Pratite nas

Bratska opomena časopisima i portalima Nacija i Dnevno.hr

Objavljeno

na

Bratska opomena časopisima i portalima Nacija i Dnevno.hr „Bdijte i trijezni budite“ kako svi zajedno ne bismo zatajili Krista i sablaznili malene!

Jedno od pogrešnih mišljenja koja karakteriziraju antimodernizam je i to da vidi svijet kao posvemašnje zlo. Ne trebamo ići daleko da pronađemo konkretne primjere ovakvog iskrivljenja Evanđelja – dva prototipna primjera predstavljaju mediji Nacija i Dnevno.hr.

dnevno Tek i površan pregled donosi nam cijelu silu članaka koji su protkani duhom antimodernizma.

Prije finala Svjetskog nogometnog prvenstva Nacija nas upozorava da je „potpuno svejedno tko će pobijediti jer jedni na srcu nose dvije petokrake, a drugi tri“, dok nas Dnevno.hr želi prosvijetliti tvrdnjom da su nogomet izumili masoni i da bismo ga trebali izbjegavati jer je pun okultne simbolike, utemeljujući to na uvidima poput: „Zar nije čudno da su svi brojevi u nogometnim pravilima simbolični i vrlo temeljito uobličeni. Npr., igrača ima upravo 11, a sve u nogometu ima neke svoje specifične dimenzije.

“ Na drugom mjestu Nacija upozorava da se klonimo sličica za blagoslov kuća s likom Gospe jer su ih podmetnuli masoni, a to se, između ostalog, dokazuje činjenicom da Gospa drži prste u obliku slova „M“ i ima zvijezde oko glave. Pogađate, slovo „M“ nikako ovdje ne može simbolizirati ime „Marija“, nego svakako „Masoni“, a zvijezde nemaju što sjati oko Marijine glave ako imaju pet krakova. Ideološka politizacija kršćanstva na Dnevno.hr tolika je da vrhunac analize predsjedničke kampanje predstavlja uvid kako se „I Kolinda i Josipović klanjaju Luciferu“ te da „nas spasiti može samo Bog i hrvatska desnica“. (Bog je, jasno, desničar.)

Ne želeći više gomilati primjere, cilj ovoga teksta je istaknuti neke zajedničke crte ovakvih stavova i pokazati što je krivo u njima, kako bismo se što više približili Istini.

Već je spomenuto da se jedan od lajtmotiva antimodernizma pokazuje u tome što ima tendenciju u svemu vidjeti zlo. Koliko god netko opsežno argumentirao da značenje simbola ovisi o kontekstu, za antimodernista će slovo „M“ uvijek biti oznaka masona (pa i u Marijinu imenu), a zvijezda će biti znak Sotone. Ako možemo reći da je najveća Sotonina varka misliti da ne postoji, onda je jednako velika njegova varka misliti da je u svemu. Takvo viđenje je izrazito antikršćansko jer uzdiže Sotonu do razine drugog počela stvarnosti, jednake snage kao što je i Bog. Ovo je temeljna oznaka gnosticizma, hereze iz najranijih vremena kršćanstva, koja se u raznim oblicima ponovno pojavljivala tijekom povijesti pa sve do danas. Gnostici su vjerovali da je Bog svjetlost i dobrota, ali da svijetom upravlja Demiurg, zli bog i počelo tame koje je materijalni svijet učinilo zlim, zbog čega se gnostik treba distancirati i osloboditi od svijeta. U današnjem vremenu ovakav distancirani stav se očituje kod puritanskih kršćana koji se sablažnjavaju nad svijetom, druže se samo sa svojim moralno ispravnim prijateljima, križaju se kad čuju rock glazbu i naravno, ni u kojem slučaju ne idu u Muzej suvremene umjetnosti, neovisno koja izložba se tamo odvijala.

nacijaU svojim djelima sv. Augustin se oštro obračunavao s manihejcima (jednom od gnostičkih sekti), pokazujući da zlo nikako ne može biti jednako snažno kao dobro i da je ono tek i samo nedostatak dobra. Dodao je i da je Bog sve učinio dobrim i da su tijelo i svijet u sebi jednako tako dobri, naravno, uvažavajući palu ljudsku narav.

Traženje Sotone u svemu varka je koja mu daje neopravdanu snagu i u tome čovjek gubi sposobnost da ga traži tamo gdje se najčešće potkrada, u vlastitom srcu.

Dok mahnito trošimo snage na analizu svih fenomena u kojima se pojavljuje slovo „M“, zvijezda, Sunce ili oko, zli se potkrada s leđa i lako zauzima tvrđavu našeg srca. To je i Augustin prepoznao kad je rekao da se u srcu svakog čovjeka Božja i ljudska država bore za prevlast. Upravljajući sve svoje snage u traženje Sotone u izvanjskom svijetu, ostavljamo nečuvanom Božju tvrđavu u svom srcu koja onda lako pada. Naravno, ovo ne znači da okultna simbolika ne postoji i da ne treba biti pozoran na nju, samo pokušava dati zdrav smjer u raspoznavanju istine. Ako po plodovima prepoznajemo različite nauke, nije li očito koliko je negativistički i nedovoljno racionalan antimodernizam sablaznio malenih i udaljio ih od Radosne vijesti?

Da je pozicija antimodernista ideološka, a ne autentično kršćanska, svjedoči i činjenica da antimodernizam, kao i sve ostale ideologije, mora imati neprijatelja, što nužno dovodi do mržnje i negativističkog stava prema svemu što se protivi njoj samoj. Ideološki neprijatelj u pravilu nije neki stvaran neprijatelj, nego fikcija ideoloških umova..

Skoro svaki drugi status na Facebooku Nacije obračunava se s tzv. „liberalnim teolozima“, iako je teško definirati tko bi oni bili. Slično kao što se modernist obračunava s imaginarnim „zadrtim konzervativcem“, „liberalni teolog“ je jedan od ideoloških neprijatelja antimodernista i tko god dobije tu etiketu nužno je svrstan u tabor pogrešnih stavova

Ne čudi stoga što antimodernisti sve više kritiziraju papu Franju koji poziva Crkvu da se otvori i ide na periferiju, da bude siromašna i otvorena za grešne, kakva je i sama u svom vremenitom aspektu.

Antimodernizam t dovodi do ozbiljne degradacije kršćanstva koje je u svojoj biti najsnažnija konstruktivna snaga.

Na kraju krajeva, kršćanstvo stvarno u sebi sadrži puno više unutarnje slobode i smisla za humor od negativističkog oponiranja svemu.

Općenito, politizacija Evanđelja u bilo koje svrhe pogrešna je.

Na kraju, cijela ova kritička analiza pretendira biti bratska opomena. Njena poruka je „bdijte i trijezni budite“ kako svi zajedno ne bismo zatajili Krista i sablaznili malene!

Više na Bitno.net

Glasbrotnja/Bitno.net/ilustracija:kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

SDA traži prekid gradnje Pelješkog mosta

Objavljeno

na

Objavio

Glavni odbor vladajuće bošnjačke Stranke demokratske akcije (SDA) u Bosni i Hercegovini u subotu je usvojio zaključak kojim od Hrvatske traži da prekine sve aktivnosti na gradnji Pelješkog mosta dok se ne utvrdi međudržavna granica kao i da revidira sklapanje ugovora s Republikom Srpskom o opskrbi plinom rafinerije nafte u Bosanskom Brodu.

Predsjednik Glavnog odbora SDA Halid Genjac novinarima je nakon sjednice tog tijela u Sarajevu kazao kako je jednoglasno usvojen zaključak po kojemu je “neprihvatljivo graditi Pelješki most na štetu teritorijalnog intergriteta i suverenita BiH”.

“Prije gradnje mora se ratificirati ugovor o granici BiH i Hrvatske koji je potpisan 1999. godine pri čemu most ne smije dovoditi u pitanje pravo BiH na pristup otvorenome moru. To nije neškodljivi pristup nego apsolutna sloboda kretanja i komunikacije”, kazao je Genjac dodajući kako u SDA sada očekuju da Hrvatska svojim djelima pokazuje da kao članica Europske unije u cjelosti poštuje međunarodno pravo.

Predsjednik Glavnog odbora SDA je kazao kako imaju naznake da će njihova stajališta temeljena na ranijim zaključcima Predsjedništva BiH poduprijeti i Europska komisija. “Očekujemo potporu Europske komisije nakon što su temeljito upoznati sa svim relevantim činjenicama i dokumentima.

Očekujemo da će Europska komisija zatražiti od Hrvatske da prije angažiranja odobrenih sredstava (za gradnju mosta) riješi sporna pitanja s BiH”, kazao je Genjac dodajući kako vjeruje da će uskoro stići takve najave iz Europske komisije.

Za sporazum između Hrvatske i vlasti RS o prenamjeni infrastrukture iz Slavonskog Broda u plinovod za opskrbu rafinerije nafte u Bosanskom Brodu Genjac je kazao kako je po svojemu sadržaju protivan međunarodnom pravu i interesima BiH. “Hrvatska to mora ispraviti i dovesti u sklad s načelima međunarodnog prava po kojima se takvi sporazumi potpisuju isključivo između država”, zaključak je Glavnog odbora SDA kako ga je predstavio Genjac.

Pelješki most više ništa ne može zaustaviti!

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Povratak Ivana Vrdoljaka

Objavljeno

na

Objavio

Nekada su HNS i HSS nagovještavali autentičnu, centrističku alternativu dvjema vodećim i najvećim strankama.

U međuvremenu su postali tek njihov privjesak bez političkog identiteta, moneta za potkusurivanje i trgovanje, od čega koristi ima samo nekolicina vodećih ljudi u njima.

HNS je prošao put od prvakinje i zvijezde hrvatskog proljeća Savke Dabčević Kučar, preko tehnomenadžera Radomira Čačića i anacionalne građanke svijeta i okolice Vesne Pusić do Predraga Štromara, koji će, međutim, na poziciji predsjednika ostati zakratko.

Na mala vrata i na velika zvona vraća se Ivan Vrdoljak, paradigmatski primjerak političkog švercera, koji će ponovno preuzeti predsjedničku poziciju, piše: Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Nakon što je sto dana trubio da s HDZ-om ni za živu glavu ne bi u koaliciju, odlučio se ipak na savez s Plenkovićem, izazvavši time rascijep u stranci, a on zbog toga podnosi ostavku. Pričekao je manje od sto dana dok se prašina slegne i evo ga opet na čelu stranke i vjerojatno na mjestu potpredsjednika Vlade.

Najavljujući povratak, uz potporu Glavnog odbora, ispalio je u jednom dahu cijeli rafal razloga i opravdanja svojih vratolomija. Nije znao da će se HDZ i Most razići niti da će se povezati SDP i HSS.

Na srcu su mu gospodarstvo i obrazovanje, jer sve bi bez njega otišlo dovraga, spašava zemlju od novih izbora i sretan je (o kako li je lagan put do sreće) što nije s Grmojom, Pernarom, Marasom i Bernardićem, iako bez SDP-a vjerojatno nikada ne bi ni došao u poziciju biti nekakav čimbenik u političkim preslagivanjima.

HSS je prošao slično putovanje, od Drage Stipca, koji je još bio u tradiciji radićevštine, preko Račanova partnera, pragmatičnog Zlatka Tomčića, blijedih Josipa Friščića i Branka Hrga, koji su se odali HDZ-u, do današnjeg obijača automobila Krešimira Beljaka, koji je napravio snažan zaokret od demokršćanstva prema ljevici i liberalima, od HDZ-a prema SDP-u.

Ali evo, stigao je već iznevjeriti i svoje nove saveznike. Na glasovanju o povjerenju Vladi zastupnici iz njegova kluba su jednostavno isparili iz saborskih klupa. Veli Beljak kako se nisu snašli, nisu znali o čemu se tu radi, bili su umorni, znali su da će Vlada ionako dobiti potreban broj glasova itd.

Bit će ipak kako se HSS, još jednom u svojoj povijesti, raspolovio na one koji bi radije s Plenkovićem, a takvih je više, i na one koji su skloniji Bernardiću. Baš kao i 1941., tada u daleko okrutnijim okolnostima. Jedni su otišli s Titom, drugi s Pavelićem, najviše ih je ostalo neodlučno.

Krešo Beljak je na mukama. Sjedi na dvije stolice i ne zna kojemu bi se carstvu priklonio. SDP s njim više neće računati, HDZ bi otvorio vrata “sestrinskoj stranci”, ako mu bude potrebna, s Beljakom ili bez njega.

Dvije stranke zadnjih godina igraju ulogu jezičca na vagi, ali sa sve manjom težinom, koja tendira prema ništici. Veliki saveznici će ih odbaciti čim im ne budu trebali. Birači su ih već zaboravili, piše: Josip Jović / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari