Pratite nas

Intervju

Bruna Esih: Namjernom antagonizacijom unutar desnog biračkog tijela otvaraju se vrata za Zorana Milanovića i daljnji politički duopol SDP-HDZ

Objavljeno

na

Bruna Esih/Privatni album

Najzanimljivija i najuzbudljivija hrvatska politička brakorazvodna parnica mjesecima je punila naslovnice medija i bila predmetom općeg trača. Sad su i službeno rastavljeni bivši politički partneri. Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović. Bruna Esih izgubila je glavnog političkog partnera, dio zastupnika u Skupštini Grada Zagreba, a u Saboru Republike Hrvatske ostala je sama kao prst. Stranku gradi na ruševinama prethodne faze. Moglo bi se pomisliti da je ovo njezin kraj, ali u to bi se bilo naivno kladiti. Nakon svih turbulentnih događaja, predsjednica stranke Neovisni za Hrvatsku opisuje pozadinu ove jedinstvene, kolosalne političke sapunice koja se odigrala na našoj sceni.

■ Kako je i gdje je došlo do razilaženja s vašim najbližim političkim suradnikom, Zlatkom Hasanbegovićem? 

– Za početak, raskola u stranci nema. Sve županijske organizacije, podružnice i svi članovi su na okupu, osim nekolicine viđenijih članova koji su se odmetnuli, samovoljno pokušali organizirati paralelni sabor stranke, a nakon što im to nije uspjelo, samovoljno su se povukli iz rada stranke, da ih nitko nije isključivao iz članstva. Bilo bi neozbiljno i neistinito reći da stranci nije počinjena velika šteta i na nama je da se izborimo za ono što je poljuljano, a to je ponajprije povjerenje birača.

Opisati ukratko kronologiju koja traje mjesecima vrlo je teško. Radi se o ružnim pritiscima koji su na stranku počeli vršiti još uoči kampanje za europarlamentarne izbore kako bismo promijenili svoje odluke o načinu izlaska na njih. Kao predsjedništvo smo se naizgled držali čvrsto i jedinstveno, sve odluke donosili smo jednoglasno i sve medijske izjave bile su istovjetne. Međutim, kako su stvari odmicale, postajalo je sve jasnije da pritisci uzimaju danak i da je netko zamislio iskoristiti tuđe slabosti i pomno stvaranu percepciju mene osobno kao krivca za odluke. Nakon izbora na kojemu smo postigli dobar rezultat, ali nismo uspjeli uzeti mandat, gospodin Hasanbegović izrazio je želju da stane na čelo stranke. Prihvatila sam želju svoga kolege i krenuli smo organizirati Izborni sabor, između ostalog i kako bih provjerila s članstvom jesam li doista ja dežurni krivac… Međutim, to isprva nisu prihvatile naše stranačke organizacije te su u ukupnom broju poslale svoje izaslanike na razgovor s predsjedništvom stranke kako bi odvratile gospodina Hasanbegovića od takve ideje samo godinu dana prije parlamentarnih izbora koji su za stranku ključni. Niti je on tada pokazao razumijevanje za naše organizacije, niti je zatomio svoje želje i ambicije. Ipak, tada mu je postalo posve jasno da izaslanici na saboru, budu li birani po Statutu i transparentno, bez pritisaka i ucjena, neće izabrati njega za predsjednika, te se krenulo u grube nestatutarne igre, koje su na kraju rezultirale organiziranjem paralelnog sabora na kojemu, unatoč trudu, nije bio zadovoljen ni potreban kvorum za donošenje odluka.

■ Je li politika trajno uništila vaše prijateljstvo?

– Bojim se da je dvadesetogodišnje prijateljstvo trajno uništeno. No, kad pitate gospodina Hasanbegovića, on će reći da u politici prijateljstava i nema. Kad bih doista vjerovala u to, ne samo da u politiku ne bih ulazila, jer sam naše prijateljstvo vidjela kao čvrst temelj za sve ono što kao političari i ljudi možemo dati narodu i domovini, nego vjerojatno ne bih imala motiva raditi bilo što drugo. Ljubav, odanost, vjera i odgovornost prema čovjeku do sebe za mene su pokretač svega što vrijedi.

■ Što znači za vašu poziciju to što je Zlatko Hasanbegović osnovao svoj klub zastupnika u Skupštini grada Zagreba? Hoćete li ostati nezavisnom?

– Petero nas s liste koju sam nosila na lokalnim izborima 2017. ušlo je u zagrebačku Skupštinu gdje smo, nakon što smo osnovali stranku Neovisni za Hrvatsku, oformili i klub istoga imena. Nakon zbivanja koja sam opisala njih se troje, na čelu sa Zlatkom Hasanbegovićem, izdvojilo i aktiviralo novi klub nezavisnih zastupnika. Time je NHR-u počinjena velika politička šteta, a ta je ekipa dijelom pokazala koliko vjerodostojnosti imaju kad govore o poslijeizbornim prevarama birača. Iz NHR-a je uz mene u Skupštini i kolega Krešimir Kartelo, potpredsjednik zagrebačke Skupštine. Nastavit ćemo djelovati samostalno, bez kluba. Nisam sklona koalicijama radi pukog političkog preživljavanja. Moguće su samo one na temelju zajedničkog programa, realnog, održivog i bez figa u džepu. Da sam ikada mislila drukčije, ne bih već nakon prvih sumnji da će Plenković koalirati sa SDSS-om i HNS-om izašla iz kluba HDZ-a. Hrvatsku su javnost uporno iz HDZ-a uvjeravali da do toga nikad neće doći, ali s obzirom na to da mi Plenković svojim potpisom, crno na bijelo, to nije želio jamčiti, uskratila sam mu potpis za predsjednika Sabora Jandrokovića. Jedina sam zastupnica tadašnje većine u Saboru koja Plenkoviću nije dala taj potpis. Žao mi je što se to zaboravlja u aktualnim analizama.

■ Vaš bivši partner Hasanbegović najavio je sličnu akciju i u Saboru. Kakav politički dobitak time može polučiti i može li vam nanijeti štetu?

– Nije Hasanbegović jači, ni karakterno ni politički. Zbog svoje neutemeljene ambicije ostao je bez potpore stranke koju je naposljetku sam napustio. Ali su jači igrači oko njega, spremni na sve i ne pitaju za cijenu. Upravo su oni odigrali ključnu ulogu i u formiranju novoga kluba u Saboru koji bi se, po svemu sudeći, mogao zvati: Klub Velimira Bujanca. Naime, prema mojim informacijama, pregovori koji su oko toga bili započeli između kolega Zekanovića i Glasnovića s Hasanbegovićem nisu obećavajuće započeli, jer je potonji izričito uvjetovao da ja ne smijem biti dio kluba, da on bude predsjednik te da zadrži oboje zaposlenih službenika kluba. Moj je prijedlog bio da u klubu budemo svih četvero. Kada se vidjelo da stvar izmiče kontroli, jer Hasanbegovićevi „tražim sve, a ne dijelim ništa“ uvjeti nisu izazvali oduševljenje, odluku je u ruke uzeo Hasanbegovićev prijatelj, Velimir Bujanec osobno. Ne znam što se događalo, pregovaralo i nudilo na toj medijaciji, ali rezultat je klub po kroju onih koji su me i željeli politički eliminirati. sram me je o tome uopće i govoriti, a kako spavaju pojedinci, oni najbolje znaju. Iskreno, nisam to očekivala od generala Glasnovića kojeg i dalje beskrajno volim i poštujem.

■ Kakvo je vaše mišljenje o Velimiru Bujancu?

– Doživljavam ga kao vrlo uspješnog biznismena koji vješto iskorištava hrvatsku političku kaljužu i medijski prostor. Ne bih htjela ispasti licemjerna, njegov medijski prostor uvelike je koristio našoj političkoj afirmaciji, ali medijsko reketarenje nakon toga ne prihvaćam. Neka to bude odgovor na potanje o profesionalnosti.

■ Što mislite o Miroslavu Škori?

– Mislim da je do 1996. napravio odlične nosače zvuka tamburaške glazbe koje zaista volim slušati. U političkom smislu mi je velika nepoznanica, u nekim javnim istupima govorio je stvari za koje bih voljela da ih nije izgovorio, a neke bitne stvari, poput geopolitičkog pozicioniranja Hrvatske – koje je realno najbitnija uloga predsjednika – uopće nisam čula. No, rekla sam već, ne želim sudjelovati u vrsti kampanje koja će Zoranu Milanoviću imalo pomoći u njegovu pohodu na Pantovčak.

■ Ima li Milanović šanse u sukobu sa Škorom i Kolindom?

– Uporno na to i upozoravam – stvara se, i to s namjerom, prevelik antagonizam između birača Kolinde Grabar-Kitarović i onih Miroslava Škore. Zoran Milanović, poput zombija, izlazi iz političkog mrtvila i upravo u tome vidi svoju priliku. Naposljetku, budimo potpuno jasni: dolazak Zorana Milanovića na Pantovčak najviše bi odgovarao HDZ-ovcima koji bi jednim manevrom, smjenom Plenkovića, iznova tražili od naroda mandat za spas od SDP-a, a to je jednosmjerna karta u politički duopol. Ja se ne želim baviti reformacijom HDZ-a, niti želim gledati te dvije stranke kako se perpetualno mijenjaju na vlasti. Zaboga, dokad naša Hrvatska mora biti talac njihovih kroni-politika?

■ Što mislite o dosadašnjem radu Kolinde Grabar-Kitarović?

– Kada je god donosila odluke na temelju pripadnosti svome biračkome tijelu koje je – to je matematički dokazano – šire od HDZ-a, i njegovu svjetonazoru i interesima, njezin je rad bio pozdravljen. Ne možemo se svidjeti i udovoljiti svima, to je nemoguće, zato i treba ostati dosljedan sebi, a ne podlijegati političkom mikromenadžmentu. Takve pokušaje kritiziram kod svih političara, ne samo kod predsjednice, i upravo po toj dosljednosti kreiram svoj stav te promatram njihovu i njezinu političku ostavštinu. U ovom konkretnom slučaju, stvar je, takvog sam mišljenja, vrlo jednostavna: njoj je za novi mandat i kampanju trebala potpora HDZ-a, a na tu potporu nije mogla računati dok se ne riješi politike koja nije po volji Andreju Plenkoviću. Koliko će cijenu te pragmatike platiti, to će se vidjeti na izborima.

■ Hoćete li na predsjedničke izbore izaći kao kandidatkinja?

– Kandidatkinja zasigurno neću biti. Izaći ću kao odgovorna građanka i predsjednica stranke

■ Smatrate li Plenkovića boljim premijerom ili predsjednikom stranke?

– Smatram ga čovjekom kojemu je prvi i jedini cilj održati se na vlasti, u stranci i u državi. Vrlo je uspješan u tome. Bez boje i mirisa, bez ikakvih jasnih svjetonazorskih okvira, mogao bi sutra biti predsjednik HNS-a ili SDP-a a da nimalo ne promijeni retoriku.

■ Dok ste radili na političkom projektu s Hasanbegovićem, koliko je patila vaša obitelj, muž i djeca?

– Nisam radila samo s Hasanbegovićem, tu su bile stotine ljudi koji NHR vide kao jedinu svijetlu točku za budućnost u hrvatskoj politici. A moj obiteljski život strahovito je patio i još pati. I neću dopustiti da i ta žrtva bude uzaludna.

■ U koji razred idu vaša djeca? Jesu li pripremljena i sretna zbog početka škole?

– Najstarija kći je studentica, mlađa ide u prvi razred gimnazije, dok je sin, uskoro šestogodišnjak, još u vrtiću. Majka sam djece različitih naraštaja i to je dodatni izazov – nakon maženja i tepanja s malenim, moram se moći brzinski prešaltati na više razine komunikacije i već ozbiljne, odrasle probleme.

■ S obzirom na to da ste majka dviju školarki, što mislite o kurikularnoj reformi ministrice Blaženke Divjak?

– Ta tobožnja reforma je monstrum kojemu je cilj opravdati postojanje HNS-a u Vladi, rađen je u svakoj suprotnosti sa zadaćama nacionalnog odgoja i zahtjevima tržišta rada, a u potpunosti u skladu s javnogospodarskim navikama HNS-a. Uz Plenkovićev blagoslov, dakako.

■ Da ste znali što će se dogoditi, biste li ikada dali otkaz u Institutu „Ivo Pilar“?

– U politiku sam se uključila kako bih je mijenjala, a ne kako bih mijenjala sebe, bila laureat statusa quo ili patila zbog drugih mogućnosti za koje se nisam odlučila.

■ Deklarirana ste vjernica. Koliko vam je u ovim izazovnim vremenima pomogla vjera u Boga?

– Uvijek se uzdam u Boga i u Njegov plan za mene. Dioba života na osoban i neosoban dio mene vjernicu, majku, prijateljicu i mene političarku ili predsjednicu stranke – značila bi ozbiljnu devijaciju duše i duha. Takvoj bipolarnosti nisam sklona, jer onda smo u jednom dijelu sebe suhe grane, a nikako cjelovito biće. I kad se udaljim od Boga, znam da se On nije udaljio od mene…

neovisni.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Blaženka Divjak: Ne nađe li se rješenje za prosvjetare, očito idemo na izbore

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak u intervjuu za Večernji list govori o štrajku i svim novostima u obrazovnom sektoru.

Prenosimo dio intervjua s ministricom znanosti i obrazovanja za Večernji list.

Iza nas je tjedan dana štrajka. Podržavate nastavnike i profesore u zahtjevima, no niste li upravo i vi odgovorni za njihove plaće?

Čim sam došla na poziciju ministrice, u Zakonu o odgoju osigurala sam mogućnost za 30% veće plaće putem europskih projekata u školama, zatim smo promijenili kriterije napredovanja prvi put nakon 23 godine. Plaće su samo jedan element vraćanja društvenog statusa učiteljima, a mi smo druge elemente osigurali – osnaživanje učitelja edukacijom i usavršavanjem, uložili smo rekordne iznose novca iz EU fondova za opremanje škola, prvi put smo razbili uravnilovku nagrađivanjem 510 najboljih učitelja s 10 tisuća kuna bruto, a Ministarstvo pravosuđa trebalo bi do kraja godine učiteljima osigurati status službene osobe. To su činjenice. Kao što ipak treba i podsjetiti da su plaće svih u javnim službama u protekle dvije godine rasle za više od 11%. Još uvijek mislite da nisam ništa radila na poboljšanju materijalnog statusa?

Da reforma kreće i da će nastavnici imati više posla, znamo već nekoliko godina. Zašto dvije godine svog mandata niste radili i na povećanju plaća – od prvog dana preuzimanja ovog sektora do frontalne primjene Škole za život?

Od početka mog mandata do sada plaće su rasle za više od 11 posto. Prvi put uveli smo nagrađivanje najboljih i dignuli smo plaće za 10%-15% onima koji su bili u eksperimentalnom programu. Poboljšani su i uvjeti rada na temelju granskog kolektivnog ugovora, a i škole su opremljene i tako postale bolje mjesto za rad. Mislim da to govori dovoljno o mom zalaganju za društveni status učitelja. Međutim, dugogodišnje zanemarivanje sustavnog ulaganja ne može se nadoknaditi u dvije godine.

Priključenje štrajku najavljuju i fakulteti. Niste zbog autonomije Sveučilišta uspjeli natjerati na transformaciju učiteljske fakultete, što je preduvjet za promjenu paradigme učenja, a sada ćete podržati njihove zahtjeve unatoč činjenici da za reformu nisu mnogo učinili?

Zahtjevi sindikata iz visokog obrazovanja i status učitelja u osnovnim i srednjim školama dvije su različite priče. Ne mogu se tretirati na isti način jer nema bitnog povećanja složenosti posla u visokom obrazovanju i znanosti jer reformski procesi nisu uvedeni na način kao kod škola i zaostajanje koeficijenata primjetno je kod manjeg broja zaposlenika. Međutim, treba otvoriti dijalog vezano uz zahtjeve i vidjeti gdje je moguće horizontalno usklađivanje. Ipak treba reći da su pojedini fakulteti, a među njima neki nastavnički i učiteljski, ušli u proces prilagodbe i izrade novih kurikuluma.

Što je sada sa Školom za život – kako ćemo zbog štrajka pratiti uspješnost reforme? Ne čini li se da ako se već štrajka, promjene koje uvodimo u škole i nisu toliko opsežne, ni velike pa ih i uz štrajk stignemo provesti?

Prvi rezultati reforme u smislu boljih kompetencija učenika sigurno neće biti vidljivi nakon mjesec dana, već u periodu od 4-5 godina, tako da smatram ovo pitanje krivo postavljeno. Naime, kada ovako neprimjereno stavljate neprovjerenu argumentaciju u pitanje, teško je na njega suvislo odgovoriti.

Kako komentirate optužbe da je štrajk zapravo alat političke manipulacije, točnije manipulacije HNS-a? Smeta li vam to?

To vidim kao dio političkog prepucavanja i prizemnih podmetanja koji nemaju nikakve dodirne točke sa suštinom i argumentima tako da se ne mislim njima zamarati. Argumenti ulaska reforme u škole, koja sama po sebi nosi veću složenost poslova za učitelje, kao i ispravljanje nepravde u koeficijentima, primijetila je čak i Europska komisija koja hvali ambiciozne reforme u sustavu, ali naglašava da ih ne prate plaće učitelja. Istraživanja Eurydica objavljena ovaj mjesec, ali za školsku godinu 2017./2018. pokazuju koliko plaće učitelja u RH zaostaju za plaćama slične stručne razine u Hrvatskoj, pa je tako prosječna plaća učitelja između 70% i 75% prosječne plaće prvostupnika (dakle onoga koji ima nižu stručnu razinu od njih), odnosno manje od 60% prosječne plaće magistra struke (stručna razina učitelja). Dakle, problem je u odnosima koji se mogu popraviti jedino podizanjem koeficijenata složenosti poslova.

Što ako ipak do dijaloga ne dođe? Mislite li da Hrvatska zaslužuje prijevremene izbore?

Ako se ne pronađe rješenje kojim će prosvjetari biti zadovoljni, očito idemo na izbore, no to je na premijeru. Mislim da je krajnje vrijeme da se prestanemo ukopavati u rovove, da sjednemo za stol i pošaljemo jasnu poruku da je obrazovanje prioritet Republike Hrvatske. Ali da i to pratimo konkretnim ulaganjem u naš najvažniji resurs – a to su ljudi.

Plenković nije ponudio veće koeficijente, ali povećanje osnovice jest. Sindikati nisu zadovoljni, a vi? Kako sada pomiriti njihova inzistiranja na štrajku?

Paket u kojem su i povećanje plaća i izmjene Uredbe o koeficijentima je dobar. Naime, samo povećanje osnovice održava pa i povećava jaz u plaćama i to treba što prije ispraviti tako da se sjedne za stol sa sindikatima i dogovori dinamika i rokovi. Ono što je dobro je da smo konačno osvijestili važnost teme ispravljanja nepravde po pitanju koeficijenata koja je na stolu dugi niz godina i sad slijedi analiza kako su je najavili premijer i ministar financija. Dodatno, putem nagrađivanja, moramo napraviti razliku između onih koji se mijenjaju i provode reformske procese i onih koji to ne rade. Uravnilovka nije rješenje.

 

Ljilja Vokić: Od mature smo dobili – ništa!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Ivan Penava – ‘Kao predsjednik HDZ-a mogao bih progurati da se ratni zločinci napokon kazne’

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik u intervjuu za VečernjiList otkrio je kako razmišlja o kandidaturi za predsjednika HDZ-a.  Njegova se kandidatura u medijima spominjala kao opcija, a sad je Penava vidi kao mogućnost da s te visoke pozicije u stranci, naravno uspije li na tim izborima, pokuša riješiti pitanje nesankcioniranja ratnih zločina. Penava, zasad, nema formiran tim za unutarstranačke izbore, ali o odluci, čini se, ozbiljno razmišlja, piše Večernji List.

Godina je dana od velikog prosvjeda koji ste organizirali u Vukovaru zbog sporosti i nedjelovanja državnih institucija u rješavanju ratnih zločina. Ne idete u novi prosvjed ove godine, ali najavljujete nove metode kojima ćete tražiti rješavanje tog pitanja. Koje su to druge metode?
Tema prosvjeda bila je situacija u kojoj su Vukovarci i svi stradalnici rata prije 28 godina prošli stravične torture, od silovanja, zlostavljanja i u konačnici do ubojstava, i u kojoj je Vukovar bio razoren i sravnjen sa zemljom. Utvrđeno je da je u Vukovaru bilo 2717 žrtava, znamo da je u Vukovaru oko 70 posto civilnih žrtava i postavlja se pitanje koje graniči sa zdravim razumom – je li moguće da toliko godina nakon rata nemamo imena i presude za zapovjednike JNA, nemamo odgovorne zapovjednike zrakoplovstva JNA koja je dizala avione koji su tukli po Vukovaru, nemamo odgovorne i optužene zapovjednike vojne policije koja je omogućila da se ljudi izvlače iz kolone i likvidiraju po ulicama grada Vukovara.

Govorite o zapovjednoj odgovornosti.
Tako je, o zapovjednoj odgovornosti koja je neupitna, i nijedna državna institucija ne može se skriti iza argumenta da ne znamo počinitelje. S aspekta modernog društva neshvatljivo je i neprihvatljivo, ali i u kontekstu Ustava koji se poziva na Domovinski rat i jamči pravo na presudu u razumnom roku, pravo na slobodu, pravo na dom, na ljudsko dostojanstvo, a to sve Vukovarci nisu doživjeli, da nema sankcija za ratni zločin. Zato je neshvatljivo i neprihvatljivo da država Hrvatska uporno i sustavno okreće glavu od ljudi koji su stvarali državu i kojima nismo priznali da ih je netko zatočio u logorima, mučio i ubijao. Od institucija hrvatske države doživjeli smo da pokušavaju oprati ruke malobrojnim presudama međunarodnog Suda u Haagu ili suda u Srbiji. Riječ je o 20 ili 30 pravomoćnih presuda u 28 godina, a više od pola ih je produkt rada haaškog tribunala i suda u Beogradu, a ne domaćih sudova.

U ovih 30 godina najviše je na vlasti bio HDZ, SDP tek dva mandata. Pa kolika je odgovornost HDZ-a u takvom odnosu države prema žrtvama rata i ratnom zločinu?
Golema. Golema je odgovornost svih koji su bili na vlasti, svih nas koji smo na vlasti, ali i svih braniteljskih udruga i građana.

Što je HDZ u ovih 28 godina morao učiniti više?
Nećete naći nijednog HDZ-ovca koji će reći da nije za to da se procesuiraju ratni zločini. To je teza koju političari koriste već 28 godina, a zbog poražavajućih rezultata, ta se teza pretvorila u floskulu koju jednako koriste sve političke stranke. Za mene je poražavajuće što su se pronalazili različiti razlozi za to da prosvjed u Vukovaru nije bio potreban, i da su se pronalazile različite namjere zašto je taj prosvjed bio organiziran.

Većinom smo svi pisali da je to napad i poruka šefu HDZ-a Plenkoviću, i stranačka i politička.
Pisali ste krivo, iako sam iznosio aktualnu problematiku bez ikakvih skrivenih namjera ili programa, na koje su mediji cijelo vrijeme bili fokusirani.

Primjetan je bio izostanak hadezeovaca na tom skupu. Radi li se o strahu pojedinaca?
Danas objektivno možemo sagledati karakter i ciljeve prosvjeda, a osobne izostanke pojedinaca prepuštam njihovoj savjesti.

Očekivali ste da će na prosvjed doći vaši stranački kolege?
Svi članovi HDZ-a su za ciljeve prosvjeda, međutim, njihov nedolazak ne ide tome u prilog, što u prvom planu pokazuje problem s vjerodostojnošću. Ono što mi još više smeta u posljednje vrijeme jest teza da je Vukovarcima teško i da to trebamo razumjeti, a postavlja se pitanje što se napravilo svih ovih godina da Vukovarcima ne bude teško? Svaki zastupnik u Saboru ili saborski klub mogao je pokrenuti inicijativu da se promijeni zakonski okvir, mogle su se pokrenuti nove rasprave, ali se u godinu dana nije dogodilo baš ništa. A sad će se ponovno vrtjeti teze da o ratnim zločinima i obljetnici prosvjeda govorim iz onih ili ovih razloga. Na tom sam prosvjedu predstavio nekoliko ljudi koji su preživjeli stravične zločine, čovjeka kojem je prerezan grkljan i ženu koja je bila silovana, i je li moguće da oni u svijesti naših političara zauzimaju podređeno mjesto u odnosu na njihove fotelje. Mnogi će reći da se stalno vraćamo u prošlost, ali bez riješene prošlosti nema budućnosti. Kada je riječ o HDZ-u, koji je državotvorna stranka, onda od svega ovoga ne smijemo okretati glavu kao što to činimo svih ovih 28 godina.

Jeste li razgovarali s Plenkovićem o tome da se ništa nije napravilo u godinu dana od prosvjeda?
Jesam i moram reći da nisam zadovoljan pomacima. Da stvari ne budu crno bijele, ova je Vlada napravila neke iznimne iskorake, od povratka vojske u Vukovar, od uvođenja 18. studenoga kao državnog blagdana, što je bio naš zahtjev iz Vukovara, zakona koji će vukovarskom gospodarstvu omogućiti iskorake kada bude usvojen, za to sam zahvalan. Međutim, ti zakoni ne mogu biti valuta za potkupljivanje da ne iznosim problem nesankcioniranja ratnog zločina.

Dakle, neće vam tim zakonima zatvoriti usta?
Tako je, prvo neljudski je i bilo bi suludo od mene tražiti da drukčije postupam. Možemo raspravljati o strujama u HDZ-u i različitim razmišljanjima, mene su već u medijima prozvali zločestim dečkom HDZ-a i nekim tko stalno radi nered. Ima li netko obraza reći da su vrijednosti koje ja zastupam promašene i da to nisu i temeljne vrijednosti HDZ-a? Ne ponašamo li se mi na sasvim drugačiji način od onog koji je zapisan u Statutu HDZ-a ili u Ustavu Republike Hrvatske? Da bilo kojeg HDZ-ovca pitate treba li odgovarati zapovjednik koji je bacao bombe na vukovarsku bolnicu, reći će apsolutno treba, ali neće doći na prosvjed, neće to javno reći jer dolaze predsjednički izbori…

Koje su to druge metode kojima ćete tražiti sankcioniranje ratnih zločina s obzirom na to da ne idete u novi prosvjed?
Prošla je godina dana, a ulaskom u vrijeme predsjedničkih, unutarstranačkih izbora, pa i parlamentarnih izbora, ocijenio sam da drugi prosvjed nema smisla; da smo ga radili, onda bi on bio u Zagrebu. Zato ću do rješenja pokušati doći u stranci, jasno i nedvosmisleno rečeno, preko unutarstranačkih izbora. Koristeći sva demokratska sredstva koje pruža stranka, iskoristit ću da tu temu stavim u prvi plan i da stranka počne djelovati u tom smjeru jer na osnovi dosadašnjih rezultata to očito nije tako.

Razmišljate o kandidaturi za predsjednika stranke?
I to je jedna od opcija. Razmišljam kako se izboriti za zapostavljene vrijednosti koje neprestano ističem jer one za mene nemaju cijenu. A da su te vrijednosti prepoznate i među građanima, najbolje pokazuje pljesak podrške u Sinju i Kninu. U svojim nastojanjima nailazim na podršku građana iz drugih krajeva Hrvatske i dijaspore, stoga razmišljam i o putu kojim moram proći kako bih ostvario te ciljeve. A koji će to biti put, pokazat će vrijeme.

Je li vas taj pljesak potaknuo na kandidaturu?
Nemam figu u džepu, a na to me tjeraju i okolnosti i slijed događaja.

Procijenili ste da kandidaturom za predsjednika stranke možete najbolje početi rješavati pitanja ratnih zločina, odnosno svih onih tema zbog kojih ste prije godinu dana organizirali prosvjed?
Smatram da se predsjednik stranke, kao i svaki drugi građanin, mora pokloniti pred vrijednostima Domovinskog rata. A ne da mi nakon 28 godina imamo politiku i zakone koji u Vukovaru omogućuju postojanje četničkih spomenika, pa taman bili na privatnim grobnicama. Da u Borovu Selu imamo spomenik četničkom vojvodi, a dva kilometra poslije Blagi Zadri. Za mene je to znak da ova država između agresora i branitelja stavlja znak jednakosti iako će svi reći da to nije tako. Kako nije kad ta dva spomenika postoje na istom području? Zatim imamo sutkinju koja će ocu dvojice poginulih sinova reći da mora tugovati za njima. Znam da će biti komentara da pitanje Vukovara i ratnih zločina koristim za samopromociju, ali da su se u posljednjih 28 godina i drugi bavili tom problematikom, ratni bi zločini bili sankcionirani.

Koji su motivi da država u 28 godina nije ništa napravila, pa i motivi HDZ-a?
Nije se imalo dovoljno karaktera, nema se dovoljno karaktera i nema se dovoljno empatije. Da je bilo kome od tih ljudi koji su predstavljali vlast svih ovih godina prolazio četnički nož ispod vrata, kao što je stradalnicima Domovinskog rata, odavno bi sve alarmirali da se stvari promijene.

Moram primijetiti da ni Andrej Plenković ni njegovi najbliži suradnici nisu sudjelovali u Domovinskom ratu. Utječe li ta činjenica na nedostatak empatije prema tim problemima?
Ni sam nisam hrvatski branitelj. Ispod pojasa su udarci da je Plenković bruxelleski ćato ili kvalifikacije čiji je sin, to nisu kvalifikacije koje bi nekoga trebale određivati. Određivati nas trebaju rezultati našega rada.

Koje ste vi godište?
Ja sam 1974. U vrijeme pada Vukovara nisam imao ni 17 godina. Davno sam rekao da neću dopustiti da ova Vlada bude samo jedna u nizu onih koje nisu ništa učinile jer sam u poziciji kao gradonačelnik Vukovara prenijeti stavove svojih sugrađana koje prethodnici nisu.

Jeste li o svojoj mogućoj kandidaturi razgovarali s nekim stranačkim ljudima? U medijima se već nagađalo o vašoj kandidaturi i da bi vas mogao podržati Milijan Brkić.
Kakve god bile ocjene o tome čiji sam čovjek, moj je fokus uvijek na temeljnim vrijednostima i dobrobiti Vukovara. Kao gradonačelnik Vukovara očito nemam mogućnosti riješiti krucijalna pitanja o kojima razgovaram te, ako mogućnost rješavanja tih pitanja vodi preko stranačke središnjice, tu nemam dvojbe.

Je li Plenković svjestan da biste mu mogli biti protukandidat?
Hipotetski, svaki član HDZ-a može biti kandidat za predsjednika, čega je Andrej Plenković itekako svjestan. Ali, sada svu pozornost treba preusmjeriti na predsjedničke izbore.

Jeste li već tražili podršku nekih HDZ-ovaca, okupili neki tim?
Ni jednog trenutka nisam krio da se čujem i sa Stierom i s Brkićem i s Kovačem i da se sve ovo vrijeme uredno čujem i s Andrejem Plenkovićem i s Kolindom Grabar-Kitarović. Prvi put sada iznosim da idem na unutarstranačke izbore, približavala se i obljetnica i morao sam donijeti odluku što je najpametnije napraviti s aspekta rješavanja sudbine stradalnika. Kad sam odlučio da su prosvjedi kontraproduktivni i da nije dobro ponovno čekati godinu dana bez rezultata, morao sam promisliti koji je smjer najbolji i koji će donijeti rezultate. Pokušat ću u stranci promijeniti odnos snaga i tu temu iznijeti s puno jače pozicije, koja bi trebala ohrabriti sve u lancu koji trebaju raditi na rješavanju tih problema.

Sve je više protukandidata Plenkoviću, ne ide li to sve u prilog baš Plenkoviću, odnosno ne biste li se vi protukandidati trebali ujediniti da se glasovi ne rasipaju?
Bogatstvo HDZ-a različita su razmišljanja, ali o temeljnim vrijednostima moramo imati jednak stav. Tko će dati potporu kome, to je, smatram, puno manje bitno od toga da se napokon promijeni stav prema stradalnicima i Domovinskom ratu. Zašto smo došli u ovakvu situaciju? Zato što postoje zaštićene elite koje ne rade svoj posao i nemaju rezultata, a na istaknutim su pozicijama niz godina.

Nedavno su Plenković, Jandroković, pa i Brkić i Čuljak, poslali poruku da nije vrijeme za isticanje kandidatura na stranačkim izborima, nego da sve svi moraju angažirati za predsjedničke izbore. Očekujete li neku packu, da ne kažem sankciju, jer sad i vi izlazite s najavom kandidature?
Ne prejudiciram funkciju za koju ću se kandidirati niti odluke rukovodstva stranke s obzirom na to da nisam njihov član. Poštujem sve pravilnike, međutim, vratimo se na početak priče, nikada nije dobro vrijeme za temeljne vrijednosti, uvijek je nešto bitnije. Smatram da smo u godinu dana mogli napraviti puno, pa danas ne bih morao razmišljati o koracima potrebnima za rješavanje ovog problema. Igram otvorenih karata, a ako HDZ ima problem sa sankcioniranjem ratnih zločina, molio sam ih prije više od godinu dana da mi se javi što je dovoljan razlog za trenutan razilazak.

Stekao se dojam da se vrh HDZ-a boji ući s vama u politički obračun, da je bilo tko drugi organizirao prosvjed, vjerojatno bi bio izbačen iz HDZ-a.
Nemaju me se razloga bojati. Ako pogledate akte HDZ-a, vidjet ćete da postoji velik nerazmjer između onoga za što se deklarativno zalažemo u odnosu na ono što jesmo. Jedino čega se mi u HDZ-u trebamo bojati jest da nismo i da nećemo biti dostojni ljudi kojima toliko dugujemo.

Spremni ste biti i premijer?
To je daleko, trčimo unaprijed, ali spreman sam sve žrtvovati da riješim otvorena pitanja. Izgubio sam povjerenje u mnoge ljude i sustav, neću dopustiti da me se tretira kao smokvin list i da služim za naslikavanje u svrhu nečijeg prikupljanja bodova, a da bitni problemi ostaju neriješeni.

Već se interpretira da i uvođenje blagdana 18. studenoga i ostali zakoni dolaze sad uoči predsjedničkih izbora?
Inicijativa za blagdan 18. studenoga krenula je iz Grada Vukovara, prije dvije ili tri godine i ako je aktualizirana u ovome trenutku, neka je. Ako to ova Vlada bude iskoristila, neka iskoristi, nemam ništa protiv, bitno je da je to dobro za građane grada Vukovara i građane Republike Hrvatske danas, sutra ili za 10 godina. To je meritum.

Predsjednica će se u kampanji oslanjati na popularne HDZ-ovce, pa tako i na vas i Stiera, kao kandidat se pojavio i Miroslav Škoro, koliko će Škoro glasova HDZ-ovaca i desnih birača uzeti aktualnoj predsjednici?
Na relaciji aktualna predsjednica – Miroslav Škoro i uzimajući u obzir neke kvalifikacije same predsjednice, imam dojam da olako kritiziramo. Kad čitam komentare, ponekad stječem dojam da je prosječna mjera Hrvata savršenstvo. Svi smo nesavršeni, onaj tko obavlja dužnost pet godina sigurno radi greške. Sudjelovao sam u prvoj kampanji Kolinde Grabar-Kitarović i znam u kakvoj smo teškoj atmosferi živjeli u Vukovaru pod bivšom Kukuriku vladom i bivšim predsjednikom Josipovićem u svjetonazorskom i u svakom smislu. Ne mogu olako zaboraviti kako je to bilo teško promijeniti. To ne znači da izbjegavam razgovarati o greškama svakoga, pa i predsjednice. Govoriti da predsjednica ili premijer nisu Hrvati, da vode ne znam čiju politiku – za mene je to način na koji komunicira ulica. Ne može mi nitko reći da K. Grabar-Kitarović ili Plenković ne vole svoju državu. Uvijek je moglo bolje, i ja sam u svom mandatu mogao bolje, a izbori će pokazati kako tko diše i koliko su ljudi zbog kojih smo tu zadovoljni.

Kako ocjenjujete mandat predsjednice?
Njezin je mandat, posebice u usporedbi s mandatom Mesića i Josipovića, bio izrazito uspješan.

Koji predsjedničini potezi vam se nisu svidjeli?
Način kako je organiziran posjet Aleksandra Vučića nije mi se svidio, kao ni mnogima. Ali i neke kvalifikacije koje su izrečene, a za koje u konačnici mislim da nisu stavovi predsjednice. To su propusti od kojih ne treba bježati. Ali ne dovodim u pitanje put kojim predsjednica ide, to je iskorak koji je neusporediv s njezinim prethodnicima.

Vjerujete u njezinu pobjedu?
Vjerujem.

U Slavoniji će se lomiti koplja između nje i Škore.
Nemam dojam da Škoro predstavlja toliku prijetnju predsjednici. Prednost je na strani predsjednice, ona će sama kreirati svoj rezultat svojim postupcima.

Na koji ćete način sudjelovati u njezinoj kampanji?
Stavljam se predsjednici na raspolaganje, a jedini uvjet koji imam jest čvrsto stajanje iza iznesenih stavova i obećanja.

Stvara se dojam da predsjednica okuplja Plenkovićevu oporbu u HDZ-u, i vi i Stier idete na unutarstranačke izbore?
Ljudi su skloni teorijama zavjere i igrama prijestolja, a ja sam bez fige u džepu. Nikad neću imati skrivene namjere spram Plenkovića ili bilo koga drugog, ali da ću imati svoje stavove – hoću.

Glavni tajnik HDZ-a već govori o sabotažama na predsjedničkim izborima jer u vrhu HDZ-a smatraju da ih je bilo i na europskim izborima?
Znam koji je trud uložila gradska organizacija Vukovara na europskim izborima, lako je filozofirati nekome tko je došao jučer ili ne poznaje i ne drži teren. Uložili smo 110 posto, a rezultat je podbacio. Prvi sam put na tim izborima doživio da neiskrenost ljudi na terenu kojima je ponuđen okvir neprihvatljiv u određenoj mjeri. Nažalost, nismo mogli projicirati lokalni stranački autoritet na europsku razinu. U dobro podmazanom stroju nema iznenađenja, a ni sabotaža.

Kako komentirate Milanovića kao kandidata za predsjednika?
To je čovjek koji je odgovoran za kaos i nerede u Vukovaru. Njegove odluke donijele su nam narušenu atmosferu, sudske procese i smrtne ishode.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari