Pratite nas

Komentar

Milijan Brkić: Ostajem pri svim svojim ranije izrečenim stavovima i glasovat ću PROTIV ratifikacije IK!

Objavljeno

na

NA PRVOM MJESTU SMO HRVATI, A TEK ONDA, KAO PONOSAN NAROD, ČLANOVI I EUROPSKE OBITELJI

Ostajem pri svim svojim ranije izrečenim stavovima i glasovat ću PROTIV ratifikacije Istanbulske konvencije!

Demokršćanske vrijednosti dio su moga naroda, identiteta, karaktera i moje vjere. Ja od njih neću odustati. Svoje stavove ne mijenjam, ali sam isto tako siguran da razilaženje oko ovog pitanja neće ugroziti snagu i jedinstvo HDZ-a.

Napominjem kako ulaskom u EU nismo prestali postojati kao narod i nismo izgubili sve ono što nas stoljećima identitetski i vrijednosno povezuje. Pristupanjem EU prepoznali smo našu duboku kulturnu, političku i zajedničku vezu s Europom i njezinim narodima. Taj će osjećaj ostati nepokolebljiv i ta se veza neće slomiti.

Naša mukotrpna i ponosna povijest, tradicija te bogata kulturna baština čvrsto su utkane u zapadno-europski civilizacijski krug. Neraskidiva je stoljetna povezanost našeg naroda s Katoličkom crkvom te iskrenim domoljubljem, koje je u zajedništvu stvorilo jedinu nam Hrvatsku.

Nemojmo se niti sada odricati našega identiteta! Moramo sačuvati naš suverenitet i kao političari moramo slušati volju hrvatskog naroda te poštivati našu prošlost dok gradimo zajedničku budućnost. Istinska snaga jedino je u služenju svome narodu i jedino tako možemo Hrvatsku učiniti onakvom kakvom su je sanjali naši očevi, djedovi i pradjedovi, Hrvatskom za buduće naraštaje – onakvom za kakvu su se borili, a mnogi i živote dali, naši hrvatski branitelji u svetom Domovinskom ratu!

Kada su ljudska prava, ljudska pravda i dostojanstvo u pitanju, osuđujem i suprotstavljam se svim oblicima zlostavljanja i nasilja nad svakom osobom, posebno nasilja nad ženama i djecom. Smatram kako treba poduzeti puno strože mjere da se to zlo smanji i suzbije, a nasilnici najoštrije kazne.

No, Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, znana kao Istanbulska – nije dobar put za to. Ne trebamo nikakvu smjernicu izvana kako bismo potaknuli našu predanost pravdi i jednakosti u našoj Hrvatskoj.

Hrvatska mora i može kroz svoje zakonodavstvo napraviti sve da se spriječi obiteljsko i svako drugo nasilje, a na to je obvezuje i Ustav. HDZ u svojim temeljnim postavkama i vrijednostima ima demokršćanstvo koje podrazumijeva zaštitu obitelji, braka i djece i nije mi prihvatljivo da se pod izlikom “imaginarne zaštite” kakvu nudi Istanbulska konvencija, uvede rodna ideologija i dovodi u pitanje tradicionalne vrijednosti.

Volio bih kada bi se, umjesto stalnih podjela u našem društvu, bavili aktualnim pitanjima koja pritišću našu svakodnevicu, otvarali teme od životne važnosti i kada ne bi zatvarali oči pred stvarnim i vidljivim teškoćama. Volio bih kada bi svi zajedno na političkoj sceni, što prije, počeli rješavati sve one goruće probleme s kojima se susreće naš narod i naša Domovina.

 

Davor Ivo Stier sjajnim govorom u Saboru u sklopu rasprave o Istanbulskoj konvenciji svima očitao bukvicu

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predsjednica: Današnja odluka konačna je presuda jednom od glavnih ideologa i izvršitelja velikosrpske politike

Objavljeno

na

Objavio

Presuda Radovanu Karadžiću ne može vratiti u život desetke tisuća žrtava i ublažiti bol njihovih obitelji, no mora poslužiti kao trajna opomena o pogubnosti velikorpske politike, poručila je u srijedu hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Ratni vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić pravomoćno je u srijedu osuđen na doživotni zatvor za genocid i ratne zločine u BiH.

Time je Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT), nasljednik ICTY-ja povećao Karadžićevu prvostupanjsku kaznu koja je iznosila 40 godina zatvora,

“Današnja odluka konačna je presuda jednom glavnih ideologa i izvršitelja velikosrpske politike, koja se nije ustručavala genocida i drugih najtežih međunarodnih zločina protiv Hrvata i Bošnjaka u cilju stvaranja tzv. velike Srbije”, priopćila je hrvatska predsjednica.

“Presuda ne može vratiti u život desetke tisuća žrtava i ublažiti bol njihovih obitelji i preživjelih, no mora poslužiti kao trajna opomena o pogubnosti te politike”, zaključila je Grabar-Kitarović.

(Hina)

 

Karadžić osuđen na doživotnu kaznu zatvora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hoće li ‘avet s Durmitora’ dobiti zasluženu kaznu?

Objavljeno

na

Objavio

Za svoju pjesmu “Siđimo u gradove da bijemo gadove”, Radovan Karadžić je 1994. godine dobio nagradu “Risto Ratković” koja se u okviru “Ratkovićevih večeri poezije” dodjeljuje u Bijelom Polju (Crna Gora) od 1973. godine.

Tako su Radovanovi zemljaci (jer on je porijeklom Crnogorac) počastili svoga idola tom “međunarodnom književnom nagradom” i to simbolično i “prigodno”, baš za pjesmu koja veliča razaranje i uništavanje gradova, što dovoljno govori i o “Aveti s Durmitora” i o njegovim sljedbenicima i obožavateljima.

Podsjetimo, događalo se to u vrijeme dok su diljem Bosne i Hercegovine tekli potoci krvi, a Sarajevo prolazilo svoje najteže dane u povijesti. U ovom je gradu za vrijeme opsade koja je trajala puna 44 mjeseca, ubijeno ili umrlo od posljedica rata oko 14.000 osoba (od čega 5.604 civila među kojima je bilo 643 djeteta), dok je ranjeno oko 56.000. Među smrtno stradalim civilima 70% je muslimana – Bošnjaka, 20% Srba, 8% Hrvata, te 2% građana drugih nacionalnosti.

Dakle, srpski je agresor koji je okružio grad i skoro pune 4 godine ga razarao s okolnih brda, u njemu tijekom opsade ubio i 1.133 Srba. I to nešto govori o naravi i stupnju okrutnosti i bešćutnosti s kojom se nastupalo u cilju stvaranja “srpske države” na tlu Bosne i Hercegovine.

No, Sarajevo je samo jedan od masovnih zločina za koje je odgovoran krvnik kojemu se upravo danas treba izreći pravomoćna presuda pred “Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove” u Den Haagu.

Optužnica protiv njega podignuta je od strane Tužiteljstva ICTY-a 1995. godine, od 1996. do 2008. godine bio je u bijegu, a uhićen je u Srbiji 21. prosinca 2008. godine, nakon što se dulje vrijeme skrivao iza identiteta “dr. Dabića” i čak javno nastupao, što tajne službe Srbije navodno “nisu znale”. Suđenje je započelo 31. lipnja 2008., a 24. ožujka 2016. godine u prvostupanjskom postupku osuđen je na 40 godina zatvora.

Sa svojim suradnicima (Biljanom Plavšić, Nikolom Koljevićem, Momčilo Krajišnikom, Ratkom Mladićem i drugima), poremećeni psihijatar, predsjednik i utemeljitelj SDS-a, prvi predsjednik genocidne tvorevine “republike srpske” i “vrhovni zapovjednik” njezine paravojske (“VRS”) Radovan Karadžić, sve je učinio kako bi po nalozima Beograda odradio Bosnu i Hercegovinu etnički očistio od muslimana-Bošnjaka, Hrvata i drugih nacija i tako je pretvorio u dio buduće “Velike Srbije”. Tim projektom genocida i etničkog čišćenja, uz nezapamćene masakre i masovne zločine što su ih provodili njegova paravojska, četnici i “dobrovoljci”, on je sebe uvrstio u red najvećih zločinaca XX stoljeća.

Od ukupno 104.732 žrtve koliko ih je tijekom rata u BiH (1992-’95.) bilo (prema podacima Demografskog odjela Ured tužitelja MKSJ u Den Haagu iz 2010. godine), oko 80% su uzrokovali Srbi koji su do jeseni 1994. godine osvojili preko 70% BiH, od čega su velike dijelove etnički očistili, uz masovne zločine (počevši od Ravnog i Sarajeva preko Kupresa, Posavine, Višegrada, Srebrenice i mnogih drugih mjesta). S etnički očišćenih prostora protjerali su blizu 2 milijuna muslimana-Bošnjak i Hrvata.

Za zla što ih je počinio Radovan Karadžić, prave kazne nema.

No, nadajmo se da će žrtve i njihovi potomci ipak dobiti kakvu-takvu zadovoljštinu.

Bilo bi to jako važno i zbog budućnosti ljudi koji će nastaviti živjeti na prostorima BiH, koje god nacije i vjere bili.

“Republike Srpska” je zločinačka tvorevina nastala genocidom i okupana krvlju nevinih – i tu istinu ne smijemo zaboraviti.

To moraju znati i svi oni koji danas slave ovog zločinca nad zločincima, nastavljaju njegovu ideologiju i zagovaraju nove ratove.

Zločin je pitanje svih pitanja – a odnos prema zločinima i zločincima pokazatelj zrelosti jednog naroda, njegovog civilizacijskog dosega i spremnosti suočavanja s prošlošću. Bez toga – bez elementarne pravde i istine, mira i normalnog života u BiH i njezinom susjedstvu nema.

Ako je kod sudaca koji odlučuju o krivnji “Aveti s Durmitora” ili “Krvniku s Pala” ostalo još barem malo časti i osjećaja za pravdu, izricanje najteže kazne ne bi smjelo biti upitno.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudova danas će izreći pravomoćnu presudu Karadžiću

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari