Pratite nas

Intervju

Bruna Esih: Zagrebu će se bez promjene dogoditi isto što i – Agrokoru

Objavljeno

na

Ne idem na izbore usmjerena protiv drugih kandidata ili protiv HDZ-a, nego protiv procesa koji gospodina Bandića 16 godina drže na čelu grada, rekla je u razgovoru za Novi list Bruna Esih

Za povjesničarku Brunu Esih šira je javnost čula prije dvije godine, kad je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović baš nju odredila za izaslanicu na komemoraciji na Bleiburgu. Danas je ona već nezavisna zastupnica i kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba.

– Da, brzo to ide. No, volim reći da u politici nisam dugo, ali da sam prije toga u »predvorju« politike bila sigurno četiri, pet godina. Sudjelovala sam i u nekim političkim kampanjama HDZ-a, pisala tekstove i pripreme, i na taj način ostvarila mnoge kontakte, mogu reći i prijateljstva.

Kad ste se odlučili angažirati u politici?

– Nije to bilo odjednom. Oduvijek su me zanimale pojedine političke teme, ulazila sam korak po korak… Ali, niti sad se još ne doživljavam političarkom, a vjerojatno se ni ne ponašam na politički način. Nije baš oportuno ići protiv nekakvog mainstreama ili odluka stranke.

Nakon što ste prvi put bili izaslanica predsjednice na Bleiburgu, mediji su izvještavali da radite na zakonskom prijedlogu o lustraciji. Što je bilo s tim?

– Nisam sama radila na tome, naravno, to je nemoguće. U to sam vrijeme bila predsjednica udruge »Hrvatski križni put« i intenzivno smo prikupljali slične zakone iz drugih postkomunističkih zemalja kako bi ih se prevelo i na temelju njihovih iskustava nešto slično napravilo u Hrvatskoj, u skladu s našim potrebama i društvenim okolnostima. Međutim, naša nastojanja nisu nailazila na dobar prijem ni kod prošle Vlade, a bez sredstava ne može se puno učiniti.

 

Država se mora ponašati kao dobar gazda

Smatrate i dalje da je Hrvatskoj potrebna lustracija?

– Apslolutno. Država se mora ponašati u najmanju ruku kao dobar gazda svoje firme, koji prilikom zapošljavanja ljudi želi znati tko su oni, hoće li mu biti lojalni, donijeti korist ili moguće nanijeti štetu. Svi koji se žele baviti javnim, državnim poslom, morali bi se svojevoljno izjasniti jesu li bili pripadnici represivnog aparata u razdoblju komunizma i koji je bio način njihovog sudjelovanja, odnosno suradnje. Ako to ne žele ili procijene da im iznošenje tih podataka može štetiti, slobodno se mogu baviti nečim drugim i na taj način izbjeći biti predmetom bilo kakvih sumnji i rasprava.

Ali, to što je netko nekad nešto radio u komunizmu ne bi ga unaprijed diskvalificiralo za javno djelovanje?

– Tako je, bitno je da te podatke ne zataje. To već puno govori o nečijoj čistoj savjesti.

Je li vas Tomislav Karamarko zvao na HDZ-ovu listu?

– Ne, s njim sam se u životu samo dva puta srela, a tek jednom razgovarala u užem društvu. Nismo ni tada baš razmijenili previše riječi.

Plenković vas je osobno zvao?

– Da, nakon preporuka nekolicine ljudi. Pitana sam bi li bila na izbornoj listi HDZ-a i jesam li za to uopće zainteresirana.

Odmah ste pristali?

– Nakon razgovora sa svojom obitelji odgovorila sam da sam zainteresirana.

Niste imali nikakve uvjete, tipa lustracija?

– Ne. Kao početnika bila sam zahvalna na ukazanoj prilici i nisam smatrala da bi trebala postavljati posebne uvjete. Osim da ostanem nezavisnom kandidatkinjom.

Niste s Plenkovićem razgovarali o lustraciji?

– Jesam, dakako, ali nakon parlamentarnih izbora, kada sam s deset i pol tisuća preferencijskih glasova s 11. mjesta na listi I. izborne jedinice ušla u Sabor. Sastala sam se s gospodinom Plenkovićem, dok on još nije postao premijer, čestitao mi je na rezultatu i rekao da je to izniman doprinos HDZ-u i da stranka to cijeni. Razgovarali smo o tome što mislim dalje i tada sam mu vrlo otvoreno rekla da osjećam odgovornost prema biračima čije glasove sam dobila i da je to sada i odgovornost stranke na čijoj sam listi bila. Zbog poruka koje sam komunicirala tijekom kampanje, a temeljile su se upravo na suočavanju s prošlosti, rekla sam da bih voljela u tom pravcu nastaviti. U tom smo kontekstu nastavili razgovarati o različitim modelima. Dala sam mu sugestije na koji način smatram da bi taj proces trebalo započeti, a da bude jednako prihvatljivo i za HDZ i za sve ostale građane. Stekla sam dojam da se Plenkoviću dopalo to što sam mu govorila, bio je to kvalitetan i ugodan razgovor.

 

Ni ja, ni HDZ se nismo promijenili

Nakon što ste objavili kandidaturu za gradonačelnicu, Plenković je izjavio da se on nije promijenio od trenutka kad ste pristali biti na njegovoj listi.

– Za sebe mogu tvrditi da se sigurno nisam promijenila, ali složila bih se da se nije promijenio ni HDZ, odnosno određeni procesi i odnosi. Kao i birači HDZ-a, poklonila sam im svoje povjerenje, u dobroj vjeri i s vlastitim nastojanjima, očekujući da stvari mogu krenuti u boljem smjeru.

Plenković se sigurno nije politički promijenio u tih pola godine, a vi ste se od kandidatkinje na listi HDZ-a transformirali u konkurenticu HDZ-ovom kandidatu na izborima za gradonačelnika. To bi moglo sugerirati da ste vi zapravo iskoristili HDZ kao nekakvu lasniranu rampu u politiku.

– Koliko sam imala šansi s 11. mjesta ući u Sabor?

Koliko biste šansi imali ući u Sabor sa svoje nezavisne liste?

– Definitivno ne šanse kakve sam imala s HDZ-ove liste. Ali, taj scenarij nismo isprobali, zar ne?

Teško da bi vaša nezavisna lista prošla izborni prag.

– Nemojte biti tako sigurni. Da sam sastavljala takvu listu, na njoj bi bili ljudi koji će se uz mene naći i u ovoj kampanji, a uvjerena sam da itekako imamo šansi za dobar rezultat.

Kako da onda to definiramo, HDZ je na parlamentarnim izborima pomogao vama, a vi njima?

– Upravo tako, bila je to uzajamnost. Zahvalna sam na prilici da budem na listi HDZ-a, to mi je svakako bio vjetar u leđa. Međutim, ja sam na 11. mjestu liste dobila deset i pol tisuća glasova i HDZ-u, kao niti jedan drugi kandidat, jer prethodno nisam bila poznata javnosti kao, primjerice, neki ministar ili glavni tajnik stranke. S takvim rezultatom donijela sam peti mandat u prvoj izbornoj jedinici. Na izborima 2015. u toj su jedinici osvojili četiri mjesta u Saboru.

U ovih pet mjeseci u parlamentu niste se baš pokazali, bili ste skroz pasivni.

– Na plenarnim sjednicama jesam, jer na žalost do sabornice je do sada došlo malo izvješća ili zakonskih prijedloga koji bi zaokupili moju pažnju. Ali, na odborima sam jedna od aktivnijih zastupnica. Smatram da bi se veću važnost u radu Sabora trebalo staviti upravo na rad sjednica saborskih odbora.

 

Imam konzervativne stavove i tradicionalna načela

Javnost malo zna o vašim stavovima o društvenim temama poput pobačaja, istospolnih zajednica i slično.

– Konzervativnih sam stavova i tradicionalnih načela i posve sigurna da moji birači to znaju. Nemam namjeru u kampanji inzistirati na svjetonazorskim stvarima, ali odgovore na ta pitanja sigurno neću izbjegavati

Što, recimo, mislite o situaciji u Agrokoru i Ivici Todoriću?

– Jedna rečenica, u skladu s temom – sa Zagrebom se može dogoditi isto što i s Agrokorom, u slučaju da na izborima ne dođe do stvarnih promjena.

Biste li ušli u izbornu utrku da je bilo tko HDZ-ov kandidat za gradonačelnika?

– Moju bi odluku, koju sam donijela prije mjesec i pol dana, promijenilo možda samo jedno ime koje se spominjalo kao mogući kandidat HDZ-a. Protiv tog kandidata sigurno ne bih išla na izbore, jer vjerujem da bi ta osoba bila posve prihvatljiva i HDZ-ovom biračkom tijelu i njegovim svjetonazorskim očekivanjima.

Ne bi li bilo logično da sada napustite Klub zastupnika HDZ-a?

– Ne bi. U Klubu ima ljudi u potpuno istoj situaciji u kojoj sam ja, dakle kandidirat će se na lokalnim izborima protiv HDZ-a, a oni nikome nisu sporni. Od početka rada u Klubu bila sam vrlo transparentna, uvijek sam jasno iznosila stavove i govorila s čime se ne slažem. Naravno, ne mislim da se moje mišljenje kao nezavisne zastupnice moralo uvijek uvažavati, ali čemu sada glumiti iznenađenost mojom odlukom.

Lakše bi vam bilo kad biste izašli iz tog Kluba. Jedan je razlog činjenica da nećete biti samo protukandidat Dragi Prgometu nego i Plenkoviću, čiji je on osobni odabir. Idete na izbore praktično protiv predsjednika stranke na čijoj ste listi ušli u Sabor i u čijem ste Klubu.

– Slažem se, Drago Prgomet je premijerov osobni odabir. Smatram se lojalnom i zahvalnom osobom, ali moja su mi uvjerenja i povjerenje birača važnija nego vječna zahvalnost na jednom trenutku u životu.

Kako ste došli na ideju da se umjesto Križnim putom i komunistima bavite komunalijama i gradskim prijevozom?

– Briga za Zagreb ne predstavlja samo brigu o komunalijama. Vjerujem da je moguća stvarna promjena u Zagrebu. Jasno je, nadam se i većini građana, da Milan Bandić dosad nije imao alternativu, jer su svi preko njega ostvarivali svoje interese.

Sumnjam da znate puno o gradskoj problematici…

– …slažem se.

Je li uopće nužno posjedovati ta znanja ili je važnije prekinuti s Bandićevim načinom upravljanja gradom?

– Upravo tako. Ne idem na izbore usmjerena protiv drugih kandidata ili protiv HDZ-a, nego protiv procesa koji gospodina Bandića 16 godina drže na čelu grada.

Za razliku od vas, Plenković otkad je premijer nije rekao niti riječ kontra Bandića, štoviše on mu je koalicijski partner. Premijerov koalicijski partner je čovjek koji je dva puta bio u pritvoru i niže optužnice, ali Plenkoviću to ne smeta. Glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković već je najavio mogućnost suradnje s Bandićem i nakon ovih lokalnih izbora.

– Najbolji komentar je moja kandidatura.

Kako tumačite da hrvatskoj vladajućoj eliti nije problem surađivati s čovjekom poput Bandića?

– Ponavljam vam, moj je odgovor kandidatura za gradonačelnicu. Ne želim ni Plenkovića ni Jandrokovića poistovjećivati s Bandićem, govorim o procesima, o činjenici da je aktualni gradonačelnik bio upetljan u brojne afere, a čak je i iz Remetinca suvereno vladao Zagrebom.

Smatrate li ga korumpiranim?

– Cjelokupnu političku situaciju i model vladanja Zagrebom smatram plodnim tlom za korupciju, sukobe interesa, različita klijentelistička pogodovanja, rođačke veze, i za sve ono što nam je jako dobro poznato.

Ali, unatoč tome Bandić i u ove izbore ulazi kao favorit.

– Da, slažem se. On je u poziciji da 365 dana godišnje vodi kampanju, pogoduje i lijevima i desnima i tako si osigurava izborni rezultat.

 

Za pomirbu je potrebno dvoje

Možda je Bandić od svih hrvatskih političara najbolje utjelovio ideju Franje Tuđman o nacionalnoj pomirbi. Malo Tita, malo Tuđmana, malo Stepinca i s Bandićem se mogu identificirati i lijevi i desni. Možda je to važan razlog njegovih izbornih uspjeha u Zagrebu.

– Ne bih rekla da je ta ideja Tuđmanov najbolji projekt, a pogotovo ne bih u tom kontekstu govorila o gospodinu Bandiću. On sve radi iz osobnog interesa, spreman je ujutro sudjelovati u crkvenoj procesiji, popodne na reveru nositi značku s Titovim likom, ali ništa od toga, jasno je, ne može biti iz uvjerenja.

Tuđman je iz uvjerenja promovirao nacionalnu pomirbu.

– Duboko vjerujem da je bilo tako. Bio je rat i hrvatska država i narod borili su se za opstanak. U tim je trenutcima zajedništvo bilo važno. Ali, ne smatram to njegovom najboljom idejom, jer nije bila provediva. Za pomirbu ruku moraju pružiti obje strane. Naravno, to se puno bolje vidi s današnje vremenske distance.

Koja strana nije pružila ruku?

– Ona koja je i danas problematična, stare strukture, nove mreže.

Bandić odbija maknuti Titov trg iz Zagreba.

– Jasno, on na sve gleda kao na mogući izgubljeni glas.

Prgomet, pak, kaže da u vezi s ocjenom Tita treba pričekati završetak rada Plenkovićevog vijeća za prošlost.

– Ne može netko ići u bitku za Zagreb, a da nema stav o ovom problemu, koji se stalno iznova otvara. Sandra Švaljek rekla je da bi o tome referendum, prebacila bi odgovornost na građane. Ne zanimaju sve građane svjetonazorske teme niti osobno želim da se svi time opterećuju. Anka Mrak Taritaš tvrdi da imamo važnijih problema od toga i ja se u potpunosti slažem. Ali, uvjerena sam da je to tema koja mnoge zanima i na temelju koje će nekome dati ili uskratiti glas. Kandidati su im stoga dužni dati odgovor. Prgomet bi čekao to povjerenstvo, ali ono će s radom, kako je najavljeno, završiti za godinu dana, stoga do izbora on neće imati odgovor. Moj je stav da je Tito najodgovornija osoba za događaje neposredno po kraju Drugog svjetskog rata, ali i za brojna ubojstva emigranata i represiju nad političkim neistomišljenicima. Zbog toga je u najmanju ruku civilizacijski upitan i najljepši zagrebački trg ne bi smio nositi njegovo ime.

U Zagrebu postoji i Tuđmanov trg, zapravo jedna livada kojoj je Bandić prije više godina dao to ime.

– Tamo nema nikakvih sadržaja, taj se prostor niti ne može nazvati trgom i neprikladan je da bi nosio ime prvog hrvatskog predsjednika.

Bandić postavlja fontane koje predstavlja kao nekakva svoja velika postignuća, čak priređuje svečana otvaranja. Što mislite o momku koji mu se neki dan pomokrio na jednu tu fontanu prije svečanog otvaranja?

– Bio je to performance kojim je, zacijelo, htio nešto poručiti.

Možda bismo svi isto trebali napraviti. Sramota je za Zagreb da se 2017. obične fontane predstavljaju ljudima kao zadnja čuda tehnike i urbanog života.

– Slažem se, te su fontane spomenici gospodinu Bandiću. Lijepo je imati fontane i uređene parkove, ali puno je ljepše imati nove škole u koje djeca neće ići u tri smjene. Majka sam troje djece i s tim sam problemom jako dobro upoznata.

Izričito ste protiv Bandića, a kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnice bit će vam Ana Lederer, žena koju je on godinama držao na čelu HNK i samim tim ona mu puno toga duguje.

– Ona će vam, uvjerena sam, najbolje na to odgovoriti. Ja ću reći tek da intendanta HNK imenuje Vlada.

I Bandića se pitalo. Je li kod njega sve bilo loše osim što je Ana Lederer osam godina bila intendantica HNK?

– S gospođom Lederer imam izvrsne odnose i sve znam o tom razdoblju. Gospođa Lederer će također biti aktivna u kampanji i njoj ćete, kao i javnost, moći postaviti ova pitanja. Ja je neću i nemam zašto braniti. Ona je isključivo temeljem svoje izvrsne znanstvene biografije i kao istaknuta hrvatska teatrologinja izabrana u redovitoj zakonskoj proceduri, a na prijedlog tadašnjeg ministra kulture.

Može li ova vaša nezavisna inicijativa u Zagrebu prerasti u centar šireg političkog okupljanja na nacionalnoj razini?

– To nije tako zamišljeno, ali ništa nije isključeno. Iako je ovo sada zaista zagrebačka priča, jasno je da je i nacionalna, jer je Zagreb glavni grad i zrcalo cijele Hrvatske. Ne znam što će se dalje zbivati. Prije nekoliko mjeseci nisam znala niti da ću biti zastupnica u Saboru ili sada u utrci za gradonačelnicu. Dosta će toga, naravno, ovisiti i o mojim izbornim rezultatima.

Jesu li vas možda zvali u Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima?

– Ne.

Imate li simpatija za to tijelo?

– Nemam. Ne slažem se osnivanjem tog povjerenstva i to sam do znanja dala i u Klubu zastupnika HDZ-a, svojim kolegama te savjetnicima gospodina Plenkovića. To nije najbolji način na koji bi se rješavao jedan tako sveobuhvatan proces. Smatram da o ovim temema nisu više potrebni kompromisi, temeljni kompromis je Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, donesena u Saboru 2006. Sada je potrebno donošenje odluka u skladu sa glasovima većine koja je toj političkoj opciji dala mandat upravo za njihovo donošenje.

Vjerujete da Hrvatskom i dalje drmaju nekakve stare komunističke strukture?

– Apsolutno. I dalje su na djelu isti mentalni obrasci koji se provode putem istih uhodanih ili novih prilagođenih mreža.

Andrija Hebrang: Član sam HDZ-a, ali kao građanin dajem podršku Bruni Esih

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Škoro misli ozbiljno!? – ‘Neću bježati od odgovornosti ako to moj narod traži od mene’

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Škoro misli ozbiljno. To je dojam koji se stekne kada dva sata s ovim estradnim umjetnikom razgovarate o njegovoj mogućoj predsjedničkoj kandidaturi. Na nedavnoj HRT-ovoj izbornoj anketi osvojio je 9 posto glasova, a da nitko nije ni znao da bi on mogao ući u bitku za Pantovčak, piše JutarnjiList.

Škoro još uvijek ne otkriva hoće li se uistinu upustiti u utrku protiv aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i najvjerojatnije bivšeg premijera Zorana Milanovića, no sudeći prema njegovim odgovorima, to je zapravo vrlo izgledno. I vrlo je jasno tko ga gura i čijoj se potpori nada ovaj pjevač, doktor znanosti, narodni zabavljač s fakultetskim diplomama iz građevine i ekonomije, televizijski voditelj, nekadašnji član HDZ-a na čijoj je listi 2008. izabran u Sabor i koji je još 90-ih obavljao dužnost generalnog konzula u Mađarskoj.

Koliko je ovo ozbiljno?

– U životu je sve ozbiljno. U sve što radim ulazim ozbiljno i volio bih da ljudi onda to shvate tako. Baš kao što to shvaća moja publika. Ne volim površnost ni kad su u pitanju moje pjesme, moji koncerti ili moji studenti.

No mnogi vas smatraju neozbiljnim.

– Znate, uvijek je sve pitanje forme i sadržaja. Vodim se temeljnim vrijednostima koje sam popio s majčinim mlijekom. Ne rasuđujem ljude po članskim iskaznicama, izgledu, obrazovanju, vjeri, naciji, po onome što čujem o njima, nego na temelju vlastitog dojma i sposobnosti. Stvar je tog sadržaja i forme. Ja taj sadržaj, neke ozbiljne stvari ponekad zapakiram u neku zafrkanciju, neku ironiju, no to je već stvar forme i mog karaktera. Takav sam. Kao što je takav bio moj otac, posebno moj stric Pero, pa moj djed i brat od mog djeda, čuveni stric Andrija. Za njega kažu da je bio zafrkant, ali mudar zafrkant. On kada bi nešto okrenuo na šalu, trebalo bi dva, tri puta okrenuti i vidjeti što se nalazi ispod kamena. Ovo je ozbiljno, no trebalo bi dva, tri puta okrenuti kamen da se vidi što se nalazi ispod kamena. Bez ikakve primisli, bez fige u džepu.

Golica li vas ta mogućnost da početkom sljedeće godine stanete na Trg svetog Marka i krenete čitati ‘prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda…’.

– Sviđa mi se riječ golica. No nisam razmišljao ni približno tako daleko. Dapače, do prije neki dan nisam uopće ozbiljno razmišljao o mogućnosti kandidature. Puno toga bih se trebao odreći i žrtvovati da bih radio posao u kojem znam da će mi raditi sve ono što će mi raditi. A opet, nisam od onih koji će bježati od odgovornosti ako to moj narod traži od mene, kazao je Škoro, piše JutarnjiList.

Thompson o Škori kao predsjedničkom kandidatu i bi li se možda i on kandidirao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Tomašić: Budite sudionik vremena u kojemu živimo

Objavljeno

na

Objavio

“Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.”

Gospođo Tomašić, kako zastupnici zemalja u Europskom parlamentu vide Republiku Hrvatsku?

– Slika Hrvatske u Europi je ovakva: pola ih misli da smo fašistička zemlja, a pola demokratska koja žudi Zapadu. Za njih smo mi ljudi koji nemaju svoje “ja” i koje se može lako kupiti te koje se lako može nagovoriti da slušaju druge. Nažalost, slika je takva. Zapravo, mi sami stvaramo takvu sliku, jer dopuštamo ljudima da nas proglašavaju fašistima umjesto da budu kažnjeni. Zaslužuju da ih pitamo gdje oni vide ustaše? No, takva slika ide van, jer da ne ide van ne bi se dogodilo ovo što se dogodilo na Bleiburgu. Isto tako, znate da su neke države zabranile nastupe marku Perkoviću Thompsonu. Tada je Republika Hrvatska trebala reagirati. Ja nisam njegov odvjetnik i ne branim ga. Nemam zašto, ali Hrvatska država treba ga braniti jer u njegovim riječima, riječima njegovih pjesama nema ni grama mržnje ni napadanja, nego je on domoljubni pjevač. To nekima smeta i upravo oni šalju sliku vani, a Vlada se ne očitava o tomu. Mislim da je Vlada trebala tražiti objašnjenje zašto mu se brane nastupi u pojedinim zemljama i reći kako Marko Perković nije fašist te da su to obične laži.. No, kad službene institucije šute, onda se s druge strane laže sve više i više.

Postoji hrvatska povijest i to se treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama, isto kao što i socijalizam treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama. Treba reći da je ono što je loše loše, a što je dobro da je dobro.  Kad to prihvatimo krenut ćemo naprijed.  A kad je samo moje dobro i što god ja napravim dobro, a sve što drugi napravi loše je, nećemo krenuti pravim putem.

Radi li Vlada Republike Hrvatske dobro svoj posao?

– Naša se diplomacija boji reagirati vani, u bilo kojoj državi. Ako ja odem u neku državu i ne slažem se s onim što oni kažu, oni me proglase fašistom. To bi naši “antife” počeli širiti i još više optuživati. Mislim da u takvim slučajevima država treba reagirati i tražiti dokaze za takve poteze. Trebaju jednostavno reći kako je dotična osoba došla i iznijela svoje mišljenje te da je kvalificiranjem osoba prekoračena ovlast. No, naši se u takvim slučajevima nikad ne oglašavaju, kao da to nije njihova stvar, kao da naši ljudi nisu državljani RH. I onda kad Vlada ne reagira, onda stvarno stranci misle da ono što šire antifašisti zapravo jeste istina. Niti naši diplomati niti Vlada što se tiče toga ne rade dobro svoj posao. Ovdje nema ustaša. Postoje pojedinci koji žele nešto, ali to nije zakonski regulirano i onda se to jednostavno ignorira. Oni koji govore o ustaštvu su mala šačica ljudi koja za sebe traži pozornost.

U svom “govoru” na Bleiburgu biskup mons. dr. Ivica Petanjak je kazao kako se hrvatski narod međusobno parniči. Nije li upravo to razlog loše slike u svijetu?

– To je ono što ja govorim. Mi smo podijeljeni, kako oni kažu, na  antifašiste, što znači da sve ono što mi kažemo to je samo dobro i to se broji. Mi, drugi, koji imamo drugačije mišljenje, ali želimo razgovarati s antifašistima, nikad nismo u pravu. I oni su uvijek u pravu. I to vam je tako. Mi kao glasna većina se međusobno tužimo, u kafićima po nekim kutovima, a nikad nećemo stati jedni iza drugih, nego pričamo iza leđa. To treba prestati. Ako je netko lopov lopov je, ako je poštena osoba onda je poštena osoba i tu je kraj rasprave. Kod nas je problem što znamo osjetiti inferiornost i blateći drugoga zapravo prikrivamo svoje slabosti i nikad nećemo priznati kako neke stvari koje smo i mi radili nisu bile dovoljno dobre.

U jednom ste trenutku bili rekli kako se više nećete baviti politikom? Zašto baš “Hrvatski suverenisti”?

–  Mislila sam da ću predhodnom mandatu završiti sve što sam zamislila. Da se tako završilo danas bi bila u mirovini i to s krunom karijere. Željela sam završiti stvari oko male plave ribe. Kad vi spomenete komisiju i kad imate zakon drugačiji od onoga kakav je komisija donijela i vi ga promijenite, onda ste učinili nešto veliko. Mislila sam da ću to završiti, ali još nisam. Treba ići u trijalog. Ako prođem ja ću dobiti trijalog, a ako ne, onda će ga u našoj grupi dobiti Talijani i to me je najviše potaknulo na ponovnu kandidaturu. Kad već imamo suvereniste odlučila sam ići preko njih. Ovako, ako prođem stignem završiti planirano, a ako ne prođem savjest mi je čista. Svijet se dijeli na suvereniste i globaliste. Mi smo mala država, i ako se svrstamo uz globaliste onda ćemo uvijek biti jedna mala regijica, a ja Hrvatskoj želimo puno više od toga.

Europska unija je sadržana od malih djelića, malih država.

– Ja sam Hrvatica i toga se ne sramim. Naša je zemlja krvlju branjena uvijek. Mi smo jedna mala država. I kad idemo u naše muzeje znamo da su svi eksponati naši, iz naše zemlje, a kad idete u muzeje u velikim zemljama poput Francuske i Engleske, veliki je broj stvari opljačkano i doneseno iz nekih drugih krajeva. Mi, iako smo mala država, mnogo puta do sada poharana, ipak možemo biti ponosni na svoje.  Mi se svoje povijesti ne sramimo. Imaju drugi mnogo goru povijest iz Drugog svjetskog rata od nas, pa se ne srame. Nas se lupa po glavi s našom poviješću samo zato što to mi dopuštamo. I stara narodna kaže: “ Ne mogu gaziti po vama ako se ne prostrete.” A mi se prostiremo kako znamo za sebe. Imamo pravo braniti interese svojega naroda.  Meni su u EU znali reći: – Vi ste ovdje da branite interese EU.” Ja sam im odgovarala: – Ja sam ovdje, jer su me izabrali hrvatski građani i ja ovdje branim interese svojega naroda i ja sam tu zbog njega.”

Često se čuje kako su naši građani koji žive u inozemstvu na margini događanja.

– Mi bismo trebali imati Ministarstvo useljeništva. S tim ljudima se treba razgovarati. Ima ih mnogo koji se žele vratiti u Domovinu, ali tu je takva papirologija i odbojnost. Ovdje to ide otprilike ovako: “Daj mi 500 eura za to, daj mi opet 500 eura za to”, itd…

Zaboravlja se nešto drugo a to je da su gotovo svi naši ljudi davali novce za vrijeme rata. Ja i moj muž dali smo samo 64.000 dolara za koje imamo pismene dokaze, a što je s drugima koji su davali mnogo više. Kad ti ljudi dođu ovdje, oni žele ulagati velike novce, milijune, ali oni su toliko revoltirani da jednostavno kažu: “ Klima za iseljenike ovdje se može ovako opisati: “Dođi na godišnji s novcem. Pošalji što više novca. Donesi što više novca i otvori tvrtku ali ne miješaj se u vlast.” Problem je u tome, što ti ljudi pored kapitala imaju i znanje. Zamislite samo koliko snage oni mogu donijeti. No, ovdje se cijene samo uhljebi, klimavci, i zato nam je kako nam je.

U posljednje vrijeme dolaze i neke dobre inicijative.

– Kad budemo imali Ministarstvo za useljeništvo, kad budemo znali što bi hrvatska Vlada željela da hrvatski iseljenici kupe i kad bi im se sve na vrijeme omogućilo bez traženja nekih dodatnih bespotrebnih papira i novaca ljudi bi dolazili. Kad su im papiri čisti 1/1 i kad znaju da će ih se lijepo dočekati onda će se ljudi vraćati i novac će ostavljati ovdje, a ne nositi negdje vani. Oni stranci koji u Hrvatskoj dobiju određene iznose nose vani. Nemam pojma zašto naša Vlada konačno to sve ne izregulira, jer je jednostavno.

Gospođo Tomašić, može li se u Hrvatskoj živjeti od poštenog rada?

– Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.

Podrijetlom ste iz BiH kako, po Vama, žive naši ljudi u BiH?

–  Pa, imate predsjednika HDZ BIH, Čovića koji nikada ništa nije napravio za Hrvate. On je napravio jako puno za sebe. Kad pitate tamošnje Hrvate, on se trebao mnogo više brinuti za Hrvate u BiH, a naša Vlada ga je trebala tjerati na to, poticati, a ne davati mu počasne doktorate koje nije zaslužio, tako da Hrvati u BiH trebaju jakog vođu koji doista voli BiH, svoj hrvatski narod i želi da taj narod ostane na svojim ognjištima. Nažalost, danas nije tako.

Za dva dana su izbori za Europski parlament.

– Ovo je vrijeme kada će HDZ gledati učvrstiti svoju vlast, a tako je i vrijeme kad građani mogu HDZ-u svojim glasovima pokazati da ih HDZ ne vodi u pravom smjeru. Dakle, ako im daju puno glasova onda će oni reći: – Narod odobrava naš rad.. Ako ne dobiju puno glasova to će biti svojevrsna poruka HDZ da ne rade dobro. Jako je važno da narod izađe na izbore. Ne možete samo osuđivati zavaljeni u obiteljske fotelje. Budite dio događaja i vremena u kojemu živimo. Nije teško izaći i glasovati. A ako vam odgovora ono što ja govorim i zašto se zalažem ja sam na listi broj 6.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari