Pratite nas

Komentar

BROJKE, SLOVA, SLIKE, CENTIMETRI…

Objavljeno

na

Premda je izbor i odluka o nabavci novih zrakoplova snažno, na velika vrata, ušla u medijski prostor da bi skrenula pozornost javnosti s brojke sudionika prosvjeda protiv ratifikacije Istanbulske konvencije na Trgu bana Josipa Jelačića, verbalni prijepor traje i dalje. Treba mu pokloniti odgovarajuću pozornost ne samo radi prošlosti nego i budućnosti. Najme u prigodi svakog okupljanja na najvećem i najvažnijem zagrebačkom trgu licitira se brojkama, premda je poznata veličina prostora u četvornim metrima i procjena da na jedan četvornom metru mogu relativno komotno stajati četiri čovjeka.

“Svako jutro jedna kajgana” – Komentar Antun Drndelić

U ovom slučaju je procjena moguća jer brojenja nije bilo. Objavljivanje i procjena su rastezljivi kao kauguma. Od policijske procjene od 5.000 do više od šezdeset tisuća od strane sudionika. Komu vjerovati? Policiji se u načelu treba vjerovati jer se radi o instituciji koja je profesionalna i takve procjene vrši u svojem profesionalnom djelokrugu rada. Dojmu sudionika treba također pokloniti povjerenje jer ono što se vidi o tomu se i govori. Povijesno gledano, takvih prijepora na takvoj razini do sada nije bilo, pa ni u sadašnjem intenzitetu u branjenju stajališta.

Činjenica je da nitko nije brojao sudionike, da brojanje nije bilo organizirano, i da će se sve stišati nakon nekog vremena. Upitnici će ostati trajno ubilježeni u pamćenje za neku novu prigodu. Zbog čega? Zbog toga što se aršini mijenjaju ovisno o potrebama politike i snazi i obliku argumenata da neke stvari podrži i napuše, a neke omalovaži i podcijeni. Sjećamo se napuhanog broja sudionika prosvjeda o Stojedinici i procjena o 120.000 sudionika, premda su dimenzije prostora Jelca poznate. I izračunljive.

Ne treba zaboraviti ni slike jer, vele, svaka slika govori više od 1.000 riječi. Slike subotnjeg prosvjeda su fascinirajuće. U vizualnoj usporedbi sa snimkama ostalih prijašnjih manifestacija s procijenjenim sudjelovanjem od oko 100.000 sudionika, nema bitnih razlika. Stoga prevladavaju argumenti policijske i političke, i dakako medijske glasnosti i medijskog zaglušivanja, a svaka od zainteresiranih strana će ostati u svojim rovovima. Osim toga i slike nisu nepodložne manipulaciji pa je pitanje je li se, i kada, netko sjetio koristiti moderne informatičke alate? Stoga će prigodom organiziranja sljedećih skupova trebati na prilazima mjestu događanja prosvjeda organizirati kontrolne punktove za brojenje.

U tome je najmjerodavnija policija pa bi policajci brojali sudionike i u isto vrijeme nadzirali s kojom opremom na prosvjed dolaze. S obzirom da je policija stručna i stroga možda bi ulazna mjesta trebalo demokratizirati tako da uz policiju na kontrolnim punktovima nazoče i predstavnici organizatora. Moderna oprema omogućuje i snimanje svakog tko bude prošao kroz punkt.

Tada će se točno znati koliko je ljudi ušlo u praćeni i nadzirani prostor. U slučaju kao što je bio i subotnji trebalo bi upozoriti sve one koji će biti na tom prostoru, a ne će ili ne žele sudjelovati u prosvjedu da se na odgovarajući način obilježe. Takva bi obilježja trebala odobriti policija. Tako da budu prepoznati na kontrolnim punktovima, kako ih se ne bi brojalo kao sudionike. Isto tako i policajce u civilu. Sve je stvar demokratske procedure u svrhu izbjegavanja prijepora oko eventualnih političkih simpatija ili antipatija u demokratskoj stvarnosti podržanoj medijskom. I osiguravanja vjerodostojnog mjerenja.

Glede mjerenja i centimetara, nešto na kraju. U vicevima, ali i neozbiljnim razgovorima i ostaloj komunikaciji takve vrste, što će primjenom Istanbulske konvencije potpuno nestati je da su u nekim, u stvari u onim, stvarima važni centimetri. O tomu bi se dalo danima raspravljati i zaključivati, ali nekako je najbliža istini reakcija na takve razgovore Bare/Bareka iz jednog „bradatog“ vica, koja u smislu centimetara reagira – vrak ti centimetre, jes’ da nisu nevažni, ali je važno, najvažnije da su veseli, razigrani i neumorni…

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hebrang: Vrijeme je za lustraciju hrvatske povijesti, za sve pa i za pozdrav ‘Za dom spremni’

Objavljeno

na

Objavio

Izjavu predsjednice kako je ”pogriješila tvrdeći da je pozdrav ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav” za Direktno.hr komentirao je prof. dr. Andrija Hebrang, bivši potpredsjednik Vlade i HDZ-a, ratni ministar zdravstva, a kasnije i obrane, čovjek koji je od prvoga dana javno podržavao:

”Gospođa Predsjednica u svojoj procjeni da bez otklona prema lijevo liberalnoj ljevici kojoj hrli sve više Hrvata ne može dobiti drugi mandat, odrekla se i pozdrava ‘Za dom spremni’. Smatram da je njezina odluka o otklonu ispravna, jer sve više naših ljudi na svim razinama biraju one ‘lijevije’, ali o pozdravu treba još raspravljati. Je li ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav, povjesničari se spore-spominju primjere Zrinskoga, bana Jelačića i druge- ali je točno da je kontaminiran za vrijeme NDH zbog njezine suradnje s fašistima i nacistima. Postoji spornost tog pozdrava čak i u zaključcima  Vijeća za suočavanje s prošlošću, čiji članovi, iako neravnopravno odabrani, preporučuju da je pozdrav ‘Za dom spremni“ dopustiv u iznimnim situacijama”, kaže dr. Hebrang.

No, dodaje:

”Doduše, to jednostrano Vijeće potpuno abolira zločinački simbol crvene petokrake, tvrdeći da je imala pozitivnu ulogu u Drugom svjetskom ratu. Preostaje nam  pitanje, je li razdoblje toga rata jedino važno za povjesna stajališta?! Nije li ta crvena petokraka, u koju su mnogi u nas još uvijek zaljubljeni, poslije rata dobila savim drugačiji predznak, jer su pod tim znakom dubijene u miru stotine tisuća ljudi bez suđenja? Uostalom, kao i u nedavnoj srpsko-crnogorskoj agresiji”.

Hebrang nadalje objašnjava:

”Pozdrav ‘Za dom spremni’ doživio je drugačiju sudbinu. Taj je pozdrav u srpsko-crnogorskoj agresiji postao antifašistički! Naime, ta je agresija imala sva obilježja fašizma, uključivši strategiju ubijanja civila kao primarni cilj. To dokazuje i naša evidencija identificiranih civilnih žrtava i to je jedini rat u kojemu je ubijeno više civila nego vojnika. Naime, po evidenciji i identifikacijama Glavnog sanitetskog stožera RH, srpsko-crnogorski agresor ubio je 7263 civila, od čega su 43,8% žene i 4,8% djeca, dakle polovina ubijenih su žene i djeca! Njihova artiljerija srušila je 14 bolnica, uništila hrvatsko gospodarstvo za desetljeća u naprijed. Na taj fašizam ustala je hrvatska mladost koja je pozdravljala s pozdravom ‘Za dom spremni’.

Prisjeća se i ovoga:

”Moj prvi susret s tim pozdravom bio je na istočnom slavonskom bojištu, gdje su ga pod kišom granata rabile hrabre jedinice HOS-a. Poslije sam ga čuo na bojištima Posavine, zapadne Slavonije, prilikom slobađanja Kupresa, ali i u okruženoj Srednjoj Bosni i svugdje gdje sam sudjelovao u ratnom sanitetu. Nitko nije te momke zbog pozdrava kritizirao, nego su im zahvaljivali na hrabrosti što su se oduprli novovjekom fašizmu. Zato su i hrvatski sudovi oslobodili Marka Perkovića Thompsona koji je taj pozdrav uvrstio u jednu od najljepših domoljubnih pjesama.

Što zaključiti? Povijest ne počinje i ne završava na Drugom svjetskom ratu. Barem ne za Hrvatsku, koja je stvorena i obranjena od srpsko-crnogorske fašističke agresije i to razdoblje bi se konačno trebalo vrednovati u povijesti. Jer, u tom ratu zauvijek je obranjena neovisna Hrvatska i za Hrvate i sve građane koji u njoj žive i vole je, nema važnijeg povijesnog razdoblja. Zato to razdoblje treba poštivati i objektivno vrednovati. Vrijeme je za lustraciju hrvatske povijesti, za sve  pa i za  pozdrav ‘Za dom spremni’, piše Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek – Odnosi između europskih država i SAD-a se radikalno mijenjaju

Objavljeno

na

Objavio

Ovogodišnja minhenska sigurnosna konferencija, koja je danas završila, potvrdila je koliko se radikalno mijenjaju odnosi između europskih država i SAD-a, te napukline u američkim odnosima ne samo s EU nego i sa Sjevernoatlantskim savezom.

Uzajamne optužbe SAD-a i EU, prvenstveno Njemačke, nisu se nimalo ublažile i sve su ozbiljniji izgledi da u budućnosti dođe i do dramtičnih promjena u ionako vrlo zategnutim odnosima. Angela Merkel je išla toliko daleko da je izravno upozorila kako se svjetski poredak raspada. SAD duboko zamjera Njemačkoj suradnju s Rusijom, od koje Njemačka ne odustaje i brani Rusiju kao partnera, dok SAD istovremeno zahtjeva da se Europska unija povuče iz nuklearnog sporazuma s Iranom.

Trump je već ranije doveo u pitanje treba li NATO riskirati rat zbog Crne Gore, koja je uzeta kao primjer male članice koja po Trumpovom viđenju nema što pridonijeti NATO-u. Njemačka ministrica obrane je na konferenciji pak naglasila da je zajedništvo i pouzdanost temelj NATO-a, a ne samo financijska izdvajanja za obranu, iako Njemačka, za razliku od većine članica, pa i Hrvatske, još nema planova kako doći do izdvajanja 2% BDP-a za vojsku do 2024.

Da se ne spominje propast INF sporazuma o nuklearnom oružju između SAD-a i Rusije, nakon što se Trump iz njega povukao, a što povećava izglede za povratak nuklearnih projektila srednjeg dometa u Europu.

Američke svađe nastavljene su i s Turskom, kojoj je Mike Pence zaprijetio da neće dobiti PZO sustav Patriot ako preuzme ruske S-400, a već joj se od ranije prijeti otkazivanjem isporuke lovaca F-35, što je dio američke politike nametanja sankcija državama koje financijski surađuju s američkim suparnicima poput Rusije, Kine ili Irana. I dok se glavna franko-njemačka os EU sve više odvaja od Trumpove Amerike, suverenističke europske države kojima ne odgovara briselski diktat u njemu pronalaze saveznika, poput Poljske i Mađarske, a u različitim stupnjevima i ostale članice Inicijative tri mora, koje je Hrvatska dio.

U ovako kaotičnim okolnostima odabrati stranu za Hrvatsku je težak izazov, no svakako bi trebalo jačati savezništvo s ostalim zemljama Inicijative. Nama je nužna snaga za ravnopravne pregovore s briselskim institucijama, a ne samo prihvaćanje njihovih naputaka. Složenost situacije otežava i novi odabir borbenog aviona za HRZ, a američka blokada koja je upropastila nabavu Baraka težak je udarac koji prisiljava na još ozbiljnije razmatranje do prije par mjeseci jednostavne odluke. Odabirom će se odlučiti ne samo buduća moć HRZ-a, već i politički blok u koji će se Hrvatska smjestiti, što bi u budućnosti moglo biti od životne važnosti za naciju, jer nemoguće je predivdjeti do kada će jačati centrifugalne silnice unutar NATO-a i EU, komentirao je Jan Ivanjek.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari