Pratite nas

Razgovor

Bruna Esih: ‘Moramo se suočiti s prošlošću, ne možemo je resetirati ni popraviti”

Objavljeno

na

Bruna Esih, mlada znanstvenica Instituta “Ivo Pilar” koju javnost otkriva kao izaslanicu predsjednice RH na Bleiburgu i koja se već 15 godina bavi pitanjima lustracije, ulazi u politiku i kandidatkinja je HDZ-a (nije članica stranke) u zagrebačkoj 1. izbornoj jedinici. Rođena Splićanka koja je cijeli život u Zagrebu majka je troje djece, a objašnjava zašto se ipak moramo suočiti s prošlošću. Riječ “lustracija” ona više ne koristi, “jer je godinama sadržajno kompromitirana i zloupotrebljavana”, piše Davor Ivanković/ VečernjiList

 Sada je popularna parola “okrenimo se budućnosti, nećemo se boriti za bolju prošlost”. Možemo li u budućnost ako naša prošlost nije “čista”?

I u našim privatnim životima neriješeni problemi stvaraju teret, frustracije i iskrivljuju sliku. Onaj tko ima hrabrosti suočiti se s lošim stranama sebe i snage da ih mijenja iz svake će problematične situacije izaći zreliji i bolji. Samo ako stvari ispravno detektiramo i rasvijetlimo ih moguće je započeti proces promjene. Prošlost ne možemo resetirati, popravljati niti nam to može biti cilj, jer jasno je da se cilj postiže samo kretanjem naprijed. Ali moramo se suočiti s prošlošću, omogućiti cjelovit i ispravan uvid u nju i tako oblikovati uvjete za zdravu budućnost. To je logičan evolucijski i društveni proces, a u njemu ne žele participirati samo oni jako nečiste savjesti i oni kojima pozicije stečene u prošlosti i danas predstavljaju jedini način stjecanja osobne koristi.

Je li utvrđivanje istine o povijesti posao za znanstvenike ili i političare?

Iako ćemo danas često od političara čuti kako je to posao koji treba prepustiti znanstvenicima i istraživačima, s čime se u osnovi slažem, ipak njemu mora prethoditi politička odluka da se znanstvenicima i istraživačima omogući cjelovit uvid u povijesnu građu i izvore – otvaranjem svih arhiva, materijalnom i institucionalnom podrškom. No na kraju, opet je bitna politička volja koja će pokrenuti stručnu javnu raspravu i odlučiti o modelima zakonskih rješenja. U Hrvatskoj trenutačno svjedočimo tome da je kod onih koji se protive otvaranju pitanja suočavanja s prošlošću prisutan strah od gubitka pozicija moći i stoga im odgovara širenje poluistina i neistina o mogućim efektima tog procesa kao i ljudima koji se za njega zalažu. Protivnicima suočavanja s prošlošću odgovara neznanje, jer u njemu se krije čitava njihova moć.

Je li vaš motiv otvaranja ovih tema rezultat obiteljske povijesti, kako to obično biva?

Valjda se u našem društvu pretpostavlja da je sve što radimo motivirano vlastitim frustracijama i subjektivnim doživljajima. Ne, u mojoj široj i užoj obitelji nitko nije izravni stradalnik bilo kojeg rata ili državne represije, a takve su obitelji, uvidjela sam, u Hrvatskoj iznimno rijetke. Moramo kao društvo biti sposobni razumjeti nesreću drugih ljudi i prepoznati učinjenu nepravdu, ma kad se dogodila i bez obzira na to tko ju je prouzročio.

Franji Tuđmanu je uspjelo, barem na koju godinu, pomiriti te povijesne sukobe unutar hrvatskog nacionalnog bića. Zašto smo opet na početku?

Da je prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu to zaista uspjelo, mi danas ne bismo imali ovakve duboke podjele u društvu. 90-ih nas je ujedinio Domovinski rat. Zbog izravne ugroze hrvatskog teritorija i ljudskih života od velikosrpskog agresora bila je logična mobilizacija svih snaga, ali ne nužno i državotvornih. Ovo nije moja kritika predsjednika Tuđmana, jer njegova uloga u prijelomnim događajima i u stvaranju i obrani hrvatske države iznimna je i neupitna. Međutim, određeni procesi, kao što je suočavanje s prošlošću, koji su tada trebali biti započeti, propušteni su. Ideja predsjednika Tuđmana o svehrvatskoj pomirbi bila je plemenita, ali nažalost u tada zadanim okolnostima – neprovediva. Mirenje je, naime, dvosmjeran proces, ne možete pružati ruku onome tko je ne želi prihvatiti. Ako jedna strana zadržava sve svoje stare pozicije i svu moć i kapital koji iz njih proizlazi, onda druga strana i nema neke šanse nametnuti se kao ravnopravni partner. Kod nas se dogodilo upravo to – pomirba koja to nikada nije bila, niti može biti ako se napokon ne uspostave jasna pravila igre i, što je još važnije, ako se ne detektiraju njeni remetilački čimbenici. Takvi se danas prvi pozivaju na Tuđmanovu ideju pomirbe, a zapravo su zadnji koji su u njoj željeli sudjelovati. Od ideje pomirbe ne treba odustati, no, ipak, puno je koraka koji joj prethode.

Možda su politički lideri u pravu kada se vraćaju “ovozemaljskim” problemima, jer valja RH izvući iz gliba dna EU ljestvice. Zato bavljenje lustracijom više i nije u fokusu, zar ne?

Ovo su itekako ovozemaljski problemi! Nalazimo se u tom glibu i na tom mjestu – zato što su određene vladajuće strukture (većinom proizašle iz bivšeg sustava) pretpostavile vlastite parcijalne interese onim općim i državnim. Dokaz je tomu to što su se tijekom proteklih 26 godina izmijenile mnoge vlade s različitim programima „oporavka“ gospodarstva, zdravstvene i socijalne skrbi, hrvatskog sela i dr., no nisam sigurna da je ijedan proizveo bitan pozitivan pomak, a još manje da ga ljudi osjećaju. Nije samo stvar u mjerama, programima i njihovoj provedbi već i u tome tko iza njih stoji i u čijem interesu radi. Jedini interes koji bi bio u korist svih naših građana jest hrvatski državni interes u koji se svi kunu, a rijetki ga provode. Stoga je suočavanje s prošlošću daleko od apstraktnog bavljenja poviješću, ono je vrlo egzaktno i imalo bi vrlo konkretne učinke.

Znanstvenica ste, zašto je vaš izbor Plenković i HDZ?

Problematiku kojom se bavim smatram nadstranačkom i od šireg, nacionalnog interesa. S HDZ-om dijelim isti svjetonazor. Stavove SDP-a i g. Milanovića pak vidim dijelom cjelokupnog problema s kojim se kao država susrećemo. Kao pravni sljednici Komunističke partije Hrvatske oni je se nikad nisu javno odrekli ili osudili kršenje ljudskih prava i sloboda počinjenih u njezino ime. Nisu se odrekli ni partijske imovine, a pod svojim ključem još uvijek drže njezine arhive. Osim toga, neoprostiva je „mi ili oni“ retorika Milanovića kojom je izravno utjecao na produbljivanje ideoloških razlika u društvu, širenju netolerancije i nekulture dijaloga.

Milanović nosi “krimen” lex Perkovića i pokušava pobjeći od te epizode. U sučeljavanju je kazao da bi on “hapsio” te ljude, koji su, kaže, bili i osnivači HDZ-a?

Uza sve totalitarno nasljeđe koje svojevoljno nose, Milanović i SDP bave se neprekidnim spinovima jer u tome vide svoju jedinu šansu za povratak na vlast. Mislim da će na izborima loše proći svatko tko podcjenjuje hrvatsku javnost i njome manipulira, čega je Milanovićevo hinjenje nevinosti u slučaju „lex Perković“ eklatantan primjer.

Taj nekad zlatni dečko komunističke omladine pokazao se samo vjernim poslušnikom Ive Josipovića i njegova savjetnika Saše Perkovića, izravno na štetu svoga naroda, nacionalnih interesa i sigurnosti. Postavljam pitanje: razlikuje li se onaj tko svjesno štiti naredbodavce likvidacija i dokazane kršitelje temeljnih ljudskih prava i sloboda od njih samih? Zaslužuje li takav ikad više baviti se javnim poslom, politikom, pa samo i pomisliti da bude premijer države koju je tako duboko osramotio pred cijelom Europom? Najmanje što je nakon presude suda u Münchenu trebao učiniti jest ispričati se hrvatskom narodu i odstupiti, rješavajući tako čak i vlastitu stranku tereta sramote. Njegova škola u kojoj se „hapsi“ suprotnost je današnjim europskim vrijednostima i narod bi mu na izborima trebao pokazati koje vrijednosti proklamiramo i želimo živjeti u Hrvatskoj.

Koliko je komplicirano doći do podataka iz arhiva SK Hrvatske, koji jest predan u Državni arhiv. Zašto zavirivanje u taj arhiv i dalje zahtijeva dozvolu iz SDP-a?

Koliko je SDP-u stalo do istine, saznali smo već pri prvom njihovom dolasku na vlast 2000. kada su ukinuli Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava II. sv. rata koja je djelovala od 1992. Od tada do danas nijedna državna institucija nije taj rad kontinuirano nastavila. To je smišljena strategija i način na koji SDP doživljava demokraciju. Frustrirajuće je kako smo uvijek iznova, kao društvo i pojedinci, zbog takvih odluka prisiljeni vraćati se na početnu točku s koje promatramo prošlost, sadašnjost i budućnost. Nadzor SDP-a nad uvidom u građu SKH jest totalitarni obrazac ponašanja, a govori puno i o današnjim slobodama u RH. Nužno je s takvom praksom ograničenog uvida u dokumentaciju jugoslavenske provenijencije prestati, kako bismo i na taj način izrazili jasan diskontinuitet koji je nastupio 1990. stvaranjem moderne hrvatske države.

Novo vodstvo HDZ-a naglašeno želi promovirati jačanje tzv. građanske desnice u RH koju se u lijevim političkim krugovima izjednačava s “ognjištarstvom” i za njih tu razlike nema? Je li, za usporedbu, ljevica u RH “suvremenija”?

Suvremen je onaj tko je u stanju živjeti i ponašati se u skladu s vremenom kako i sama riječ kaže. To bi značilo prihvatiti suvremene i opće civilizacijske vrijednosti i postignuća, od znanosti, zaštite ljudskih prava i sloboda do, primjerice, europske rezolucije o osudi svih totalitarnih režima. Stoga ne mogu prihvatiti da je suvremeniji onaj kojemu su usta puna sloboda i ljudskih prava kada se radi o osudi zviždanja za vrijeme parade ponosa, a istodobno isti nije u stanju osuditi one koji su sudjelovali u likvidaciji političkih oponenata i neistomišljenika za vrijeme totalitarnog jugoslavenskog režima.

Kako to da vas je predsjednica RH, Kolinda Grabar-Kitarović izabrala za svoju izaslanicu na Bleiburgu. Jer je to njoj politički “škakljivo”, a vama nije?

Predsjednica Republike imala je snage i hrabrosti učiniti ono što se dosad nije usudio nijedan predsjednik. Izbacila je iz svog ureda bistu jednog od najvećih zločinaca 20. stoljeća, Josipa Broza Tita. Time se zamjerila upravo onima o kojima sam govorila. Meni osobno, nakon tog poteza predsjednice, bila je čast biti njezina izaslanica na brojnim događajima uključujući i Bleiburg.

Na dnu ste liste kandidata za Sabor, preostaje vam bitka za preferencijske glasove, imate li šanse?

Već ulazak na listu kandidata smatram uspjehom i mogućim načinom daljnjeg profiliranja. Dovoljno sam borbena ako borba ima viši smisao, a sada ga vidim. Da, mislim da imam šansu jednako kao što je mora dobiti hrvatski narod koji očekuje da se nakon 26 godina rasprava o suočavanju s prošlošću napokon pojavi na dnevnom redu.

Kako vas je Plenković pridobio, znate li se otprije? Kakva mu je izborna taktika, što traži od vas kandidata?

Ne poznajem ga dugo, ali ga doživljavam kao iznimno angažiranu i predanu osobu. Vrlo je ugodan sugovornik. U debati s Milanovićem vrlo se jasno odredio o ideološkim i povijesnim pitanjima te konkretnim osobama na način koji je u potpunosti sukladan stvarnim činjenicama. Nije nevažno i da je Plenković u Europskom parlamentu potpredsjednik Skupine za pomirbu europskih povijesti i da, za razliku od Milanovića, razumije da je ostvarivanje budućnosti Hrvatske moguće u zajedništvu i nacionalnoj konsolidaciji, unatoč političkim i ideološkim razlikama. Od mene, pretpostavljam, ne očekuje ništa drugo osim da ostanem angažirana u temama zbog kojih sam se i kandidirala na listi HDZ-a. Meni su vrlo važni dijelovi programa i ciljevi koji su podudarni s vizijom hrvatske države kakvu su imali oni koji su desetljećima u domovini i iseljeništvu proganjani za vrijeme jugokomunizma i kakvu su imali hrvatski dragovoljci i branitelji u Domovinskom ratu. Ništa i nitko i ni za jedan drugi cilj ne bi me mogao pridobiti.

Kakvim procjenjujete šanse vašeg kolege Zlatka Hasanbegovića?

Odličnima! Apsolutno sam sigurna da će ministar Hasanbegović, koji je već pridobio srca hrvatskog naroda, dobiti i golem broj preferencijalnih glasova. I u novoj Vladi voljela bih ga vidjeti na mjestu ministra kulture jer je mnogim interesnim skupinama jasno dao do znanja da je u državu potrebno uvesti red.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Davor Domazet Lošo: Migrantska kriza je dio globalnog rata protiv kršćanske Europe

Objavljeno

na

Objavio

U PODCASTU VELEBIT admiral Davor Domazet Lošo detaljno argumentira tko, kako i zašto vodi rat protiv temeljnih vrijednosti zapadne civilizacije i njenih kršćanskih vrijednosnih sustava.

♦ Zašto Sjedinjene Države stvaraju Veliku Albaniju?

♦ Je li razmjena teritorija između Srbije i Kosova srpski ili američki plan?

♦ Zašto se u Hrvatsko ništa ne zna o združenoj vojnoj vježbi ruskih, kineskih i mongolskih trupa?

♦ Poslušajte detaljan opis najnovijeg sofisticiranog raketnog naoružanja koje predstavlja ruski odgovor na američku dominaciju flotama nosača zrakoplova.

♦ Je li dobro za Hrvatsku da se svrstava na jednu stranu u očitom zaoštravanja sukoba dviju velikih sila?

♦ Tko zapravo vlada SAD-om?

♦ Što je to duboka država?

♦ Je li Trump predsjednik koji se oteo kontroli onih koji su ga instalirali?

♦ Tko su ‘oni’, moćni financijski i politički lobiji koji drmaju svijetom?

♦ Koja je svrha migrantske krize, kako se njom upravlja i kako ju organizirana?

♦ Je li hrvatsko državno vodstvo svjesno ukupnih geopolitičkih okolnosti i je li doraslo tim izazovima?

♦ Jesu li Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović izabrani voljom hrvatskog naroda ili vanjskih centara moći, i kojih?

♦ Što predstavlja najavljeni prosvjed u Vukovaru, je li to početak sukoba u HDZ-u?

♦ Je li u pozadini cijelog ovoga globalnog sukoba duhovna borba dobra i zla?

Odgovore na ova pitanja poslušajte u PODCASTU VELBIT, u kojem je kod Marka Juriča gostovao geopolitički strateg i analitičar admiral Davor Domazet Lošo.

 

Robert Valdec: Iza migranata stoje moćne institucije s golemom financijskom logistikom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Turudić: U ratu sam gledao mrtve ljude, a nisam vidio da je itko procesuiran pa makar i po zapovjednoj odgovornosti

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Županijskog suda, sudac Ivan Turudić, gostovao je u Novom danu N1 i komentirao slučaje Sanader i Hernadi te procesuiranje ratnih zločina.

Hoće li i kada Zsolt Hernadi biti izručen Hrvatskoj? Zašto se i nakon zahtjeva DORH-a i europskog uhidbenog naloga ne događa ništa u vezi njegova izručenja?

Izdan je Europski uhidbeni nalog protiv Hernadija i ako stupi korak izvan Mađarske u neku drugu državu članicu EU, bit će predan Hrvatskoj. Mađarski sud je odbio rješenje uhidbenog naloga s čudnim obrazloženjem jer da Hernadi ne bi imao pošteno suđenje u Hrvatskoj i da Hrvatska nije država u kojoj vlada vladavina prava i da je o tome već presuđeno u Mađarskoj. Niti jedan od tih argumenata ne stoji. Je li Hrvatska država vladavine prava ili nije odluku o tome može donijeti samo Europsko vijeće i to jednoglasno. Što se tiče načela da je u Mađarskoj već suđeno EU, Sud EU je o tome iznio svoj stav u presudi.

Nije li politički skandalozno da jedna država EU smatra da Hrvatska nije država vladavine prava i što se još može učiniti po pitanju Hernadijeva izručenja Hrvatskoj?

Županijski sud je učinio sve što je mogao učiniti, a nema neki manevarski prostor. Sud EU nam je dao za pravo u svih pet pitanja koje smo postavili. Mađarski sud se referira na suđenje Ivi Sanaderu i pozivaju se na odluku Ustavnog suda i arbitražu i odluku Glavnog tajništva Interpola, a o krivnji može odlučivati jedino kazneni sud. Pravorijek u tom predmetu može donijeti jedino hrvatski sud.

Što je sa slučajem koji se vodi protiv Ive Sanadera. Jučer smo vidjeli još jednu odgodu, može li završiti u zastari?

Teško, gotovo sam siguran da neće završiti u zastari. Zastara je vrlo daleko u tom predmetu. U tom predmetu nema opasnosti od zastare.

Koji su rokovi za zastaru u slučaju Sanader i Hernadi?

U slučaju Sanader je desetak godina. Ja sada iznosim svoj pravni stav, a o tome će odlučiti Raspravno vijeće. Smatram da je zastara bila prekinuta dok se čekala odluka Suda EU. Zastara je bila 2019., plus vrijeme prekida postupka i ako se donese prvostupanjska presuda onda se još produžuje dvije godine. Mislim da tu ne prijeti realna opasnost od zastare, kao ni u slučaju Hernadi.

Hoće li na hrvatskom sudu biti uspješno završen slučaj Hernadi u Hrvatskoj i hoće li biti dostupan Hrvatskoj?

To bi bilo najpravednije. Zastara je uvijek neuspjeh cijelog sustava i poraz pravne države jer nemamo epilog. Učinit ćemo sve da do zastare ne dođe, no postoje i faktori na koje sud ne može utjecati.

Zašto se nije pronašao odgovor na pitanje o postojanju mita u slučaju Sanader?

Presuda u slučaju Sanader je bila pravomoćna, a onda ju je ukinuo Vrhovni sud. Nakon što presuda postane pravomoćna, dužnost suda je da u roku od 15 dana pozove, u ovom slučaju Roberta Ježića, treću osobu na koju je prenesena imovinska korist, da vrati novac. Mi smo pozvali nakon 15 dana po zakonu, spis smo poslali DORH-u. Oni su adresa da na to odgovore, zašto u roku godine dana koliko su imali, vremena u kojoj je presuda bila pravomoćna, nisu taj novac ovršili, vratili u državni proračun.

Postoji li odgovor DORH-a zašto se to nije dogodilo?

Postoji odgovor. Novac je u Švicarskoj, a postupak je dugotrajan i kompliciran. To je njihov uobičajen odgovor.

Kada govorimo o pravosuđu i dalje postoji niz zamjerki na sporost i dugotrajnost postupaka. Predsjednik ste najvećeg suda u Hrvatskoj, kako se nosite s tim kritikama?

Percepcija o pravosuđu stvarno nije dobra. Ti su prigovori na dugotrajnost često vrlo osnovani. Mi smanjujemo broj predmeta koji su stariji od 10 i 15 godina, ali još uvijek ih ima na stotine. Loša je poruka ako postupak traje 10, 15 ili 20 godina. Na te kritike je teško naći suvisao odgovor, osim se pokriti pepelom i truditi da se to ispravi.

Često ste upozoravali ste na utjecaj politike na pravosuđe, postoji li i dalje opravdana sumnja u javnosti da i u pravosuđu i DORH-u postoji utjecaj politike na pravosuđe?

O DORH-u neću govoriti. Možda ćete biti iznenađeni odgovorom, ali ja ne vidim u današnje vrijeme neki izravni pritisak u smislu da me netko nazove telefonom i traži da se slučaj riješi određeni način.

Je li se dovoljno radilo na istrazi ratnih zločina? To pitanje se aktualiziralo zbog prosvjeda koji je u Vukovaru najavio gradonačelnik Ivan Penava? Je li sudstvo i DORH dovoljno radio na istrazi ratnih zločina u Hrvatskoj?

Ja svakodnevno sudim i ratne zločine. Od rata je prošlo 27 godina i sve je teže i teže dokazivati i istraživati te slučajeve. Mnogi ljudi su pomrli, a neki su često nedostupni našim pravosudnim tijelima. Je li se moglo učiniti više? Iz svog iskustva kao dragovoljac iz rata znam za niz zločina koji su se dogodili, bio sam na ratištu u zapadnoj Slavoniji, a ne znam za nikog da je procesuiran. U ratu sam gledao mrtve ljude, a nisam vidio da je itko procesuiran pa makar i po zapovjednoj odgovornosti. Zašto se nije optuživalo je pitanje za DORH.

Nije li neobično da se za zločin u Ovčari nije vodila sveobuhvatna istraga?

Za to ne znam. Teško mi je vjerovati da se nije radilo. Kao sudionik Domovinskog rata imam dojam da se nije dovoljno učinilo, ali to je samo dojam.

Možete li načelno prokomentirati slučaj Todorić?

Taj predmet je u fazi istrage. Radi se o velikom, opsežnom predmetu, a mislim da je rok za dovršetak istrage šest mjeseci. Paradoks je da taj predmet ne vodi specijalno tužiteljstvo nego redovno tužiteljstvo, zato što je optuženik odgovorna, a ne službena osoba. Dolazimo do paradoksa da se policajcu za 100 kn mita ili nekome drugome provodi istraživanja USKOK-a, a u predmetima od stotina milijardi, redovno tužiteljstvo. Trebalo bi se radikalno pristupiti reformi kaznenog zakonodavstva. Bilo bi potrebno učiniti da USKOK, kao i uskočki sudovi, rade kapitalne stvari. Danas je USKOK najveće ili drugo najveće tužiteljstvo u Hrvatskoj, a to je paradoks.

Jedan od vašim poznatih slučajeva je i slučaj bivše županice Marine Lovrić Merzel u kojem ste se oštro protivili nagodbi koja je postignuta s okrivljenim Žužićem. Zašto je Vrhovni sud stao na stranu nagodbe i zašto ste se protivili nagodbi?

Ja sad mogu pričati o tome, ja taj predmet više ne sudim zbog stava koji sam zastupao. Smatrao sam da sporazum između Žužića i USKOK-a nije u skladu sa pravilima odmjeravanja kazne. Mislio sam da je kazna premala i da ruši kaznenu politiku. Sudit će novi sudac pa ćemo vidjeti epilog tog predmeta.

Spomenuli ste Agrokor kao jedno od najvećih slučajeva, je li hrvatsko pravosuđe kapacitirano za takav proces?

Sad je u tijeku knjigovodstveno-financijsko vještačenje. U Hrvatskoj nije bilo stručnjaka za to jer su ranije radili ili za USKOK ili za Agrokor pa postoje razlozi da ne rade u konkretnom predmetu pa mislim da je spis poslan češkoj firmi koja će vještačiti. NIje to neuobičajeno i nije problem. Često su u Hrvatskoj problem megalomanske optužnice koje su prevelike i s previše optuženika. Bilo bi bolje i efikasnije da su manje.

Zdravko Mamić je iskoristio dvostruko državljanstvo kako bi izbjegao kaznu, a i mnogi drugi su to koristili. Što mislite o takvim slučajevima?

To je stvar državne politike. Ako se država odluči da nema dvojnog državljanstva, onda neće biti dvojnog državljanstva.

Može li ministar pravosuđa Bošnjaković učiniti više što se tiče poboljšanja u pravosuđu i poboljšanja percepcije pravosuđa u javnosti?

Nisam zadovoljan stanjem jer mislim da bi postupci morali biti kraći i uvjeren sam da se to može napraviti. Ministar je napravio neke korake kojima se ništa ne bi moglo zamjeriti, ali problem je brzina donošenja tih promjena.

Nacional danas donosi priču da četiri kuma, Vladimir Šeks, Miroslav Šeparović, Branko Bačić i Božidar Kalmeta, prema navodima tjednika, zajednički utječu na presudne teme za hrvatsko društvo u sjeni premijera Plenkovića? Što mislite o toj priči?

Nisam to još pročitao, ali mislim da to nije istina. Često se veže uz Šeksa da je pritajeni kadrovik u pravosuđu, ali ja smatram da to nije istina. Šeksu godi takva pozicija i mudro šuti, ali ja mislim da to nije takva situacija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari