Pratite nas

Kolumne

HODAK: Briljantni lijevi mediji: Dopingira li se Glogoški, otkuda mu lova za luksuzna kolica?

Objavljeno

na

Fotić je snimio tajkuna Đuru kako sa svojim turbo luksuznim kolicima ulazi u “kuću za liječenje“. Zatim su zamolili poznatog novinara H.K.J. da se u Osijeku raspita o atletskoj karijeri Đure.

Od ponedjeljka do subote izbivao sam iz Lijeve naše. Što znači bez uobičajene privilegije listanja, čitanja i križanja pročitanog. U tih pet ožujskih dana toliko se toga dogodilo, puno bola i dramatike u svijetu, ali i u glavama ljubimaca Lava Trockog. Dramatični suicid poremećenog kopilota koji je povukao u smrt 149 nevinih ljudi. U sferi tzv. istraživačkog novinarstva zablistali su punim sjajem Jutarnji i Večernji. Subotni Jutarnji na naslovnoj strani donosi vijest koja pomalo ledi krv u žilama. Dva sjajna i iznimno hrabra novinara Robert Bajruši zvani mali Puki i Tomislav Kukec zvan Kuki došli su do ekskluzive i to kakve. “Gdje spava Đuro Glogoški dok traje prosvjed u šatoru“. Primjetili ste da na kraju nema upitnika. Što samo po sebi potvrđuje osnovnu tezu da Đuro spava i to tako što je “prisvojio kuću za liječenje invalida u Zaprešiću“. Do sada sam kao pravi hlebinac mislio da se invalidi liječe u bolnicama. Sad Robi i Tomica tvrde da se liječe u kući u ulici Lj. Gaja 27.

đuro glogoški potpora2Tu kuću, bolnicu, prisvojio je atletski razvijen i utreniran Đuro Glogoški i tako, po Jutarnjem, sprečava prave invalide koji se tu trebaju liječiti. Ne žele se tako etablirana novinarska pera bavit tricama kao što su bankomati u Ministarstvu kulture, a koje je osnovala bivša ministrica. Ili istraživati što se dešava u Ministarstvu poljoprivrede ministra Jakovine kojeg je, kao i Andreu, denuncirala revizija. Oni nisu denuncijanti. Oni su nanjušili zlatni novinarski Gral za koji bi na kraju godine mogli od Fra Duke dobiti pismenu pohvalu. Koju bi si mogli negdje i uokviriti. Kad su naši “junaci Gajeve ulice“ postali svjesni kakovu robu imaju u ruci baciše se udarnički na posao. Fotić je snimio tajkuna Đuru kako sa svojim turbo luksuznim kolicima ulazi u “kuću za liječenje“. Zatim su zamolili poznatog novinara H.K.J. da se u Osijeku raspita o atletskoj karijeri Đure. Dopingira li se, otkuda mu lova za luksuzna kolica i slično.. I novinarska zvijezda H.K.J., nakon empirijskog istraživanja, javlja slijedeće: “Kuća ugodna oku u osječkoj Marijanskoj ulici koje glasi na obitelji Glogoški, Tatjanu i Đuru, sjedište je ujedno i Udruge 100% HRVI 1. skupine. Susjedi su rezignirani o bračnom paru koji, kako napominju, vrlo rijetko viđaju.“ Molim da se odmah ne pljuca po meni.

Tekst doslovno glasi tako kako ga citiram. O tempora o lektoris. I ratni izvjestitelj iz Osijeka H.K.J. odmah je prokužio da su ”susjedi su rezignirani o bračnom paru…“ što god to značilo. Da bi se malo, kako kažu Zagorci, stvar ”podboltala“ zatraženo je stručno mišljenje Jadranke Kosor. Evo tih mudrih misli. Kaže Jaca: “Kad smo Udruzi predali kuću, nismo očekivali da bi netko to mogao zlorabiti. Što je s invalidima kojima je kuća trebala, a nisu je mogli koristiti”. Da su 100% invalidi čekali u redu jer im je kuća trebala, Jaca pretpostavlja, a pametni novinari pretpostavku odmah pretvaraju u činjenicu. Zato na kraju pitanja koje si postavlja Kosorica i nema upitnika. U ovom pamfletu sve je neupitno.

U nedjeljnom Jutarnjem H.K.J. javlja o ogorčenju koje vlada u Osijeku zbog te neviđene pljačke. Tako izvjesni Tomislav Holjevac Dida rafalno izvaljuje: “On ima zasluge iz rata i to nije sporno, ali ovo ponašanje ukazuje na nešto drugo: on je postao parazit na sramotu svih poštenih branitelja Domovinskog rata.“ Ajmo sad podvući zajednički nazivnik i vidjeti koji smo rezultat dobili. Teški 100% – ne branitelj nego dragovoljac Domovinskog rata -spava u kući koja je i sagrađena da bi služila upravo 100% invalidima. Revizija denuncira Andreu Zlatar i Jakovinu, a Fred Matić denuncira Glogoškog. Kad smo već kod denunciranja, zanima me kad će Puki i Kuki objaviti razgovor s trojicom vojnih policajaca koji denunciraju Freda Matića tvrdeći da je on mobilizirani dragovoljac te da je tako mobiliziran dospio u Vukovar 1991.g. I još nešto bode oči ispod crte, a to je činjenica da je pamflet “Prisvojio kuću za liječenje invalida u Zaprešiću“ najniža točka do koje se članovi lijeve medijske falange u Hrvata mogu spustiti. Niže ne može, ma koliko se trudili!

Danijela Trbović postala je popularna kao voditeljica emisije Najslabija karika. Na vrhuncu popularnosti izjavila je da bi izdala i prodala tada odbjeglog generala Gotovinu za obećanu gotovinu od koje bi 10% dala za humanitarne svrhe. Ali je ispalo da je sirota humanitarka u lancu Gotovininih izdajnika bila tek najslabija karika.

Isusovački marksisti, kako zlobnici nazivaju, Styria International vlasnika Večernjaka ne žele u istraživačkom dijelu medija kaskati za Jutarnjim. Zbog toga je Iva Puljić –Šego dobila naizgled lagan zadatak. Tko je najbogatiji hrvatski predsjednik. Zašto je to lagan zadatak? U percepciji hrvatske javnosti to je davno riješeno. Jedan od predsjednika zampio je tu titulu brojnim nekretninama: četiri stana u Zagrebu, u Lijevom Sredičkom ima građevinsko zemljište, itd. Površna procjena kaže da sve to iznosi preko 6.000.000 kn. Međutim Iva kao da se odlučila malo šegačiti te nakon dugog razmišljanja i zbrajanja napokon se predomislila. Apsolutni pobjednik sa “bogatstvom“ procjenjenim sa 15.200.000kn. najbogatiji je pok. predsjednik Tuđman. Iva ima svoje izvore. Vjerojatno one iste koji su 2000.g., britanskoj televiziji dali podatak da je pok. Predsjednik sklonio iz zemlje oko 10 milijardi dolara. Teška vremena! Puno se trošilo! Vraćalo se dugove, a ostalo je ipak još 15 milijuna i nešto sitno. Bravo Iva! Ono što je do sada bilo u sferi trača, sad je jedna ozbiljna i analitički navudrena novinarka dokazala i svima pokazala. Što? Da je iza Tuđmana ostala obiteljska kuća u Nazorovoj NAVODNO vrijedna preko dva milijuna eura. Ankici je, po Ivi, NAVODNO iza Tuđmanove smrti pripao novac sa tri računa u Zabi na kojem je NAVODNO bilo više od pola milijuna kuna. Dalje Iva je skužila da je Tuđman-pogađate – NAVODNO bio vlasnik vrijedne zbirke umjetnina sa slikama Murtića, Lackovića itd. No, piše Iva, Tuđman se NAVODNO volio hvaliti da u svojoj kolekciji ima sliku Pabla Picassa.

Ivana je čula da postojanje te slike kod Tuđmana nikada nije utvrđeno, ali je to, po njenom stručnom mišljenju, neprocjenjivo vrijedna slika pa je pok. Predsjednik daleko najbogatiji. Kod Josipovića i Mesića nema NAVODNO. Ni uzvodno. Za Tuđmana je Iva koristila kao izvor legendarnu lijevu heroinu Ankicu Lepej koja je otkrila da Tuđman ima u Zagrebačkoj banci ušteđevinu od 250.000 maraka. Današnjih 125.000 eura. Ali kako skupiti 15.milijuna kuna? Malo pitaš Mesića, malo Stazića, malo Butkovića, malo Jelenu Lovrić i evo ti Bandićeve jamčevine. To NAVODNO objaviš u NAVODNO ozbiljnom listu i nadaš se da je javnost to NAVODNO popušila. A to se Iva Puljić-Šego samo malo šegačila sa svima nama!

Ako je Iva Puljić-Šego odlučila NAVODNO uzeti na zub Tuđmana, bilo bi humano da ga bar uzme na – zub mudrosti.

Dr.Fred Matić je došao do novog medicinskog otkrića. Mudar i svestran, što je pokazao kad je postao mobilizirani dragovoljac, sada urbi et orbi šalje poruku: “PTSP nije bolest već politička kategorija“. Mislim da je vrijeme da ga ministar Varga uzme za svog pomoćnika. Možda se utvrdi da se ipak radi o bolesti. Osobito nakon odluke koja će mu još više dignuti ionako veliku popularnost. Kaže Fred da dragovoljci koji protestiraju u Savskoj od 1.travnja više neće moći koristiti vodu i WC njegovog Ministarstva. Poruka bi bila puno uvjerljivija da dragi i šarmantni Fred, zvan “punjena ptica“, taj datum iz humanih razloga pomakne na 10.travnja. Taj dan dobio bi čvrstu i odriješitu poruku Antifašističke lige na čelu s Zoranom Pusićem.

Dok se Hrvati muče da pomire svoje bruto navike sa svojim neto prihodima, antifašisti misle da su došli na štih. Branko Lustig, koji je pravi fašizam osjetio na svojoj koži, kaže ovih dana da fašizma u Hrvatskoj više nema. Kaj god! Pusić, Josipović i preživjeli drugovi misle da je zadnji čas da se dignu. Guja gmiže! Problem su lažni branitelji. Što je sa lažnim antifašistima? Ravnodušna, uspavana i eutanazirana Hrvatska sada mora rješavati psihosociološki fenomen fašizma. Mladi antifašisti, antifašistička ljiga. Ono malo fašista koje ima na lageru Documenta čuva za sebe. Nedostaje repromaterijala. Ali ne nedostaje ideja. Jednostavno svatko tko ne prihvaća naš svjetonazor je fašist. Fašisti nam dižu tlak ispod šatora u Savskoj 66. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu je ortodoksni fašista. Predlaže da se u Kazneni zakon unese odredba protiv onih koji vrijeđaju Domovinski rat. “Čisti verbalni delikt” rokću kvaziantifašisti. Turudić se ne da. Onda je i progon onih koji negiraju Holokaust verbalni delikt. Onih koji u Francuskoj negiraju turski genocid nad Armencima 1915.g., i idu zbog toga u zatvor. Zakonom je u Francuskoj zabranjeno negirati francuske zločine u Alžiru dok je isti bio francuska kolonija u Sjevernoj Africi. Antifašisti žarko računaju na državne jasle. Njima, za razliku od glave, želudac daje do znanja kad je prazan. Kako se onda ne složiti s duhovitim cinikom XX stoljeća Winstonom Churchillom koji je još 1946. g., rekao: “Sadašnji antifašisti brzo će postati novi fašisti”. Barem što se tiče Hrvatske, Winston je potpuno u pravu. No vrijeme nije saveznik antifašista. Gerijatrija je nepobjediva. Mladi antifašisti ostat će jednog dana na tankom ledu.

Kad smo već kod Churchilla, podsjetit ću na njegovo razmišljanje koje se može reflektirati i na fašizam: “Ovo još nije kraj. Nije čak ni početak kraja. Ali je možda kraj početka.“

[ad id=”40551″]

Autor: Zvonimir Hodak

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

HODAK: Ako su Hrvati počinili agresiju na BiH, zašto napadnuti muslimani nisu bježali u Srbiju, a ne u Hrvatsku?

Objavljeno

na

Objavio

Gledam kviz HRT-a ”Tko želi biti milijunaš” s Tarikom Filipovićem. Kandidati su solidnog znanja. Ali, zna ”znanje” i HRT. Lukava i dvosmislena pitanja, puna zamki i navlakuša. Nekako vjerujem da kod sastavljanja pitanja pomaže njihov ”kućni” povjesničar Hrvoje Klasić. Tu su još Jakovina, Markovina, Goldstein… Pitanja je puno, a love je sve manje.

Čitam pitanje koje je preko Indexa postavio Hrvoje Klasić. Pitanje za milijun kuna. Pita mudri Hrvoje: ”Kako to da se nikad ne služi misa na Sutjesci, nego uvijek na Bleiburgu?”. Da, stvarno! I na mitskoj Sutjesci izginulo je puno Hrvata, pretežno iz Dalmacije… Nad tim pitanjem zamislio bi se vjerojatno i sam Mika Špiljak, Klasićev ”državnik”. Ima tu dosta odgovora iz tzv. ”zone sumraka”. Prvi se nameće sam po sebi.

Ako bi misu organizirali orjunaši i jugo-nostalgičari koji ovih dana slave bravara u Kumrovcu, potomci 11. Dalmatinske brigade i 6. Ličke, onda bi se misa trebala održati na Sutjesci. Pitanje je samo koji bi bio odabir crkve. Kardinal Puljić, ili Porfirije. Jer, poginuli su se borili za Jugoslaviju, a mi danas po nekim naznakama živimo u Republici Hrvatskoj. Protiv koje su se žestoko borili neki čiji očevi su ostavili kosti na Sutjesci. To su oni koji su, usput rečeno, bili do zuba naoružani pa su ipak ”popušili” od nadmoćnog neprijatelja.

Bacali su ih žive u jame…

A oni koji su uspjeli pobjeći pred ”nadmoćnim” fricevima dobili su dostojnu satisfakciju dvije godine kasnije. Na Bleiburgu. One koji su se dvije godine ranije borili žestoko za Hrvatsku, pobijeđene, razoružane i nemoćne klali su i ubijali oni sa Sutjeske. Bacali su ih žive u jame, kršeći namjerno i obijesno sve međunarodne pravne norme kao npr.: Ženevsku konvenciju iz 1864. g, Konvenciju iz 1906. g. i 1929. g. o postupku s ratnim zarobljenicima. Te konvencije bile su za njih mrtvo slovo na papiru. I sada se neizlječivi ”jugović” pita zašto Bleiburg, a ne Sutjeska?

Uostalom, bitka na Sutjesci navodno je u međuvremenu poništena, jer je naknadno utvrđeno da je Sava Kovačević bio dopingiran. Tako bar tvrde moji Boljani Ufo i Štujo. Ja im vjerujem. Puno više nego ”istoričaru” Hrvoju.

No, ima još čitav niz pitanja za ”milijun kuna…”, a na koje nema odgovora. Recimo, teorijica na kojoj egzistiraju gore navedeni ”istoričari” je i ona o ”agresiji” Hrvatske na BiH. Koliko je o tome zamračenih papira i prolivene tinte raznih jugo proroka. Klasić, Jakovina, Mesić, Josipović i da ih ne nabrajam dalje… Pitanje glasi: ako su Hrvati počinili agresiju na BiH, zašto napadnuti muslimani nisu bježali u Srbiju, a ne u Hrvatsku? Zašto je oko 500.000 Tuđmanovih navodnih ”žrtava” zbrisalo u hotele diljem RH i preko Hrvatske u Njemačku? Zašto je preko Hrvatske dolazilo oružje u BiH, ali i mudžahedini…?

Na kraju nešto za produljenje kratke pameti ne samo u naših ”istoričara”, nego i onih u BiH. Sjetimo se samo tragične višegodišnje drame s opsadom Sarajeva. Srpski snajperisti s crvenom zvijezdom na kapama ”vežbali” su nad Sarajevom za Olimpijske igre ubijajući neoprezne. Tada je kardinal Puljić mogao iskoristiti za bijeg tunel kraj aerodroma kao, recimo, Miljenko Jergović, ali je ostao do kraja u BiH. Na žalost, danas je neka druga povijest na sceni. ”Istoričari” u RH kao i političari u BiH smatraju kako im neprijatelji nisu bili Mladić, Zoran Erceg, VučićŠešelj, Karadžić i četnička ekipica nego Puljić i Tuđmanovi agresori. Uskrsnuli ustaše iz Bleiburga!

Gledam sliku iz Večernjaka od 20. svibnja 2020. g. Ogromna masa ogorčene raje pred sarajevskom katedralom koja protestira. Povod je misa za žrtve Bleiburga. Socijalna distanca od 2,5 milimetra. Na glavama plave kape s crvenom zvijezdom. Istom onom zvijezdom iz opkoljenog Sarajeva. Naivni putnik pomislio bi u prvi mah da ”ogorčeni” narod ”protestuje” zbog ubijanja zarobljenika bez suđenja… Ali ne, danas se mitska ”crvena zvezda” vratila u progresivno Sarajevo na velika vrata. Naravno i Sarajlije i Hrvateki očekuju od Plenkija da, nakon izbora, pošalje opet očekivanu poruku podrške festivalskom Sarajevu kako je ulazak BiH-protektorata u EU hrvatski primarni cilj!!!

Zlobni desničar na fejsu provocira: da su Hrvati Indijansko pleme zvali bi se Pi**e koje šute.

Epidemiološki Hrvatska je silno napredovala. Već sad smo dostigli ”mentalitet krda”. Doduše, ”imunitet krda” još nemamo, ali…

Konferencija za ‘naprednu štampu’

Pukla je opet jedna afera oko ministara. Ovaj puta sa stanom bivšeg ministra Krstičevića. Pao avion i ode ministar. Ljevičari likuju. Otišao general-bauk. Arsen Bauk Franko Vidović sazvali su izvanrednu konferenciju za ”naprednu štampu”. Krstičević ima nekoliko felera koji se ne mogu očistiti ni s Ajaxom. Prvi je taj što je kao zapovjednik 4. Splitske ušao u Knin i poremetio legendarno ”bratstvo i jedinstvo”. Zato danas imamo ”uzdolje”, navijači Hajduka i Zvezde više se ne vole.

Zatim, drugo: nesretni general je HDZ-ovac. Kraj SDP-a, HNS, Radničke fronte, Stranke bez imena i prezimena, on navro baš u HDZ. I usudio se, nakon što ga je pravi narodni general Stipa Mesić smijenio, nastaviti baviti politikom umjesto da je otišao u propali ”General turist” i prodavao aranžmane turistima iz Srbije za Knin u zimskim mjesecima. Ali, samo kada zahladi, jer oni su majstori za dizanje temperature.

Zamislite, general Krstičević kupio je od MORH-a stanove koji po tržišnoj cijeni koštaju toliko i toliko, a on ih je platio znatno manje. Obožavatelji generallisimusa Stipe Mesića ”prosto nisu mogli da veruju!”. Korupcija, škandal! Dok običan svijet kopa po kontejnerima on… itd. itd… Stipini kaplari su jedino negdje po putu ”izgubili” istinu. Prema pravilniku MORH-a visoki časnici, osobito iz Domovinskog rata, mogli su pod povoljnim uvjetima otkupiti stan. Na taj način stanove su otkupili i generali Stipetić, Tus, Špegelj… Međutim, Bauk (komunizma) koji baulja Hrvatskom to k’o fol nije znao. Tipična ljevičarska farizejština. Treba olajati ratnog generala i pobjednika, onog tko je njihovu famoznu ”treću armiju u Evropi” posjeo na traktore i poslao na ”istorijsko đubrište”.

Imaju i oni svoje heroje, kao što su Mladićev snimatelj Zoran Erceg pa general antifašista Luka Džanko koji stoji čvrsto uz predsjednika Milanovića riječima: ”Maknite ustaški pozdrav! Zbog dva redikula Milanović nije imao izbora. Zloupotrebljava se poginule HOS-ovce”.  Bauka, recimo, ne zanima kako je do stana od 100 m2 u centru Zagreba došao glumac Vili Matula, bivši član CKSKH? Je li on general? Možda i je. Samo ne znam koje vojske..!?

Čujem da se legendarni srpski ”ratni junak” kapetan Dragan busa u prsa: ”Na tenku bih ušao u Zagreb za tri dana”. Možda bi i ušao. Ali bi li i izašao? To znaju samo BBB, koji bi se pozabavili našim Draganom.

Iako je bio kratke pameti, produljili su mu mandat…

Svibanj je fatalni mjesec za Hrvate. Antife evociraju uspomene na dane ”ponosa i slave”. Oni su u svibnju pobijedili fašizam i oslobodili…? Kad ih zapitaš da se sjete jedne jedine bitke, ili ofanzive u kojoj su pobijedili… muk. Jedan, i to Josipović, ipak se uspio sjetiti jedne sjajne pobjede kad su partizani ”porokali” tenkovima i granatama fratre na Širokom. Svećenici su Josipoviću bili ”legalan vojni cilj”. Fratre su poubijali, ali su zmije zbrisale u Hrvatsku po kojoj, kaže Josipović, još i danas gmižu li, gmižu.

Strah od modernih ustaša i fašizma uznemirio je i notornog Tomislava Klauškog, ubojitog antifu koji piše u 24sata. Kaže drug Toma: ”Imam osjećaj da što glasnije slavimo Dan pobijede nad fašizmom, to se više podsjećamo da ta pobjeda nije konačna i da će nam trebati uskoro još jedna jer je fašizam opet ovdje”. Gdje živi drug Toma? Pa svi znamo da je 5. kolovoza 1995. g. fašizam, onaj crveni, konačno u Hrvatskoj otpravljen u povijest. A ako drug Toma misli ”da će nam trebati uskoro još jedan rat…” za takav će biti dovoljni samo Torcida i BBB, a Tomislav Klauški će tada dobiti 24 sata da zbriše.

Čista je ironija da kad si ateist, a zoveš se Bogoljub…

A sada još jedan dokaz da je mentalitet krda potpuno ovladao povjesničarskom sferom u RH. Svake godine u svibnju javljaju se kriptokomunisti i galvanizirani ljubitelji propale Juge sa svojim cviljenjem i tobože podsjećaju cijenjeno pučanstvo kako je na današnji dan Pavelić 18. svibnja 1941. g. poklonio Musoliniju hrvatske otoke, gradove i 400.000 Hrvata… Izdaja i veleizdaja. Uglavnom riječ je o povjesničarima razine Klasića, Jakovine, Markovine i raznim antifa amaterima. Radi se o jedno dobro uigranoj prijesnoj laži. Tipično komunjarskoj. ”Laži, laži, laži, pa će ta laž jednog dana postati istina”, rekao njihov PR-uzor Joseph Goebbels. Znači idemo od početka…

Dana 12. studenog 1920. g. u Rapallu, gradiću blizu Genove, potpisan je ugovor između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS. Treba napomenuti kako je još 1918. g. Benito Musolini u riječkom Narodnom kazalištu održao programski govor u kojem je iznio koji gradovi, otoci i teritoriji trebaju pripasti Italiji. Između ostalog to su bili Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra, grad Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo, Palagruža i slobodni grad Rijeka. To što je Musolini želio ispunili su mu u Rapallu kraljev premijer Milenko Vesnić i ministar vanjskih poslova dr. Ante Trumbić te ministar financija Kosta Stojanović. Građani Kraljevine SHS bili su silno ”oduševljeni” tim ”darom”, ali ugovor nikada nije ratificiran u Narodnoj skupštini. Tek 26. lipnja 1921. g. potvrđen je bez parlamentarne rasprave Kraljevom odlukom.

Taj ugovor je bio 22. veljače 1924. g. donekle izmijenjen Rimskim ugovorom. Tim ugovorom ukinuta je Riječka država i uspostavljena Kvarnerska provincija. Od strane Kraljevine SHS-a to su potpisali predsjednik vlade Nikola Pašić i ministar ”inostranih” poslova Momčilo Ninčić. A sa strane Kraljevine Italije Benito Musolini. Talijani su sa ta dva ugovora dobili doslovno sve što su željeli pa je talijanski kralj Viktor Emanuel III. 16. ožujka 1924. g. sa suprugom Jelenom Petrović Njegoš doplovio u Rijeku kao pobjednik!

Hajmo sad malo srednjoškolske logike. Što je to 1941. g. Pavelić još mogao pokloniti Italiji? Naravno ništa. Italija, sila ”osovine”, do svoje kapitulacije 1943. g. imala je sve o čemu je Musolini sanjao još 1918. g. u riječkom kazalištu. Čovjek koji je 1920. g. potpisao taj ugovor – dr. Ante Trumbić – danas ima svoju ulicu u Splitu. Nećete vjerovati, ali ulicu u Splitu nemaju ni predsjednik kraljeve vlade Milenko Vesnić, ni Kosta Stojanović, ni Nikola Pašić, ni Momočilo Ninčić. Zašto? Pa zato jer je Trumbić bio za jugoslavensko ujedinjenje. Pomalo rasistički od naših sinova orijune. Ulica Trumbiću… a ostalima … I kako sad povijesnim budalama objasniti da i ucjena ima svoju cijenu. Sve to, uostalom, postoji i na Googleu.

Imam prijatelja kojem Google ne treba. Njegova žena sve zna.

Čitam na fejsu da je djevojka od 23 godine ostavila Micka Jaggera starog 77 godina zbog Clinta Eastwooda starog 90 godina. Objasnila je da je Mick prebalav za nju. Joži Manoliću otvara se nova perspektiva. Svibanj je fatalni mjesec za stotine tisuća ljudi raznih narodnosti koji su u svibnju 1945. g. bili poslani na onaj svijet voljom onih koji su ih tobože ”oslobodili”.

Tako je Tito 20. svibnja 1945. g. u Varaždinu na Kapucinskom trgu održao programski govor. U pratnji Aleksandra Rankovića i Koste Nađa Tito je poručio Hrvatima što ih čeka osim oduzimanja teritorija kao što su Boka Kotorska, Srijem i ostalo. ”U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom”.

Rat je gotov, 8. svibnja bila je potpisana kapitulacija, a naš bravar se uz pomoć JNA obračunava s ”hrvatskim smradom” još 20. istog mjeseca. Ne sa OZNA-om, UDBA-om, nego s Jugoslavenskom armijom.

Obzirom na brzinu obnove od potresa, mislim da je jednostavnije vratiti glavni grad u Varaždin. Tim više što više nema ni Tite, Rankovića i Nađa…

Nino Raspudić, moj omiljeni kolumnist, otišao u politiku. Nino je intelektualac kojeg dobronamjerno podsjećam na jednu zgodnu misao američkog diplomata Harimmana. Na pitanje novinara što je u politici najvažnije, Harimman je odgovorio: ”U politici su važne samo dvije stvari. Prva je novac, a druge se ne mogu sjetiti!”.

Zvonimir Hodak / direktno.hr

Nino Raspudić: Jergoviću i drugovi, dobro došli u klub ‘fašista’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina: Trump i Jinping u bitci za WHO

Objavljeno

na

Objavio

Za skupštine Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) obično znaju tek oni koji sudjeluju na tom dosadnom skupu, i oni koji od toga moraju napraviti neku suvislu vijest. Dakle, poneki ministar zdravstva iz država članica organizacije (trenutačno 194), koji u sjedištu organizacije u Ženevi pred obično praznom dvoranom iščitavaju svoje referatiće pune općih frazetina, te pokoji lokalni dopisnik koji od toga nastoji napraviti neku suvislu vijest.

Ove je godine bilo drukčije. Ne samo zato što se i skupština WHO-a zbog pandemije COVID-a 19 premjestila u virtualni svijet, nego i zato što se na dnevnom redu našla (i) rasprava o načinu na koji je WHO reagirao na pandemiju. A u javnosti je otvorena tema prebliske povezanosti glavnog direktora WHO-a Tedrosa (Adhanom Ghebreyesusa) s kineskim političkim vodstvom, uz žestoke kritike američkog predsjednika Trumpa, koji je uoči skupštine čak suspendirao financiranje WHO-a. Uz to, Australija je ispred proameričkog bloka država pokrenula donošenje rezolucije o istrazi kineske odgovornosti za širenje virusa.

Minula video-skupština pokazala je da se WHO nije promijenio. Ali se javno razotkrivaju njegove bolesti. Države članice se, očekivano, nisu mogle usuglasiti o iole ozbiljnijoj rezoluciji koja bi (barem) naložila neovisnu istragu kineskog ranog upravljanja epidemijom i pokušaja njezina zataškavanja uz aktivnu pomoć šefa WHO-a dr. Tedrosa.

Jer, Kina se oštro protivila takvoj rezoluciji. Usuglašena je općenita rezolucija koja operativno ne znači ništa – kaže da će se jednog dana ozbiljno istražiti ponašanje WHO-a u odgovoru na epidemiju i načelno se jamči globalna jednakopravnost u pristupu budućem cjepivu i lijeku protiv COVID-a 19, kao i pristupu zaštitnoj i medicinskoj opremi. No i takvo “rezolutno ništa” upućuje na daljnji smjer procesa.
Diplomatska uloga

Prvo, EU je još jednom odigrao svoju uvijek uspješnu ulogu diplomatskog premošćivanja jaza u eskalirajućem sukobu između SAD-a i Kine, nježno “izvadivši zube” australskom prijedlogu rezolucije. Ta uloga amortizera krize očito će i ostati glavna uloga EU-a u svjetskim procesima.

Zanimljivo je da je baš u finišu pregovora o rezoluciji, kako bi pritisnuo Kinu, njemački BND dao objaviti kako imaju dokaze da je dr. Tedros zaustavio informacije o epidemiji na osobnu zamolbu kineskog vođe Xi Jinpinga. A nekoliko dana prije, da bi privukli Kinu rezoluciji, BND je dao objaviti kako nemaju nikakvih sumnji da bi virus mogao biti proizveden u kineskom laboratoriju, kao što to otvoreno sumnja Trumpova administracija.

Kad je riječ o razotkrivanju modusa operandi WHO-a, potaknutog stalnim napadima predsjednika Trumpa, slaže se zanimljiv mozaik povezanosti kineske partijske države, američkih “filantropa” i farmaceutskih multinacionalki pod kišobranom WHO-a. Vidi se zapravo u kojoj je mjeri i dosad WHO igrao značajnu ulogu u globalnoj ekspanziji farmaceutike (oni sivi ministri zdravstva s početka teksta bili su samo paravan tom sadržaju).

Vidi se da je izravna povezanost američkoga kapitala premazanog “filantropijom” i kineske partijske države osnažene gospodarskom ekspanzijom, pod kapom WHO-a, bila zapravo programirana i poželjna priča globalističkog poretka. Sve dok Kina nije ugrozila američki gospodarski (a time i politički) primat u svijetu, gotovo okupirala Europu. Sve dok Komunistička partija Kine nije doslovce ušla u zapadna dvorišta.

Danas se pišu peticije za ukidanje statusa ambasadora dobre volje WHO-a gospođi Peng Liyuan i gospodinu Jamesu Chauu. Gospođa je pjevačica, general-majorica Narodnooslobodilačke vojske Kine, ali i supruga kineskog vođe Xi Jinpinga, kojeg odnedavno u dijelu zapadnih medija počinju titulirati kao “kineski komunistički diktator”.

James Chau donedavno je bio najpoznatiji novinar-urednik kineske državne televizije, sad se sjetiše da je glavni propagandist Komunističke partije Kine. I nekad i sad bio je stalni sudionik na “filantropskim” eventima Billa Gatesa, drugog najvećeg financijera WHO-a (odmah iza SAD-a).

No ta priča o kineskim ambasadorima dobre volje nije od jučer, niti od mandata dr. Tedrosa. I gospođu Liyuan i gospodina Chaua imenovala je ambasadorima dobre volje još Tedrosova prethodnica na čelu WHO-a, Kineskinja kanadskog podrijetla dr. Margaret Chan, upamćena, između ostalog, po svojim hvalospjevima zdravstvenom sustavu Sjeverne Koreje, i izjavi da “uopće ne pate od pretilosti”.

Tedros je “svoju” ambasadoricu dobre volje lani pronašao na drugom kraju svijeta, u Cyntiji Germanotta, aktivistici i vlasnici Fondacije za mentalno zdravlje, poznatijoj po tome što joj je kći Lady Gaga, s kojom zajedno vodi fondaciju. I po tome što su vrlo bliske paru Obama.

Cilj Trumpova napada na establišment WHO-a nije njegovo ukidanje, nego marginalizacija dr. Tedrosa i razobličavanje povezanosti globalističkih filantropa, farmaceutske industrije i komunističke Kine, kako bi se najkasnije u sljedećem mandatu, nakon 2022., s novim direktorom WHO prilagodio novom poretku. Dotad će u distribuciji biti i cjepivo i lijekovi protiv COVID-a 19.

Postojeći se poredak stvarao preko globalizirane ekonomije uz regulaciju WTO-a. Sljedeći će se oblikovati kroz globalizaciju zdravstva preko WHO-a.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari