Pratite nas

Razgovor

Bruna Esih: Na mojoj listi će biti ljudi koji su najveći stručnjaci u svom području, ljudi bez ikakvih repova i simbolizirat će nešto

Objavljeno

na

‘Ova je priča krenula spontano, gdje to vodi ekipu, to je budućnost i ja to ne bi ostavljala ni svojoj osobnoj procjeni’, poručila je Esih u RTL-u Danas

42-godišnja Splićanka Bruna Esih, kći nekad istaknutog HDZ-ovca prije saborske karijere, 15 je godina radila na Institutu Ivo Pilar.

Birači su je u zvijezde lansirali prije godinu dana kad je na HDZ-ovoj listi kao nezavisna osvojila 10 i pol tisuća glasova.

U stranke ne želi, majka je troje djece, a njezini politički satvovi su jasni. Uz najbližeg prijatelja Hasanbegovića predstavnica je generacije nove desnice.

U ekskluzivnom intervjuu u RTL-u Danas Bruna Esih otkriva prave razloge svoje kandidature na mjesto gradonačelnice Zagreba.

Zašto ste toliko dugo čekali s objavom kandidature?

Osobno nemam dojam da je trajalo toliko dugo, posebice jer smo tek neki dan čuli da je HDZ izašao sa svojim kandidatom. Jedine dvojbe su bile vezane za moj obiteljski status.

Vaša kandidatura stvorila je pravu pomutnju u poličkim krugovima, zašto?

Ne vidim razloga za to pošto sam se nastavila ponašati u skladu s vrijednostima koje sam predstavila i na parlamentarnim izborima i kasnije u Saboru. Uvijek sam upoznavala stranačko vodstvo sa svojim namjerama. Pomutnja nastaje možda zbog privatnih razloga kod pojedinaca.

Jeste li vi dovoljno čisti da razbijete redove u gradu Zagrebu?

S jedne strane, ja sam osoba koja u utrku ulazi s najmanje političkog iskustva, s jedne strane to može biti i nedostatak. Ali tu je to velika prednost jer su ostali kandidati već bili u nekoj priči vezanoj uz Bandića. Iskustvo nikada nije garancija stvarnih promjena.

Hoćete li imati dovoljno jak tim?

Na mojoj listi će biti ljudi koji su najveći stručnjaci u svom području, ljudi bez ikakvih repova i simbolizirat će nešto.

Opisuju vas kao desničarku. Vrijeđa li vas negativni prizvuk koji ide uz to?

Mene osobe ne smeta, to je jedna iznimno zastarjela terminologija.Ne doživljavam se takvom. Normalna sam osoba i političarka s vrijednostima koje su u skladu sa sadašnjošću i budućnošću.

Bruni Esih smo u studiju pustili izjavu premijera Andreja Plenkovića:

“Ono što mi je interesantno je da to dolazi u trenutku kada HDZ ima postotke kakve godinama nije imao 32, 33, 34, 35, stabilnu parlamentarnu većinu, stabilnu vladu koju vodimo u dobrom smjeru, gdje profiliramo stranku čvrsto na desnom centru. Ako se ona ne pronalazi u tome, onda ćemo malo razgovarati i zapitati se kako je pristala doći na listu i dobiti šansu da bude u hrvatskom Saboru”.

Upitali smo Esih kako to komentira.

Ja također smatram da premijer i ja porazgovara jer je prošlo neko vrijeme i nismo dosad razgovarali. To je moj izbor i to nije nikakav sukob, niti s HDZ-om niti bilo kojim kandidatom.

Ne krijete prijateljstvo s Hasanbegovićem, podržava li vas?

Prijateljstvo s Hasanbegovićem nikad nisam skrivala, on je moj dugogodišnji suradnik i prijatelj, svakodnevno se nalazimo. Uvijek sam imala njegovu podršku i on moju. On je član HDZ-a i namjerava to ostati. Mislim da zbog toga on ne bi trebao imati problema.

Teorije da je ovo početak formiranja desnice unutar HDZ-a?

Ova je priča krenula spontano, gdje to vodi ekipu, to je budućnost i ja to ne bi ostavljala ni svojoj osobnoj procjeni.

Bruna Esih: Ponudit ću alternativu političkoj sceni

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Tihomir Dujmović: Klopka koja bi mogla Milanovića dovesti na Pantovčak

Objavljeno

na

Objavio

Razgovor s novinarom i publicistom Tihomirom Dujmovićem

Sljedeći tjedan očekuje nas premijera nove predstave Tihomira Dujmovića „Mali noćni razgovori ljevice i desnice“ nastale na temelju istoimene knjige. S Dujmovićem smo razgovarali o samoj predstavi, ali i o političkim aktualnostima vezanima uz dolazeće predsjedničke izbore.

Sljedeći tjedan očekuje nas premijera Vaše nove predstave „Mali noćni razgovori ljevice i desnice“. Što ćemo gledati?

Mali noćni razgovori ljevice i desnice“ u prvom redu je knjiga koja je predložak za predstavu. Riječ je o dva umirovljenika u Novom Zagrebu koji čekaju lift u svojoj zgradi i tu započinju konverzaciju. Odmah se vidi da je jedan lijevih, a drugi desnih svjetonazora. Kad lift napokon stigne lijevi poziva na kavu desnog i u tom prvom razgovoru gdje obojica ukratko pričaju svoje biografije vidljivo je da se radi o dvoje iznimno upućenih ljudi u povijest.

Jedan je cijeli život radio u sveučilišnoj biblioteci i nastupa tezom „pročitao sam svu povijesnu literaturu o ovih 50 godina komunizma“, drugi je pak kao emigrant bio bliski suradnik Vinka Nikolića i njegov je credo „meni je znate do ruku došlo gotovo sve što je u emigraciji napisano od 1945. do danas“.

Nakon takvog upoznavanja lijevi poziva desnog: “Susjed, Hrvati vidite nisu nikada do kraja izrazgovarali svoje povijesne tragedije, pogotovo to nisu radili iskreno jer su uvijek kalkulirali. Vi i ja koji smo eto prešli 80-tu godinu života, fakat nemamo prostora za kalkulaciju. Možemo li mi obaviti taj povijesni razgovor od kojeg nam narod bježi? Ali, iskren molim, tako da sve moguće argumente stavimo na stol? I vaše i moje!“.

I tako se oni sastaju noćima, kad dan i dnevne obveze završe, sjedaju za stol i temeljito raspredaju o modernoj povijesti, nerijetko do zore. Dakako, kreću od desetog travnja, a završavaju sa dočekom vatrenih na trgu Bana Jelačića. Razgovor je posve otvoren, za hrvatske prilike čisti raritet.

Lijevi se brani kako su grješke desnih limitirale hrvatsku ljevicu tvrdeći da su oni u prvom redu stvarali posve novi svijet i da se uopće nisu obazirali na relacije koje su danas važne, „važno nam je bilo da ukinemo svijet u kojem prodavačica u Konzumu ima 3 tisuće kuna plaće, a gazda helikopter i jahtu“, desni pak tvrdi „ razumijem da ste rušili Pavelića, ali narod vam nikad neće oprostiti što ste srušili državni okvir“.

Žestoka je rasprava poglavito o tome tko je zapravo prodao Dalmaciju, a sukus predavanja desnoga je ovaj: „Gledajte, vi ste toliko liudi ubili i protjerali da su na hrvatskoj sceni ostali samo komunisti, oni iz 45-te, oni iz 71- i ovi Račanovi. Neki su progledali, više neki manje, ali u suštini to su sve – bivši komunisti. A s ljudima koji istinski nisu htjeli hrvatsku državu, s ljudima koji su u mladosti hapsili svakoga tko bi slova o hrvatstvu progovorio, ne možete napraviti bolju državu od ovakve. Zato je hrvatska država u ovakvom stanju“.

Razgovor je mučan i težak na momente, ali predstava završava optimizmom. Završava nadahnutim govorom desnog sugovornika koji kad vidi pola milijuna mladih na dočeku vatrenih zaplače od sreće i kroz suze jednog 80-togodišnjaka kaže: „Vrijedilo je, bilo je krvavo, bilo je jezivo, ali vrijedilo je… prenijeli smo baklju hrvatstva mladim generacijama i nikad se više neće ugasiti… nikada… trijumf je ipak rezerviran za nas… pobjeda je naša jer srce ove naše bitke, hrvatsku državu, vi niti u snu niste htjeli… ne samo da je ona tu, nego je pola milijuna mladih koji vjerojatno ništa ne znaju o ovim našim temama izašla na hrvatske gradove i kliče Hrvatskoj i hrvatstvu….vi ste ih tjerali pola stoljeća da pjevaju partizanske pjesme. a na Trgu Bana Jelačića iz grla pola milijuna Hrvata se ori „zovi samo zovi“… e, to je trebalo doživjeti…. sada, sada, e sada, ja mogu mirno na Mirogoj.“

To je i sadržaj predstave?

Mali nocni razgovori

Da, sve to imate i u predstavi. ali je redatelj Želimir Mesarić kako bi dinamizirao taj razgovor, predstavu postavio tako da dva povjesničara vode TV debatu o povijesti dakako s istim dijalozima. Lijevog igra Vinko Kraljević, fenomenalno, desnog igra Tomislav Martić uistinu originalno i od prve sekunde je furiozan.

Voditeljicu TV debate vodi Lucija Dujmović, a kćerku desnog, koji je povratnik iz Njemačke igra Petra Tunjić. Na premijeri će u trenutku završnog monologa desnoga izći „Zaprešić boysi“ i odpjevati „Igraj moja Hrvatska„ i „Neopisivo“ i to je zapravo sam vrhunac predstave.

Redatelj je rekli ste Želimir Mesarić?.

Da, Mesarić nakon dužeg vremena potpisuje jedan kazališni projekt kao redatelj, mislim da je sjajno postavio predstavu, a dramaturginja je naša ugledna teatrologinja Mira Muhoberac koja je odlično izbrusila likove.

U predstavi, dakle. govorite o nikad raspravljenim temama. Nameće mi se u tom kontekstu pitanje: nije li se pomirba iz devedesetih na kraju pretvorila u sredstvo za prijenos moći bivših struktura u samostalnu državu?

Apsolutno. U tom kontekstu možemo reći kako je nedavno na jednoj mojoj promociji u Osijeku ustvrdio Andrija Hebrang da faktički pravih izbora 90-te nismo ni imali! Jer na prvim izborima nije nastupila stranka originalnih članova koji su donijeli neki novi mentalitet, novu energiju i nove ljude već je 85 tisuća članova partije prešlo u HDZ i od prvog dana vodilo glavnu riječ! Sve stara ekipa!

Zato prave pomirbe nismo niti imali. A jer su takvi došli kao glasnici promjena, zato nismo iskopali više od pet posto zaklanih 1945-te. To je taj detalj koji se spominje u predstavi,a posebno ću ga razrađivati u jednoj monodrami koju spremam za zimu, onaj detalj koji je tu gola istina: sve što je hrvatski disalo 1945-te, sve je ili ubijeno ili protjerano! Zato je danas Hrvatska ovakva!

Naime, ovdje su ostali živjeti hrvatski jugoslaveni, zatim Hrvati koji su bez osobitog otpora prihvatilli Jugoslaviju i sve što uz nju ide, oni dakle koji su pristali na sve što se nudilo i prilagodili su se, ostala je živjeti domobranska svijest, sjećate se onoga „oj Dinamo ne buš prvi“, on navija za Dinamo, ali ne vjeruje jer nema nikakvog samopouzdanja da možemo biti prvi i ostala je šaka istinskih Hrvata.

To je u isto vrijeme bila i politička Hrvatska 1990-te godine. To je politički dočekalo 1990-tu. I da se nije pojavio jedan od te šake preživjelih istinskih Hrvata, kao što je bio dr. Tuđman koji je savršeno shvatio gdje živi i koga ima na raspolaganju, mi bi završili na Bleiburgu. Ovaj put zauvijek. Nisam to tada shvatio, ne sramim se to priznati, uistinu nisam tako duboko vidio. Ali, od kada sam to spoznao, ja o tome ne mogu šutjeti. I jer o tome i svemu što to prati ne šutim, dobio sam od trećeg siječnja 2000. desetke otkaza…

Kada su druge izvedbe i planirate li turneju po Hrvatskoj?

Dakle, premijera je 26. rujna, prva izvedba za građanstvo je idući dan, 27. rujna, u petak. U Zagrebu igramo 5., 11. i 29. listopada, između toga imamo dogovoren nastup u Splitu i još nekoliko predstava u Dalmaciji. Potom idemo u Osijek, a dogovoren je za sada i nastup u Zaprešiću. Onda idemo širom Hrvatske, a dobili smo i neke pozive hrvatskih zajednica iz Njemačke.

Očekuju nas predsjednički izbori. Kako gledate na do sada istaknute kandidate?

Gledajući kako raste rejting Zoranu Milanoviću sve se više držim gesla: bilo tko samo ne on! Ja sam doista bio kritičan prema Predsjednici i mislim da je povukla neke nevjerojatne poteze, ali sotonizacija hrvatske Predsjednice izravno otvara vrata pobjedi Milanoviću.

Naime, ako će se nastaviti sotoniziranje Kolinde u nekim medijima, onda ćete kod jednog dijela desne publike stvoriti uvjerenje da ako Škoro ne uđe u drugi krug da je zapravo svejedno tko će pobijediti. Tih nakana ima, takvih medija ima i to sve skupa vodi Milanovića ravno na Pantovčak!

Nije problem zaključiti da je aktualna Predsjednica u političkom i osobito u nacionalnom smislu u zadnjoj četvrtini napravila neke katastrofalne poteze. Iz neznanja, nagovorena na rubu vanjskopolitičkog reketa Bruxelesa ili tko zna iz kojih razloga, ona je s nekim potezima istinski razočarala. Da je ona Vučića morala pozvati to čak i mogu razumijeti, ali da je morala dopustiti da se on ovako iživljava, to ne razumijem i ne prihvaćam. Osim toga, mi s tim posjetom nismo dobili baš ništa, osim ove sramote.

S druge strane, valja iznimno cijeniti Kolindu jer je s Jadran Baltikom ponudila Hrvatskoj operativni odlazak sa zapadnog Balkana. Znate, samo je ona zapadni Balkan iz hrvatske perspektive zvala „back yards“! To nikad nismo čuli do pojave Kolinde Grabar Kitarović i ja sam je zbog toga i cijenio i branio i zagovarao.No, povukla je kažem, nakon toga neke poteze koji su mi bili odiozni i to sam napisao i o tome sam govorio i pisao.

Što imamo umjesto nje? Mog dragog susjeda iz Gračana, Miroslava Škoru. Sjajan čovjek, politički Hrvat prvog reda, izvrstan biznismen, perfektan pjevač, ali u međunarodnim relacijama Škoro niti ima niti će imati težinu koju ima Kolinda Grabar Kitarović. To je realno, to je glas razuma, bez obzira što je meni Škoro emocionalno prirasao srcu… Ali u tom zvjerinjaku međunarodne zajednice nitko ne može do Trumpa ili Putina prije od Kolinde i to treba uvažavati i to treba cijeniti. Škoro je u kampanji donio uistinu pohvalnu ambiciju o promjeni predsjedničkih ovlasti i kad detaljno pročitate taj prijedlog vi vidite da je on izvrstan.

Škoru je teško vidjeti kao velikoga međunarodnog igrača, ali se on nudi biti ustrajnim zastupnikom nacionalnih interesa i u tome je posve uvjerljiv. I molim, birajte, birajte ljudi između ovih dviju relacija! Ali, širiti faktički mržnju prema Kolindi znači okupljati one birače oko Škore koji iz tog bijesa i mržnje neće u drugom krugu zaokružiti Kolindu ako ona umjesto Škore bude u drugom krugu. To stavlja predsjedničku lentu oko vrata Zoranu Milanoviću.

Političaru i čovjeku čija nas je Vlada manijakalno zadužila, govori se o deset milijardi eura, čovjeku koji nas je osramotio kao nikad nitko u priči o lex Perković, Milanoviću, koji je na invalide poslao specijalce, među njima i jednog aboliranog Martićevca. S takvim stanarom Pantovčaka, s takvim predsjednikom hrvatske države, mi možemo očekivati samo najgore.

Dobro, ali nitko s desnog spektra valjda ne želi pobjedu Milanovića, to je jasno…

Načelno je to tako, ali pogledajte kuda nas vodi atmosfera koja se stvara! Vidite, ako vi svaki dan vrištitie da je Kolinda mjera gluposti, antihrvatstva i gafova svake vrste, onda ćete vi na taj način formirati jednu vojsku birača koji će ako u drugi krug idu Milanović i Kolinda reći: gle, ako ne može Škoro biti predsjednik, onda je meni svejedno tko će pobjediti, ja neću izaći na glasovanje u drugom krugu! Ta klopka i ta definicija i stvaranje takvog raspoloženja vodi Milanovića ravno na Pantovčak. To je moj opsesivni strah. Jer, ako vi do te razine sotonizirate Kolindu kako to rade neki mediji onda vi svoju publiku tako odgajate da će ona demonstrativno odbiti u drugom krugu glasovati za nju. A taj detalj stvarno stavlja lentu oko vrata Milanoviću.

Mislite li da oni koji je sotoniziraju, to rade namjerno?

Ne znam! Kao ni vi ne želim vjerovati da je tako. Ja samo hoću reći: neka glasači desnog spektra glasujuju u prvom krugu za koga god žele, ali molim vas da u drugom krugu glasujete za onog kandidata desnice koji ode u drugi krug, ako ne želite ponovo gledati scene gdje abolirani martićevac na trgu svetog Marka mlati Đuru Glogoškog. Dakle, borite se, glasujte kako god hoćete, ali ne dopustitie da se zlo vrati…

Milorad Pupovac ponovno je u fokusu medija…

Da, ta se farsa nastavlja. Puipovac nas ucjenjuje, Pupovac nas vrijeđa, Pupovac je zadobio status koji mu ne pripada i to iritira. Tu temu treba temeljito staviti na stol. Treba jasno i glasno reći da hrvatski Srbi ne moraju biti dio svake hrvatske vlasti. Ne moraju! A do sada su ovako ili onako nakon Tuđmanove smrti bili dio svake izvršne vlasti. Pokazuje se da kad god je Pupovac dio aktualne izvršne vlasti da je naša ukupna politika zapravo hrvatsko-srpska jer njegova tri ucjenjivačka glasa redovito Hrvatsku u ukupnosti vraćaju natrag na Balkan.

Javio se i Vučić tvrdeći da će on pomoći hrvatskim Srbima. Jesu li Vučić i Pupovac naš problem ili je to slabost hrvatske politike?

Pupovac radi ono što mu mi, odnosno Vlada dopušta, to je kristalno jasno. On savršeno ucjenjuje jer uz nesigurne Bandićeve žetončiće, Pupovčeva tri glasa ostaju kapitalno važna za ovu Vladu. I na toj ucjeni Pupovac traje cijeli ovaj mandat. Pri tom svojim provokacijama, pogotovo zadnjim nebulozama o fašizmu, (zaboga, ovdje jedva da ima domobrana!), izravno šteti vlastitoj manjini. Naime, upravo on svojim izjavama vraća stari animozitet. Sve sam sigurniji da to namjerno radi kako bi producirao kaos. Na Vučića ne treba trošiti riječi.

Davor Dijanović / HKV

 

HRejting: Da su izbori danas Grabar-Kitarović bi osvojila mandat u drugom krugu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Ivan Penava: Svakako će biti određena reakcija na ovo stanje

Objavljeno

na

Objavio

Za nekoliko tjedana bit će točno godinu dana otkako je u Vukovaru organiziran prosvjed zbog neprocesuiranja ratnih zločina. Gradonačelnik Ivan Penava tada je najavio da će se nastaviti boriti sve dok se stvari ne pokrenu nabolje. A koliko je u ovih godinu dana učinjeno? Penava kaže – vrlo malo – te najavljuje nove korake.

– Nakon prosvjeda prošle godine, koji je održan 13. listopada, sve riječi su suvišne. Ono što smo trebali vidjeti su djela i rezultati, a to je izostalo. Svakako će biti određena reakcija na ovo stanje i na činjenicu da je u proteklih godinu dana država, nažalost, ostala slijepa i gluha. A kakva će reakcija biti, to ćemo vidjeti. Sasvim je sigurno da nećemo zaboraviti te ljude, žrtve i građane Vukovara – kaže gradonačelnik i dodaje kako je “jedina prava korist od prosvjeda bila to što se ta problematika aktualizirala i što se pokazalo da je ta tema vrlo živa u mislima i emocijama velikog broja hrvatskih građana”, piše Jutarnji list

Ističe kako su nakon prosvjeda izostali rezultati što se tiče institucija.

– Određenu suradnju imali smo samo s policijom i ministrom Davorom Božinovićem. A što se tiče pravosudnih institucija, i odvjetništva i sudova, tu apsolutno nailazimo na zid šutnje. Moj je dojam da se sve te institucije neprestano skrivaju iza svoje zakonom propisane neovisnosti i autonomije u radu, a da se ta neovisnost, zapravo, koristi za nedjelovanje, odnosno selektivno djelovanje – kaže Penava, dodajući da se u ovih godinu dana, ako već nema konkretnih rezultata, trebalo barem razmisliti da se “promijeni okvir u kojem funkcioniramo”.

Kaže kako kroz cijelo to vrijeme nismo svjedočili ni raspravama u javnom prostoru, niti želji i volji s bilo koje instance, počevši od Sabora pa do bilo koje političke opcije, da se bilo što pokrene nabolje.

Slučaj Pajičić

– Možda je to najbolje promatrati kroz situaciju prosvjeda protiv uvođenja dvojezičnosti na području grada Vukovara gdje imamo situaciju da je isti sustav donio presude za tridesetak ljudi koji su razbijali te ploče. Radi se uglavnom o hrvatskim braniteljima, dragovoljcima i sada se približava kraj ročišta, zadnjem od njih trideset – Marijanu Živkoviću. To znači da su institucije u tim slučajevima radile jako brzo kad je riječ o kažnjavanju branitelja.

S druge strane, imamo slučaj Igora Gilje, mladog policajca čiji je otac poginuo u Domovinskom ratu i koji je automatski dobio otkaz zbog kršenja pravila službe, i slučaj gdje je razbijena glava hrvatskog dragovoljca, i to, nažalost, sa smrtnim ishodom, gdje te institucije i sudovi nisu promptno reagirali oko policajca koji je to napravio, a koji je bio zatečen i na okupiranom području. Tako da bi taj proces sada lako mogao završiti u zastari – kaže vukovarski gradonačelnik, dodajući kako ispada “da je puno veći grijeh razbiti ploču nego glavu”. Posebno ističe slučaj pok. Darka Pajičića.

Mediji su svojedobno opširno izvještavali o slučaju Pajičića i njegova prijatelja Roberta Horvata koji su 12. studenoga 2013. kamenom razbili plastičnu ploču postavljenu na Policijskoj postaji Vukovar.

Došlo je do naguravanja s policajcima, a nakon što je gurnut s leđa, Pajičić je udario u pročelje zgrade te od siline udarca pao na pod i zadobio frakturu lubanje. Završio je na oporavku, ali je uslijedio novi pad u jednom kafiću, zbog čega mu se stanje pogoršalo, što je dovelo do njegove trajne invalidnosti.

Iako je u oba ta slučaja Pajičić bio pod utjecajem alkohola, njegovi kolege iz Vukovara kažu kako je uzrok tog drugog pada bio epileptični napadaj. Dvije godine nakon što je s Horvatom razbio ploču, 21. studenoga 2015. Pajičić je preminuo.

Što najviše boli

U izvješću je kao uzrok smrti navedeno zatajenje srca nastalo uslijed životnog stila i oštećenja glave koja su dovela do patoloških procesa s posljedicom smrtnog ishoda te je smrt okarakterizirana kao nasilna.

U međuvremenu pokrenuti su i sudski postupci. Policija u Vukovaru, isti dan kad je razbijena ploča, 12. studenoga 2013., podnijela je kaznenu prijavu protiv Pajičića, i to zbog oštećenja tuđe stvari, te protiv Horvata zbog oštećenja tuđe stvari, prijetnje i napada na službenu osobu. Horvat je, naime, prema vlastitom iskazu, tog dana pokušao pomoći Pajičiću koji je nakon pada ostao ležati na cesti bez svijesti.

Policija je pozvala Hitnu pomoć, ali do njihova dolaska, kako je rekao, nisu pomogli Pajičiću, zbog čega mu je život bio ugrožen. Horvat je kazao da je tada, kako bi prišao Pajičiću koji je krvario na cesti, odgurnuo jednog policajca i udario ga, zbog čega je poslije optužen za prijetnje i napad na službenu osobu. Pajičić je, pak, 28. srpnja 2014. optužen, ali je poslije sve obustavljeno zbog njegove smrti.

Pajičićevi kolege iz Vukovara kažu da su svjesni da je on imao problema te neke njegove postupke ne opravdavaju. No, kažu da je ono što ih najviše boli, a isto to ističe i Penava, činjenica da su postupci protiv hrvatskih branitelja vođeni puno učinkovitije od postupaka protiv policajca koji je sudjelovao u incidentu. Kažu kako protiv policajca Saše Sabadoša policijska postaja Vukovar nikad nije podnijela kaznenu prijavu, niti je protiv njega pokrenula disciplinski postupak, piše Jutarnji list

 

Mučno suđenje i šlampavost na suđenju Marijanu Živkoviću samo je pravi prikaz površnosti pravosudnog sustava u cijelini

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari