Pratite nas

Komentar

BRUNA ESIH: Prof. Zakošek pokušavao je slomiti moj mladi duh sa svojim psihoznanstvenim zlostavljanjem

Objavljeno

na

Bruni Esih, profesorici filozofije i kroatologije, asistentici na Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar”, znanstveni interesi su hrvatska suvremena povijest, Drugi svjetski rat i poraće te Domovinski rat.

[ad id=”93788″]

Rođena Splićanka i majka troje djece predsjednica je Udruge Hrvatski križni put. Upravo sabor Udruge kojoj je na čelu donio je zaključak o izradi nacrta budućeg zakona o lustraciji.

Izaslanica Pantovčaka

Prije mjesec dana, braneći – kako je rekla – čast Udruge, najavila je tužbu protiv Nenada Stazića zbog izjave da se na portalu njezine udruge nalazi pozdrav “Za dom spremni”. Esih je izjavila da je riječ o lako provjerljivoj neistini, budući da njezina udruga uopće nema niti je ikada imala svoj portal. Esih je lani bila izaslanica predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na komemoraciji u Bleiburgu, a potom u šumi Lug kod Bjelovara i Jazovki te drugim mjestima. Koautorica je knjige“Čuvari bleiburške uspomene”, zajedno s Josipom Jurčevićem i Božom Vukušićem.

Nešto manje poznat detalj jest da joj je “zaslugom” profesora Nenada Zakošeka 2006. vrlo teško pala obrana sinopsisa magistarskog rada na poslijediplomskom studiju Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, s temom “Europski sustav upravljanja krizama i agresija na RH”. Njezin mentor bio je naime Vlatko Cvrtila, koji se igrom slučaja nije pojavio na obrani, a u komisiji je među ostalima bio prof. Zakošek. O, kako navodi, neugodnom iskustvu koji ju je doveo do suza napisala je prije tri godine opširan tekst za jedan portal, povezujući taj događaj s polemičnom raspravom u koju su se studenti FPZ-a upustili s kontroverznom gošćom Sveučilišta u Zagrebu, Judith Reisman. Upravo izjava J. Reisman kako nigdje u svijetu nije vidjela toliko nasilnika kao u Hrvatskoj te da je šokirana što je studenti prekidaju u govoru i vrijeđaju, ponukala je Esih na poveznicu s obranom njezina magisterija na FPZ-u.

Spontani aplauz

U tekstu opisuje da je prof. Zakošek na kraju njezina izlaganja, “pozdravljenog spontanim aplauzom”, jedini komentirao da je izrazito ideologizirana i indoktrinirana te predložio Vijeću da se njezin sinopsis ne usvoji. Esih u tekstu tvrdi da je zavladao tajac, a nakon što je od prof. Zakošeka zatražila da argumentira svoje tvrdnje, citirala je njegove riječi: “Neeemojte kolegice da vam objašnjavam. Dooobro vi znate što sam mislio.” Opisujući svoju polemiku s profesorom, Esih je među ostalim navela da njegova “logika opskurnog Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu zapravo nije ništa novo, činili su to i drugi, primjerice dr. Mengele i dr. Kinsey, pa zašto ne i dr. Zakošek”.

Agresija na Hrvatsku

Po njoj, zaključila je u tekstu, cijela ekipa s FPZ-a, zajedno s odbjeglim mentorom Cvrtilom, je pala, a što se dogodilo s njezinim magisterijem najbolje je ona sama objasnila:

“Prof. Zakošek (…) pokušavao je slomiti moj mladi duh sa svojim psihoznanstvenim zlostavljanjem. Duh nije bio slomljen, ali tijelo je malčice otkazalo poslušnost što su, bez moje suglasnosti, odale nekontrolirane suze. Slabost? Ljudskost! Ono od čega je Zakošek cijepljen. Srećom pa je predsjednik Vijeća prof.dr.sc. Davor Rodin bio dobre duše te je brzo reagirao i istragu prekinuo, samo nakon sat i pol mentalne torture, koja je trebala rezultirati među ostalim i time da iz naslova rada uklonim ‘’agresiju na Hrvatsku’’, jer da je bilo agresije tek moram u radu znanstveno dokazati. Takvom se objektivnom mišljenju priklonio i prof.dr.sc. Damir Grubiša, danas veleposlanik RH u Italiji, jer zna on što su teorije i politike mira o kojima podučava djecu FPZG-a”, opisala je u tekstu iz veljače 2013. Bruna Esih za Jutarnji list.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kuščević: ‘Na fotografiji nije Ante Pavelić, nego moj djed. Ili pradjed’

Objavljeno

na

Objavio

Bivši ministar Lovro Kuščević koji se u središtu medijske pažnje našao i zbog nekretninskih afera, ali i zbog fotografije Ante Pavelića koju je izložio na kaminu tvrdi kako na fotografiji nije poglavnik.

“To nije fotografija Pavelića”, rezolutno je odgovorio Lovro Kuščević na upit Dnevnik.hr-a.

Na pitanje tko je na fotografije rekao je kako će odgovoriti kada bude smjena gostiju te da će im tada i poslati spornu fotografiju. Na inzistiranje da kaže tko je na fotografiji i radi li se možda o članu obitelji on je potvrdno odgovorio.

“Da, to mi je djed ili pradjed, ne znam sad točno”, odgovorio je Kuščević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Drago Krpina: S ‘ustašom’ Mesićem sam prvi put slušao i pjevao ‘Bojnu Čavoglave’

Objavljeno

na

Objavio

Žestina kojom lijevi čuvari „istine“ u Hrvatskoj talambasaju i tuku po jezičnom izričaju „ZA DOM SPREMNI“ koji se, kao njezin integralni dio, pojavljuje u pjesmi Marka Perkovića Thompsona „BOJNA ČAVOGLAVE“, nastaloj na vrhuncu velikosrpske agresije na Hrvatsku, zvuči pomalo nadrealno.
Kad bi se sastavljala antologija hrvatskih domoljubnih pjesama nastalih za Domovinskog rata, a koje su imale golemi motivirajući učinak na hrvatske branitelje, svaki neutralan satavljač takve antologije nesumnjivo bi „BOJNU ČAVOGLAVE“ stavio u sam njezin vrh.

Ne mogu se sjetiti da je do OLUJE itko u Hrvatskoj osporavao tekst ove legendarne pjesme koja je snažno obilježila veličanstveni boj hrvatski branitelja protiv zločinačkih velikosrpskih osvajača.

Ne sjećam se ni da je predsjednik Tuđman, čija su stajališta o događajima u Drugom svjetskom ratu hrvatskoj javnosti dobro poznata, ikad izrekao i jednu primjedbu u svezi s tekstom ove neponovljive pjesme.

S tom pjesmom na usnama, hrvatski su branitelji neustrašivo podnosili udare, u početku neusporedivo nadmoćnijeg, neprijatelja, pjevali su je kad su ponekad bili prisiljeni na uzmicanje, s njom su kretali u male i velike pobjedničke podvige, s njom su ispraćali svoje poginule suborce i prikupljali snage za konačne pobjedničke akcije BLJESAK I OLUJU.

Uz „BOJNU ČAVOGLAVE“ branjen je Vukovar i Škabrnja, Osijek i Dubrovnik, Vinkovci i Zadar, Gospić i Šibenik ….
Gotovo trideset godina poslije, nesalomljivi lijevi ideološki batinaši, vratili se starim svojim navadama; propisivati Hrvatima što smiju a što ne smiju pjevati.
Ipak, valja primjetiti da u tom njihovom ideološkom džihadu ima nešto izrazito dobro. Naime, poznato je da su sve vrste zabrana u Hrvata budila još veći prkos. I u ona olovna jugokomunistička vremena, upravo za to jer je to bilo zabranjeno, pjevali su Vilu velebita, Ustani bane Jelačiću, Još Hrvatska ni propala, Marijane, Marijane … unatoč tomu što se za takv „zlodjela“ pouzdano završavalo u zatvor.

Posve je jasno da će napori aktualne“ ideološke milicije“ BOJNU ČAVOGLAVE“ učiniti još popularnijom i da će njezino trajanje u hrvatskom nacionalnom i povijesnom pamćenju učiniti postojanim i trajnim.

Jesmo li na korak do nauma da se u okviru revolucionarnih zamisli velike reformatorice hrvatskog školstva reformira i hrvatska abeceda tako da se iz nje isključi slovo U jer su ga, eto, ustaše koristile kao svoj simbol?!
Kao zanimljivost pada mi na pamet zgoda u kojoj sam prvi put čuo ovu nezaboravnu pjesmu, koja je, kao rijetko koja druga, obilježila Domovinski rat.
Ondašnji „ustaša“ Stipe Mesić bio je na dužnosti predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a. Ja sam mu bio zamjenik. Često smo zajedno krstarili Hrvatskom. Vozili smo se, ako se dobro sjećam, prema Križevcima. S radija je emitirana nekakva glazba koja „ustaši“ Mesiću nije baš bila po volji. Mašio se za džep i izvadio iz njega audio kasetu, rekavši vozaču: „Gasi to, stavi ovu kasetu, pa ćeš čuti što je prava glazba“. Vozač je poslušno ugasio radio i ubacio kasetu. I … zaorila se „BOJNA ČAVOGLAVE“ : „ … U Zagori na izvoru rijeke Čikole/Stala braća da obrane svoje domove/ Stala braća da obrane svoje domove/ Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi/ Nećete u Čavoglave dok smo živi mi/ Nećete u Čavoglave dok smo živi mi …“

Zapjevali smo i „ustaša“ Mesić i vozač i ja zajedno s Markom Perkovićem. Svojim domoljubnim i borbenim nabojem, ponosom i prkosom kojima je bila prožeta, pjesma je svakog dobronamjernog Hrvata, napose svakog hrvatskog branitelja, osvajala iz prve.
„Ustaša“ Mesić je doduše, nakon nekog vremena, počeo žestoko napadati „BOJNU ČAVOGLAVE“ i njezina autora i izvođača optuživati za ustaštvo. Nastavio je, pak, zajedno s Miloradom Pupovcem, u Srbu, pocikivati uz poskočice uz koje su vršeni pokolji nad tamošnjim Hrvatima.
Oni koji prijete zabranama izvođenja ove legendarne hrvatske pjesme i suđenjima onima koji je budu pjevali, najveći su njezini promicatelji.
U svojim frustracijama i bolesnim naumima, u konačnici, bit će jednako uspješni kao i „ … srpski dobrovoljci, banda, četnici …“ iz Perkovićeve skladbe , u pokušaju da pokore glasovite Čavoglave, napisao je Drago Krpina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari