo kao agresivnu rulju žednu krvi. U tu svrhu dozvoljeno je, pa i poželjno, lagati. Tako mediji koji podržavaju napad na braniteljski prosvjed ne spominju da je Marko Grahovac, zaluđen propagandom i uvjeren da su mu za sve krivi oni jadnici pod šatorom, došao tamo vrijeđati ljude i provocirati ih. Nego se piše da su njega vrijeđali (vjerojatno je netko i uzvratio uvrede, iako se to na videu događaja ne vidi). Sama činjenica da mu se nije desilo ništa, najbolje demantira tezu o braniteljima pod šatorom kao nasilnika koji prijete svima. Da su stvarno onakvi kakvima ih mediji prezentiraju, Grahovac ne bi bio živ. Ili bi ga policija morala spašavati. Iz snimke je očito tek da je on bio vrlo agresivan spram građana koji su čekali tramvaj, a nitko mu čak nije zalijepio ni šamar, tek su mu rekli “evo dolaze iz Vrapča”. Spram njega agresivno nije nastupio nitko. No, u novinama piše jedno, a na snimci se vidi drugo. Usto, Jutarnji list i dalje, pišući o incidentu, sustavno ponavlja istu priču “kako skup nije prijavljen”, zanemarujući posve činjenicu da je policija davno rekla da je skup legalan i legitiman. Zanimljivo je da je Jutarnji od svega u naslov izdvojio baš to da će “branitelji uzvratiti udarac”, vjerojatno kako bi prikazao branitelje iz šatora kao nasilnike, a ne ono gdje kažu da sve kategorije građana uključivši i onog mladića od jučer imaju pravo prosvjedovati ili komentar o tome što očekuju od Predsjednice.

Naravno, kad policija ukloni “homofobe” koji dobacuju na gay prideu, isti mediji koji podržavaju Grahovca podržavaju najstrože kažnjavanje takvih! Jer, jasno, dužnost je policije zaštiti javni skup i mirni prosvjed. Da, dužnost je policije i zaštiti prosvjednike u Savskoj! I to nema veze s tim je li “skup prijavljen” i gdje je najbliža škola. U svakoj normalnoj državi zabranjeno je ometanje političkih skupova. Jer ako dozvolimo “protuprosvjede” koji bi mogli završiti i razbijenim nosevima – a treba li uopće sumnjati da će se sutra prvi sjatiti oni koji su, maskirani i dobro naoružani lancima i ciglama, radili nerede po Zagrebu 2011., po službenoj dužnosti – onda stvarno nema razloga da ne dozvolimo da netko danas sutra rastjera pride, ekološki skup, ili bilo što takvog. Uostalom, u izvrnutoj logici fašizma, i gay aktivist koji je pretukao bakicu na Cvjetnom trgu je “žrtva”, a baba je “provocirala”. Napala je jedan “mirni prosvjed” transparentima. Iskreno, Ružica to nije trebala uraditi, no to ne opravdava reakciju niti agresiju, najmanje fizički napad. Na čijoj će strani sutra biti isti mediji koji su ga podržali u mlaćenju Ružice Ćavar? Hoće li, odluči li tko od branitelja pod šatorom namlatiti nekog tko bi išao skidati transparente, zauzeti isti principijelni stav kako se ne smije ometati tuđe demonstracije? A ako netko ometa javni skup, onda ga treba iscipelariti, zgaziti, ili strpati u zatvor? Zanimljivo će biti vidjeti. No logike tu nema. Tenzije su visoke.

Na kraju, treba primijetiti da je ovo i sumrak zdrave pameti. Protiv koga se sutra prosvjeduje? Protiv invalida, ratnih veterana? Probajte si tako što zamisliti u Americi! Nemoguće! Ni igdje durgdje! Znate li za ikakav prosvjed protiv ratnih vojnih invalida igdje u svijetu? Zašto se prosvjeduje? Nitko ne zna! Jer skup “nije prijavljen”? Jer je na sto metara od škole? Stvarno, razlog da se to sve razjuri i baci u Savu! Protiv čega se prosvjeduje? Protiv prava na mirni prosvjed?

No, laži o žrtvi su temelj svake nacističke propagande, pa i ove. Danas se po forumima i medijima ponovo prežvakavaju tisuću puta demantirane laži, od one da djeca branitelja imaju pravo na prednost pri upisu na fakultet (nikad tako nešto nije postojalo) i da zbog njih ljudi ostaju neupisani, do one da prijete građanima, da je zahtjev za smjenom ministra državni udar. A sutra će na protuprosvjed svakako doći i dobar broj onih koji bi htjeli pod svaku cijenu izazvati incidente, kao što je bilo i 2011. kad je grupa maskiranih nasilnika prišla generalu Sačiću koji je vodio braniteljski prosvjed istovremeno dok se pred Markovim trgom vodio rat s policijom – navodno zbog prava na prosvjed tamo gdje je “zabranjeno”, jer tada je Occupy Croatia tvrdio da svatko ima prosvjedovati svugdje, jasno osim branitelja koji to ne smiju nigdje, a zapravo zbog izazivanja građanskog rata – i zatražila da povede branitelje na policiju jer je “pala krv”!

Pravi razlog sutrašnjeg prosvjeda je isti taj: isprovocirati nasilje pod svaku cijenu. Drugog razloga za ovo nema, jer branitelji, slagao se tko s njihovim zahtjevima ili ne, iste imaju pravo iznositi. Ako netko ima suprotne zahtjeve od Glogoškog, neka organizira svoj skup – na drugom mjestu! Ali to ne smije raditi na istom mjestu i u isto vrijeme gdje su i oni sa suprotnim zahtjevima, jer to je zapravo otvoreni poziv na nasilje! Radi se o izazivanju anarhije, kako bi se destabiliziralo Hrvatsku i međusobno posvađalo hrvatske građane. Svaki fašizam živi od dizanja tenzija u društvu. Branitelji su se borili za demokraciju i Hrvatsku, nije im u interesu nikakva destabilizacija niti sukobi s ljudima u čiju su obrani stali, često goloruki pred tenkove, pred dvadeset i četiri godine. Ali nekome je stalo do toga. A okrivljeni će, bude li sutra bilo kakvih sukoba policije i protuprosvjednika, biti branitelji. Što god uradili. Opet, baš kao i u Trećem rajhu, gdje je Židov uvijek bio krivac za sve.

[ad id=”40551″]

Autor: Marcel Holjevac / Dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Marko Jurič: Frustracije koje proizvodi hrvatska atmosfera učmaloga političkog smrada

Objavljeno

na

Objavio

Zamjerili su mi neki što sam objavio tekst o hibridnom ratu koji se u Hrvatskoj događa i u kontekstu kojega se prstom uglavnom pokazuje na Rusiju.

Ima Rusija u tom smislu putra na glavi, ali po tome ne zaostaju bitno ni neke druge jake države. Primjerice, Obamina je administracija preko svoje uskoro bivše veleposlanice Juliet Valls Noyes, sustavno gadila i rastakala tradicionalno hrvatsko društvo raznim političkim i društvenim perverzijama s ciljem da se razbije ta čvrsta hrvatska društvena struktura.

Pomagale su se razne liberalne društvene inicijative, vršio pritisak na vlast, koristio medijski utjecaj i polako rastakalo hrvatsko društvo kao jedinstvena politička cjelina.

Najpoznatiji potezi tog hibridnog rata su skandalozno izvješće o stanju ljudskih prava i odlazak izaslanstva američkog veleposlanstva na one neslužbene komemoracije stradanja u logoru Jasenovac, u organizaciji SNV-a i SAB-a.

Za razumijevanje djelovanja takvih konspirativnih akcija, najsigurniji pokazatelji su rezultati. Ono što je u Hrvatskoj karakteristični vodeći problem, jest iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske, koje je poprimilo bleiburške okvire.

Prije sedamdeset godina mladi Hrvati su brutalno preseljeni na onaj svijet, a danas su to neke europske destinacije, Kanada, SAD-e, itd. Identične su brojke i činjenično stanje, a to je da Hrvatska postaje ispražnjena zemlja sa sve manjim udjelom vitalnog stanovništva na kojemu se temelji snaga suvereniteta svake države.

Netko će reći kako je ovo još jedna varijacija neke od teorija zavjere. Međutim, hrvatska turistička sezona jasno pokazuje vrlo opipljive adute hrvatskog ozemlja. Hrvatska je, dakle zemlja, koju mnogi biraju kao svoju idealnu destinaciju. Motiva za teorije sustavnog iseljavanja mladih iz Hrvatske očito ima.

Osim lijepog krajobraza, ugodne klime, Hrvatska ima ogromne zalihe pitke vode i kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta nezagađenog GMO-ima, hibridima, ili nekim aktivnim otpadima. Drugim riječima, Hrvatska ne predstavlja samo zemlju lijepoga životnog prostora, nego i zemlju koja može jamčiti život svojim stanovnicima, čak i višestruko brojnijim nego li ih je danas.

Prošao sam večeras pored nekoliko kafića u kvartu i zanimljivo je da, iako je ponedjeljak, da su svi bili dobro popunjeni. Što to znači? Što se to hrvatskom puku, mladom i starom nudi kao večernja zanimacija?

Zadimljene prostorije kićastih lokala, gdje se uz ponešto jeftinog alkoholnog pića, gomilu cigareta i tupavu glazbu sustavno truje, ne samo organizam, nego svijest i karakter ljudi. Ako uđete unutra, čuti ćete priče i razgovore, temeljene na ispraznostima, hvalisanju, ogovaranju s jasnim trendom postepenog prihvaćanja onog ćudorednog sustava koji je potpuno suprotan tradiciji i stoljetnim kršćanskim postulatima hrvatskoga naroda.

To znači da ljudi postaju sve manje odani vrijednostima ljubavi u svim pravcima i varijacijama od obitelji, društva, prijatelja, domovine, identiteta, kulture, društva, tradicije, pa čak i onih temeljnih kao što su hrabrost, pravednost, istinoljubivost, solidarnost, milosrđe ili ona naravna ljudska ljepota. Drugim riječima društvo se temeljito raslojava.

Rastakanje hrvatskog društva u njegovoj temeljnoj društvenoj čestici obitelji dovodi do ovakvog slijeda događaja. Hrvatski puk postaje postupno marginaliziran iz svih važnijih društvenih i političkih tokova vlastite države. Primjerice, pogledajte odjavne špice HRT-ovih emisija i dobit ćete dojam kako su Hrvati manjina u Hrvatskoj.

A slična je situacija i u svim drugim važnijim državnim, društvenim, akademskim, znanstvenim i drugim institucijama koje ne privređuju, nego egzistiraju na proračunu. Demokratski igrokaz koji se upriličuje svake četiri godine ni približno ne ispunjava svoju zadaću delegiranja preslike društvenih političkih preferencija pa tako u Hrvatskoj konstantno već 17 godina imamo situaciju da državom vladaju političke manjine. Takva situacija stvara strašne frustracije kod običnog čovjeka.

Nemogućnost reakcije, odgovora na takvo marginaliziranje, torturu pa ako hoćete i tiraniju, okreće ljude opcijama od anestezije alkoholnim ili drugim opijatskim snoviđenjima ili jednostavno donošenje odluke, pakiranje kovčega i pravac nekakva Irska, Norveška, Kanada i dr. Posljedično u zemlji ostaje sve manje kvalitetne i vitalne nacionalne snage, a sve je više pasivnih i rezigniranih marginalaca i gubitnika koji u maliganskim ritualima kompenziraju nedostatak društvenih i svojih pobjeda.

Nedavno smo imali prilike vidjeti rezultate istraživanja kod ljudi koji se iseljavaju iz Hrvatske i pokazalo se da egzistencija, golo preživljavanje nije jedini ili uopće nije razlog odlaska. Sveukupna klima truleži, kukavičluka, stalnih političkih prevara i podvala, beskonačno političko dodvoravanje, korupcija, nepravda i korumpirano sudstvo koje bogate kriminalce pušta na slobodu, a siromašne branitelje desetljećima siluje proizvoljnim zakonskim interpretacijama i uništava im živote, postali su moćni motivator iseljavanja.

Takva atmosfera učmaloga političkog smrada, osim što je potpuno suprotna onome što se u Hrvatskoj živjelo i osjećalo devedesetih godina, velikim je djelom nešto što je nametnuto vanjskim utjecajima. Taj hibridni rat započeo je u Hrvatskoj još devedesetih godina i to iz raznih centrala. Kako su se mijenjale okolnosti i situacija u zemlji tako su se i metode mjenjale. Ove današnje su vrlo suptilne. Idu na provociranje emocija, a istovremeno i na zabranu njihovog pokazivanja. Takvo gušenje svih zdravih emocija u čovjeku generira vrlo jake frustracije.

Jedni će tu frustraciju anestezirati, a drugi od nje otputovati. Emocije su pokretač čovjeka. Čovjek bez emocija je pasivan, nezainteresiran, neproduktivan. Čovjek ugušenih, zabranjenih emocija je frustriran i pretvara se u zombija. To je novi oblik totalitarizma. Jedna kriva riječ temeljena na emociji i odmah je to govor mržnje, netolerancije, homofobije, ksenofobije, rasizma, šovinizma, fašizma i tko zna kojeg još izma.

Do prije dvadesetsedam godina živjeli smo u totalitarizmu gdje su bile zabranjene sloboda mišljenja i govora, a danas živimo u drugačijem totalitarizmu političke korektnosti.

Marko Jurič / Projekt Velebit

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina: Raketiranje Banskih dvora i Acini dječaci

Objavljeno

na

Objavio

Još uvijek sam pod dojmom. Dojam ne jenjava otkad sam vidjela tri hrabra muža hrvatska (Ante Gudelj, Jurica Ilić, Jadranko Karlušić) kako ispred respektabilnih institucija hrvatske države (MUP-a, DORH-a i vojne policije) objavljuju da su stigli do faze kaznene prijave za raketiranje Banskih dvora. Raketiranje se dogodilo 7. listopada 1991. godine. Tko se ne bi divio?

Više od četvrt stoljeća nakon što su zrakoplovi JNA raketirali Banske dvore, u kojima su tada bili Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ante Marković, združene hrvatske institucije su stigle do faze – kaznene prijave.

Nakon što sam pogledala što su otkrili u svojoj združenoj kaznenoj istrazi, postala sam ne samo skeptična prema nastavku, već se istinski pitam dokle može ići ignoriranje činjenica i podcjenjivanje zdravog razuma.

Naime, u toj kompleksnoj istrazi, u kojoj su istražitelji detektirali čak i tipove aviona koje za južnoafričku civilnu zrakoplovnu kompaniju danas vozi pilot Davor Lukić, koji je navodno bio jedan od dvojice pilota JNA koji su 7. listopada 1991. bacili bombe na Banske dvore, nedostaju temelji: istinski motivi i cilj napada, naredbodavci i suradnici na terenu.

Ad hoc? Kako da ne…

Raketiranje Banskih dvora svodi se na ad hoc akciju trojice oficira ratnog zrakoplovstva JNA iz zrakoplovne baze u Bihaću: generala Ljubomira Bajića i njegovih oficira Slobodana Jeremića i Đure Miličevića, na odavno raskrinkanog oficira KOS-a Čedu Kneževića, koji je kao Superman postao odgovoran za sve KOS-ove subverzivne operacije u Hrvatskoj.

I na dvojicu pilota JNA, koji su navodno bacili bombe na Banske dvore: Hrvata Davora Lukića i Srbina Ratka Dopuđu. Pritom jedini realno dostupan hrvatskom pravosuđu može biti postati pilot Davor Lukić. A čak i ako je uistinu on bacio bombe na Banske dvore, izvjesno je da ne zna više od onoga što mu je bio zadani cilj: bombardirati.

U toj istrazi nema zapovjednog vrha JNA, već navodno odmetnuti zapovjednik zrakoplovstva JNA u Bihaću koji se navodno na svoju ruku odlučio za napad. Istražitelji znaju kakve avione danas u Južnoj Africi vozi Davor Lukić, ali ne znaju tko je bio hrvatski suradnik kojih ih je navodio iz Banskih dvora.

Manipulacija koja se nazire iza ove istrage tako je slična manipulaciji koju je KOS-ova mreža izvela pred haaškim i beogradskim sudom na likvidaciji ranjenika i ratnih zarobljenika odvedenih iz vukovarske bolnice, prikrivajući tragove planiranog zločina u organizaciji KOS-a i svodeći kaznenu odgovornost na puki hir i odmazdu lokalnih srpskih vlasti i paravojski.

Raketiranje Banskih dvora, dan prije isteka moratorija na osamostaljenje Hrvatske, u trenutku kada se ondje nalaze Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ante Marković, nije bilo ni hir ni incident. Bila je to operacija najviše razine, koju je JA izvela u ratu protiv Hrvatske.

Nije to bio samo pokušaj eliminacije hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana da bi se obezglavila Hrvatska. Bio je to i pokušaj eliminacije nesrpskog civilnog vrha raspadajuće SFRJ. Ma što mi danas mislili, znali ili predmnijevali o djelovanju Stipe Mesića i Ante Markovića, oni su tog dana u Banskim dvorima bili najviši civilni dužnosnici raspadajuće SFRJ.

Mesić je bio predsjednik Predsjedništva i vrhovni zapovjednik te JNA koja ga je bombardirala. Marković je bio predsjednik savezne vlade i šef Veljku Kadijeviću, koji je jedini mogao zapovjediti to bombardiranje. Bio je to najeklatantniji primjer vojnog puča, nakon kojeg je vlast u raspadajućoj SFRJ trebao preuzeti generalštab JNA. Takav se napad nije mogao izvesti bez najizravnije zapovjedne uključenosti Veljka Kadijevića i bez njegova pomoćnika za “bezbednost”, šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića, koji ju je pripremio. U hrvatskoj istrazi nedostaju i Vasiljević i njegov čovjek u hrvatskom vrhu.

Da nije bila riječ o spontanom hiru generala Bajića, pokazuje i to što nakon neuspjelog vojnog udara JNA kreće u odlučujući i otvoreni rat protiv Hrvatske. Jedan od ključnih dokaza o njezinim namjerama je Naređenje br. 35-14533 Aleksandra Vasiljevića o osnivanju zatočeničkih logora za ratne zarobljenike izdano 10. listopada. Iz njega se vidi i ratni plan vrha JNA i odgovornost Vasiljevića i KOS-a za sve što se događalo s hrvatskim ratnim zarobljenicima u logorima JNA u Srbiji, BiH i na okupiranim hrvatskim područjima.

Acini ljudi i dalje rade

I umjesto da na raketiranju Banskih dvora hrvatska istražna tijela grade snažan slučaj protiv vrha JNA, protiv još živog Ace Vasiljevića i još življe njegove mreže (kada su to već dosad propustili učiniti), umjesto da povežu pokušaj vojnog puča s već pripremljenom optužnicom protiv Vasiljevića za zločine u logorima, koja već šest godina leži u ladicama osječkog županijskog državnog odvjetništva, umjesto da mu dodaju evidentnu zapovjednu odgovornost za likvidaciju ranjenika i ratnih zarobljenika iz vukovarske bolnice, i da time nakon haaškog debakla uspostave neku ravnotežu prijetnje, hrvatski istražiteljski muževi kreću u lov na pilota Davora Lukića. U Južnu Afriku. Čine to u trenutku kad Acini momci pred sudovima BiH dovršavaju istrage protiv cijelog zapovjednog vrha HV-a i HVO-a, za završne operacije u BiH 1995. godine.

Pitam se, jesu li zbilja tako nesposobni? Tako činovnički ustrašeni? Ili ipak tako Acini?

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Antun Babić: Predlažem Višnju Starešinu za novinara zadnjeg desetljeća

 

Višnja Starešina: U Hrvatskoj su dvije države – jedna hrvatska i druga jugoslavenska čije je temelje udario KOS!

 

Višnja Starešina: Mnogi su sudjelovali u pravosudnom udruženom zločinačkom pothvatu

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari