Pratite nas

Analiza

Brutalna i nezakonita porezna represija za vrijeme KUKURIKU vlasti VII. dio

Objavljeno

na

PROVOĐENJE NEVIĐENE NEZAKONITE I PROTUUSTAVNE POREZNE REPRESIJE NAD HRVATSKIM GRAĐANIMA U POSLJEDNJE 4 GODINE KUKURIKU VLASTI OD 2012. DO 2016. GODINE VII DIO

[ad id=”93788″]

U nezakonitim selektivnim poreznim postupcima koji su se provodili od strane Ministarstva financija, Porezne uprave posljednje 4 godine vlasti partijske kukuriku koalicije nad najmanje 4000 uglavnom političkih neistomišljenika, o čemu sam već pisao više puta, a koji se i dalje nastavljaju provoditi i provode temeljem retrogradnog i neustavnog članka 63. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine” broj 177/04, 73/08, 80/10 , 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14). I dalje se ništa ne poduzima da se to spriječi i da se spriječi nastala šteta.

Ovdje navodim jedan od drastičnih apsurda, a ima ih još o čemu ću pisati naknadno dalje. Kao fizičke osobe građane „partija je donijela proglas” 2012. godine da inspektori u Poreznoj upravi kontroliraju svoje kolege u Poreznoj upravi i u drugim državnim službama uglavnom one koji drugačije misle ili koji su pružili otpor progonu i represiji. To se je provodilo po starim boljševičkim metodama tako da iz jednog Područnog ureda Porezne uprave iz jednog grada u drugom Područnom uredu u drugom gradu i obrnuto pojedinci inspektori, egzekutori, ne svi, po volji svojih nadređenih partijskih šefova postupaju nezakonito i represivno provodeći nezakonite porezne postupke njihovih cijelih obitelji zloupotrebljavajući ovlasti i položaj tako da tijekom nadzora samovoljno i arbitrarno ne priznaju nikakve prihode koji su nastali do 01.01.2005. godine, a i kasnije, osim dohotka od nesamostalnog rada.

Drastičan primjer je da se ne priznaju dnevnice koje se isplaćuju preko odnosno iznad putnih troškova i predstavljaju čisti prihod-dohodak a isplatila ih je sama ta ista Porezna uprava koja provodi postupak o čemu ću Vam pojasniti u ovom članku.

Naime slučaj koji navodim je da je fizička osoba, državni službenik kao porezni obveznik poslao Izjavu 2014. godine u kojoj navodi da je u razdoblju od 1995. do 2012 godine radio u Ministarstvu financija Poreznoj upravi i Financijskoj policiji i obavljao posao inspektora i višeg inspektora u nadzoru po terenu i ostvarivao je prihod od putnih naloga i dnevnica.

Porezno tijelo, inspektor je bilo dužno očitovati se u svezi navedenog tijekom obavljanja nadzora, a što nije. Ovaj prihod tijekom nadzora nije uzet u obzir, a kamoli prihvaćen, iako je porezni obveznik tom izjavom učinio vjerojatnim da je imao taj novac, pa stoga porezno tijelo ovu izjavu treba priznati kao vjerodostojnu.

Na zapisnik na koji je porezni obveznik uložio u zakonom propisanom roku prigovor, uputio je i dopunu prigovora. Dopuna prigovora se odnosi na njegovu Izjavu s privitkom kojeg je poslao tijekom nadzora 2014. godine, i u prigovoru 2014. godine kojom navodi da je u razdoblju od 1995. do 2012. godine radio u Ministarstvu financija Poreznoj upravi i Financijskoj policiji i obavljao posao inspektora i višeg inspektora u nadzoru po terenu i ostvarivao je neoporezivi prihod od putnih naloga odnosno isplaćenih dnevnica (isplata na ruke).

Iste te 2014. godine je otišao i u Poreznu upravu, nadležni Područni ured da za potrebe poreznog nadzora koji se provodi temeljem Obavijesti o poreznom nadzoru pribavi podatke o isplaćenim dnevnicama po putnim nalozima za razdoblje od 1995. do 2007. godine kada je bio zaposlen u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu, i za razdoblje od 2007. do 2012. godine kada je bio zaposlen u Financijskoj policiji. U privitku dopune prigovora na zapisnik, a i u žalbi na porezno rješenje nalazi se preslika zamolbe predane Poreznoj upravi, Područnom uredu, ovjerena i zaprimljena od iste 2014. godine. Od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured porezni obveznik zaprimio je dopis sa prilogom tablica (Predmet: dostava podataka o visini isplaćenih dnevnica) u kojem je dobio iznos isplaćenih dnevnica za razdoblje od 2002. do 2007. godine (6 godina) u iznosu od 27.959,00 kuna, a za razdoblje od 1995. do 2002. godine (7 godina) se navodi da da prema Zakonu o računovodstvu, članak 7., 12. i 15 (“Narodne novine“ od 12. listopada 2007. godine), predmetni podaci imaju rok čuvanja 11 godina, iz čega slijedi da podatke od 1995. do 2003. godine, Porezna uprava nije dužna čuvati u svojoj arhivskoj građi te ih ne posjeduje temeljem obveze izlučivanja arhivske građe, odnosno podaci o isplatama blagajne su u zastari.

Također u dopisu se navodi da za razdoblje službe u Financijskoj policiji od 2007. do 2012. godine (5 godina, od toga za porezni nadzor bitne 3 godine i to 2007., 2008. i 2009.) Porezna uprava, Područni ured ne raspolaže podacima o isplatama dnevnica. Nadalje u dopisu je navedeno da podaci o iznosima isplaćenih dnevnica su iz Knjiga putnih naloga, a preslike putnih naloga nisu u mogućnosti dostaviti obzirom da se isti nalaze u Središnjem uredu Porezne uprave.

Moram naglasiti da je porezni obveznik ukupno od 1995. do 2010. godine (15 godina) ostvarivao prihode od dnevnica, a dostavljen mu je iznos od 27.959,00 kuna samo za 6 godina odnosno fali za još 9 godina. Stoga je u prigovoru tražio Porezno tijelo da uzme u obzir i prihode od dnevnica i za navedenih 9 godina. U izjavi koju je poslao 2014. godine procjenio je iznos dnevnica po vlastitoj procjeni ne imajući podatke. Navedene podatke nema ni danas nakon službenog dokumenta kojeg je dobio od Porezne uprave. Stoga mora naglasiti da nema osobno uvid u Knjige putnih naloga i nije siguran u vjerodostojnost navedenih podataka i iznosa za razdoblje od 2002. do 2007. godine i smatra da je daleko više bio na terenu i daleko više ostvarivao prihode od dnevnica, a pogotovo za razdoblje kad ne postoje podaci (od 1995. do 2002. i od 2007. do 2009. godine) Budući da je odgovor odnosno dopis sa dostavljenim podacima o visini isplaćenih dnevnica Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda u svezi ostvarenih neoporezivih prihoda-dnevnica koje je ostvarivao kao njihov zaposlenik dobio 16.10.2014. godine nije bio u mogućnosti priložiti tijekom nadzora, a ni tijekom roka za prigovor na zapisnik do 06.10.2014. godine, te je isti poslao u preslici kao privitak dopune prigovora, u žalbi na prvo rješenje o doprinosima, a i kao privitak žalbe na drugo porezno rješenje o porezu na dohodak i prirez.

Porezno tijelo, inspektor se u poreznom nadzoru nakon Izjave poreznog obveznika koju je poslao 2014. godine bilo dužno očitovati u svezi navedenog, a nije. Isto tako Poreznom tijelu u dopuni prigovora 2014. godine, a tek nakon što je dobio od Porezne uprave, Područnog ureda, poslao je dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda – dostava podataka o visini isplaćenih dnevnica 2014. godine iz kojeg je vidljivo da je ostvarivao prihode temeljem isplaćenih dnevnica u razdoblju od 1995. do 2012. godine.

Ovaj prihod tijekom nadzora nije uzet u obzir niti se porezno tijelo očitovalo o njemu, a niti je raspravljeno sa poreznim obveznikom iako je poslao izjavu u kojoj je obrazložio sve naprijed navedeno i procjenio iznos prihoda ostvarenih od dnevnica budući da nije imao nikakve službene podatke. Porezno tijelo je u poreznom nadzoru nakon izjave koju je poslao 2014. godine bilo dužno očitovati se i raspraviti sa njim u svezi navedenog, a nije.

Isto tako Porezno tijelo dopunu prigovora koji je poslao i detaljno obrazložio prihode od dnevnica, a tek nakon što je dobio službeni dopis od Porezne uprave, Područnog ureda nije uzelo u obzir niti se očitovalo o njemu, a nije niti raspravljeno s njim, bez obzira što je iz svega navedenog vidljivo da je ostvarivao prihode temeljem isplaćenih dnevnica u razdoblju od 1995. do 2012. godine.

Znači tom izjavom i dopunom prigovora s priloženom dokumentacijom same Porezne uprave, (1.Zamolba za dostavu podataka o isplaćenim dnevnicama Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu, 2. Zamolba za dostavu podataka o isplaćenim dnevnicama Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu, 3. Dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda – dostava podataka o visini isplaćenih dnevnica, 4. Izjava od 14.03.2014. godine s preslikom uzorka-dopisa jednog trening seminara u Makarskoj u trajanju od 18. do 21.06.2007. godine izdan od Porezne uprave Područnog ureda iz 2007. godine), je učinio vjerojatnim da je imao taj novac. Ovdje moram posebno obrazložiti da se kod svakog putovanja dobije putni nalog i da su putni troškovi putni troškovi (prijevoz, prenoćište s doručkom, parking i slično). Dnevnice se isplaćuju preko odnosno iznad putnih troškova i predstavljaju čisti prihod-dohodak.

Porezni obveznik jednako potroši za marendu i u Zagrebu i na primjer u Rijeci pa je taj iznos već uključen u osobnu potrošnju poreznog obveznika koja je u zapisniku navedena prema Državnom zavodu za statistiku. Nadalje što proizlazi iz prethodno navedenog ako se dnevnice ne priznaju u prihod-dohodak budući da se smatra da je sve potrošio na hranu i druge životne troškove za isti iznos je trebalo umanjiti životne troškove u zapisniku.

Ne može porezni obveznik dva puta trošiti na dva različita mjesta u istom vremenu. Ističem da je žalosno što se ne razlikuju dnevnice od putnih troškova, a posebno od strane inspektora Porezne uprave koja je isto i isplatila. Žalosno je da se kao dokaz ne uvažavaju navedene dokazane činjenice već se zaključak izvodi proizvoljno i arbitrarno. Budući da je porezni obveznik uvijek imao službeno vozolo plaćeno gorivo, ponekad i smještaj (Zagreb, M. Lošinj, Rab, Nova Gradiška, Makarska i drugo) isplata od dnevnica po putnim nalozima je čisti prihod-dohodak koji ostaje povrh troškova, a ako se putuje i vraća isti dan u mjesto prebivališta onda mu je bio trošak sendvič koji je nosio sa sobom pa je isplata od dnevnica po putnim nalozima čisti prihod-dohodak. Putni nalog i putni troškovi su jedno, a dnevnica drugo. Inspektor u zapisniku i u rješenjima nije obrazložio po kojoj zakonskoj osnovi ne prihvaća prihod ostvaren od dnevnica kao dohodak.

Isto tako za navedene dane kada je bio na putu po putnim nalozima i dobivao isplate dnevnica inspektor mu nemože računati trošak i prema Državnom zavodu za statistiku (o tome drugi put opširnije), a što je računao, u domaćinstvu jer nemože biti na dva mjesta odjednom i imati trošak na dva mjesta. Ili će mu prihvatiti prihod od dnevnica ili će mi izračunati i umanjiti vlastitu potrošnju u domaćinstvu. Nakon ovoga čudim se da mu je uopće priznao i dohodak od nesamostalnog rada-plaće.

U privitku ovog članka nalazi se Dopis Porezne uprave, nadležnog Područnog ureda: dostava podataka o visini isplaćenih dnevnica od 16. listopada 2014. godine kojim Ministarstvo financija, Porezna uprava, nadležni Područni ured se poziva na zastaru kada je u pitanju dokumentacija koja je poreznom obvezniku potrebna za dokazivanje primitaka, a ista ne prihvaća zastaru na koju se porezni obveznik poziva u poreznom postupku jer 2007. godina je 2013. u zastari o čemu sam već više puta pisao.

POSTAVLJA SE PITANJE KADA ĆE ONI KOJI SU PROVODILI NEZAKONITE I NEUSTAVNE POREZNE POSTUPKE TEMELJEM RETROGRADNOG I NEUSTAVNOG ČLANKA 63. ZAKONA O POREZU NA DOHODAK (NESRAZMJER IMOVINE I DOHOTKA) ODNOSNO ONI KOJI SU ZLOUPOTRIJEBILI OVLASTI I POLOŽAJ KONAČNO ODGOVARATI ZA NASTALU ŠTETU, PROGON I REPRESIJU PREMA POLITIČKIM NEISTOMIŠLJENICIMA ZA VRIJEME PARTIJSKE KUKURIKU VLASTI OD 2012. DO 2016. GODINE, I AMNESTIJU PARTIJINIH PODOBNIKA DO 01.01.2005. GODINE?.

[document url=”https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2016/05/robertk.pdf” width=”760″ height=”600″]

Mr.sc Robert Knežević dipl.oec./Hrvatsko Nebo

Brutalna i nezakonita porezna represija za vrijeme KUKURIKU vlasti VI dio

Brutalna i nezakonita porezna represija za vrijeme KUKURIKU vlasti (V) – Mr. sc. Robert Knežević, dipl.oec

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

‘Nema rata, nema pravog mira’ – Analiza laži Carmela Agiusa

Objavljeno

na

Objavio

“Vidi ovog masonskog sorosevskog egzekutzora, rasističkog fundamentalista koji nije bio kadar osigurati pošteno suđenje generalu Praljku i ostalima, i po tome su on i njegov sud gori od suda Hitlerovog trećeg reicha, jer je sud tog istog Hitlerovog trećeg reicha osigurao poštenije suđenje za paljenje Reichstaga nego što su ga u Haagu imali Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić i Pušić. pa je tako čelnik bugarskih komunista Georgi Dimitrov dobio oslobađajuću presudu, a što u slučaju šestorke jednostavno nije bilo moguće, i to samo iz razloga jer je haški sud rasistički a s pravdom ima manje veze nego sud Hitlerova zločinačkog režima”, piše Predrag Nebihi u Analizi članka (https://www.vecernji.ba/vijesti/nema-rata-ali-ni-pravog-mira-posebno-u-bih-1260281) kojeg je objavio večernji list.

Analizu donosimo u nastavku:

Počnimo od početka secirati navedeno u ovom članku:

1. Činjenica da je ovaj sorosevski egzekutor dobio nekakvu nagradu od udruge koja se zove “Centar za mir i multietničku saradnju”. Na prvi pogled, sve divno i politički korektno, a kad se zagrebe ispod površine vidi se da je riječ o jednoj ekstremno islamsko-fundamentalističkoj grupaciji ne čijem čelu se nalazi notorni muslimanski ratni zločinac Safet Oručević. Kako to da su mu baš oni dali nagradu? Činjenica da je ista ta udruga prošle godine, 14. srpnja, dodjelila ovu nagradu Stjepanu Mesiću govori dovoljno sam za sebe.

2. Agius kaže: . Godinama je Tribunal bio meta sustavnih i negativnih kampanja, motiviranih izričito politikom i nacionalizmom”

I hop, evo nas opet u pohodu protiv “hudog” nacionalizma.

Nacionalizam je inače, najprirodnija i najplemenitija ideologija današnjeg čovječanstva, a ovakvi poput Agiusa koji u sebi imaju i nešto komunističko i nešto nacističko i nešto kvaziliberalno namjerno taj pojam brkaju s pojmovima koji su puno prispodobiviji upravo njima, rasizam, šovinizam, nacizam, komunizam. Po haškom sudu, gdje su oni zapravo sudili Hrvatima iz BiH za nacionalizam, kao lajt-motiv tih presuda proteže se teza “Oni su nacionalnom davali prednost pred univerzalnim”. Po toj definiciji svi vi koji ste na zadnjem svjetskom prvenstvu navijali za Hrvatsku zato jer ste Hrvat i Hrvatica ste “nacionalisti” po onome kako oni tumače taj pojam. Na istom toim svjetskom prvenstvu vidjeli smo kompletnu brazilsku reprezentaciju kako drži ruku na srcu dok svira brazilska himna
(Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=EE3HqjFulak )

Po jednom drugom Sorosevcu, suradniku haškog tužiteljstva i svjedoku-krivokletniku Žarku Puhovskom, držanje ruke na srcu dok se intonira nacionalna himna znak je pripadnosti HDZ-u. E sad, valjalo bi pročešljati registar članova HDZ-a pa vidjeti kad su se to Neymar, Paulinho, Willian, Marcelo, Jesus, Couthino i ostali upisali u HDZ. ije nemoguće da je obavijest o članstvu Neymara i društva u HDZ-u Puhovskom dostavio još jedan “istinoljubac” Stjepan Mesić, koji je 1992. bio glavni tajnik HDZ-a i kao takav za Puhovskog vjerojatno relevantan izvor informacija.

Što tek reći o pozdravu koji prati izvođenje meksičke nacionalne himne na velikim turnirima?
(Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=A3vZrtHStaA )

Po Puhovskom, ovo je valjda ekstremno krilo HDZ-a, i još samo fali da uskrsne Josip Boljkovac i da kaže kako su tri Meksikanca 1991. ispaliliu armbrust na Borovo selo pa je eto tako počeo rat, ili da Sefer Halilović u Direktivi patriotske lige od 25. veljače 1992. navede Meksikance kao neprijatelje muslimanskog naroda.

Dakle, u ovom intervjuu antihrvatskog rasista i šovinista Carmela Agiusa možda je bitnije ono što se ne spominje nego ono što se spominje. Naime, nigdje nema termina “prihvaćanje presuda” nego postoji, i to samo na jednom mjestu, termin “prihvaćanje pravde”. Dakle, ja ne smjeram upadati u takve fiškalske zamke, jer je jasno da je ono što Agius smatra “pravdom” zapravo ono što je zapisano u haškim presudama. Među tim presudama je i nepravomoćna Šešelju, iz čijeg obrazloženja jednostavno strši jedna rečenica:

” Prije svega, Vijeće je prihvatilo da širenje nacionalističke ideologije nije samo po sebi zločinačko.”
(Izvor: str 11. http://www.icty.org/…/seselj/tjug/bcs/160331_judgement_summ… )
S obzirom na činjenicu da nigdje u pravomoćnoj presudi Šešelju ova rečenica nije stavljena van snage, ona je postala pravomoćno dosuđena činjenica. A Agius koji svojim napadom na nacionalizam kao takav, koji sam po sebi nije zločinački, zapravo ni sam ne priznaje hašku “pravdu”, odnosno, očito je priznaje do one mjere koja njemu odgovara.

3. Agius kaže: Nažalost, bilo je i ostaje teško za neke da prihvate da osude pojedinaca za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti nisu značile osuđivanje njihove zemlje ili vlade, a još manje ljudi ili iste etničke grupe”

Ovo je totalno bolesna laž. Naime, već presudom u predmetu Naletilić-Martinović Republika Hrvatska i Hrvatska vojska peroiglašeni su “okupacijskom silom u BiH”. Presudom šestorci haški sud je samo potvrdio ti prijesnu i bolesnu laž. Još puno prije toga, u žalbenom procesu u predmetu Aleksovski, žalbeno vijeće kojem je na čelu bio britanski liberal i još jedan anti-hrvatski rasist io šovinist Richard May, preinačilo je stav raspravnog vijeća o međunarodnom sukobu, odnosno donijelo zaključak da se postupanje u zatvoru Kaonik odigralo u kontekstu rata između Hrvatske i BiH. Kasnije je taj nalaz samo dalje prenesen u predmete Blaškić, Kordić-Čerkez, Naletilić-Martinović i Prlić i ostali. U isto vrijeme, haški sud koji je u predmetima Tadić i Brđanin (nepravomoćne presude) utvrdio da je postojao međunarodni sukob između Srbije/SRJ i BiH, barem do svibnja 1992. (Tadić) odnosno do kraja 1992. (Brđanin) u kasnijim suđenjima, u bitnim predmetima (Krajišnik, Plavšić, Karadžić, Mladić), povukao je taj nalaz, i praktički je dosuđeno da Srbija nema veze ne samo sa zločinima u BiH, nego uopće s ratnim sukobom u BiH.

I sve se to dogodilo dok je Agius bio na čelu suda, koji je jednostavno prikrio činjenicu o umješanosti Srbije u rat u BiH, a iz čega je vidljivo da tadašnji predsjednik suda Carmel Agius ne samo što nije poštovao praksu, odnosno ranije presude haškog suda u međunarodnom sukobu između Srbije i BiH, nego ni svoju vlastitu presudu, jer je upravo on, Carmel Agius, bio na čelu raspravnog vijeća koje je u predmetu Brđanin donijelo zaključak o međunarodnom sukobu između Srbije i BiH i to “najmanje do kraja 1992. a izvjesno i kasnije”.

Osim navedenog, Hrvatska je u presudi šestorci presuđena za pokušaj secesije a zatim i aneksije dijela BiH.
Dakle, Agius besramno laže, jer kad kaže “… nisu značile osuđivanje njihove zemlje ili vlade, a još manje ljudi ili iste etničke grupe..” onda je morao dodati “osim ako govorimo o Hrvatskoj kao državi, hrvatskoj vladi, Hrvatima kao takvima i hrvatskom narodu u cjelini”. Tek tad to bi bila istina.

A o tome da ovakvi anti-hrvatski rasisti i šovinisti nemaju nikakvog srama govori i zadnja izjava:

4. Agius kaže: “Vidio sam također kako se kontinuirano negiraju najteži zločini iako ih je Tribunal više puta utvrdio”

Jedini koji je negirao najteže zločine bio je upravo haški sud na čijem čelu od prvog do zadnjeg dana sjede anti-hrvatski rasisti i šovinisti, a u čijem tužiteljstvu od prvog dana sjede teški i zadrti anti-hrvatski rasisti i šovinisti.
Isti su negirali najteže zločine nad Hrvatima u Hrvatskoj: Vukovar, Voćin, Baćin, Škabrnja, Nadin, Široka Kula, Četekovci, Čojlug, Balinci, Glinsko Novo Selo, Joševica i još cijeli niz hrvatskih gradova i sela u kojima su Hrvati ubijani na najsvirepije načine, kao ni progon pola milijuna Hrvata sa svojih ognjišta uništavanje i bezobzirno razaranje hrvatskih gradova, pljačku i uništavanje kulturnog blaga itd.

Niti jedan general tzv. JNA kojin je odgovoran za ove zločine uopće nije ni izveden kao optuženik pred taj rasistički i šovinistički anti-hrvatski sud.

Isto tako, ovaj sud je totalno negirao brutalne genocidne zločine koje su nad Hrvaima u BiH počinili Muslimani u mjestima:
Trusina, Grabovica, Uzdol, Doljani, Hudotsko, Gračanica, Križančevo selo, Jurići, Stipića livade, Orlište, Buščak, Jukići, Bjelovčina, Vrca, Radešine, Mrkosoci, Žitače, Čelebići, Donja Orahovica, Trešnjevica, Rodoč, Bistrica, Bojska, Sebešić, Vučipolje-Kaići, Crnići, Kandija, Garački Podovi, Kloster, Goruše, Humac, Zanesovići, Rosulje, Udurlije, Miletići, Maline-Bikoši, Podovi, Ovnak, Grahovčići, Dolac-Bila, Čukle, Brajkovići, Krpeljići, Orašac, Zenepići, Pribilovići, Šenkovići, Petačići-Budačići, Kasapovići, Kopila, Dusina, Fojnica, Buhine Kuće, Kiseljak, Prosje, Putiš-Kuber, Busovačke staje, Šarići, Orahovo, Bilalovac, Gojkovac, Nezirovići, Tomići., Hasanbari, Novakovići, Šušanj i još na desetine ovakvih mjesta koje je teško sve nabrojati, a uz sve to etničko čišćenje od Hrvata općina Vareš, Kakanj, Zenica, Travnik, Bugojno, Fojnica, Jablanica, Konjic, pa 331 logora u kojima su bile zatočena 14 444 Hrvata, ubijeno 121 malodobno dijete, ubijeno najmanje 1051 civila i najmanje 632 ratna zarobljenika HVO-a.

Činjenica koju sam spomenuo je da je u suđenjima Hrvatima za zločine protiv Muslimana (a kojih je bilo bar 5 puta manje nego zločina Muslimana nad Hrvatima) u 5 predmeta dosuđeno postojanje međunarodnog sukoba između Hrvatske i BiH. A postojanje međunarodnog sukoba uvjet je za primjenu članka 2 statuta, odnosno da se optuženicima može suditi za kršenje Ženevske konvencije iz 1949. godine, odnosno da se žrtvama prizna status žrtvama povrede Ženevske konvencije koja ih samim time štiti. Isto tako je činjenica da u suđenjima Muslimanima za zločine nad Hrvatima (Hadžihasanović-Kubura-Alagić, Halilović, Delić) nije dosuđeno postojanje međunarodnog sukoba, štoviše, u presudi u predmetu Hadžihasanović-Kubura (Alagić je u međuvremenu umro) u paragrafima 27. i 28. izrijekom stoji da je riječ o unutarnjem sukobu. Ove neoborive činjenice dovele su do rasističkog i šovinističkog zaključka koji je postao praksom haškog suda, a prema kojoj:

a) Hrvatima se može suditi za povredu Ženevske konvencije dok se Muslimanima ne može suditi za istu stvar unutar istog sukoba
b) Muslimanski civili su subjekti koje štiti Ženevska konvencija dok u isto vrijeme, u istom sukobu, hrvatski civili nisu subjekti koje štiti Ženevska konvencija.

Ovo je rasizam po definiciji, i pitanje je bi li ga se čak i zloglasni Hitler usudio ovako jasno i otvoreno definirati kao što je to učinila rasistička žgadija s haškog suda.

Kad bi Agius bio normalan, odnosno kad bio bio nacionalist, tad bi shvaćao da po kriterijima nacionalizma svaka nacija vrijedi jednako, i da se prema svakoj naciji treba odnositi s istim poštovanjem i prema jednakim kriterijima, a ne ovako rasistički, za jedne jedan a za druge drugi kriterij.

Jer, kad se sudi Hrvaima iz BiH onda je osnovna teza da su “Tuđman i Milošević htjeli djeliti Bosnu” a kad se sudi Srbima iz BiH onda je razlog rata drugi, onaj pravi “Srbi su htjeli stvoriti veliku Srbiju na zapadnim, granicama Karlobag – Karlovac – Virovitica”.
Muslimani i Hrvati zarate u BiH i Muslimani pobiju najmanje 5 puta više civila i ratnih zarobljenika, na najmanje pet puta svirepiji način, i protjeraju najmanje pet puta više Hrvata nego suprotno, i onda za to dobiju ukupno 5 i pol godina zatvora, a Hrvati ukupno 268 godina zatvora.

Na kraju krajeva, sama Carla Del Ponte u svojoj knjizi “Lov” navodi da je u haškom tužiteljstvu bila praksa Srbe nazivati “kurvinim sinovima” a Hrvate “podlim kurvinim sinovima” dok se Muslimane uopće ne spominje, pa i to dovoljno govori o jednon rasističkoj i šovinističkoj anti-hrvatskoj histeriji u tom sramnom sudištu.

A sve zato jer haški sud vode liberali a ne nacionalisti. Vidjeli smo na svjetskom prvenstvu zašto je nacionalizam najbolja i najprirodnija ideologija čovječanstva. Svi sjede ne tribinama u dresovima svojh nacionalnih boja, pomješani, jedni kraj drugih, i sve bez jednog incidenta. Vidjeli smo nerjetko scenu dvojice ljudi, jedan kraj drugog, u različitim dresovima gdje jedan od radosti vrišti a drugi u suzama tuguje. Vole ljudi svoju državu i svoju naciju, kao svi pravi nacionalisti, a isto tako poštuju tuđu državu i tuđu naciju, također kao svi pravi nacionalisti.

Netko će pitati, pa zašto onda ima toliko ratova, sukoba, nepravde, gladi, zla općenito?

Pa upravo zato jer nacionalizam nije glavna ideologija čovječanstva. Jer, kao što kaže jedna presuda haškog suda, širenje nacionalističke ideologije samo po sebi ne predstavlja zločin”. Zločine proizvode oni koji su orijentirani anti-nacionalistički, a to su u prvom redu sotonisti i ateisti, i to svih vrsta, rasisti i šovinisti, nacisti i komunisti, fašisti i socijalisti, pseudo-liberali i anarhisti i slična žgadija…

Predrag Nebihi

>-https://www.vecernji.ba/vijesti/nema-rata-ali-ni-pravog-mira-posebno-u-bih-1260281

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Prijedlog zakona koji okupi baš sve bošnjačke političke stranke zaslužuje detaljnu analizu

Objavljeno

na

Objavio

Na okupu su svi, od prikriveno islamističke SDA, navodno lijevo-građanskog SDP-a potpomognutog otpalim šovinističkim strančicama, a sliku nacionalne homogenizacije do kraja upotpunjuje privatna stranka SBB i unitaristički hipsteri iz Naše stranke koji su se također priklonili šprdanju Ustavnog suda BiH.

Kao što znate, riječ je o „Zakonu o izbornim jedinicama i broju mandata Parlamenta Federacije BiH“ koji su u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH izglasale tzv. „probosanske snage“ SDA-SBB-SDP-DF-NS.

Analitički tim portala Poskok.info usporedio je broj izaslanika svakog od konstitutivnih naroda i ostalih iz svakog kantona, prema neustavnim odredbama Izbornog zakona BiH, s rasporedom izaslanika prema bošnjačkom zakonu o Izbornim jedinicama.

Ispod je tablica u kojoj je prikazan raniji neustavni način popunjavanja Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim zato što nije osiguravao legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda.

Druga tablica prikazuje popunjavanje Doma naroda prema prijedlogu Zakona tzv. „probosanskih snaga“ kojim bi se, kako kažu, ispunila presuda Ustavnog suda BiH.

Raspored mandata je u potpunosti isti.

Namjera kreatora bošnjačkog Zakona o izbornim jedinicama i mandatima u Parlamentu FBiH je da se presuda Ustavnog suda implementira na način da raspored izaslanika po narodima i po županijama ostane isti onaj koji je Ustavni sud proglasio neustavnim. Čisto ismijavanje i izrugivanje presude Ustavnog suda!

Poskok podsjeća kako je Ustavni sud BiH je uočio da su odredbe Izbornog zakona BiH kojima se „svakom konstitutivnom narodu daje jedno mjesto u svakom kantonu“ pri popunjavanju Doma naroda u izravnoj suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, te naložio njihovo korigiranje, a zbog izostanka reakcije političkih aktera, naložio je i samo brisanje takvih neustavnih zakonskih odredbi. Ustavni sud BiH jasno je naveo da načelo konstitutivnosti naroda u Federaciji BiH, u kontekstu Doma naroda, može biti ostvareno samo ako se popunjavanje Doma naroda temelji na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od tri konstitutivna naroda u Federaciji BiH. To znači da ne može istim brojem izaslanika (jedan) biti predstavljeno 33.600 Hrvata Posavske županije i 24 Hrvata Bosansko-podrinjske županije.

Jedini smisao navedenog prijedloga svebošnjačke koalicije (SDA-SBB-SDP-DF-NS) je da po svaku cijenu zadrže mogućnost da izbornim inženjeringom popune trećinu Kluba Hrvata (6 od 17) i onemoguće Hrvatima zaštitne mehanizme koji su ustavna svrha postojanja Doma naroda. „Probosanske snage“ ne žele propustiti mogućnost da naprave izvršnu vlast u Federaciji od bošnjačke većine i hrvatskih fikusa, zaključuje se u analizi.

Državni ili entitetski zakon ?

Koji dio izbornog zakonodavstva JE moguće regulirati na entitetskoj razini?

Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH i Narodna skupština Republike Srpske imaju mogućnost definiranja višečlanih izbornih jedinica, te broja izravnih i kompenzacijskih mandata pri biranju zastupnika u Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH i Narodnu skupštinu Republike Srpske, sukladno poglavlju 10.A i poglavlju 11 Izbornog zakona BiH.

Poglavlje 10.A. Izbornog zakona BiH se odnosi na Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH i u njemu je jasno propisana mogućnost da Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH utvrdi granice višečlanih izbornih jedinica, te broj izravnih i kompenzacijskih mandata pri biranju zastupnika u Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH. Dodatno, propisana je i obveza da svake 4 godine Parlament Federacije BiH preispita te izborne jedinice i broj mandata iz njih pazeći pri tome posebno na proporcionalnost broja mandata i broja birača upisanih u Središnji birački popis.

Znači, prijedlog tzv. „probosanskih snaga“ (SDA-SBB-SDP-DF-NS) koji definira drugačiju razdiobu mandata po višečlanim izbornim jedinicama pri biranju zastupnika u Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH nije sporan i ima utemeljenje u odredbama Izbornog zakona BiH.

Poskok navodi kako je „probosanski“ pisac ovog prijedloga definirao izbornu jedinicu 12 koja bi davala 2 člana, zanemarujući pri tome odredbu Izbornog zakona BiH (članak 10.2 stavak 3) koja propisuje da svaka višečlana izborna jedinica daje od 3 do 15 članova. S obzirom na razinu „aljkavosti“ trebalo bi provjeriti i sve ostale brojke u prijedlogu, iako zbog mehanizma kompenzacijskih mandata te brojke za Zastupnički dom i nisu toliko bitne.

Iste odredbe su u poglavlju 11. Izbornog zakona BiH definirane i za Narodnu skupštinu Republike Srpske koja ima mogućnost definiranja višečlanih izbornih jedinica, te broja izravnih i kompenzacijskih mandata pri biranju u Narodnu skupštinu Republike Srpske.

Tu prestaje svaka usporedba Federacije BiH sa Republikom Srpskom jer entitet Republika Srpska nije sastavljen od federalnih jedinica (županija) koje imaju svoje ustave i zakonodavna tijela (županijske skupštine) iz kojih se biraju izaslanici u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, a iz kojeg se onda biraju hrvatski i bošnjački izaslanici u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Koji dio izbornog zakonodavstva NIJE moguće regulirati na entitetskoj razini? Poglavlje 10.B. Izbornog zakona BiH se odnosi na Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Pročitajte pažljivo poglavlje 10.B! Jeste li uočili neke odredbe koje propisuju da entitetska razina (Federacija BiH) može na drugačiji način propisati način popunjavanja Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Niste! Pa niste niti mogli, zato što toga u Izbornom zakonu BiH i nema!

Dom naroda se ne bira na izravnim izborima, nego se popunjava posredno kroz izbore u županijskim skupštinama i taj način biranja i popunjavanja Doma naroda je definiran poglavljem 10.B Izbornog zakona BiH, kojeg jedino može korigirati Parlamentarna skupština BiH.

Način popunjavanja Doma naroda je definiran člankom 10.12. Izbornog zakona BiH. Tu je jasno propisana i odredba Središnjem izbornom povjerenstvu da nakon svakog provedenog popisa stanovništva izvrši ponovnu raspodjelu broja mandata.

Navodno su se u Središnjem izbornom povjerenstvu „usudili“ nešto i izračunati (sukladno članku 10.12.), ali se te brojke nisu svidjele „probosanskim patriotskim snagama“ pa su uz popratni medijski linč optužili članove SIP-a da ne kontaju osnovne matematičke operacije, pa će zato oni to sve izračunati na „probosanski kalkulator“ i definirati prijedlog kojeg smo eto svjedoci ovih dana.

Prijedlog „probosanskih snaga“ (SDA-SBB-SDP-DF-NS) u dijelu u kojem propisuje drugačiju popunu Doma naroda Parlamenta Federacije BiH u suprotnosti je s odredbama Izbornog zakona BiH, a u suprotnosti je i s odlukom Ustavnog suda BiH koji je jasno naložio Parlamentarnoj skupštini BiH definiranje drugačijih odredbi o načinu popunjavanja Doma naroda Parlamenta Federacije BiH znajući da je to jedino moguće riješiti na razini Izbornog zakona BiH.

Zaključimo. U pitanju je dvostruko izrugivanje presude Ustavnog suda BiH od strane „probosanskih patriotskih snaga“ (SDA-SBB-SDP-DF-NS):

Pokušava se donijeti entitetski Zakon koji je u izravnoj suprotnosti s državnim zakonom (Izbornim zakonom BiH) unatoč jasnoj uputi Ustavnog suda BiH. Sadržaj predloženog zakona u cijelosti ponavlja odredbe koje je u svojoj presudi Ustavni sud proglasio neustavnim.

Inače, politički pokrovitelji ovog Zakona barem jednom mjesečno prijave nekoga Tužiteljstvu BiH za kršenje Ustava BiH, pa bi i u ovom slučaju trebalo aktivirati Tužiteljstvo BiH za jasno i nedvosmisleno nepoštivanje i izrugivanje odluka Ustavnog suda BiH./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari