Pratite nas

Broz je dopustio zločine u Bleiburgu

Objavljeno

na

Ovih dana obilježavamo još jednu krvavu obljetnicu – Bleiburg, 15. svibnja 1945. U vrijeme komunizma o tome se nije smjelo govoriti ni pisati. Tek kad je oslobođena Hrvatska, ipak smo nešto više mogli saznati o toj poratnoj i krvavoj represiji, iako je  to još daleko od istinskog rasvjetljavanja cijelog ovog slučaja.

Drugovi ga slave za dijela kojeKao prvo, još uvijek ne znamo kakva je u tom partizanskom krvavom piru bila uloga i značaj Josipa Broza, odnosno tzv. krvave ekstremne ljevice. Većina povjesničara ni nakon toliko godina još uvijek ne ulazi u bit problema, pa se ovog zločinca, i nakon njegove smrti, 1980., i dalje slavi i uzdiže. A tko to čini? Uglavnom oni čiji su pojedini članovi obitelji itekako zaslužni za smrt, nakon što su prestale oružane borbe, za stotine tisuća nevinih ljudi. Obično se ovu tragediju hrvatskog, ali i ne samo našeg naroda, nastojalo prikazati  kao da se radilo o osveti nekih neodgovornih oficira pobjedničke vojske. Međutim, riječ je ipak bila o masovnim ubijanjima koja su tada smišljena u najvišim vrhovima političke vlasti, na čijem je čelu bio Josip Broz.

Stoga oni koji i danas tvrde da ovaj kumrovečki metalac nije znao za ono što se događalo u Bleiburgu, kao ni na “križnim putovima”, najobičnija je laž, tim prije što je i sve smišljeno u njegovoj zločinačkoj kuhinji. Partizani su se, kao pobjednici, svirepo osvećivali, a tako su mahom radili i u nekim drugim zemljama nakon pobjede nad fašizmom.

Ono što je  ipak najžalosnije je činjenica da su najviše stradali nevini civili, što znači da se bijes i mržnja pobjednika obrušavala na pogrešne, na one koji, realno gledajući, nisu ni mogli biti krivi za mnoge zločine, jer se, kao i uvijek, dogodilo da su glavni krivci, mnogo prije nego što je postalo prekasno, uspjeli pobjeći s opasnog područja.

Umjesto njih, stradavali su nedužni, mali i nebitni, anonimni pripadnici vojnih snaga koje su izgubile rat. Još živi, bivši partizani i udbaši, poput Manolića, tvrde da se nakon rata trebalo obračunati s onima koji su ostali, ali zaboravlja, jadnik, da je među njima bilo najviše žena, staraca i djece. Ali, sve do dana današnjega nitko nije odgovarao za smrt stotine tisuća nevinih ljudi, pa sve ispada da je bilo “normalno” da su ekstremni ljevičari, predvođeni zločincem Brozom, samo “spašavali” narod od neprijatelja, koji se tobože nije želio predati. Kad je ugledni hrvatski redatelj Jakov Sedlar snimio igrani film po scenariju Ivana Aralice “Četverored”, diglo se nebo i zemlja. A u tom odličnom filmu, za kojeg slobodno možemo reći da se “ne smije” više javno prikazivati ni danas, prikazana je samo istina o zlodjelima Brozovih zločinaca.

Oni koji su prošli “križne putove” tvrde da Sedlar nije prikazao ni 30 posto od onoga što se stvarno događalo u Bleiburgu, pa nam je sam Sedlar rekao da namjerava ponovno snimiti film na istu temu, ali da tada uistinu ne će štedjeti nikoga, a najmanje partizanske krvnike. No, kako bilo da bilo, ostaje pitanje – zbog čega se hrvatski povjesničari još uvijek nisu prihvatili ove teme kako treba, a ne da neprestano nešto “frfljaju”, kao da nije prošlo dovoljno vremena  da se ustanovi koje su partizanske jedinice i njihovi komandanti  (s crvenom petokrakom na glavi!) imali udjela u tom zadatku, te kojim su ga sredstvima obavljale.

Bez obzira što postoji niz svjedočanstava o Brozovom krvavom piru, ljudi se i dalje boje govoriti što su prošli i doživjeli. Takav strah im je “usadila” Udba, čiji su pripadnici na početku stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države bez ikakvih provjera jednostavno prešli na hrvatsku stranu, pa eto ih danas tu među nama. Oni i samo oni podmeću, izmišljaju i progone i mnoge sudionike hrvatskog Domovinskoga rata, a školu su i te kako savladali u vrijeme vladavine Broza.

Slovenci se bore da se otvore arhivi  Udbe, a što čekamo mi?

A što se to događalo u Bleiburgu, kad su partizani, odnosno lijevi ekstremisti, progonili kao zvijeri, nevine ljude? Župnik Mirko Štoković iz Istre ovako je opisao jednu zgodu s križnoga puta, koja najbolje i najbolnije govori kako je bilo:

–          “Prolazeći mostom preko Drave i cestom uz Dravu sjetio sam se nečuvene tragedije, kad je mlada majka, vraćena u koloni u Bleiburg, slomljena od očaja, pograbila starijeg sinčića i bacila ga u virove Drave koja ga je odmah progutala, dok se je mlađi sinčić svom snagom držao za skut haljine i zapomagao: “Mama, nemoj!”, “Mama, nemoj!”, ali je ona držeći ga čvrsto uza se, skočila u Dravu koja je sve troje progutala i odnijela u nepoznati grob.”

Ti “križni putovi” ili “marševi smrti” ni danas se ne uče u školama. Nema ni istinskih dokumentarnih filmova, svi kao da bježe od te teme. Oni koji su i danas živi, a bili su sprovodnici koji su pratili kolone pješice ili na konju, također šute, ili bolje rečeno to smatraju kao neko “junačko djelo”, iako su nevine zarobljenike  vodili od Bleiburga, pa do Makedonije, učetvero,  ušestero ili čak osmeroredovima, neprestano ih iscrpljujući, i glađu i žeđu, bolesne i bez zdravstvene pomoći. Kad bi se netko iz te kolone srušio, taj bi na istom tom mjestu završio svoje putovanje, jer Brozovi stražari nisu imali ni ranjene, ni nemoćne na putu. Od logora do logora stizali su samo oni koji su se mogli kretati na vlastitim nogama. Tko je pao bio je strijeljan na licu mjesta, ponavljali su baš svi koji su u kolonama križnog puta prošli makar i nekoliko stotina metara. Kad su takve kolone prolazile nekim mjestom često su ih dočekivali mještani, pa im nudili mlijeko i drugo. Međutim, nisu znali da je najčešće mlijeko bilo zatrovano, pa su mnogi i umrli zbog toga.

Strašne su zločine činili Brozovi partizani, i nakon II. svjetskog rata. I zbog toga nitko nije odgovarao. Neprestano se spominju samo zločini ustaša, poglavito u Jasenovcu. A što je s ovakvim i sličnim zločinima nad nevinim stanovništvom, kad se dopuštala eliminacija svih nepoželjnih, bez pismene zapovjedi?

Stoga je smiješno kad danas slušamo o zlodjelima “ekstremne desnice”, dok se ona lijeva uopće ne spominje, ili se spominje tek kao nešto značajno i dobro.

Ako za ništa nije kriv, dovoljno je da Broz, ali i njegovi sljedbenici, odgovaraju za strašne zločine nad civilima, ali kako će odgovarati kad jedan od istaknutijih hrvatskih političara reče kako su “lijepe partizanske kape”, te da su one  “poruke ljubavi i mira!”

Mladen Pavković/kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Jandroković: Očekujem da ćemo u petak s minimalno 77 glasova potvrditi novoga ministra gospodarstva

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković rekao je u ponedjeljak ispred Banskih dvora kako očekuje da će se do petka znati tko će biti novi ministar gospodarstva i potpredsjednik vlade te je istaknuo da je HDZ na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem stabilan.

“Očekujem da ćemo u petak s minimalno 77 glasova potvrditi novoga ministra gospodarstva. Očekujem jedan dobar radni tjedan koji će završiti Općim saborom u HDZ-u”, kazao je Jandroković ulazeći u zgradu Vlade na Markovom trgu.

Upitan hoće li novi ministar biti Darko Horvat, rekao je da će se sve znati na vrijeme.

Zatražen za komentar izjave predsjednika HSLS-a Darinka Kosora da će podržati većinu samo dok je Andrej Plenković predsjednik HDZ-a i vlade, Jandroković je rekao kako će se sve vidjeti na Općem saboru HDZ-a.

“Sve ćete vidjeti na Općem saboru HDZ-a koji će demonstrirati snagu stranke i snažnu potporu premijeru. Onda će vam sve biti jasno”, rekao je.

Dodao je i da pozicija Andreja Plenkovića zbog cijele afere nije uzdrmana. “Ovaj tjedan pokazat će sve i završiti na zadovoljstvo HDZ-a i svih onih koji smatraju da HDZ treba nastaviti voditi Hrvatsku”, zaključio je.

U Banske dvore je ranije ušao ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić kojeg, u novoj kadrovskoj križaljci Vlade nakon ostavke Martine Dalić, mediji spominju kao mogućeg novog potpredsjednika vlade.

Kao mogućeg novog ministra gospodarstva spominje se pak Darka Horvata koji je u Vladi premijera Tihomira Oreškovića, kad je čelni čovjek HDZ-a bio Tomislav Karamarko, obnašao dužnost ministra poduzetništva i obrta.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Osijek: Za poticanje poduzetništva više od šest milijuna kuna

Objavljeno

na

Objavio

Za aktivnosti poticanja poduzetništva u ovogodišnjem proračunu Osječko-baranjske županije bit će osigurano 6,2 miljuna kuna, što je dva milijuna kuna više nego prošle godine, a samo u pet javnih poziva, raspisanih u svibnju, za različite vrste poduzetničkih potpora, osigurano je 2,1 milijuna kuna, izvijestili su u ponedjeljak u Županijskoj upravi.

Pročelnica Upravnog odjela za gospodarstvo Ivana Katavić-Milardović rekla je na konferenciji za novinare kako je, od pet raspisanih javnih poziva, najviše novca, 1,5 milijuna kuna, planirano izdvojiti za pokretanje, razvoj i unaprjeđenje poslovanja, odnosno za aktivnosti kupnje, obnove ili opremanja poslovnih prostora, nabavu alata, strojeva i opreme, uključujući i informatičku opremu.

Ostale potpore odnose se na razvoj i primjenu inovacija, organiziranje seminara radionica i drugih oblika obrazovanja poduzetnika, organizaciju i nastupe na sajmovima i stručnim skupovima te savjetodavne usluge postojećim i potencijalnim poduzetnicima te poduzetnicima početnicima, dodala je Katavić-Milardović.

Osječko-baranjska županija ukupno ima 11 programskih aktivnosti s više od 30 projekata poticanja poduzetništva.

S obzirom da je prošle godine bilo slučajeva nenamjenskog trošenja sredstava koja su poduzetnici naknadno morali vraćati ili ih nisu stigli utrošiti u predviđenom roku, model je u ovogodišnjem javnom pozivu promijenjen pa će poduzetnici najprije uložiti i onda se javiti na javni poziv za dodjelu potpore, pojasnila je.

Župan osječko-baranjski Ivan Anušić ocijenio je kako se poduzetništvu i obrtništvu mora davati ne samo načelna i formalna, nego i konkretna financijska potpora. Uvjeren je da će se poticaji poduzetništvu i idućih godina povećavati, ne samo iz županijskog proračuna, već i od nadležnih Ministarstava te EU fondova. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati