Pratite nas

Intervju

Bruna Esih: Zagrebu će se bez promjene dogoditi isto što i – Agrokoru

Objavljeno

na

Ne idem na izbore usmjerena protiv drugih kandidata ili protiv HDZ-a, nego protiv procesa koji gospodina Bandića 16 godina drže na čelu grada, rekla je u razgovoru za Novi list Bruna Esih

Za povjesničarku Brunu Esih šira je javnost čula prije dvije godine, kad je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović baš nju odredila za izaslanicu na komemoraciji na Bleiburgu. Danas je ona već nezavisna zastupnica i kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba.

– Da, brzo to ide. No, volim reći da u politici nisam dugo, ali da sam prije toga u »predvorju« politike bila sigurno četiri, pet godina. Sudjelovala sam i u nekim političkim kampanjama HDZ-a, pisala tekstove i pripreme, i na taj način ostvarila mnoge kontakte, mogu reći i prijateljstva.

Kad ste se odlučili angažirati u politici?

– Nije to bilo odjednom. Oduvijek su me zanimale pojedine političke teme, ulazila sam korak po korak… Ali, niti sad se još ne doživljavam političarkom, a vjerojatno se ni ne ponašam na politički način. Nije baš oportuno ići protiv nekakvog mainstreama ili odluka stranke.

Nakon što ste prvi put bili izaslanica predsjednice na Bleiburgu, mediji su izvještavali da radite na zakonskom prijedlogu o lustraciji. Što je bilo s tim?

– Nisam sama radila na tome, naravno, to je nemoguće. U to sam vrijeme bila predsjednica udruge »Hrvatski križni put« i intenzivno smo prikupljali slične zakone iz drugih postkomunističkih zemalja kako bi ih se prevelo i na temelju njihovih iskustava nešto slično napravilo u Hrvatskoj, u skladu s našim potrebama i društvenim okolnostima. Međutim, naša nastojanja nisu nailazila na dobar prijem ni kod prošle Vlade, a bez sredstava ne može se puno učiniti.

 

Država se mora ponašati kao dobar gazda

Smatrate i dalje da je Hrvatskoj potrebna lustracija?

– Apslolutno. Država se mora ponašati u najmanju ruku kao dobar gazda svoje firme, koji prilikom zapošljavanja ljudi želi znati tko su oni, hoće li mu biti lojalni, donijeti korist ili moguće nanijeti štetu. Svi koji se žele baviti javnim, državnim poslom, morali bi se svojevoljno izjasniti jesu li bili pripadnici represivnog aparata u razdoblju komunizma i koji je bio način njihovog sudjelovanja, odnosno suradnje. Ako to ne žele ili procijene da im iznošenje tih podataka može štetiti, slobodno se mogu baviti nečim drugim i na taj način izbjeći biti predmetom bilo kakvih sumnji i rasprava.

Ali, to što je netko nekad nešto radio u komunizmu ne bi ga unaprijed diskvalificiralo za javno djelovanje?

– Tako je, bitno je da te podatke ne zataje. To već puno govori o nečijoj čistoj savjesti.

Je li vas Tomislav Karamarko zvao na HDZ-ovu listu?

– Ne, s njim sam se u životu samo dva puta srela, a tek jednom razgovarala u užem društvu. Nismo ni tada baš razmijenili previše riječi.

Plenković vas je osobno zvao?

– Da, nakon preporuka nekolicine ljudi. Pitana sam bi li bila na izbornoj listi HDZ-a i jesam li za to uopće zainteresirana.

Odmah ste pristali?

– Nakon razgovora sa svojom obitelji odgovorila sam da sam zainteresirana.

Niste imali nikakve uvjete, tipa lustracija?

– Ne. Kao početnika bila sam zahvalna na ukazanoj prilici i nisam smatrala da bi trebala postavljati posebne uvjete. Osim da ostanem nezavisnom kandidatkinjom.

Niste s Plenkovićem razgovarali o lustraciji?

– Jesam, dakako, ali nakon parlamentarnih izbora, kada sam s deset i pol tisuća preferencijskih glasova s 11. mjesta na listi I. izborne jedinice ušla u Sabor. Sastala sam se s gospodinom Plenkovićem, dok on još nije postao premijer, čestitao mi je na rezultatu i rekao da je to izniman doprinos HDZ-u i da stranka to cijeni. Razgovarali smo o tome što mislim dalje i tada sam mu vrlo otvoreno rekla da osjećam odgovornost prema biračima čije glasove sam dobila i da je to sada i odgovornost stranke na čijoj sam listi bila. Zbog poruka koje sam komunicirala tijekom kampanje, a temeljile su se upravo na suočavanju s prošlosti, rekla sam da bih voljela u tom pravcu nastaviti. U tom smo kontekstu nastavili razgovarati o različitim modelima. Dala sam mu sugestije na koji način smatram da bi taj proces trebalo započeti, a da bude jednako prihvatljivo i za HDZ i za sve ostale građane. Stekla sam dojam da se Plenkoviću dopalo to što sam mu govorila, bio je to kvalitetan i ugodan razgovor.

 

Ni ja, ni HDZ se nismo promijenili

Nakon što ste objavili kandidaturu za gradonačelnicu, Plenković je izjavio da se on nije promijenio od trenutka kad ste pristali biti na njegovoj listi.

– Za sebe mogu tvrditi da se sigurno nisam promijenila, ali složila bih se da se nije promijenio ni HDZ, odnosno određeni procesi i odnosi. Kao i birači HDZ-a, poklonila sam im svoje povjerenje, u dobroj vjeri i s vlastitim nastojanjima, očekujući da stvari mogu krenuti u boljem smjeru.

Plenković se sigurno nije politički promijenio u tih pola godine, a vi ste se od kandidatkinje na listi HDZ-a transformirali u konkurenticu HDZ-ovom kandidatu na izborima za gradonačelnika. To bi moglo sugerirati da ste vi zapravo iskoristili HDZ kao nekakvu lasniranu rampu u politiku.

– Koliko sam imala šansi s 11. mjesta ući u Sabor?

Koliko biste šansi imali ući u Sabor sa svoje nezavisne liste?

– Definitivno ne šanse kakve sam imala s HDZ-ove liste. Ali, taj scenarij nismo isprobali, zar ne?

Teško da bi vaša nezavisna lista prošla izborni prag.

– Nemojte biti tako sigurni. Da sam sastavljala takvu listu, na njoj bi bili ljudi koji će se uz mene naći i u ovoj kampanji, a uvjerena sam da itekako imamo šansi za dobar rezultat.

Kako da onda to definiramo, HDZ je na parlamentarnim izborima pomogao vama, a vi njima?

– Upravo tako, bila je to uzajamnost. Zahvalna sam na prilici da budem na listi HDZ-a, to mi je svakako bio vjetar u leđa. Međutim, ja sam na 11. mjestu liste dobila deset i pol tisuća glasova i HDZ-u, kao niti jedan drugi kandidat, jer prethodno nisam bila poznata javnosti kao, primjerice, neki ministar ili glavni tajnik stranke. S takvim rezultatom donijela sam peti mandat u prvoj izbornoj jedinici. Na izborima 2015. u toj su jedinici osvojili četiri mjesta u Saboru.

U ovih pet mjeseci u parlamentu niste se baš pokazali, bili ste skroz pasivni.

– Na plenarnim sjednicama jesam, jer na žalost do sabornice je do sada došlo malo izvješća ili zakonskih prijedloga koji bi zaokupili moju pažnju. Ali, na odborima sam jedna od aktivnijih zastupnica. Smatram da bi se veću važnost u radu Sabora trebalo staviti upravo na rad sjednica saborskih odbora.

 

Imam konzervativne stavove i tradicionalna načela

Javnost malo zna o vašim stavovima o društvenim temama poput pobačaja, istospolnih zajednica i slično.

– Konzervativnih sam stavova i tradicionalnih načela i posve sigurna da moji birači to znaju. Nemam namjeru u kampanji inzistirati na svjetonazorskim stvarima, ali odgovore na ta pitanja sigurno neću izbjegavati

Što, recimo, mislite o situaciji u Agrokoru i Ivici Todoriću?

– Jedna rečenica, u skladu s temom – sa Zagrebom se može dogoditi isto što i s Agrokorom, u slučaju da na izborima ne dođe do stvarnih promjena.

Biste li ušli u izbornu utrku da je bilo tko HDZ-ov kandidat za gradonačelnika?

– Moju bi odluku, koju sam donijela prije mjesec i pol dana, promijenilo možda samo jedno ime koje se spominjalo kao mogući kandidat HDZ-a. Protiv tog kandidata sigurno ne bih išla na izbore, jer vjerujem da bi ta osoba bila posve prihvatljiva i HDZ-ovom biračkom tijelu i njegovim svjetonazorskim očekivanjima.

Ne bi li bilo logično da sada napustite Klub zastupnika HDZ-a?

– Ne bi. U Klubu ima ljudi u potpuno istoj situaciji u kojoj sam ja, dakle kandidirat će se na lokalnim izborima protiv HDZ-a, a oni nikome nisu sporni. Od početka rada u Klubu bila sam vrlo transparentna, uvijek sam jasno iznosila stavove i govorila s čime se ne slažem. Naravno, ne mislim da se moje mišljenje kao nezavisne zastupnice moralo uvijek uvažavati, ali čemu sada glumiti iznenađenost mojom odlukom.

Lakše bi vam bilo kad biste izašli iz tog Kluba. Jedan je razlog činjenica da nećete biti samo protukandidat Dragi Prgometu nego i Plenkoviću, čiji je on osobni odabir. Idete na izbore praktično protiv predsjednika stranke na čijoj ste listi ušli u Sabor i u čijem ste Klubu.

– Slažem se, Drago Prgomet je premijerov osobni odabir. Smatram se lojalnom i zahvalnom osobom, ali moja su mi uvjerenja i povjerenje birača važnija nego vječna zahvalnost na jednom trenutku u životu.

Kako ste došli na ideju da se umjesto Križnim putom i komunistima bavite komunalijama i gradskim prijevozom?

– Briga za Zagreb ne predstavlja samo brigu o komunalijama. Vjerujem da je moguća stvarna promjena u Zagrebu. Jasno je, nadam se i većini građana, da Milan Bandić dosad nije imao alternativu, jer su svi preko njega ostvarivali svoje interese.

Sumnjam da znate puno o gradskoj problematici…

– …slažem se.

Je li uopće nužno posjedovati ta znanja ili je važnije prekinuti s Bandićevim načinom upravljanja gradom?

– Upravo tako. Ne idem na izbore usmjerena protiv drugih kandidata ili protiv HDZ-a, nego protiv procesa koji gospodina Bandića 16 godina drže na čelu grada.

Za razliku od vas, Plenković otkad je premijer nije rekao niti riječ kontra Bandića, štoviše on mu je koalicijski partner. Premijerov koalicijski partner je čovjek koji je dva puta bio u pritvoru i niže optužnice, ali Plenkoviću to ne smeta. Glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković već je najavio mogućnost suradnje s Bandićem i nakon ovih lokalnih izbora.

– Najbolji komentar je moja kandidatura.

Kako tumačite da hrvatskoj vladajućoj eliti nije problem surađivati s čovjekom poput Bandića?

– Ponavljam vam, moj je odgovor kandidatura za gradonačelnicu. Ne želim ni Plenkovića ni Jandrokovića poistovjećivati s Bandićem, govorim o procesima, o činjenici da je aktualni gradonačelnik bio upetljan u brojne afere, a čak je i iz Remetinca suvereno vladao Zagrebom.

Smatrate li ga korumpiranim?

– Cjelokupnu političku situaciju i model vladanja Zagrebom smatram plodnim tlom za korupciju, sukobe interesa, različita klijentelistička pogodovanja, rođačke veze, i za sve ono što nam je jako dobro poznato.

Ali, unatoč tome Bandić i u ove izbore ulazi kao favorit.

– Da, slažem se. On je u poziciji da 365 dana godišnje vodi kampanju, pogoduje i lijevima i desnima i tako si osigurava izborni rezultat.

 

Za pomirbu je potrebno dvoje

Možda je Bandić od svih hrvatskih političara najbolje utjelovio ideju Franje Tuđman o nacionalnoj pomirbi. Malo Tita, malo Tuđmana, malo Stepinca i s Bandićem se mogu identificirati i lijevi i desni. Možda je to važan razlog njegovih izbornih uspjeha u Zagrebu.

– Ne bih rekla da je ta ideja Tuđmanov najbolji projekt, a pogotovo ne bih u tom kontekstu govorila o gospodinu Bandiću. On sve radi iz osobnog interesa, spreman je ujutro sudjelovati u crkvenoj procesiji, popodne na reveru nositi značku s Titovim likom, ali ništa od toga, jasno je, ne može biti iz uvjerenja.

Tuđman je iz uvjerenja promovirao nacionalnu pomirbu.

– Duboko vjerujem da je bilo tako. Bio je rat i hrvatska država i narod borili su se za opstanak. U tim je trenutcima zajedništvo bilo važno. Ali, ne smatram to njegovom najboljom idejom, jer nije bila provediva. Za pomirbu ruku moraju pružiti obje strane. Naravno, to se puno bolje vidi s današnje vremenske distance.

Koja strana nije pružila ruku?

– Ona koja je i danas problematična, stare strukture, nove mreže.

Bandić odbija maknuti Titov trg iz Zagreba.

– Jasno, on na sve gleda kao na mogući izgubljeni glas.

Prgomet, pak, kaže da u vezi s ocjenom Tita treba pričekati završetak rada Plenkovićevog vijeća za prošlost.

– Ne može netko ići u bitku za Zagreb, a da nema stav o ovom problemu, koji se stalno iznova otvara. Sandra Švaljek rekla je da bi o tome referendum, prebacila bi odgovornost na građane. Ne zanimaju sve građane svjetonazorske teme niti osobno želim da se svi time opterećuju. Anka Mrak Taritaš tvrdi da imamo važnijih problema od toga i ja se u potpunosti slažem. Ali, uvjerena sam da je to tema koja mnoge zanima i na temelju koje će nekome dati ili uskratiti glas. Kandidati su im stoga dužni dati odgovor. Prgomet bi čekao to povjerenstvo, ali ono će s radom, kako je najavljeno, završiti za godinu dana, stoga do izbora on neće imati odgovor. Moj je stav da je Tito najodgovornija osoba za događaje neposredno po kraju Drugog svjetskog rata, ali i za brojna ubojstva emigranata i represiju nad političkim neistomišljenicima. Zbog toga je u najmanju ruku civilizacijski upitan i najljepši zagrebački trg ne bi smio nositi njegovo ime.

U Zagrebu postoji i Tuđmanov trg, zapravo jedna livada kojoj je Bandić prije više godina dao to ime.

– Tamo nema nikakvih sadržaja, taj se prostor niti ne može nazvati trgom i neprikladan je da bi nosio ime prvog hrvatskog predsjednika.

Bandić postavlja fontane koje predstavlja kao nekakva svoja velika postignuća, čak priređuje svečana otvaranja. Što mislite o momku koji mu se neki dan pomokrio na jednu tu fontanu prije svečanog otvaranja?

– Bio je to performance kojim je, zacijelo, htio nešto poručiti.

Možda bismo svi isto trebali napraviti. Sramota je za Zagreb da se 2017. obične fontane predstavljaju ljudima kao zadnja čuda tehnike i urbanog života.

– Slažem se, te su fontane spomenici gospodinu Bandiću. Lijepo je imati fontane i uređene parkove, ali puno je ljepše imati nove škole u koje djeca neće ići u tri smjene. Majka sam troje djece i s tim sam problemom jako dobro upoznata.

Izričito ste protiv Bandića, a kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnice bit će vam Ana Lederer, žena koju je on godinama držao na čelu HNK i samim tim ona mu puno toga duguje.

– Ona će vam, uvjerena sam, najbolje na to odgovoriti. Ja ću reći tek da intendanta HNK imenuje Vlada.

I Bandića se pitalo. Je li kod njega sve bilo loše osim što je Ana Lederer osam godina bila intendantica HNK?

– S gospođom Lederer imam izvrsne odnose i sve znam o tom razdoblju. Gospođa Lederer će također biti aktivna u kampanji i njoj ćete, kao i javnost, moći postaviti ova pitanja. Ja je neću i nemam zašto braniti. Ona je isključivo temeljem svoje izvrsne znanstvene biografije i kao istaknuta hrvatska teatrologinja izabrana u redovitoj zakonskoj proceduri, a na prijedlog tadašnjeg ministra kulture.

Može li ova vaša nezavisna inicijativa u Zagrebu prerasti u centar šireg političkog okupljanja na nacionalnoj razini?

– To nije tako zamišljeno, ali ništa nije isključeno. Iako je ovo sada zaista zagrebačka priča, jasno je da je i nacionalna, jer je Zagreb glavni grad i zrcalo cijele Hrvatske. Ne znam što će se dalje zbivati. Prije nekoliko mjeseci nisam znala niti da ću biti zastupnica u Saboru ili sada u utrci za gradonačelnicu. Dosta će toga, naravno, ovisiti i o mojim izbornim rezultatima.

Jesu li vas možda zvali u Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima?

– Ne.

Imate li simpatija za to tijelo?

– Nemam. Ne slažem se osnivanjem tog povjerenstva i to sam do znanja dala i u Klubu zastupnika HDZ-a, svojim kolegama te savjetnicima gospodina Plenkovića. To nije najbolji način na koji bi se rješavao jedan tako sveobuhvatan proces. Smatram da o ovim temema nisu više potrebni kompromisi, temeljni kompromis je Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, donesena u Saboru 2006. Sada je potrebno donošenje odluka u skladu sa glasovima većine koja je toj političkoj opciji dala mandat upravo za njihovo donošenje.

Vjerujete da Hrvatskom i dalje drmaju nekakve stare komunističke strukture?

– Apsolutno. I dalje su na djelu isti mentalni obrasci koji se provode putem istih uhodanih ili novih prilagođenih mreža.

Andrija Hebrang: Član sam HDZ-a, ali kao građanin dajem podršku Bruni Esih

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Davor Ivo Stier: Europski izbori su pokazali da je naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola

Objavljeno

na

Objavio

Na unutarstranačkim izborima odlučit ćemo s kojim ljudima i s kakvom političkom platformom ćemo ići na parlamentarne izbore. Do tada, naša odgovornost je, a posebno vodstva, da damo potporu Kolindi Grabar-Kitarović za pobjedu na predsjedničkim izborima i da kvalitetno odradimo predsjedanje Europskom unijom rekao je Davor Ivo Stier u intervjuu za jutarnji list

Saborski zastupnik HDZ-a Davor Ivo Stier rekao je kako je rekonstrukcija Vlade nešto što joj je potrebno kako bi se održala, jer bi bilo vrlo neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore.

Na pitanje o rekonstrukciji Vlade koja slijedi, Stier je rekao kako su problemi s kadrovima odraz jednog dubljeg političkog problema.

“To je problem politike koja nije u prvi plan stavila borbu protiv klijentelizma. To, naravno, ne znači da u nekim segmentima nije bilo dobrih rezultata u borbi protiv korupcije. Vidimo da je policija tu postigla neke značajne rezultate. Ali u političkom smislu, klijentelizam kao društveni fenomen i kao politički problem nije stavljen u prvi plan. Od lipnja 2017. u prvi plan stavljena stabilnost vlasti i u tom kontekstu je napravljena koalicija s HNS-om i SDSS-om, suradnja s Milanom Bandićem i nekolicinom zastupnika koji su izvorno izabrani na listi SDP-a”, rekao je Stier u intervjuu za Jutarnji list.

Ta politika, kaže, prvi put testirana kod građana na europskim izborima u svibnju i doživjela je neuspjeh.

“Građani su nam poslali poruku da žele da borba protiv klijentelizma bude u prvom planu. Rekonstrukcija Vlade, pogotovo ako će ići ka smanjenju resora i povećanju učinkovitosti, može sigurno biti korak u tom smjeru. Kuščevićev odlazak iz Vlade je bio očekivan i potreban. Iz svake situacije se, naravno, može nešto naučiti, a jedna od pouka jest da moramo brže donositi odluke”, rekao je Stier.

On smatra da je zbog ulaska u koaliciju s HNS-om došlo do podjele unutar HDZ-ovog biračkog tijela.

“Ono što moramo promijeniti jest to da se više ne smijemo konfrontirati s dijelom našeg biračkog tijela, a to se dogodilo od lipnja 2017. do danas. Rezultat toga je da se naše biračko tijelo podijelilo. Europski izbori su pokazali da je to naše biračko tijelo praktički podijeljeno na pola.

Kad pogledamo koliko su ukupno imale sve ove druge opcije koje su bile desno od centra, a koje su na izbore išle fragmentirano, to je otprilike nešto manje od HDZ-a. Dakle, mi moramo ići k tome da ponovno ujedinimo naše biračko tijelo.

A za to je, po meni, potrebno dovesti u balans HDZ i to tako da u središtu bude jedna demokršćanska politika koja će s jedne strane inzistirati na borbi protiv klijentelizma, pravnoj državi, na vladavini prava, dakle, ako hoćete, na tekovinama zapadne, neki bi rekli, liberalne demokracije, a s druge strane svjetonazorski biti inspirirana kršćanskim vrijednostima i kršćanskim socijalnim naukom”, poručio je Stier.

“Mi smo sada ostvarili određeni gospodarski rast, poboljšali kreditni rejting, imali odgovornu fiskalnu politiku. No, da to bude održivo i da Hrvatska doista napravi jedan skok i približi se razvijenijim državama, želimo provesti politiku koja bi se ukratko mogla definirati ovako – želimo pojeftiniti državu da bi ojačali i obogatili naciju.

Mi danas imamo, od Baltika do Jadrana, jednu od najskupljih država. Oko 45 posto BDP-a je udjel države u našoj ekonomiji, oko 65 do 70 posto hrvatskih građana, izravno ili neizravno ovisi o državnoj potrošnji. Državni aparat je preskup za naše gospodarstvo. Naš je zadatak to promijeniti”, poručio je Stier.

Na pitanje o tome hoće li on biti kandidat za novog šefa HDZ-a, odgovorio je – Zašto ne?

“Ali o tome ću preciznije kada bude vrijeme unutarstranačkih izbora, a oni još nisu raspisani”, dodao je.

Trenutnu situaciju u HDZ-u Stier je komentirao u pogledu planova za budućnost.

“Otvarao sam konkretna pitanja kada je trebalo, uvijek s namjerom da HDZ bude što jači. I sada to činim, ne gledajući toliko unatrag već s rješenjima za budućnost. Mogu reći da se puno ljudi doista slaže s takvim pogledom, da tu ima niz gradonačelnika, načelnika, nekih župana koji su stekli već važno iskustvo i vrlo su uspješni u svojim sredinama, a za koje smatram da će na unutarstranačkim izborima imati priliku preuzeti odgovornost u prvoj postavi na nacionalnoj razini. Dakle, HDZ ima tu snagu, može ići s jednom suvremenom i uvjerljivom demokršćanskom platformom koja može dobiti većinsku potporu građana”, rekao je Stier.

Na predstojećim predsjedničkim izborima Stier smatra da Kolinda Grabar-Kitarović ima dobre šanse za pobjedu.

“Njen suparnik je u ovom slučaju Zoran Milanović, a izbor koji je pred hrvatskim građanima je – žele li Kolindu Grabar-Kitarović ili ponovno ljevicu na Pantovčaku. Mislim da će se na tome bazirati ova kampanja, a ja vjerujem da će većina građana podržati Kolindu. A mi iz HDZ-a, bez obzira na pluralnost koja postoji unutar stranke, svi trebamo dati potporu aktualnoj predsjednici”, rekao je Stier, te dodao da “treba poštivati svakog kandidata, ali je jasno da će na kraju izbor pred građanima biti – Kolinda ili Milanović i njegova politika društvenih podjela i tenzija”.

Rekao je kako neće biti član Kolindinog izbornog stožera, niti će u kampanji sudjelovati operativno.

“Smatram da joj ljudi koji imaju određene stranačke ulogu trebaju dati potporu. Ako me iz stožera pozovu na njen skup da održim neki govor, to ću svakako učiniti. Dakle, u stožer ne, ali sudjelovanje u kampanji u smislu javne potpore njenoj kandidaturi, apsolutno da”, rekao je Stier.

HDZ je odlaskom Lovre Kuščevića ostao i bez političkog tajnika, no Stier je rekao da se on, u slučaju da ga pozovu na tu poziciju, svakako ne bi vratio.

“Ne vraćam se na stare pozicije. Moja je intencija raditi na tome da se ujedini stranku, a onda i naše biračko tijelo prije parlamentarnih izbora”, rekao je Stier.

“Mislim da će ova Vlada završiti svoj mandat, bilo bi neodgovorno prema državi da HDZ još jednom izglasa nepovjerenje svojoj Vladi i da ide na prijevremene izbore u ovom kontekstu. Ako je u nekom trenutku to bilo na stolu kao legitimna opcija, to je bilo onda kad smo se razišli s Mostom.

Ali s obzirom na to da se tada odlučilo da se ne ide na izbore, onda vjerujem da će ova Vlada završiti mandat u skladu s ustavnim rokovima. Što se tiče same stranke, i unutarstranački izbori bi se trebali održati u statutarnim rokovima, bez izvanrednih situacija”, poručio je Stier.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Generalni direktor Aluminija Dražen Pandža – ‘Aluminij nema više vremena’

Objavljeno

na

Objavio

Vrijeme u Aluminiju ne mjeri se na uobičajen način. U mostarskoj kompaniji već odavno kazaljka stoji na 12:05 i svatko normalan zna što to znači. Pogotovo jer se vrijeme ne može vratiti unazad.

Generalni direktor Dražen Pandža je već nekoliko puta ponovio ‘Aluminij nema više vremena’, uz to što nema ni novca za struju, ni sirovina, ni rezervnih dijelova… Aluminij proživljava kliničku smrt. Dugovi su preopteretili nekadašnji ponos, ne samo Hercegovine, već i BiH, i pitanje je postoji li uopće rješenje. Tračak nade nude potencijalni kupci, Glencore i tvrtka iz Dubaija WAQT Trade LLC, s kojim pregovara Vlada FBiH.

Upravo danas je na rasporedu nova runda razgovora s Glencoreom… Može se reći da je danas ‘Dan D’ za Aluminij, jer u slučaju da se barem ne približe stavovi dvije pregovaračke strane o Aluminiju će se pričati kao o ‘nekadašnjoj tvornici’. Nešto više od 900 radnika će na ‘ulicu’. Ne treba napominjati kakav je to gospodarski ali i demografski udar prije svega na Mostar, a potom i šire, preko kooperanata.

Generalni direktor Dražen Pandža u intervjuu za Dnevni list nije izrazio previše optimizma po pitanju današnjeg sastanka u Vladi FBiH. Pandža ne želi davati lažnu nadu, ali napominje da će se kompanija boriti dok postoji i minimum šanse za preživljavanje…

Za početak, hoće li Aluminij preživjeti idućih 48 sati? Već nekoliko puta u posljednjih godinu dana tvornica je bila pred gašenjem, ali se uvijek nekako izvlačila i preživljavala. Hoće li tako biti i ovaj put?

-Procijeniti hoće li će tvornica i dalje radit nakon utorka teško je. Ona je, po svemu što se do sada događalo, trebala biti zatvorena još u subotu. Radi održavanja još jednog kruga razgovora s investitorima, taj termin je pomaknut za utorak. Što će dalje biti ovisi o razgovoru u ponedjeljak (danas, nap.a). S obzirom na stajališta Vlade i pozicija investitora okupljenih oko Glencorea, nažalost nisam optimist. Stavovi su i više nego udaljeni te je nemoguće očekivati njihovo približavanje za sat do dva razgovora. Ipak, sve dok se priča, postoji i neka nada za dogovor i kompromis, premda u ovom slučaju ne vidim prostora za postizanje toga. Realno, bojim se da su šanse male ili minimalne i ne bih podržavao bilo kakav lažni optimizam.

U eteru se trenutačno vrti puno različitih informacija vezano za situaciju u Aluminiju. Možete li vi malo razjasniti što se točno događa? Je li situacija doista tako dramatična?

-Situacija je više nego dramatična i stanje se komplicira iz sata u sat. Sva zbivanja utječu na naše kupce i dobavljače o kojima nitko i ne piše. Kako očekivati produženje bilo kakvih ugovora s kupcima kada ne znaju hoćemo li uopće nastaviti s radom? Kakav stav očekivati od dobavljača nego da se mora plaćati avansno radi nesigurnosti u kojoj se nalaze. Nikom od njih ne zamjeramo, naprotiv zahvaljujemo im na povjerenju i strpljenju te činjenici da su nas godinama nosili i trpjeli naše dugove prema njima. Naš upit je što ako propadnu pregovori sa investitorima?! Stav i nalaz revizora jasan je – privatizacija ili stečaj! Mi sredstava za daljnji rad više nemamo, javno smo obznanili da nam je ova četiri dana života, do utorka u ponoć, kupio nas partner osiguravši nam i struju i sirovine. Ako u ponedjeljak opet bude fijasko, nama nema dalje! Sada je sve do Vlade Federacije BiH koja treba pokazati odlučnost ako želi sačuvati ovu kompaniju od čijeg opstanka ovisi u dobrome dijelu i sudbina cijele regije.

Kako radnici podnose trenutačnu krizu?

– Našim radnicima mogu samo zahvaliti na predanom radu i trudu koji pokazuju u ovim trenucima. Moram spomenuti da se stalno potenciraju plaće uposlenika. Ima li nekih preplaćenih mjesta i viška rukovodećih mjesta, ima. Stav Uprave je bio da se uštede rade na tim stvarima. Ljudima koji rade u proizvodnji plaće se ne smije dirati. To su djelatnici koji rade i danju i noću, i petkom i svecem, što kažu naši stari. I Božić i Novu godinu. Zimi, kada je hladno, i po ljetnim vrućinama. Svima koji tvrde da je plaća velika, preporučio bih da obuku ćelijaško odijelo i na mostarskih +45 odu u halu gdje su temperature veće još za 30 stupnjeva i rade u vatrostalnim odijelima osam sati. Ili da idu na visoke peći, ili da lijevaju tekući metal. Nakon toga, neka ocjene njihove plaće, jesu li previsoke ili ne. Administracija i smanjivanje plaća, racionalizacija radnih mjesta – da, umanjenje proizvodnim radnicima – ne. Uostalom, proizvodi li netko drugi nešto i donosi li novac u ovu državu? I stavite se njihovo mjesto, raditi tako predano u tolikoj nesigurnosti, a izvršavati sve svoje radne zadaće s manjkom opreme i rezervnih dijelova. To su heroji! Radi naših radnika, inženjera i održavatelja, ovo Društvo i radi dalje. Jamčim Vam da bi se u ovakvim uvjetima, s ovakvom oskudicom rezervnih materijala, svaki drugi aluminijski proizvođač davno ugasio. Jedinu snagu za daljnji rad mi kao Uprava crpimo iz njihova rada i strpljive šutnje. Hvala im jer na kraju, kakav god bio, svojoj djeci mogu pričati da sam radio s herojima i da ne trebaju gledati nigdje drugo. Naši radnici su moji uzori.

Što se događa u pregovorima s potencijalnim kupcima? Objavljuju se različite informacije… Nejasno je šta tko nudi i planira činiti s Aluminijem?

-Kao što sam već spomenuo, kakva je alternativa ako investitori odustanu, stečaj ili zatvaranje. Ovdje moram naglasiti da je svaki investitor koji će zadržati proizvodnju i radna mjesta dobrodošao i da mi ne biramo ni njegovo podrijetlo ni kako se zove. Kapital je kapital i on kao takav ima univerzalnu i prihvatljivu vrijednost. Uostalom, engleski klubovi su to davno prepoznali. Uprava je do sada jedini službeni kontakt imala s predstavnicima Glencoreova konzorcija te o tom dijelu možemo nešto i pričati. Službeno smo, i usmeno i dopisom, tražili da budemo sudionici sastanka Vlade i potencijalnih investitora iz arapskoga svijeta, ili ako se još bilo tko pojavio, jednako kao što smo sudjelovali i na sastancima s Glencoreom.

Danas je novi krug razgovora s Glencoreom. Kakva su vaša očekivanja? U javnost je procurilo da je najveći spor cijena električne energije. Kako to riješiti?

– Stavovi konzorcija poprilično su poznati i javnosti, te nema potrebe dalje ih obrazlagati. Tiču se cijene električne energije, za što Vlada tvrdi da nema mehanizama da regulira bilo kakvom odlukom te da mora biti tržišna. Kratkoročno ni dugoročno, cijene koje su na Hudex-u, Aluminiju ne daju nikakvu šansu za preživljavanje. To znači i kada bi se pronašla bilo kakva kratkoročna premosnica, bez daljnjega angažmana na pitanju cijene struje, rad Aluminija nema nikakvog smisla niti ekonomske opravdanosti, kako za sam Aluminij tako i za rad potencijalnih investitora. Ukoliko i govorimo o razvijanju potencijala za daljnju obradu i preradu metala, i tu pričamo o projektima za čiju realizaciju bi se tražilo možda i par godina. Može li netko nositi Aluminij par godina dok se to ne bi realiziralo, ne znam. To je ipak pitanje za ulagače.

Kako uopće riješiti problem električne energije? Imate li vi neki kratkoročni ili dugoročni plan ili model?

– Društvo je dalo par prijedloga za rješavanje pitanja opskrbe električnom energijom. Prvo je pitanje otvaranja energetske bilance i pozicioniranje Aluminija unutar nje. Drugo je diferencijacija cijena, jer se moramo složiti svi –  ne može biti da i najmanji i najveći potrošači imaju ista pravila nabave. Pogotovu kada imamo takav nerazmjer u potrošnji. Pa mi smo najveći potrošač struje u jugoistočnoj Europi a struju nabavljamo kao i obična piljara, molim da se nitko ne ljuti na usporedbu. Ako Vlada kaže da se mora dobavljač (mi teritorijalno pripadamo EP HZ HB i moramo biti u njihovoj bilanci, premda oni nemaju proizvodni kapacitet da nas opskrbljuju) vezivati na burzu radi pravila EU-a, mi predlažemo definiranje struje po europskoj burzi. Ako idemo u Europu, zašto onda za nas nije referentna europska burza? Zašto mađarska burza koja je najskuplja u Europi? Zašto se prvo ne zadovolji domaća potreba, a onda struja prodaje vani? Znate koja je najporaznija činjenica kojom se mi uvijek hvalimo? Da je Aluminij najveći izvoznik. Umjesto da se mi, kao Federacija i država, izgrađujemo na način da višak struje ostane u FBiH, da mi naš metal ne izvozimo nego prodajemo desetinama prerađivačkih kompanija koje bi radile od Save do Neretve, mi izvozimo struju i izvozimo aluminij?! I pitamo se zašto propadamo! Konkretno što predlažemo je ukidanje naknada koje su najveće u Europi i iznose skoro 8 Eura, diferencijacija potrošača na način da oni koji troše preko 1 TWh imaju mogućnost da se struja nabavlja po europskoj burzi. Na ovaj način bi riješili kratkoročne a nadamo se i dugoročne probleme oko opskrbe.

Navodno, Vlada FBiH želi mijenjati Upravu Aluminija. Kako to komentirate? Bježi li 44-postotni vlasnik od odgovornosti? Vlada je neki dan objavila priopćenje u kojem je navela sve sto je učinila za Aluminij… Komentar?

– Već izvjesno vrijeme iz određenih se lobija plasira priča oko smjene Uprave i nama nije nepoznanica tko to priča i otkud priča ide. Put i procedura za smjenu se zna i nije je problem niti provesti niti ćemo se mi protiviti ako se pokrene. Vlasnik ima isključivo pravo da određuje tko će voditi nešto što je u njegovom vlasništvu i to je sasvim normalno da bude tako. Mi ćemo raditi svoj posao najbolje što znamo i dati sve naše kapacitete za spas Društva. Hoće li to dovoljno, ne znam, ali mi dajemo naš maksimum. Ono što odgovorno mogu reći jest da kriza u kojoj se nalazimo nadmašuje kapacitet bilo kojeg pojedinca pa taman da se zove i Bill Gates ili Waren Buffet ili Jack Welch. U rješavanje problema mora biti uključen puno širi krug s maksimalnom vanjskom pomoći i potporom sviju. Mislim, baš sviju! Vlada je, istina, nabrojala sve što je dosad napravila. Mi imamo dobru komunikaciju s Vladom, resornim ministrom, dopremijerkom i premijerom. Ne sumnjam ni u njihovu dobru volju, znanje i kompetencije da se problem riješi. Uostalom imamo nekih pozitivnih primjera konkretne pomoći ove i prethodnih vlade u rješavanju problema Energoinvesta, Krivaje, rudnika te se iskreno nadamo da će se i za nas naći rješenje.

Čini li vam se da će politička pozadina borbe oko Aluminija u vas uprijeti prstom ukoliko kompanija ne preživi?

– Ja se zaista nadam da se vrijeme koje nam curi neće iskoristiti za upiranje prstom i traženje krivca nego da će se utrošiti u pokušaje pronalaska rješenja. Kriza u Aluminiju ne traje godinu dana već puno duže. Svaka je uprava imala sve teži zadatak i sve manje resursa za rješavanje problema. Ja se nadam da mi nismo zadnja uprava nego da će biti još njih dosta poslije nas. Bez obzira na to tko će biti vlasnik ili direktor Aluminija.

Kako je Aluminij došao u ovakvo teško stanje?  

– Zadnjih deset godina problemi se samo gomilaju. Rješenja su kratkoročne prirode i nije se našlo ono pravo i dugoročno. To je ono o čemu sada pričamo, kapacitet Federacije ili države da nađe rješenje opskrbe električnom energijom. Jučer sam dobio članak u kojem stoji kako jedna Kanada subvencionira proizvođača aluminija s 830 uposlenih. U ovoj državi su stotine milijuna otišle na subvencije poljoprivredi i neka su. Država to treba raditi, to je valjda i neki njen smisao od vremena kada su se prvi neandertalci počeli skupljati u pećinama i okupljati s mišlju da je zajednički rad spas za sve. Dugovi su stalno rasli i došli smo do trenutka kada neke stvari treba presjeći jer je očigledno da ovako više ne može dalje. Zadnjih deset godina, Aluminij niti jednom nije završilo godinu s pozitivnim rezultatima. Promijenilo se osam uprava, a dugovi samo rasli. Očigledno je da srž problema leži negdje dublje i dalje od današnjega vremena.

Kakve posljedice bi proizvelo gašenje kompanije?

– Zadnjih sam dana pogledao komentare i izvještaje pojedinih medija. Ono što me boli kao čovjeka i građanina jest tolika količina mržnje prema Aluminiju i ljudima koji u njemu rade. Nevjerojatna količina medijskih informacija i komentara koji odišu s toliko nesnošljivosti da se ponekad zapitam je li Thomas Hobbs bio u pravu kada je rekao da je čovjek čovjeku vuk, ili hijena u našem slučaju. Tko u ovoj državi može profitirati gašenjem Aluminija, ja ne znam. Ali znam da ono što izgubimo ne možemo nadoknaditi financijski, 56 milijuna davanja za mrežarine, obnovljive izvore energije, NOS, carine, poreze, doprinose… Znam  da će nestankom nas nestati i duša Hercegovine i srce Mostara. Kakav će to biti rezultat za ljude i koliko će životnih drama tu nastati i nestati, strah me je i pomisliti. Užasavam se od pomisli. Ne želim u utorak izići pred radnike i reći – Laka ti noć i zbogom, dragi naš Aluminij!/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari