Pratite nas

Komentar

Brkić: Zastupnici, pa i Pupovac moraju biti odgovorni prema onima koji su ih izabrali

Objavljeno

na

Foto: Hina

Zastupnici izabrani u Hrvatski sabor moraju biti odgovorni prema onima koji su ih izabrali, pa tako i Milorad Pupovac, poručio je u srijedu potpredsjednik Hrvatskog sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić komentirajući Pupovčev odlazak u Bačku Palanku na kojoj je srpski predsjednik Aleksandar Vučić Hrvatsku usporedio s Hitlerovom Njemačkom.

Pupovčeva pojava u Bačkoj Palanci, “uz one izrečene izjave, itekako moramo znati da mi koji smo izabrani u Hrvatski sabor, koji koristimo benefite hrvatske države, koja je stvorena na žrtvi hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, moramo imati odgovornost prema onima kojni su nas izabrali, pa tako i Pupovac”, rekao je Brkić novinarima u Hrvatskom saboru.

Kad (Pupovac) koristi benefite, mora imati odgovornost prema onima koji su ga izabrali, mora biti svjestan činjenice da je zastupnik u Hrvatskom saboru, poručio je Brkić, ne sporeći da Pupovac, kao i ostali građani, može ići gdje god hoće.

“Hrvatska je slobodna zemlja, članica EU, svi građani Hrvatske su ujedno i građani EU, imamo putovnice, svatko može putovati, hvala Bogu prošla su vremena kad nismo smjeli, tako i Pupovac može ići u Bačku Palanku, gdje god hoće”, kazao je.

Brkić: Ne znam hoću li ići u Vukovar

Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić izjavio je u srijedu kako još ne zna hoće li ići na prosvjed u Vukovaru, 13. listopada, te poručio kako u “svemu tome” treba biti odgovoran, a kazao je i kako se s premijerom Andrejem Plenkovićem u utorak čuo dva puta.

“Ne znam hoću li ići na taj prosvjed, to ćemo vidjeti”, rekao je Brkić novinarima u Hrvatskom saboru, podsjetivši da je rekao svoj stav o tom prosvjedu, “odnosno tom mirnom okupljanju”. “Ne bi bilo dobro da se to mirno okupljanje pretvori u nekakav politički skup. To je prebolna rana i ne trebamo to politizirati”, naglasio je.

“Naravno da moramo biti odgovorni u svemu tome i gledati koji je interes države i naroda, a ne stranke ili moj osobno”, uzvratio je na pitanje kako bi bilo da one ide u Vukovar, a stranački vrh ne.

S premijerom sam se čuo dva puta

Izjavio je i kako se u utorak u dva navrata čuo s premijerom.

Na opasku da je premijer u utorak rekao da ga nije mogao dobiti, izjavio je kako ima i nekih drugih obveza stranačkih, što se tiče izbora u BiH.

“Sinoć, odnosno predvečer smo se čuli dva puta”, rekao je Brkić.

Brkić je ponovio da bivšega MUP-ova informatičara Franju Vargu, iz afere ‘fabriciranih sms-ova’ poznaje dugi niz godina, ali da nikakve njegove usluge nije koristio, te da se prošli tjedan nije čuo sa njim.

“Nisam se čuo (s Vargom)”, rekao sam sve što sam imao o toj temi, pustimo institucijama da odrede svoj posao”, izjavio je Brkić.

“To morate pitati one koji konstruiraju i lažu, a istraga će utvrditi činjenice i onda ćemo o tome razgovarati”, uzvratio je na upit zašto se njegovo ime spominje u priči.

Upitan zašto takve informacije cure u medije, zamjenik predsjednika HDZ-a uzvratio je kako se sve institucije koje koriste, odnosno imaju klasificirane podatke, trebaju upitati zašto se to događa, zašto informacije iz istraga izlaze van, a onda se iz njih fabriciraju razno-razne (priče).

Iz toga, kaže, iščitava da “sustav moramo itekako protresti, utvrditi otkud cure takve informacije, tko to radi”.

S obzirom na aferu sms-ovi, događaje oko prosvjeda u Vukovaru i sl., novinare je zanimalo radi li se u svemu o unutarstranačkim borbama, odnosno vid li Brkić da nekome u HDZ-u ne odgovara to što radi.

Ne bojim se nikoga

“Kažu da su u strahu velike oči, ja se ne bojim nikoga, ne trebamo se bojati ni našeg naroda, ni hrvatskih branitelja, svatko u demokraciji ima pravo artikulirati svoje stavove, nikakve veze nemam s prosvjedom u Vukovaru”, izjavio je.

Naglasio je pritom kako je Vukovar posebna, bolna rana hrvatskog društva i kako svi moramo imati empatiju prema Vukovaru.

“Lako je iz ove pozicije iz Zagreba razgovarati o Vukovaru, treba tamo živjeti, svaki dan se susretati s braniteljima, silovanim ženama, žrtvama tih strašnih zločina, treba razumjeti i Vukovarce”, naglasio je Brkić, opetujući da je Vukovar “prebolna, preosjetljiva rana da bi se rješavala na ulici, ali da u demokraciji svatko ima pravo izreći svoj stav”.

Brkić nije htio ponavljati izjavu danu u utorak da su “manipulatori iskoristili istragu Uskoka i činjenicu da poznaje bivšega MUP-ova informatičara Franju Vargu kako bi protiv njega iskonstruirali laž da je Vargine usluge koristio za unutarstranačke obračune u HDZ-u”.

“Rekao sam jučer sve, ne bih dodavao bilo kakve izjave, niti bilo što komentirao, pustimo institucijama da odrade svoj posao”, odgovorio je novinarima.

“Ne znam, nisam upoznat s tim”, kratko je uzvratio na pitanje o pisanju jednog medija po kojemu je Varga u trenutku uhićenja tražio da se zove predsjednik Sabora Gordan Jandroković.

Na novinarsku opasku da se pojavila fotografija na kojoj je s Vargom na skupu HDZ-a u Belišću, Brkić je uzvratio kako su “mogli naći neku ljepšu fotografiju, a ne s njime”, te objasnio kako se u kampanjama, kao sa Vargom, slikao i s puno drugih ljudi.

“Ne znam, možda je politički tajnik Nostradamus, ja ne znam”, rekao je na novinarsko podsjećanje da je politički tajnik HDZ-a Lovro Kuščević rekao kako su moguće sankcije ako se nije radilo u korist vlastite stranke.

Upitan je li shvatio to kao poruku sebi, kazao je: “Ništa ja nisam shvatio”.

(Hina)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Sabor – prazno kazalište u kojem glumci igraju neku svoju igru

Objavljeno

na

Objavio

PIXSELL

U višestoljetnim vremenima stranih gospodara, s izuzetkom starojugoslavenskog i endehazijskog razdoblja, postojao je i djelovao Hrvatski sabor, održavajući i simbolički i praktički ideju hrvatske državnosti.

Narod pamti puno zanimljivih anegdota i događaja vezanih uz Sabor, od onog krvavog križevačkog 1397., kada je kralj Žigmund dao pogubiti bana Lackovića i cjelokupno plemstvo, koji ga htjedoše svrgnuti, preko povijesnog, prvog na narodnom jeziku govora Ivana Kukuljevića Sakcinskog 1843. (do tada se u Saboru, kao i u crkvama, govorilo latinski) pa do „vritnjaka“ iliti udarca nogom u zadnjicu koji je 1885. zloglasnom Karolyu Khuenu Hedervaryju plasirao Josip Grižanić.

U Saboru su se sklapale i raskidale državno-pravne sveze. Krleža je na jednom mjestu primijetio da Hrvati svakih četrdesetak godina sklope neki savez pa se onda protiv njega bune, a Vesna Parun se zapitala: ako nam je domovina majka, zašto se tako često preudaje. Matoš je Sabor puno prije Viteza nazvao kokošinjcem, u kojemu se krčme nacionalni interesi.

Da nije bilo Mira Bulja i Milorada Pupovca, u povijest Sabora bio bi upisan još jedan događaj, ovaj put fizički obračun premijera i jednog zastupnika, s tko zna kakvim ishodom. Možda bismo, ne daj Bože, opet gledali reprizu slučaja Hedervary. Bulj i Pupovac su hrabro uz osobni rizik stali između zaraćenih strana i spriječili bratoubilački rat.

A prispodoba s kokošinjcem nikako ne stoji. Kad bi barem Sabor to bio? Primjerenija je usporedba s praznim kazalištem i pozornicom na kojoj su spušteni zastori, iza kojih glumci igraju neku svoju igru koja ne zanima nikoga osim njih samih.

Tamo se donosi, prepisuje i usklađuje mali milijun zakona. Tamo caruje neodgovornost prvog reda. Dobro plaćeni zastupnici ne osjećaju čak ni prisustvovanje sjednicama kao svoju obvezu. U njihovim nastupima dominira neobrazovanost i duhovitost na razini male djece.

Dok su vladajući uvijek spremni odbiti svaki, pa i najkonstruktivniji prijedlog oporbe, dotle oporba djeluje po principu – što gore to bolje, radujući se svakom neuspjehu bez imalo interesa za opće dobro. Prema biračima zastupnici iskazuju krajnji prijezir, osjećajući kako ih je sam Bog postavio na to uzvišeno mjesto, a ne narod svojim glasovima.

Otuda trgovanje mandatima. Njihov Bog je obično šef stranke koji ih stavlja na listu po principu lojalnosti i dodvorništva i kojega su uvijek i u svemu spremni podržati. Promjena takvog stanja vodi putem radikalnih izmjena izbornog zakona, za što, međutim, nitko osim naroda nije zainteresiran.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Beljak HSS pretvorio u crvenije od svega crvenog

Objavljeno

na

Objavio

Vijest glasi: “Zakopajmo sjekire, evo vam ruka – rekao je predsjednik HSS-a Krešo Beljak na sjednici Glavnog odbora stranke pružajući ruku zastupnici HSS-a Ani-Mariji Petin, nakon čega se ona, kaže nam izvor blizak Beljaku, digla i napustila sjednicu, naravno ne uzvrativši rukovanje.

S njom je sjednicu Glavnog odbora napustilo još nekoliko HSS-ovaca, nakon čega su zatražili ostavku predsjednika HSS-a Beljaka.”

Beljakova ostavka – koja nemoguća i nelogična sintagma! Sadašnji predsjednik HSS-a čisti stranku od svih koji su u njoj nešto značili, koji su je simbolizirali i izražavali njezinu političku, pučku i kršćansku bit.

Stvara stranku kakvu želi, vrlo uspješno, a nitko ostavku ne podnosi zbog uspjeha.

Tradicijski HSS utemeljen na narodskim i narodnim vrijednostima pretvorio je u stranku liberalniju od svih liberalnih i crveniju od svih crvenih. A pri tom se služi milovanjem svojih političkih protivnika biranim riječima od kojih obuzima jeza.

Ali bar u nečemu HSS slijedi Stjepana Radića koji je rekao: “Kad je čovjek na umoru, onda je blizu Boga, a kad je u zatvoru, onda je blizu svome narodu”.

A takva bliskost s narodom živi i danas, u onima koji se bore za narod dobivajući uvjetni zatvor zbog provala u automobile.

Milan Ivkošić / VL

 

Beljak iz HSS-a izbacio Zvonka Pongraca predsjednika HSS-a OBŽ i Regije Slavonija

 

 

 

Pobuna u HSS-u: Dio članova Glavnog odbora HSS-a zatražio ostavku Beljaka

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari