Pratite nas

Analiza

Brutalna i nezakonita porezna represija za vrijeme KUKURIKU vlasti VII. dio

Objavljeno

na

PROVOĐENJE NEVIĐENE NEZAKONITE I PROTUUSTAVNE POREZNE REPRESIJE NAD HRVATSKIM GRAĐANIMA U POSLJEDNJE 4 GODINE KUKURIKU VLASTI OD 2012. DO 2016. GODINE VII DIO

[ad id=”93788″]

U nezakonitim selektivnim poreznim postupcima koji su se provodili od strane Ministarstva financija, Porezne uprave posljednje 4 godine vlasti partijske kukuriku koalicije nad najmanje 4000 uglavnom političkih neistomišljenika, o čemu sam već pisao više puta, a koji se i dalje nastavljaju provoditi i provode temeljem retrogradnog i neustavnog članka 63. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine” broj 177/04, 73/08, 80/10 , 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14). I dalje se ništa ne poduzima da se to spriječi i da se spriječi nastala šteta.

Ovdje navodim jedan od drastičnih apsurda, a ima ih još o čemu ću pisati naknadno dalje. Kao fizičke osobe građane „partija je donijela proglas” 2012. godine da inspektori u Poreznoj upravi kontroliraju svoje kolege u Poreznoj upravi i u drugim državnim službama uglavnom one koji drugačije misle ili koji su pružili otpor progonu i represiji. To se je provodilo po starim boljševičkim metodama tako da iz jednog Područnog ureda Porezne uprave iz jednog grada u drugom Područnom uredu u drugom gradu i obrnuto pojedinci inspektori, egzekutori, ne svi, po volji svojih nadređenih partijskih šefova postupaju nezakonito i represivno provodeći nezakonite porezne postupke njihovih cijelih obitelji zloupotrebljavajući ovlasti i položaj tako da tijekom nadzora samovoljno i arbitrarno ne priznaju nikakve prihode koji su nastali do 01.01.2005. godine, a i kasnije, osim dohotka od nesamostalnog rada.

Drastičan primjer je da se ne priznaju dnevnice koje se isplaćuju preko odnosno iznad putnih troškova i predstavljaju čisti prihod-dohodak a isplatila ih je sama ta ista Porezna uprava koja provodi postupak o čemu ću Vam pojasniti u ovom članku.

Naime slučaj koji navodim je da je fizička osoba, državni službenik kao porezni obveznik poslao Izjavu 2014. godine u kojoj navodi da je u razdoblju od 1995. do 2012 godine radio u Ministarstvu financija Poreznoj upravi i Financijskoj policiji i obavljao posao inspektora i višeg inspektora u nadzoru po terenu i ostvarivao je prihod od putnih naloga i dnevnica.

Porezno tijelo, inspektor je bilo dužno očitovati se u svezi navedenog tijekom obavljanja nadzora, a što nije. Ovaj prihod tijekom nadzora nije uzet u obzir, a kamoli prihvaćen, iako je porezni obveznik tom izjavom učinio vjerojatnim da je imao taj novac, pa stoga porezno tijelo ovu izjavu treba priznati kao vjerodostojnu.

Na zapisnik na koji je porezni obveznik uložio u zakonom propisanom roku prigovor, uputio je i dopunu prigovora. Dopuna prigovora se odnosi na njegovu Izjavu s privitkom kojeg je poslao tijekom nadzora 2014. godine, i u prigovoru 2014. godine kojom navodi da je u razdoblju od 1995. do 2012. godine radio u Ministarstvu financija Poreznoj upravi i Financijskoj policiji i obavljao posao inspektora i višeg inspektora u nadzoru po terenu i ostvarivao je neoporezivi prihod od putnih naloga odnosno isplaćenih dnevnica (isplata na ruke).

Iste te 2014. godine je otišao i u Poreznu upravu, nadležni Područni ured da za potrebe poreznog nadzora koji se provodi temeljem Obavijesti o poreznom nadzoru pribavi podatke o isplaćenim dnevnicama po putnim nalozima za razdoblje od 1995. do 2007. godine kada je bio zaposlen u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu, i za razdoblje od 2007. do 2012. godine kada je bio zaposlen u Financijskoj policiji. U privitku dopune prigovora na zapisnik, a i u žalbi na porezno rješenje nalazi se preslika zamolbe predane Poreznoj upravi, Područnom uredu, ovjerena i zaprimljena od iste 2014. godine. Od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured porezni obveznik zaprimio je dopis sa prilogom tablica (Predmet: dostava podataka o visini isplaćenih dnevnica) u kojem je dobio iznos isplaćenih dnevnica za razdoblje od 2002. do 2007. godine (6 godina) u iznosu od 27.959,00 kuna, a za razdoblje od 1995. do 2002. godine (7 godina) se navodi da da prema Zakonu o računovodstvu, članak 7., 12. i 15 (“Narodne novine“ od 12. listopada 2007. godine), predmetni podaci imaju rok čuvanja 11 godina, iz čega slijedi da podatke od 1995. do 2003. godine, Porezna uprava nije dužna čuvati u svojoj arhivskoj građi te ih ne posjeduje temeljem obveze izlučivanja arhivske građe, odnosno podaci o isplatama blagajne su u zastari.

Također u dopisu se navodi da za razdoblje službe u Financijskoj policiji od 2007. do 2012. godine (5 godina, od toga za porezni nadzor bitne 3 godine i to 2007., 2008. i 2009.) Porezna uprava, Područni ured ne raspolaže podacima o isplatama dnevnica. Nadalje u dopisu je navedeno da podaci o iznosima isplaćenih dnevnica su iz Knjiga putnih naloga, a preslike putnih naloga nisu u mogućnosti dostaviti obzirom da se isti nalaze u Središnjem uredu Porezne uprave.

Moram naglasiti da je porezni obveznik ukupno od 1995. do 2010. godine (15 godina) ostvarivao prihode od dnevnica, a dostavljen mu je iznos od 27.959,00 kuna samo za 6 godina odnosno fali za još 9 godina. Stoga je u prigovoru tražio Porezno tijelo da uzme u obzir i prihode od dnevnica i za navedenih 9 godina. U izjavi koju je poslao 2014. godine procjenio je iznos dnevnica po vlastitoj procjeni ne imajući podatke. Navedene podatke nema ni danas nakon službenog dokumenta kojeg je dobio od Porezne uprave. Stoga mora naglasiti da nema osobno uvid u Knjige putnih naloga i nije siguran u vjerodostojnost navedenih podataka i iznosa za razdoblje od 2002. do 2007. godine i smatra da je daleko više bio na terenu i daleko više ostvarivao prihode od dnevnica, a pogotovo za razdoblje kad ne postoje podaci (od 1995. do 2002. i od 2007. do 2009. godine) Budući da je odgovor odnosno dopis sa dostavljenim podacima o visini isplaćenih dnevnica Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda u svezi ostvarenih neoporezivih prihoda-dnevnica koje je ostvarivao kao njihov zaposlenik dobio 16.10.2014. godine nije bio u mogućnosti priložiti tijekom nadzora, a ni tijekom roka za prigovor na zapisnik do 06.10.2014. godine, te je isti poslao u preslici kao privitak dopune prigovora, u žalbi na prvo rješenje o doprinosima, a i kao privitak žalbe na drugo porezno rješenje o porezu na dohodak i prirez.

Porezno tijelo, inspektor se u poreznom nadzoru nakon Izjave poreznog obveznika koju je poslao 2014. godine bilo dužno očitovati u svezi navedenog, a nije. Isto tako Poreznom tijelu u dopuni prigovora 2014. godine, a tek nakon što je dobio od Porezne uprave, Područnog ureda, poslao je dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda – dostava podataka o visini isplaćenih dnevnica 2014. godine iz kojeg je vidljivo da je ostvarivao prihode temeljem isplaćenih dnevnica u razdoblju od 1995. do 2012. godine.

Ovaj prihod tijekom nadzora nije uzet u obzir niti se porezno tijelo očitovalo o njemu, a niti je raspravljeno sa poreznim obveznikom iako je poslao izjavu u kojoj je obrazložio sve naprijed navedeno i procjenio iznos prihoda ostvarenih od dnevnica budući da nije imao nikakve službene podatke. Porezno tijelo je u poreznom nadzoru nakon izjave koju je poslao 2014. godine bilo dužno očitovati se i raspraviti sa njim u svezi navedenog, a nije.

Isto tako Porezno tijelo dopunu prigovora koji je poslao i detaljno obrazložio prihode od dnevnica, a tek nakon što je dobio službeni dopis od Porezne uprave, Područnog ureda nije uzelo u obzir niti se očitovalo o njemu, a nije niti raspravljeno s njim, bez obzira što je iz svega navedenog vidljivo da je ostvarivao prihode temeljem isplaćenih dnevnica u razdoblju od 1995. do 2012. godine.

Znači tom izjavom i dopunom prigovora s priloženom dokumentacijom same Porezne uprave, (1.Zamolba za dostavu podataka o isplaćenim dnevnicama Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu, 2. Zamolba za dostavu podataka o isplaćenim dnevnicama Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu, 3. Dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda – dostava podataka o visini isplaćenih dnevnica, 4. Izjava od 14.03.2014. godine s preslikom uzorka-dopisa jednog trening seminara u Makarskoj u trajanju od 18. do 21.06.2007. godine izdan od Porezne uprave Područnog ureda iz 2007. godine), je učinio vjerojatnim da je imao taj novac. Ovdje moram posebno obrazložiti da se kod svakog putovanja dobije putni nalog i da su putni troškovi putni troškovi (prijevoz, prenoćište s doručkom, parking i slično). Dnevnice se isplaćuju preko odnosno iznad putnih troškova i predstavljaju čisti prihod-dohodak.

Porezni obveznik jednako potroši za marendu i u Zagrebu i na primjer u Rijeci pa je taj iznos već uključen u osobnu potrošnju poreznog obveznika koja je u zapisniku navedena prema Državnom zavodu za statistiku. Nadalje što proizlazi iz prethodno navedenog ako se dnevnice ne priznaju u prihod-dohodak budući da se smatra da je sve potrošio na hranu i druge životne troškove za isti iznos je trebalo umanjiti životne troškove u zapisniku.

Ne može porezni obveznik dva puta trošiti na dva različita mjesta u istom vremenu. Ističem da je žalosno što se ne razlikuju dnevnice od putnih troškova, a posebno od strane inspektora Porezne uprave koja je isto i isplatila. Žalosno je da se kao dokaz ne uvažavaju navedene dokazane činjenice već se zaključak izvodi proizvoljno i arbitrarno. Budući da je porezni obveznik uvijek imao službeno vozolo plaćeno gorivo, ponekad i smještaj (Zagreb, M. Lošinj, Rab, Nova Gradiška, Makarska i drugo) isplata od dnevnica po putnim nalozima je čisti prihod-dohodak koji ostaje povrh troškova, a ako se putuje i vraća isti dan u mjesto prebivališta onda mu je bio trošak sendvič koji je nosio sa sobom pa je isplata od dnevnica po putnim nalozima čisti prihod-dohodak. Putni nalog i putni troškovi su jedno, a dnevnica drugo. Inspektor u zapisniku i u rješenjima nije obrazložio po kojoj zakonskoj osnovi ne prihvaća prihod ostvaren od dnevnica kao dohodak.

Isto tako za navedene dane kada je bio na putu po putnim nalozima i dobivao isplate dnevnica inspektor mu nemože računati trošak i prema Državnom zavodu za statistiku (o tome drugi put opširnije), a što je računao, u domaćinstvu jer nemože biti na dva mjesta odjednom i imati trošak na dva mjesta. Ili će mu prihvatiti prihod od dnevnica ili će mi izračunati i umanjiti vlastitu potrošnju u domaćinstvu. Nakon ovoga čudim se da mu je uopće priznao i dohodak od nesamostalnog rada-plaće.

U privitku ovog članka nalazi se Dopis Porezne uprave, nadležnog Područnog ureda: dostava podataka o visini isplaćenih dnevnica od 16. listopada 2014. godine kojim Ministarstvo financija, Porezna uprava, nadležni Područni ured se poziva na zastaru kada je u pitanju dokumentacija koja je poreznom obvezniku potrebna za dokazivanje primitaka, a ista ne prihvaća zastaru na koju se porezni obveznik poziva u poreznom postupku jer 2007. godina je 2013. u zastari o čemu sam već više puta pisao.

POSTAVLJA SE PITANJE KADA ĆE ONI KOJI SU PROVODILI NEZAKONITE I NEUSTAVNE POREZNE POSTUPKE TEMELJEM RETROGRADNOG I NEUSTAVNOG ČLANKA 63. ZAKONA O POREZU NA DOHODAK (NESRAZMJER IMOVINE I DOHOTKA) ODNOSNO ONI KOJI SU ZLOUPOTRIJEBILI OVLASTI I POLOŽAJ KONAČNO ODGOVARATI ZA NASTALU ŠTETU, PROGON I REPRESIJU PREMA POLITIČKIM NEISTOMIŠLJENICIMA ZA VRIJEME PARTIJSKE KUKURIKU VLASTI OD 2012. DO 2016. GODINE, I AMNESTIJU PARTIJINIH PODOBNIKA DO 01.01.2005. GODINE?.

[document url=”https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2016/05/robertk.pdf” width=”760″ height=”600″]

Mr.sc Robert Knežević dipl.oec./Hrvatsko Nebo

Brutalna i nezakonita porezna represija za vrijeme KUKURIKU vlasti VI dio

Brutalna i nezakonita porezna represija za vrijeme KUKURIKU vlasti (V) – Mr. sc. Robert Knežević, dipl.oec

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Ivan Mihael Ban: ‘Odličan retoričar – loš državnik’

Objavljeno

na

Objavio

Nedavno je Davor Božinović dao intervju Večernjem listu. U njemu je kao povjerenik Plenkovićevog tima predstavio sastavnice programa pred unutarstranačke izbore. Program je nazvan ‘Odvažno za Hrvatsku’. U intervjuu Božinović između ostalog kaže:

– Važno je da je kurs ostao isti, a on se svodi na provođenje programa s kojim je HDZ pobijedio na izborima.

– HDZ je stranka koja je čvrsto u desnom centru i to je mjesto gdje ga je pozicionirao još Franjo Tuđman (…)

– Dugo se spominje da je sasvim izvjesno kako će se u budućnosti dogoditi velika koalicija HDZ-a i SDP-a. Niti se o tome razmišlja, niti za tim vidim potrebe, niti je to nešto što bi bilo za HDZ, ali i za Hrvatsku dobro rješenje. Znači – ne.

Prisjetimo se: HDZ je na prošlim izborima pobijedio, dobio je 61 mandat, sedam mandata više nego SDP. Kampanja je bila dominantno personalizirana, vodila se pod geslom ‘vjerodostojno’.

Što se nakon nepune četiri godine može reći o sadržaju proklamirane vjerodostojnosti? Tko je to trebao biti dostojan vjere i zbog čega? Je li HDZ na desnom centru? Desno – u odnosu na koga, u odnosu na što? Što je desni centar? Kome je upućena tvrdnja da neće biti velike koalicije?

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na koaliciju s SDSS-om

U čemu je politički dobitak koaliranja s SDSS-om? Plenkovićevi povjerenici a i on sam će reći da se dobitak koaliranja s Pupovcem odnosi na stabilnost vlasti. U stvarnosti je ta stabilnost jedno neograničeno polje mržnje na Hrvatsku i Domovinski rat koju sam Pupovac i njegove Novosti proizvode iz dana u dan, iz broja u broj i to novcima i onih koji su izgubili svoje očeve i sinove u tom istom ratu. Tekstovi mržnje na Hrvatsku u Pupovčevu su tjedniku analitičke prerađevine srpskih službi koje nesmetano razvijaju svoje izdanke u medijskom i javnom prostoru. Tekstovi mržnje koju proizvode i sami se njome hrane sitnozubi feralovi uhljebi nisu samo hrana jugoslavenstvu i prikrivenom četništvu, nego su i prepreka suživotu i onih Srba koji su lojalni državljani a pogotovo onih koji su nosili hrvatsku odoru za vrijeme rata. Za vjerodostojnog političara izvršavanje pravde, istina, čast i suživot su vrjedniji od stabilnosti vlasti. Plenković a i njegovi prethodnici (Kosor, Sanader, Milanović) ne vide da je koalicija s Pupovčevim SDSS-om destruktivna jer se nameće kao provokacija i imperativ, kao multiplikator bez kojega se ne smije i ne može, kao faktor kojega se silom prilika mora uvažavati.

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na Istambulsku konvenciju

Njena ratifikacija nije ništa nego konspiracija za rodnu ideologiju. To je prepoznala većina državljana Hrvatske, ali nije njeno lijevo i ‘desno’ predstavničko tijelo. Predsjednik Vlade kao visoki predstavnik Bruselja i njegovi podizvođači Kuščević i Jandroković postavili su nepremostive birokratske prepreke samo zato da se volja većine ne ispuni. Onemogućili su referendumsko izjašnjavanje. SDP u vrijeme Milanovićeve Vlade nije mogao ispuniti zadaću ‘dugine djece’, nije mogao sam postići taj politički zgoditak. Nije se odvažio jer nije imao valjano pokriće. Naime, kada se ratifikacija pojavila kao tema u medijima i nametnula kao nezaobilazno političko pitanje, SDP je u dva navrata preko svojih ‘vanjskih’ suradnika proveo ispitivanje javnog mnijenja. Rezultati su bili obeshrabrujući za SDP i za njegove LGBT ideologe razmještene po nevladinim udrugama. I HDZ je (interno) radio jedno anketno istraživanje. Prema rezultatima toga istraživanja oko 70 % birača HDZ-a izjasnilo se protiv Istanbulske konvencije. Ispostavilo se: ono što ne može SDP, kao i u slučaju suradnje s Haagom – može HDZ. SDP nije išao protiv struje, nije se ‘odvažio’, ali zato HDZ jest. I tko je tu vjerodostojan a tko nije?

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na koaliciju s HNS-om.

Kako u slučaju koalicije s SDSS-om, tako i u slučaju s HNS-on: nije problem tko je predlagao, odobravao ili protežirao koaliciju s HNS-om, nego je bit problema tko je na takvoj koaliciji ustrajavao kada je akademskoj javnosti bilo posve jasno da je nedopustivo ono što radi ministrica Divjak. Dobar je taktički potez bio da se ponudom suradnje HNS-u izazove dekantacija nakon koje će se kao nepoželjni talog odvojiti Vesna Pusić i njoj slični. Plenković stoga nema valjanog razloga nikoga podsjećati da se zauzimao za koaliciju s Vrdoljakovim HNS-om. Njegov izbor na čelo HDZ-a zagovarali su ili priželjkivali i oni koji su predlagali i zagovarali između ostalog i koaliciju s HNS-om. U prvom redu Vladimir Šeks. A Šeks nije šaljivdžija Junckerovog tipa. Znamo to odavno, još od vremena politike ‘lociranja, identificiranja, uhićenja i transferiranja’.

Dakle, ako ministrica sjedi u Vladi a kumuje štrajku prosvjetara, ako provodi reformu koja je puka zakrpa na Jokić-Budakovoj reformi, onda smisao koalicije prestaje, onda se sa stabilnošću vlasti ne trguje. Reforma ministrice znanosti i obrazovanja u Plenkovićevoj Vladi je razarajuća naprava sa zadrškom: njezini razorni učinci će se vidjeti za deset i više godina. A HDZ-ovi su ljudi posmicani samo zato jer su kroz Kurikularnu reformu nastojali spasiti što se spasiti dade. I to voljom gojenca Korčulanske škole Pave Barišića i njegovog paneuropskog brata Andreja Plenkovića. I tko je tu vjerodostojan a tko nije?

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na Marakeški sporazum

Zagovornici Marakeškog sporazuma (kompakta) o njemu ne govore u smislu je li dobar (koristan) za Hrvatsku ili ne, oni o njemu govore isključivo kao o neobvezujućem dokumentu.

Na primjer Marija Pejčinović Burić ili Plenković: ‘To je pravno neobvezujući tekst, nije međunarodni ugovor, riječ je o katalogu mjera i ne vidim razloga zašto bi on trebao izazivati toliko prijepora i donekle generiranu histeriju’. Ovi visoki predstavnici Bruselja ne vide da se radi o operaciji velikih brojeva u kojoj se ne pravi razlika između legalne i ilegalne migracije, oni u svojoj komociji tek konstatiraju da je u pitanju neopravdana histerija nepismenih i bojažljivih suverenista. Zašto se ovi visoki predstavnici Bruselja u Hrvatskoj ponekad ne ugledaju na Švicarsku, Australiju, Mađarsku, Poljsku? Zašto se ne ugledaju na Izrael. Za njega je Marakeški kompakt neprihvatljiv, jasno i zbog čega: zbog budućnosti i sigurnosti Izraela.

Sadržaj proklamirane vjerodostojnosti odnosi se i na ignoriranje prosvjeda u Vukovaru.

Neprocesuiranja ratnih zločina počinjenih u Vukovaru ni nakon dvadesetak i više godina od reintegracije Podunavlja, nije prolazni osjećaj nezadovoljstva njegovog gradonačelnika i njegovih sugrađana koji traže pravdu i grobove svojih najmilijih. Nije ni trauma koju ožalošćene obitelji Vukovara ne mogu nadvladati, to je poruka: Hrvatskom vladaju ljudi koji ne pridaju važnost žrtvi i kojih nije briga što ulicama Vukovara šeću silovatelji i mrzitelji hrvatske države. Oni ne prihvaćaju apel gradonačelnika, ignoriraju prosvjede Vukovaraca, za njih su stradalnici Domovinskog rata marginalne skupine. Ali se uznemire, zatrepere, drhtaju kada im Jelena Veljača i gay roditelji drže lekciju iz ljudskih prava. Dignu se na zadnje noge s ‘gongovcima’, s pederastima i s kim sve ne. Natječu se tko će dati oštriju osudu spaljivanja krnje u Imotskome. I tko je tu vjerodostojan a tko odvažan? Kakav je to kurs i tko ga je zacrtao?

Je li HDZ na desnom centru?

Pojam desnog centra, ‘strogog desnog centra’ i ‘čistog desnog centra’ lansirao je nitko drugi do dijabetolog s Vuka Vrhovca, dr. Mate Granić. Lansirao ga je na dan osnivanja stranke Demokratskog centra (DC). Dakle, Mate Granić je od ožujka 2000. g. samoproglašeni centar političkog svijeta. A gdje bi pripadali njegovi gojenci, ili članovi njegove stranke, simpatizeri i povjerenici, ako su živi i ako ih još ima? Jandroković na primjer, Božinović, Plenković ili Zlatko Vitez … Upravo je Vitez na dan osnivanja DC-a objasnio da je ‘oduvijek zajedno s Granićem, Škare Ožbolt, Šarinićem i Šeparovićem u HDZ-u predstavljao grupu ljudi koja je bila u manjini, a koja je predstavljala demokratski centar’. I dobro je rekao. Ta je skupina oduvijek činila manjinu u HDZ-u. Kako onda tako i danas. Ali spletom okolnosti kroz niz političkih manipulacija i jedne izborne prijevare, uz potporu ‘tog i takvog svijeta’ oni se danas pričinjaju kao većina. I da paradoks bude veći, pribrajaju se desno od Mate Granića. Može li onda Plenković uz potporu Božinovića i Jandrokovića pozicionirati HDZ udesno ako su ga četiri godine vukli ulijevo?

Pitanje velike koalicije HDZ-a i SDP-a je suvišno

Zbog čega? Pa sam ministar Božinović je hodajući dokaz koalicije. Njegova politička biografija to potvrđuje. Biti predstojnik Mesićeva ureda pa potom i Ureda predsjednika Vlade Plenkovića neformalna je (ali sadržajna) koalicija na djelu. Potvrda neformalne koalicije je odnos prema Istambulskoj deklaraciji, Marakešu i spaljenom krnji u Imotskome. Naravno, koalicije na političkoj pozornici neće biti, na njoj će se igrat igra dominacije. Ali, iza kulisa, iza ekrana ona će ponajprije odabirom kadrova biti na djelu. Ponajprije zahvaljujući dobrom birokratu, odličnom retoričaru, ali nevjerodostojnom državniku, Andreju Plenkoviću.

Ivan Mihael Ban/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Crobarometar: SDP ispred HDZ-a s minimalnom razlikom. Škoro treća politička snaga

Objavljeno

na

Objavio

Foto: dnevnik.hr

Hrvatska 2020. počinje s promjenom na čelu države, ali i promjenom popularnosti među strankama. Dnevnik Nove TV donosi ekskluzivno istraživanje rejtinga stranaka.

SDP i dalje „pliva“ na valu Milanovićeve pobjede. Istina, razlika je unutar statističke pogreške. SDP bi biralo 25,2 posto birača, a HDZ njih 24,8. Vladajuća stranka mjesecima je u „slobodnom padu“ i pred unutarstranačkim izborima. Miroslav Škoro još nije formirao stranku, ali uz SDP i HDZ treća je opcija koja prelazi izborni prag. Trenutno bi osvojio 10,1 posto glasova.

Tko su birači SDP-a, HDZ-a i Škorine liste

SDP može računati na malo više žena među svojim biračima (žene 30 posto), kao i među starijim biračima iznad 65 godina (34 posto). HDZ među svojim redovima ima malo više muških birača (27 posto), ali i onih koji spadaju u dobnu skupinu od 45 do 60 godina (30 posto).

SDP veliku prednost ima u Zagrebu i okolici (39 posto). HDZ ima svoje baze kao što su Lika i Banovina (47 posto), Dalmacija (33 posto) i Slavonija (28 posto), a na kraju Škorina lista više glasova može dobiti u Slavoniji (22 posto) i te Lici i Banovini (20 posto).

Stranke koje žele biti na vlasti, ali trebaju saveznike

Najbliže izbornom pragu je MOST s potporom od 4,4 posto. Slijedi regionalni IDS s potporom od 2,9 posto. Slijedi HSS s 2,5 posto. Tu je i Zelena lista na 2,2 posto, a Stranka Ivana Pernara dobiva potporu od 2,2 posto. Pametno je na 2,1 posto. Milan Bandić sa svojom strankom ima jedan od lošijih rezultata i trenutno mu stranka dobiva 2 posto.

Živi zid je na 1,7 posto, HSU na 1,5 posto. Hrvatski suverenisti su na 1,4 posto. START je na 1,3 posto, a Hrvatska demokršćanska stranka na 1,1 posto i na kraju preko 1 posto još dobiva stranka Promijenimo Hrvatsku s 1,1 posto. Ostale stranke od lijeva do desna dobivaju manje od 1 posto ili ukupno 8 posto. Tu su tako HDSSB na 0,9 posto, Reformisti su na 0,8 posto, a HNS je na 0,7 posto i Neovisni na Hrvatsku su na 0,1 posto. Neodlučnih je 5,3 posto birača.

Koji je najveći problem u Hrvatskoj?

Prvi puta od kada se provodi ovo istraživanje korupcija je označena kao najvažniji problem protiv kojega se zemlja mora boriti i to misli 56 posto građana. Desetljećima je prvi problem građanima bila nezaposlenost koja sada pada na drugo mjesto, a to kao problem vidi 50 posto građana, dok je na trećem mjestu gospodarstvo što problemom vidi 49 posto građana.

Istraživanje je provela agencija IPSOS CAPI metodom na 988 punoljetnih ispitanika između 1. i 20. u mjesecu. Maksimalna pogreška uzorka iznosi +/- 3,1%, a za rejtinge stranaka +/-3,6%.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari