Pratite nas

Kronika

Brigadir HV-a Ilija Vincetić: Do kada sestre Hrvatice i braćo Hrvati !

Objavljeno

na

Pišem ovo zbog vas, koji će te živjeti dulje, i, doživjeti još gore stvari!!
Poštovane prijateljice i prijatelji moji.
Suborci.
Supatnici.
Braćo po krvi.
Oružju.
Ljubavi za Domovinu.

Za Narod, koji na svoju žalost, najčešće ne razaznaje „krive od pravih“.
Obraćam vam se danas, i sam shrvan teškom bolesti, koja uglavnom pobjeđuje nas smrtnike, uz više ili manje trijumfa, stavljajući svakoga od nas na „svoje mjesto “ .
No, nije to povod ove moje današnje, prevelike boli, koju sam morao podijeliti s vama.
Danas je, prijatelji moji, Domoljubi , Sinovi majke Hrvatice, danas je svoj ovozemaljski život završila Heroj-majka, mučenica na pravdi boga, željna zagrljaja svoga sina, ispružene. kvrgave, nježne ruke, kako to može biti samo ruka majke. Bez nade u topli sinov zagrljaj. Bez cjelova. Oprosta. Blagoslova.

Željna i žedna, poput kako pjesnik reče, poput „žednoga kamena na studencu“, na sramotu nas, živih i zdravih, koji u toplini svojih domova, ili u „blagodatima“ modernih odmarališta, uživamo, sami, ili sa svojim najmilijima.
Danas je, u svojoj 95.godini patnje, muke, puno isplakanih i neisplakanih suza, svoj ovozemaljski život završila majka uznika na pravdi Boga, heroja osuđenoga za ljubav prema svom narodu i domovini, toj istoj majci, rodnoj grudi, majka svih nas koji smo mu bili suborci, supatnici, prijatelji, braća.

Umrla je u milosti Gospodina Zorka Merčep,i predaka svoju besmrtnu dušu Gospodinu.
Pomolimo se, sestre i braćo, za dušu naše majke paćenice.
Skrušena, iskrena molitva će biti najbolji zagovor Kraljici Hrvata, Blaženoj Djevici Mariji. Koja je i sama doživjela muke svoga sina, nevino optuženog i raspetog.
Istina, Poncije Pilat je bio okrutan sudac, ali se nije, poput suca Zdravka Majerovića, drznuo poniziti, povrijediti, čovjeka za koga ZNA da ga osuđuje bez dokaza. Iz mržnje. Možda ne toliko prema njemu, koliko prema svemu inome što on predstavlja.

Zato braćo Hrvati i sestre Hrvatice, UJEDINIMO SE U MOLITVI, pokažimo snagu u vjeri.
Pomolimo se za dušu naše pokojnice, jer ona je majka svih nas.
Koji svoj narod i Domovinu ljubimo.
Pomolimo se za našeg brata, nevino osuđenog Tomislava Merčepa.
Neka mu dragi Bog da snage i utjehe!
Nade!!
Vjere!!
Zašto sve ovo pišem, tko mi je dao pravo i kakvi su mi motivi?
Pišem ovo kao njegov prijatelj.
Brat.

Kao zahvalan zapovjednik kojemu je 1991,godine poslao dva protuoklopna topa u Starigrad-Paklenicu, koji su nam značili više od svih političkih govora, neispunjenih obećanja, laži, obmana.
Pišem ovo kao njegov iskreni prijatelj (iako nikada nismo bili bliski) koji mu je zahvalan, koji ga cijeni i poštuje.
Pišem ovo kao čovjek kojega je primio u dane kada mu je bilo najteže u Bosanskoj Posavini, kada sam bio ostavljen od svih i prepušten sam sebi.
I na kraju, pišem ovo kao SIN, koji je sahranio i oca i majku željne zagrljaja svog djeteta, i u smrtnome času, kao sin koji je oca i majku sahranio „s punim grobljem“ žbira, ološa i policije, koji bi i vlastitu majku prodali, prodali radi „komada krvavog kruha“ kojim hrane svoju djecu.

Pišem ovo kao brat koji je vidio suze sina koji se nije mogao oprostiti s najmilijima, zbog prevelikoga grijeha.
Branio je, i obranio svoj narod i zavičaj.
Pišem ovo kao branitelj kojemu se bliži fizički kraj.
Pišem ovo zbog vas, koji će te živjeti dulje, i, doživjeti još gore stvari!!
Neka vam je, draga braćo i sestre Svemogući Bog u pomoći.

Prijatelju, brate, Tomo, tvoja bol je i moja bol. S tobom sam!! Neka ti dragi Bog da snage!!

Ilija Vincetić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kronika

UŽIVO: Haški sud izriče prvostupanjsku presudu Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

Haški sud počeo je s procesom prvostupanjske presude Ratku Mladiću.

Sudac Alphonse Orie kazao je da je Mladić optužen za pet točaka za zločine protiv čovječnosti: progoni, istrebljenje, ubojstvo, deportacija, nehumana djela poput prisilnog premjšetanja.

Među četiri točke za kršenje zakona ili običaja ratovanja su: ubojstva, terorizam, protupravni napadi na civile, uzimanje talaca.

Presuda Mladiću bit će najvažnija presuda za ratne zločine u BiH. Na pravdu se čeka više od dva desetljeća, a optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja u BiH od svibnja 1992. do pred kraj 1995. Tužiteljstvo je za njega zatražilo kaznu doživotnog zatvora.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis “bezobzirnog uništavanja” privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.
U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja. Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Radovan Karadžić.

Pred Sudom je više od 100 novinara.

Pratite uživo ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

Svjedočanstvo jednog od 36 još živih svjedoka sa največeg stratišta u novijoj Hrvatskoj povijesti

Objavljeno

na

Objavio

Ovo pišem ja zato što moj otac nema fejs a možda nekoga bude zanimalo… Danas sam bio u Vukovaru na komemoraciji i misi za stradale u skladištu Velepromet. Po prvi put.

Otac mi je pokazao zgradu i zapuštene prostorije “stolarije” gdje je bio zatočen tri dana i tri noći… prije toga je bio jedan dan u jednom drugom skladištu. Limenci. Prvoj do ulice.
Sve to vrijeme nije pio vode. Za hranu više-manje. Svejedno si čekao smrt.

Stolarija je omanje skladište sa dvije prostorije koje veže jedan hodnik. Zidovi su neožbukani a prostorije su veličine možda 20 m2…moja slobodna procjena. Tu bi se tijekom dana naguralo možda i 200 ljudi… U početku bi sjedili na betonu, a poslije kako se prostorija punila morali bi stajati spuštenih ruku jer podignut ih nisi ni mogao.

Na svakom kraju hodnika bila su vrata za izlaz u dvorište. Na jedna vrata bi izvodili prvog do vrata i zaklali odmah iza zida na 1-2 metra od ulaza….
Na druga vrata bi izvodili van i uvodili odmah u jednu malu prostoriju od nekih 6-7 m2.

Tu su klali. Prvo tukli i ispitivali a onda zaklali. Sve te prostorije su djelili vrlo tanki zidovi a vrata i prozori bili su kombinacija lošeg drveta i porazbijanog stakla tako da se sve jako dobro čulo. U biti sve se odvijalo na 1-1.5 metara udaljenosti od ostalih zatočenika…

U tu zgradicu… stolariju… su odvajali poznatije Vukovarce… direktore poduzeća, poslovođe, profesore, nastavnike, inženjere… poneki od njih su sa sobom imali i diplome fakulteta sa sobom… dok bi im se četnici smijali govoreći im da im to više ne treba…

Prije svega toga je bio na streljanju ali je čudom preživio, a onda je bio u špaliru gdje su svakom drugom razbili lubanju željeznom šipkom. On je dobio udarac ali preživio.
Moj otac zna puno Vukovaraca i puno je njih njega znalo jer je radio na takvom radnom mjestu….

Za mnoge zna dan, sat i minutu kad su izvedeni i zaklani.

Mog oca ni dan danas nitko od policije ili DORH-a nikad nitko nije pitao za neki podatak ili da da neku izjavu vezanu za te događaje….
Tamo je ubijeno oko 700 osoba….

Uglavnom su ih ubili domaći četnici i četnici iz Negoslavaca…

On je jedan od zadnjih 36 preživjelih.

Damir Cvitanović

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari