Pratite nas

Intervju

Bruna Esih: Uvijek sam bila uz narod i njegov glas bila je i ostat će moja jedina životna i politička smjernica

Objavljeno

na

Razgovor s Brunom Esih, saborskom zastupnicom i kandidatkinjom za gradonačelnicu Zagreba

Poštovana gospođo Esih, koji su Vas razlozi potaknuli da se kandidirate za gradonačelnicu Zagreba?

Teško je sve razloge za kandidaturu sažeti u nekoliko rečenica. Ta odluka nije rezultat jednoga trenutka, već višemjesečnih razmišljanja, konzultacija i analiza nakon kojih se kandidatura učinila sasvim logičnim nastavkom moga djelovanja. Građani Zagreba dosad su na izbore izlazili gotovo prisiljeni birati kandidate s iste liste, a i u ovom izbornom trenutku i sa sadašnjim kandidatima ta se činjenica nije promijenila. Svojom kandidaturom nudim građanima nov i jasan izbor, a ujedno i političku i građansku poruku onima koji su već puno ranije u tom smjeru trebali djelovati.

Uz Vas u utrci su aktualni gradonačelnik Milan Bandić, njegova bivša zamjenica Sandra Švaljek, bivša njegova pročelnica Anka Mrak Taritaš i HDZ-ov Drago Prgomet. Kad govorimo o Vašim protukandidatima neki analitičari tvrde kako se tu zapravo radi o dijelovima iste mreže kad su Bandić, Švaljek i Taritaš, a da je Drago Prgomet kao i neki njegovi prethodnici kandidiran kako bi izgubio. Kako komentirate Vaše protukandidate i po čemu se od njih razlikujete?

Upravo tako. Gotovo svi kandidati izdanci su iste političke obitelji u Zagrebu, a predstavljaju se i izlaze odvojeno samo zbog visokih ambicija, stranačkih apetita ili, sasvim suprotno od toga, običnog političkog folklora. Nažalost, ni HDZ u proteklih sedamnaest godina nije činio gotovo ništa kako bi se u Zagrebu nametnuo kao ozbiljan politički čimbenik, dapače prihvatili su Bandića kao svojeg kandidata, a tomu zorno svjedoče rezultati proteklih izbora u Zagrebu, ali i nedavnih događanja u zagrebačkoj Skupštini.

Gospodin Prgomet legitiman je odabir HDZ-ova predsjednika i ja ne osjećam potrebu komentirati njegov politički put ili motive onih koji su ga istaknuli za kandidata. U politici, koja je uvijek legitimirana na izborima, najbitnije je što će reći birači i jedino toga se držim. Rekla bih da se razlikujem od većine po tome što vjerodostojno zastupam političke vrijednosti jednog velikog dijela biračkog puka, a k tome neadekvatno zastupljenog gotovo dva desetljeća.

Koje su temeljne odrednice Vašega programa za Grad Zagreb? Ili, drugim riječima, kako će izgledati glavni grad Hrvatske ako Vi postanete njegova gradonačelnica?

U tom slučaju grad Zagreb bit će grad koji svojim primjerom potiče zdravu upravljačku atmosferu i visoku razinu političke kulture. Prije svega, Zagreb će svojim građanima položiti račun za svaku kunu, a na osnovi temeljite revizije gradskih rashoda donijeti cjelovitu strategiju razvitka po svim ključnim pitanjima – gospodarskog i demografskog razvitka, kulture i kulturne svakodnevnice, prostornog planiranja i komunalne infrastrukture. U mojoj kampanji ne ćete slušati bajke o desetcima grandioznih mostova, svemirskih bolnica, željezničkih prugi, nadzemnih ili podzemnih i slično, iako je jasno da bi takav Zagreb u budućnosti željeli svi.

Ali, kreće se od sadašnjeg trenutka koji je nezavidan, a takav je zbog višedesetljetnog klijentelističkog pogodovanja, koruptivnih obrazaca ponašanja i, jasno je, gotovo drskog zanemarivanja glavnoga grada Hrvatske od državnih vlasti. Rješenja koja ću predlagati bit će realna, smjesta primjenjiva i financijski održiva. Sve ostalo smatram podcjenjivanjem biračke pameti. Moj program, ukratko, počiva na četiri načina djelovanja: zakonito, stručno, racionalno i nacionalno.

Možete li nam otkriti tko će sve biti na Vašoj listi?

Čak i kandidati koji su već gotovo godinu dana u predizbornoj utrci, svoje nam liste još nisu dali na uvid. Kandidate na svojoj nezavisnoj građanskoj listi uskoro ću predstaviti javnosti, dakako najkasnije do nadnevka službenog početka izbornog procesa. Svi oni bit će odabrani po neupitnim kriterijima stručnosti i etičnosti i, poput mene same, predstavljat će izvansistemsku priču i priču bez prethodnih repova, što je bitno kako bi i lista zadobila povjerenje građana. Upozoravam na tu činjenicu, jer ako osvojim respektabilan rezultat kao kandidatkinja za gradonačelnicu, a lista ne uspije prijeći izborni prag od 5%, moji birači ne će moći imati svoje predstavnike u Skupštini Grada.

Nakon što ste najavili kandidaturu automatski je krenula medijska kampanja protiv Vas. Očekujete li žestoke napade u naredna dva mjeseca?

Očekujem, naravno, i puno žešće nego što su bili i do sada. Razvidno je da me pojedini mediji žele prikazati isključivo kao polupismenog borca protiv komunizma i otkapača kostiju i, kao takvu, ograničenog opsega djelovanja. U ovim lokalnim izborima, jasno je, ne ću potencirati takve teme. Ne zato što ih se stidim, na svoje sam dosadašnje djelovanje iznimno ponosna, nego zato što je moj stav o tim i takvim temama poznat i nepromjenjiv, dakle, vjerodostojan.

Isto tako, uvjerena sam da će javnost smjesta znati prepoznati rukopis tih napada i zaključiti kako se radi o slabostima, strahu i osjećaju ugroženosti napadača. Opravdano, dodala bih. U tom smislu za njih imam samo jednu poruku: ne ću se dati poljuljati i zaplašiti, idem dalje s ljudima koji su dio ove sasvim nove i ničim okaljane priče, vođena srcem i dostojanstveno.

U emisiji „Bujica“ rekli ste da je Vaše geslo „S narodom, a ne s elitama“. Što pod time mislite?

Uvijek sam bila uz narod i njegov glas bila je i ostat će moja jedina životna i politička smjernica. Ljudima je dosta toga da ih se uoči izbora kupuje, a prodaje smjesta nakon što kampanje i izbori prođu. Stoga sam na proteklim parlamentarnim izborima i ustrajala u tome da ostanem nezavisna kandidatkinja. Moje stranačko povjerenje može zadobiti samo onaj tko iskreno uvažava volju birača koja ga je na vlast dovela. Hrvatskom, jednako kao i ostatkom svijeta, upravljaju odnarođene elite, i ne samo političke. Slobodarska svijest, za koju tvrdim da je još živa u hrvatskom narodu, ne priznaje stranačke ili bilo kakve stege koja ne bi jasno i isključivo bila usmjerena na dobro države i naroda.

U istoj emisiji rekli ste i da ste osjećate kao dio autentična Tuđmanova HDZ-a, neovisno o tome što niste član Stranke.

Kad sam to rekla, jasno je, nisam govorila o svom sudjelovanju u spomenutom političkom i društvenom trenutku. Govorila sam o sadržaju i o trajnom djelovanju u skladu sa suverenističkom politikom prvog hrvatskog predsjednika dr. Tuđmana. U posljednjih 17 godina, usudila bih se reći, brojni su i istaknuti članovi HDZ-a koji ni po čemu nisu djelovali tako. Nikako se ne smatram jedinom, ali osjećam se svakako jednom od predstavnika autentične nacionalne misli dr. Franje Tuđmana. Onima koji uporno spominju članstvo u HDZ-u kao preduvjet za takvo izjašnjavanje, odnosno kao relevantnu mjenicu za Tuđmanovu politiku, postavila bih pitanje: misle li da bi dr. Franjo Tuđman podupirao politiku koju oni sami provode, bez obzira na vlasništvo članske iskaznice.

Nedavno je osnovana tzv. Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću. Kako – kao osoba koja se je stručno bavila ovom problematikom – komentirate njegov sastav i perspektive?

Jedini relevantan kompromis po tom pitanju već je postignut 2006. godine donošenjem saborske Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj. Nakon toga ne postoji potreba za ad hoc povjerenstvima koja bi poslužila za dodatna usuglašavanja stavova i kompromise, već za jasnom političkom voljom i odlukama. S obzirom da mi uistinu nije jasna motivacija za osnivanjem Povjerenstva i njegova stvarna svrha, ne mogu komentirati niti njegovu perspektivu, bar ne onu koja bi se meni činila logična. Slijedom toga, sastav Povjerenstva meni osobno čini se nebitan.

Kako procjenjujte Vaše izborne izglede i može li dobar rezultat možda biti stimulans za neko novo političko organiziranje?

Teško mi je govoriti o tome što se može dogoditi za dva, tri ili više mjeseci. No, uvjerena sam da imamo izvrsne izglede, govoreći o sebi i o neovisnoj listi koju ću nositi. Kad nakon izbora budemo imali rezultate, odnosno stvarne pokazatelje volje birača, možda ćemo biti bliži odgovoru na pitanje koje ste mi postavili. Ništa nije unaprijed zadano, niti isključeno.

U Europi, a vidimo i u SAD-u, sve više jačaju snage koje idu protiv establishmenta i koja se zalažu za jačanje nacionalnih država. Možemo li nešto slično očekivati i u Hrvatskoj?

Mi smo u Hrvatskoj najbolji primjer – na takvim vrijednostima i uz žrtvu hrvatskih branitelja stvorili smo samostalnu državu. Vjerujem da i danas postoje te snage, ali od Domovinskog rata nisu bile homogene. Njeguje li Hrvatska uistinu demokratsko višestranačje, mislim da je realno očekivati i takve društveno-političke opcije.

Vezano uz pitanje o narodu i elitama, mnogi obični ljudi iz naroda koje svakodnevno susrećemo digli su ruke od sadašnjih političkih elita. Treba li Hrvatskoj i svojevrsna generacijska smjena odnosno ulazak u politiku mladih ljudi koji su intelektualno sazreli u demokratskome sustavu?

Današnji sustav vrijednosti, bez obzira na demokratsko uređenje, nažalost nije jamstvo zdravih i zrelih stavova. Obitelj smatram temeljnom društvenom jedinicom u kojoj se, pored ostalog, stječu i temelji svakog budućeg vrjednovanja i oblikovanja stavova. U tom smislu poznajem vrlo velik broj krasno odgojenih i nacionalno odgovornih umirovljenika, a jednako toliko i neodgojenih te indoktriniranih studenata. Mislim, dakle, da godine nisu pravilo.

Ipak, na ove lokalne izbore izlazi generacija rođena 1999. godine, i to jasno govori da sa svakim novim izbornim ciklusom možemo očekivati udaljavanje od onoga što se nama u istim godinama činilo važnim. To ne mora biti loše i manje vrijedno, već naprotiv. Na nama „odraslijima“ zadatak je da osluškujemo taj vremenski trenutak i ispravno ga usmjeravamo.

Razgovarao: Davor Dijanović za hkv.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Tomašić: Budite sudionik vremena u kojemu živimo

Objavljeno

na

Objavio

“Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.”

Gospođo Tomašić, kako zastupnici zemalja u Europskom parlamentu vide Republiku Hrvatsku?

– Slika Hrvatske u Europi je ovakva: pola ih misli da smo fašistička zemlja, a pola demokratska koja žudi Zapadu. Za njih smo mi ljudi koji nemaju svoje “ja” i koje se može lako kupiti te koje se lako može nagovoriti da slušaju druge. Nažalost, slika je takva. Zapravo, mi sami stvaramo takvu sliku, jer dopuštamo ljudima da nas proglašavaju fašistima umjesto da budu kažnjeni. Zaslužuju da ih pitamo gdje oni vide ustaše? No, takva slika ide van, jer da ne ide van ne bi se dogodilo ovo što se dogodilo na Bleiburgu. Isto tako, znate da su neke države zabranile nastupe marku Perkoviću Thompsonu. Tada je Republika Hrvatska trebala reagirati. Ja nisam njegov odvjetnik i ne branim ga. Nemam zašto, ali Hrvatska država treba ga braniti jer u njegovim riječima, riječima njegovih pjesama nema ni grama mržnje ni napadanja, nego je on domoljubni pjevač. To nekima smeta i upravo oni šalju sliku vani, a Vlada se ne očitava o tomu. Mislim da je Vlada trebala tražiti objašnjenje zašto mu se brane nastupi u pojedinim zemljama i reći kako Marko Perković nije fašist te da su to obične laži.. No, kad službene institucije šute, onda se s druge strane laže sve više i više.

Postoji hrvatska povijest i to se treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama, isto kao što i socijalizam treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama. Treba reći da je ono što je loše loše, a što je dobro da je dobro.  Kad to prihvatimo krenut ćemo naprijed.  A kad je samo moje dobro i što god ja napravim dobro, a sve što drugi napravi loše je, nećemo krenuti pravim putem.

Radi li Vlada Republike Hrvatske dobro svoj posao?

– Naša se diplomacija boji reagirati vani, u bilo kojoj državi. Ako ja odem u neku državu i ne slažem se s onim što oni kažu, oni me proglase fašistom. To bi naši “antife” počeli širiti i još više optuživati. Mislim da u takvim slučajevima država treba reagirati i tražiti dokaze za takve poteze. Trebaju jednostavno reći kako je dotična osoba došla i iznijela svoje mišljenje te da je kvalificiranjem osoba prekoračena ovlast. No, naši se u takvim slučajevima nikad ne oglašavaju, kao da to nije njihova stvar, kao da naši ljudi nisu državljani RH. I onda kad Vlada ne reagira, onda stvarno stranci misle da ono što šire antifašisti zapravo jeste istina. Niti naši diplomati niti Vlada što se tiče toga ne rade dobro svoj posao. Ovdje nema ustaša. Postoje pojedinci koji žele nešto, ali to nije zakonski regulirano i onda se to jednostavno ignorira. Oni koji govore o ustaštvu su mala šačica ljudi koja za sebe traži pozornost.

U svom “govoru” na Bleiburgu biskup mons. dr. Ivica Petanjak je kazao kako se hrvatski narod međusobno parniči. Nije li upravo to razlog loše slike u svijetu?

– To je ono što ja govorim. Mi smo podijeljeni, kako oni kažu, na  antifašiste, što znači da sve ono što mi kažemo to je samo dobro i to se broji. Mi, drugi, koji imamo drugačije mišljenje, ali želimo razgovarati s antifašistima, nikad nismo u pravu. I oni su uvijek u pravu. I to vam je tako. Mi kao glasna većina se međusobno tužimo, u kafićima po nekim kutovima, a nikad nećemo stati jedni iza drugih, nego pričamo iza leđa. To treba prestati. Ako je netko lopov lopov je, ako je poštena osoba onda je poštena osoba i tu je kraj rasprave. Kod nas je problem što znamo osjetiti inferiornost i blateći drugoga zapravo prikrivamo svoje slabosti i nikad nećemo priznati kako neke stvari koje smo i mi radili nisu bile dovoljno dobre.

U jednom ste trenutku bili rekli kako se više nećete baviti politikom? Zašto baš “Hrvatski suverenisti”?

–  Mislila sam da ću predhodnom mandatu završiti sve što sam zamislila. Da se tako završilo danas bi bila u mirovini i to s krunom karijere. Željela sam završiti stvari oko male plave ribe. Kad vi spomenete komisiju i kad imate zakon drugačiji od onoga kakav je komisija donijela i vi ga promijenite, onda ste učinili nešto veliko. Mislila sam da ću to završiti, ali još nisam. Treba ići u trijalog. Ako prođem ja ću dobiti trijalog, a ako ne, onda će ga u našoj grupi dobiti Talijani i to me je najviše potaknulo na ponovnu kandidaturu. Kad već imamo suvereniste odlučila sam ići preko njih. Ovako, ako prođem stignem završiti planirano, a ako ne prođem savjest mi je čista. Svijet se dijeli na suvereniste i globaliste. Mi smo mala država, i ako se svrstamo uz globaliste onda ćemo uvijek biti jedna mala regijica, a ja Hrvatskoj želimo puno više od toga.

Europska unija je sadržana od malih djelića, malih država.

– Ja sam Hrvatica i toga se ne sramim. Naša je zemlja krvlju branjena uvijek. Mi smo jedna mala država. I kad idemo u naše muzeje znamo da su svi eksponati naši, iz naše zemlje, a kad idete u muzeje u velikim zemljama poput Francuske i Engleske, veliki je broj stvari opljačkano i doneseno iz nekih drugih krajeva. Mi, iako smo mala država, mnogo puta do sada poharana, ipak možemo biti ponosni na svoje.  Mi se svoje povijesti ne sramimo. Imaju drugi mnogo goru povijest iz Drugog svjetskog rata od nas, pa se ne srame. Nas se lupa po glavi s našom poviješću samo zato što to mi dopuštamo. I stara narodna kaže: “ Ne mogu gaziti po vama ako se ne prostrete.” A mi se prostiremo kako znamo za sebe. Imamo pravo braniti interese svojega naroda.  Meni su u EU znali reći: – Vi ste ovdje da branite interese EU.” Ja sam im odgovarala: – Ja sam ovdje, jer su me izabrali hrvatski građani i ja ovdje branim interese svojega naroda i ja sam tu zbog njega.”

Često se čuje kako su naši građani koji žive u inozemstvu na margini događanja.

– Mi bismo trebali imati Ministarstvo useljeništva. S tim ljudima se treba razgovarati. Ima ih mnogo koji se žele vratiti u Domovinu, ali tu je takva papirologija i odbojnost. Ovdje to ide otprilike ovako: “Daj mi 500 eura za to, daj mi opet 500 eura za to”, itd…

Zaboravlja se nešto drugo a to je da su gotovo svi naši ljudi davali novce za vrijeme rata. Ja i moj muž dali smo samo 64.000 dolara za koje imamo pismene dokaze, a što je s drugima koji su davali mnogo više. Kad ti ljudi dođu ovdje, oni žele ulagati velike novce, milijune, ali oni su toliko revoltirani da jednostavno kažu: “ Klima za iseljenike ovdje se može ovako opisati: “Dođi na godišnji s novcem. Pošalji što više novca. Donesi što više novca i otvori tvrtku ali ne miješaj se u vlast.” Problem je u tome, što ti ljudi pored kapitala imaju i znanje. Zamislite samo koliko snage oni mogu donijeti. No, ovdje se cijene samo uhljebi, klimavci, i zato nam je kako nam je.

U posljednje vrijeme dolaze i neke dobre inicijative.

– Kad budemo imali Ministarstvo za useljeništvo, kad budemo znali što bi hrvatska Vlada željela da hrvatski iseljenici kupe i kad bi im se sve na vrijeme omogućilo bez traženja nekih dodatnih bespotrebnih papira i novaca ljudi bi dolazili. Kad su im papiri čisti 1/1 i kad znaju da će ih se lijepo dočekati onda će se ljudi vraćati i novac će ostavljati ovdje, a ne nositi negdje vani. Oni stranci koji u Hrvatskoj dobiju određene iznose nose vani. Nemam pojma zašto naša Vlada konačno to sve ne izregulira, jer je jednostavno.

Gospođo Tomašić, može li se u Hrvatskoj živjeti od poštenog rada?

– Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.

Podrijetlom ste iz BiH kako, po Vama, žive naši ljudi u BiH?

–  Pa, imate predsjednika HDZ BIH, Čovića koji nikada ništa nije napravio za Hrvate. On je napravio jako puno za sebe. Kad pitate tamošnje Hrvate, on se trebao mnogo više brinuti za Hrvate u BiH, a naša Vlada ga je trebala tjerati na to, poticati, a ne davati mu počasne doktorate koje nije zaslužio, tako da Hrvati u BiH trebaju jakog vođu koji doista voli BiH, svoj hrvatski narod i želi da taj narod ostane na svojim ognjištima. Nažalost, danas nije tako.

Za dva dana su izbori za Europski parlament.

– Ovo je vrijeme kada će HDZ gledati učvrstiti svoju vlast, a tako je i vrijeme kad građani mogu HDZ-u svojim glasovima pokazati da ih HDZ ne vodi u pravom smjeru. Dakle, ako im daju puno glasova onda će oni reći: – Narod odobrava naš rad.. Ako ne dobiju puno glasova to će biti svojevrsna poruka HDZ da ne rade dobro. Jako je važno da narod izađe na izbore. Ne možete samo osuđivati zavaljeni u obiteljske fotelje. Budite dio događaja i vremena u kojemu živimo. Nije teško izaći i glasovati. A ako vam odgovora ono što ja govorim i zašto se zalažem ja sam na listi broj 6.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Marijana Petir: Ljudski život nema cijenu

Objavljeno

na

Objavio

Marijana Petir

“Zalažem se za očuvanje općeljudskih vrijednosti, to su univerzalne vrijednosti na kojima počiva cijela naša civilizacija i koje moramo očuvati zbog naše budućnosti. Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo, ljudski život nema cijenu, pravo na život temeljno je ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava. Bespredmetno je raspravljati o ikakvim pravima ako dokinemo to temeljno ishodišno pravo. Danas su vrijednosti dovedene u pitanje, žele se dokinuti, redefinirati. Ne smijemo to dopustiti.”

Gospođo Petir, kandidatica ste za zastupnicu u Europskom parlamentu. Budući ste odradili već jedan mandat zastupnice u Europskom parlamentu, što po Vama, jedan politički predstavnik treba imati kako bi mogao uspješno zastupati interese svoje zemlje?

– Smatram kako svaki političar i političarka bez iznimke mora u prvom redu voljeti svoju domovinu i interese svoga naroda postavljati na prvo mjesto. Kada je nacionalni interes na prvome mjestu, onda ne bi trebalo biti nedoumica kako postupiti u nekom ključnom trenutku i za kakve politike se zalagati… Domoljublje, bogoljublje, radišnost i čestitost odlike su koje bi morale krasiti svakog čovjeka, pa tako i svakog političara. Politiku smatram pozivom te mislim da svaki političar mora sebe podrediti tome pozivu kako bi upravo dobrobit naroda stavio na prvo mjesto.

Biti zastupnik svoje zemlje u jednom ovako visokom političkom domu je velika čast, ali i odgovornost. Svaki kandidat mora biti svjestan mukotrpnog rada i promišljanja.

– Rad u Europskom parlamentu ne staje. Ja svakoga ponedjeljka rano ujutro putujem za Bruxelles ili Strasbourg gdje radim i do 14 sati dnevno te se četvrtkom poslijepodne/uvečer vraćam za Hrvatsku gdje od petka do nedjelje primam građane, izlazim na teren, obilazim naše poljoprivrednike… To je posao od 0 do 24, nema tu radnog vremena niti praznog hoda. Kada je riječ o pripremama za plenarne sjednice ili sjednice odbora, one su uistinu temeljite i zahtjevne. Morate znati da mi na plenarnoj sjednici možemo govoriti svega jednu minutu. Za tu jednu minutu govora, mi moramo pročitati stotine stranica dokumenata i dobro ih proučiti, izraditi stajalište, utvrditi argumente pa te argumente uobličiti da uspijemo što više reći u što manje riječi. No iza kulisa plenarne sjednice i tog jednominutnog govora odvija se još veća borba – trčanje po hodnicima, ugovoranje sastanaka i uvjeravanje kolega zastupnika da podrže moj prijedlog, da shvate zašto je Hrvatska specifična ili da je nešto što ja tražim za Hrvatsku i za hrvatske građane dobro i za njih i njihove građane.

U svom mandatu zastupnice odradili ste veliki posao zastupajući interese raznih kategorija hrvatskoga stanovništva. Posebnu ste empatiju pokazivali prema poljopriredi.

– Poljoprivrednu proizvodnju prije svega smatram strateškim nacionalnim interesom jer pitanje samodostatnosti proizvodnje hrane je pitanje nacionalne sigurnosti. Ponosna sam da sam u proteklom mandatu u Europskom parlamentu uspjela izboriti mnoge pozitivne stvari za naše poljoprivrednike, a među njima i europske subvencije za zdrave obroke mlijeka, voća i povrća za djecu u osnovnim školama koji se trebaju nabavljati s naših OPG-a. Nakon ruskog embarga 2014. godine za naše proizvođače jabuka i mandarina izborila sam obeštećenje na europskoj razini zahvaljujući kojem su oni mogli svoje proizvode besplatno podijeliti potrebitima četiri godine za redom. Izborila sam i prvo zakonodavno izuzeće za Hrvatsku – ono za hrvatske šume koje su bile okupirane za vrijeme Domovinskog rata, što nam omogućuje da i dalje možemo gospodariti svojim šumama na održivi način. Sa sto amandmana na reformu Zajedničke poljoprivredne politike koji su usvojeni na Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj zaštitila sam interese hrvatskih poljoprivrednika, uključujući: veće potpore za mlade poljoprivrednike i osiguranje generacijske obnove; potpore za nove poljoprivrednike (starije od 40 godina); zaštitu financijske omotnice za potpore u poljoprivredi; paket mjera za bolji položaj ruralnih žena; učinkovitije financiranje pčelarstva i izravne potpore po pčelinjoj zajednici; posebne potpore za područja stradala u Domovinskom ratu. Usvajanje tih mjera na plenarnoj sjednici moj je prioritet!

Vaši česti susreti s vjerskim autoritetima i susreti na molitvenim doručcima pokazuju i Vašu opredijeljenost za očuvanje hrvatskih tradicionalnih vrijednosti, prije svega, pitanja vezanih za život.

– Zalažem se za očuvanje općeljudskih vrijednosti, to su univerzalne vrijednosti na kojima počiva cijela naša civilizacija i koje moramo očuvati zbog naše budućnosti. Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo, ljudski život nema cijenu, pravo na život temeljno je ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava. Bespredmetno je raspravljati o ikakvim pravima ako dokinemo to temeljno ishodišno pravo. Danas su vrijednosti dovedene u pitanje, žele se dokinuti, redefinirati. Ne smijemo to dopustiti.

Nedavno ste potpisali inicijativu za referendum “67 je previše”. Zbog čega?

– Podržala sam sindikate u njihovoj inicijativi da se provede referendum i promijene uvjeti za mirovinu i drago mi je da su uspjeli prikupiti dovoljan broj potpisa. Smatram kako ljudski rad moramo poštovati, i kako radnicima i u njihovom radu, ali i u njihovoj starosti i mirovini, moramo očuvati dostojanstvo. Ja se godinama zalažem za dostojanstveno radno vrijeme i prava radnika u svim sektorima, kao i za uvođenje neradne nedjelje za radnike i radnice u sektoru trgovine. I posljednje istraživanje koje sam provela ponovno je pokazalo kako velika većina hrvatskih građana podržava uvođenje neradne nedjelje, no usprkos tome trgovine u Hrvatskoj mogu raditi 24 sata na dan 365 dana u godini. Majke ne mogu provesti nedjelju sa svojom djecom. Ne samo da se time stvara antiobiteljsko raspoloženje, već rad nedjeljom, ali i prekovremeni rad kojemu je izloženo jako puno radnika, ima i posljedice po zdravlje radnika. Ja ponovno ovim putem apeliram i na Vladu Republike Hrvatske da regulira rad nedjeljom, ali i na poslodavce da poštuju rad, ali i obiteljiski i privatni život svojih radnika.

Danas su vatrogasci proslavili svoj dan. Često Vas viđamo u vatrogasnoj odori.

– Članica sam Dobrovoljnog vatrogasnog društva od malih nogu i to članstvo je imalo važnu ulogu u mom odrastanju, naučilo me timskom radu, važnosti odvajanja svog vremena za plemenite svrhe… Tradiciju dobrovoljnih vatrogasnih društava smatram veoma vrijednom za odgoj novih generacija. Kao dobrovoljna vatrogaskinja, vrlo se rado odazivam različitim varogasnim okupljanjima i drago mi uvijek susresti se s kolegicama i kolegama vatrogaskinjama i vatrogascima. Baš sam prošloga vikenda ravno iz Slavonije došla u Trebarjevo Desno gdje je Vatropromet proslavio 25. godina djelovanja. Hrvatske vatrogasce sam ugostila i u Bruxellesu, ali i dovela belgijske vatrogasce u Hrvatsku kako bi mogli zajedno razmjenjivati iskustava. Drago mi je da se kao zastupnica u Eurposkom parlamentu mogu boriti i za naše vatrogasce i bolju regulaciju zaštite od požara.

Javnost Vas je prepoznala još kao mladu aktivisticu HSS-a. Dolazak Kreše Beljaka na mjesto predsjednika stranke promijenio je smjer djelovanja stranke, a očito i neslaganja s brojnim članovima stranke, pa i stranačkim  nositeljima javnih dužnosti.

– Krešo Beljak je uništio najstariju hrvatsku stranku, a sve više članova HSS-a udaljuje se od njega, čak i oni koji su mu bili relativno bliski. Kako ovih dana u kampanji obilazim Hrvatsku uzduž i poprijeko, susrećem HSS-ovce koji mi prilaze i izražavaju podršku ogorčeni zbog stanja u HSS-u. Sve ukazuje na to da će HSS Kreše Beljaka unutar Amsterdamske koalicije na europarlamentarnim izborima doživjeti potpuni potop te se nadam da će to biti početak kraja Beljakove strahovlade te vraćanje stranke u ruke starim i istinskim članovima.

 U Europskom parlamentu ste već učinili mnogo za Hrvatsku. Nastavljate istim smjerom?

– Nastavljam istim smjerom pod olimpijskim geslom „Brže, više, jače“. I dalje ću se boriti da zaštitim hrvatske nacionalne interese u Europskoj uniji i hrvatskim građanima osiguram sve što im kao europskim građanima pripada.

Razgovarao: Anto Pranjkić/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari