Pratite nas

Bretton Woods i novi svjetski poredak

Objavljeno

na

BRETTON WOODSNa današnji dan prije 70 godina su se u Bretton Woodsu sastali ministri financija i guverneri centralnih banaka iz 44 države kako bi uspostavili novi međunarodni monetarni poredak.

Kada je konferencija 1. srpnja 1944. godine u Bretton Woodsu počela, svijet se nakon dva Svjetska rata, privredno i financijsko-politički nalazio pred brdom problema. Države su se odavno oprostile od tzv. novčanih standarda. To znači da njihove valute više nisu bile vezane za cijenu zlata. Na kraju krajeva su dva rata financirana dodatnim štampanjem novca i svjesnim računanjem da će to izazvati inflaciju.

„To je na kraju dovelo do jedne vrste monetarnog rata“, kaže Jürgen Matthes iz Insituta za njemačku privredu (IW). Svi su svoju robu željeli prodati jeftino i učahuriti se od ostalih. Svjetska trgovina se slomila.

Sudionici konferencije u Bretton Woodsu su bili jedinstveni da je svijetu bio potreban novi monetarni i trgovinski poredak. Dva koncepta su stavljena na diskusiju. Britanski ekonomista John Maynard Keynes, u jednom od koncepta navodi pravljenje fiktivnog sistema knjiženja i potraživanja kako bi se namirile obaveze i potraživanja trgovinskih partnera u međunarodnoj trgovini.

„Keynes nije namjeravao da isključivu odgovornost i vlast nad takvim uređenjem svjetskog monetarnog sistema prepusti Amerikancima“, kaže Dominik Geppert, povjesničar na Univerzitetu Bonn.

Dolar zamijenio pfund i postao vodeća valuta

Keynesov plan je bio osuđen na propast. Naime, svijet na jednoj strani nije bio spreman za jedno multilateralno rješenje, a na drugoj strani je Keynes od početka bio na slaboj pregovaračkoj poziciji. „Keynes je imao dodatni problem, a to je da je sa Amerikancima želio regovarati o britanskom ratnom dugu“, kaže Geppert. Na kraju je ipak prošao Whiteov plan. Riječ je o planu koji je izradio suradnik američkog ministarstva financija Harry Dexter White. Njegov plan je predviđao međunarodni monetarni poredak sa dolarom kao vodećom valutom ili valutom za koju će biti vezani kursevi ostalih valuta. To znači da se sve zemlje obavezuju da svoje valute u određenoj mjeri vežu za dolar. Zauzvrat su SAD garantovale da će sve dolare zamijeniti zlatom.

Na ovoj konferenciji su osnovani Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka. 1947. godine je potpisan Generalni sporazum o carini i trgovini (GATT). Sve navedeno je postalo dio bretonvudskog sistema koji je bez sumnje pridonijeo oživljavanju svjetske trgovine.

Pošto je svjetska trgovinska razmjena najvećim dijelom vršena u dolarima, to je značilo da je potreba za dolarom postala veća. To je očito bilo u suprotnosti sa bretonvudskim sistemom: Kako može biti garantovana zamjena za zlato, ako je sve više dolara u opticaju?

Pravljenje dugova na teret drugih

Amerikanci su brzo shvatili da se zbog statusa koji je imao dolar, ova novčanica mogla štampati koliko se željelo. Tu privilegiju su dobro iskoristili i namjerno napravili manjak bilanse plaćanja. To znači da su Amerikanci više trošili nego što su proizvodili. Uz sve to je sve veći manjak u budžetu pravio rat u Vijetnamu.

Francuski predsjednik Charles de Gaulle više nije želio snositi američke troškove vođenja rata. De Gaulle je odučio dolare zamijeniti u zlato. Uz sve to je general de Gaulle naredio da se zlato u Pariz doveze podmornicom. To je bio indirektan znak da je de Gaulle najavio raspad bretonvudskog sistema

Raspad uz najavu

15. kolovoza 1971. godine je američki predsjednik Richard Nixon ukinuo odluku kojom se dolar povezuje sa zlatom. Nakon tzv. „ Nixonovog šoka“ je nekoliko zapadnih Centralnih banaka pokušalo oživjeti bretonvudski sistem. Iznosi za devizne investicije prije svega za Njemačku su bile astronomske. Vlada Willya Brandta je u ožujku 1973. godine najavila da neće još dugo podržavati dolar. Njemačku je slijedilo sve više zemalja, tako da se betonvudski sistem konačno raspao. Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka su preživjele raspad sistema. GATT-a je kasnije prerastao u Svjetsku trgovinsku organizaciju.

DW.de

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Silvana Oruč Ivoš: Aca u građanskom ratu – sa samim sobom

Objavljeno

na

Objavio

Mogla je to biti savršena predstava zamišljena po savršenom scenariju. Koju minutu prije 14 sati, činilo se kao da sve ide po planu i nedjeljni je voditelj već trljao ruke zamišljajući sutrašnje naslovnice iz kojih bi bilo razvidno da je on, popularni Aca, dao još jedan obol tezi kako nikada Hrvatska nije bila napadnuta.

Uh, možda će me opet potapšati Pupi, razmišljao je veselo. A kako i ne bi!?

Sve je razradio do detalja. Srbina i vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđu trebalo je samo malo pogurati da potvrdi tezu da se u Hrvatskoj umjesto nekakvog Domovinskog rata vodio građanski rat. Nek’ ovaj malo priča o Vukovaru, borbama i zarobljavanju da zadovoljim formu, mislio je Aca, nek se opusti, a onda ću ga dočekati. Jer, imao je on svoje argumente koje će ispucati u trenutku kad se Peđa ne bude ni najmanje nadao.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Negdje oko 47. minute je krenuo. Lagano. Bez nervoze. Pa sjedili su njemu nasuprot i veći zalogaji od ovog vukovarskog branitelja. Smireno je Aca Mišića priupitao što je zasmetalo Hrvatskoj konzervativnoj stranci u izjavi Aleksandra Vulina o tome da se u Hrvatskoj vodio građanski rat? Uslijedio je hladan tuš, Mišić ga je pogledao i hladno kazao da nije bilo nikakvoga građanskog rata već da je Hrvatska napadnuta i da je riječ o agresiji JNA.

I onda se naš nedjeljni voditelj počeo koprcati nadajući se da Pupi ne gleda TV. Panika je bila sve veća i odlučio je zaigrati na sve ili ništa te mrtvo-hladno izjavio da se radilo o građanskom ratu jer je bilo dosta ljudi srpske nacionalnosti koji su bili građani ove države i koji su se pobunili protiv Hrvatske, a kao dokaz toj tezi naveo je primjer Mišićeva brata koji je bio građanin RH i ratovao je na agresorskoj strani. „To su izdajice domovine“, opet je hladno odgovorio Mišić pa nedjeljnom voditelju nije ostalo ništa drugo nego da nervozno, kao posljednji pokušaj, pročita definiciju građanskog rata koju je netom prije početka emisije pažljivo prepisao s neke internetske stranice. I dobio je što je tražio. Vukovarski branitelj i Srbin (iako je to potonje manje važno) kazao mu je kako je Srbija napala Hrvatsku. I ostavio našeg nedjeljnog voditelja u neobranom grožđu.

No šalu na stranu. Možemo sada raspravljati o tome zašto ovaj voditelj Hrvatske televizije ne poštuje zakone. Možemo raspravljati i o tome zašto, očito namjerno, ignorira Deklaraciju o Domovinskom ratu koju je usvojio Sabor u kojoj jasno stoji da je Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome, u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica. Ili, se možemo zapitati je li ovaj nedjeljni voditelj čuo za presudu Haaškog suda hrvatskim generalima iz koje je razvidno da se Hrvatska branila. Sve to Stanković bi trebao objasniti svojim poslodavcima, ali i svima koji plaćaju preplatu ili pune državni proračun.

No isto tako treba biti pošten i reći da se inzistiranjem na građanskom ratu Stanković samo pridružio sramotnom nizu onih koji su i s većih pozicija branili velikosrpsku tezu o podjeli krivnje, u koju se građanski rat savršeno uklapa. Od Josipovića, Pupovca, Vulina, Vučića, Irineja, Nikolića, a svojedobno se čak i Milanović zaigrao s tim terminom.

Josipović je čak išao toliko daleko da je inzistirao na tome da Hrvatska odustane od tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. I to bez obzira na to što je Međunarodni sud pravde kao najviše međunarodno pravosudno tijelo ustvrdilo da je Hrvatska bila žrtva agresije u cilju stvaranja homogene srpske države. To mu nije smetalo pa je i dalje radio sve da se Domovinski rat proglasi građanskim, a onda bi se moglo govoriti i o drugačijoj preraspodjeli krivnje.

Ipak, u Stankovićevoj emisiji čulo se još nešto iznimno važno, a što je dobilo znatno manji medijski prostor. Predrag Mišić Peđa otvorio je temu vođa srpske manjine u Hrvatskoj, posebno Pupovca i Milakovića u Vukovaru, te kazao kako oni zapravo štete srpskoj manjini i uopće nemaju potporu.

Argumentirao je to činjenicom da je Srđan Milaković u Vukovaru dobio tek sedam posto glasova. „Problem je dok se 145.000 ljudi u ovoj državi izjašnjavaju kao Srbi, Pupovac dobiva 8.000 glasova – ma koga on to predstavlja? U tome je problem, to je osnova problema. Koriste novac hrvatske države, a ne predstavljaju srpsku nacionalnu manjinu, nego SDSS koji je dobio 8000 glasova. Ostalih 137.000 živi za ovu Hrvatsku“, jasno je kazao Mišić. I to je jedina istina. Velikoj većini Srba u Hrvatskoj dosta je konflikata i ratnog huškanja u koje ih gura Pupovac.

I to je razlog zašto, unatoč zakonskoj mogućnosti, ne žele birati zastupnike s manjinske liste. A podsjetimo, na posljednjim parlamentarnim izborima čak 86 posto pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj nije htjelo glasovati i birati svoje zastupnike na posebnoj listi.

Dovoljno je to snažna poruka da je zrelo vrijeme da se promijeni izborni zakon na način da se ukinu jednakiji i ostanu samo jednaki.

Silvana Oruč Ivoš / Hrvatsko Slovo

Marko Jurič: Kakva je ovo glupost HRT se ograđuje od svojeg novinara Ace Stankovića?

HNES donio etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

HND brani Aleksandra Stankovića i napada HRT

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatsko novinarsko društvo (HND) osuđuje reakciju vodstva HRT-a koje se ogradilo od svojeg novinara i urednika emisije “Nedjeljom u dva” Aleksandra Stankovića, priopćio je u srijedu HND.

Vodstvo HRT-a je u povodu nedavne emisije “Nedjeljom u dva” izdalo priopćenje u kojem se ističe kako se HRT, “poštujući Ustav Republike Hrvatske i Deklaraciju o Domovinskome ratu Hrvatskoga sabora, ograđuje od stajališta iznesena u emisiji ‘Nedjeljom u dva’, u kojoj je Stanković u više navrata Domovinski rat doveo u vezu s ‘građanskim ratom’”.

“Takvu reakciju HND smatra licemjernim napadom vodstva HRT-ova na vlastitog novinara, kojim vrh HRT-a još jednom potvrđuje kako se, kada je program u pitanju, ne rukovodi poštivanjem profesionalnih standarda na kojima se treba temeljiti javni medijski servis, već se služi opasnom politikantskom retorikom priklanjajući se populističkim nasrtajima i prilagođavajući se na način da ne uznemirava političke moćnike”, ističe se u priopćenju Izvršnog odbora HND-a koje potpisuje predsjednik udruge Saša Leković.

Iz transkripta dijela razgovora sa Stankovićevim gostom Predragom Mišićem vidljivo je što je točno kolega Stanković izgovorio, navodi se u dopisu HND-a.

“Svakom tko poznaje činjenice jasno je da je Hrvatska napadnuta nakon što je proglasila odcjepljenje od SFRJ i to nije dovodio u pitanje niti kolega Stanković. Ali u emisiji sa gostom je raspravljao (i) o tome ima li Domovinski rat, zbog raznih specifičnosti, i elemente građanskog rata a povod je bio osobna sudbina gosta”, ističe HND.

Vodstvo HRT-a očito misli kako je takva vrsta propitivanja nedopustiva na javnim medijskom servisu, unatoč činjenici da je čak i Ustavni sud u obrazloženju odbijanja ustavne tužbe u vezi ratnog zločina 12. siječnja 2015. nedvosmisleno naglasio: “Oružani sukob na području Republike Hrvatske imao je nemeđunarodni karakter do 8. listopada 1991.

Nakon toga, taj je sukob imao međunarodni karakter…. na događaje prije 8. listopada 1991. primjenjuje se Dopunski protokol II. uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba”, kaže se u priopćenju.

“Vodstvu HRT-a istovremeno ne smeta ugošćavanje onih koji su osobe optužene za ratne zločine prije 8. listopada 1991. branili upravo pozivajući se na citirane činjenice iz odluke Ustavnog suda. Oni mogu i u programu HRT-a tvrditi kako je do 8. listopada 1991. u Hrvatskoj bio ‘građanski rat’, a novinar HRT-a ne smije o tome niti pisnuti, a da ga se vodstvo HRT-a javno ne odrekne”, navodi HND.

Pritom se HRT-ovi šefovi sakrivaju iza Ustava, koji Stanković niti na koji način nije doveo u pitanje, a nemaju nikakve primjedbe na one istupe u programima HRT-a kojima tuđa ustavna prava redovito krše. Pozivaju se i na Deklaraciju o Domovinskom ratu kao da je taj politički dokument dogma.

Takvim postupkom vodstvo HRT-a je potvrdilo da instituciju kojom rukovode ne smatraju javnim medijskim servisom nego državnom agencijom pod političkom kontrolom i tako HRT simbolično vraćaju u državu iz koje je Hrvatska izašla – u SFRJ, i to iz najrigidnijeg razdoblja, poručuje HND. (Hina)

>>> Marko Jurič: Kakva je ovo glupost HRT se ograđuje od svojeg novinara Ace Stankovića?

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi traži suspendiranje Aleksandra Stankovića

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari