Pratite nas

Analiza

Brutalna i nezakonita porezna represija za vrijeme KUKURIKU vlasti VIII. dio

Objavljeno

na

PROVOĐENJE NEVIĐENE NEZAKONITE I PROTUUSTAVNE POREZNE REPRESIJE NAD HRVATSKIM GRAĐANIMA U POSLJEDNJE 4 GODINE KUKURIKU VLASTI OD 2012. DO 2016. GODINE VII DIO

U nezakonitim selektivnim poreznim postupcima nad fizičkim osobama građanima kao poreznim obveznicima koji su se provodili od strane Ministarstva financija, Porezne uprave posljednje 4 godine vlasti partijske kukuriku koalicije nad najmanje 4000 uglavnom političkih neistomišljenika o čemu sam već pisao više puta, a koji se i dalje nastavljaju provoditi i provode temeljem retrogradnog i neustavnog članka 63. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine” broj 177/04, 73/08, 80/10 , 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14). I dalje se ništa ne poduzima da se to spriječi i da se spriječi nastala šteta.

[ad id=”93788″]

Ovdje navodim još jedan od drastičnih apsurda, a ima ih još o čemu ću pisati naknadno dalje.

Posebno navodim da općenito život fizičke osobe građanina kao poreznog obveznika nije započeo sa 01.01.2005. godine (bez ušteđevine, kako se navodi u zapisniku i u rješenju) jer je porezni obveznik imao 36 godina, a radio je dotad od svoje 17 godine starosti odnosno 19 godina, što je sve dokumentirano dokazao. To razdoblje života, rada i ostvarivanja prihoda treba itekako uzeti u obzir, a ne ignorirati kao što se činilo od strane Poreznog tijela odnosno inspektora.

Ne postoji propisana obveza držanja novca u bankama odnosno zakonom nije propisano koji se iznos gotovine smije držati kod kuće i nema nulte godine kad je svu imovinu trebalo prijaviti (nema imovinske kartice). Člankom 63. stavak 5. Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine” broj 177/04) koji glasi ”Za svrhe iz stavka 1. i 2. ovog članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Ministarstvo financija, Porezna uprava se obvezala da će ustrojiti imovinske kartice, a što nije do danas učinjeno. Da je to u razdoblju od 01.01.2005. godine do danas učinjeno i zatraženo od svih poreznih obveznika u Republici Hrvatskoj onda bi svima bila polazna točka imovine i dohotka jasna i definirana, a ne utvrđivana proizvoljno i nezakonito i to samo prema pojedincima koji su odabrani na osnovu nekih slobodnih i osobnih kriterija Porezne uprave uglavnom politički neistomišljenici.

Naime, Porezno tijelo polazi od pogrešne pretpostavke da ako nije bilo novca na računu u banci da isti novac nije bio raspoloživ kod poreznog obveznika na dan 01.01.2005. godine.

Opće je pravo da kao fizičke osobe građani RH nisu dužni voditi poslovne knjige po nijednom pozitivnom propisu Republike Hrvatske, stoga mogu sve podkrijepili samo izjavama članova uže obitelji sa kojima su sve zajedno štedjeli ii ulagali u nekretnine, a ne u banke jer su činjenice u Republici Hrvatskoj takve da su banke propadale kao što su Riječka, Glumina, Osječka, Dubrovačka, Ljubljanska, Komercijalna i druge (država garantira za iznos do 100.000,00 kuna). Svjedoci smo da su cijelokupne životne ušteđevine građana Republike Hrvatske koji su štedjeli u bankama ostale blokirane već punih 20 godina, da su mnogi od njih umrli, a nisu uspjeli podići svoje deponirane iznose. Sporovi oko podizanja iznosa rješavaju se izvan granica Republike Hrvatske jer Republika Hrvatska nije zaštitiitila deponirane iznose svojih građana koji su tek pravdu nakon 20 i više godina uspjeli ostvariti uz pomoć Europskog suda za ljudska prava. Poučeni iskustvom ratnih godina dokazano je da je jedina sigurnost za građane Republike Hrvatske bila da svoje ušteđevine drže kod kuće jer su jedino tako mogli raspolagati svojim novcem. Po običajnom pravu vidljivo je da je većina građana Republike Hrvatske sav svoj novac ulagala u nekretnine kako bi sačuvali njegovu vrijednost što se danas vidi iz evidencija da većina građana posjeduju nekretnine u daleko većem obimu nego što to posjeduju građani Europe.

Sredstva za kupovinu nekretnina nisu mogli niti u jednom slučaju biti zarađena u razdoblju nadzora od 01.01.2005 do 31.12.2012. godine, ili kako se rješenjem inputira tijekom 2007. godine, pa se ne mogu smatrati dohotkom 2007. godine i primjeniti na takav način da se od prihoda u vrijeme nadzora i uloženih sredstava u nekretninu prikazuje neprijavljeni dohodak i stavlja poreznog obveznika i njegovu obitelj u poziciju prekršitelja što ni u kojem slučaju nisu, te se pobija konstatacija iz rješenja da je počinjen prekršaj.

Ovaj navod u rješenju nije točan jer porezno tijelo nije navelo temeljem koje zakonske odredbe su dužni porezni obveznik i članovi uže obitelji u konkretnom slučaju njegova sestra sklopiti ugovor o pozajmici i temeljem koje zakonske odredbe se osporava navedena pozajmica između brata i sestre.

Zajam je neformalan ugovor jer zakonodavac ne propisuje određeni oblik, tj. ne mora biti u pisanom obliku. Sukladno članku 11. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11) sudionici mogu svoj obvezni odnos urediti drukčije nego što je Zakonom o obveznim odnosima određeno ako iz pojedine odredbe Zakona o obveznim odnosima ili iz njezina smisla ne proizlazi što drugo. Prema Zakonu o obveznim odnosima zajmodavatelj može biti svaka fizička i pravna osoba, a ne samo banka. Ugovor o zajmu je konsenzualan ugovor jer se smatra sklopljenim u trenutku kad su se stranke sporazumjele o njegovim bitnim sastojcima, a ne tek predajom stvari zajmoprimatelju. Predaja stvari ima značenje ispunjenja obveza zajmodavatelja, a ne sklapanja ugovora. Zajam je neformalan ugovor, jer zakonodavac ne propisuje određeni oblik (naprimjer pisani), a člankom 499. Zakona o obveznim odnosima nije propisan obvezan oblik kao što je to propisano za ugovor o kreditu.

Dokaz: Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1258/09-2 od 25.05.2011. godine (privitak ovom članku IUS-INFO – Popis sudskih odluka- Odluke Vrhovnog suda RH)

Porezno tijelo i inspektor nemaju ovlaštenje da ukinu pravni učinak ugovora o pozajmici, kao ugovora privatno građansko-pravne naravi između poreznog obveznika i njegovih članova uže obitelji u konkretnom slučaju njegove sestre.

Svrha zajma kao obvezno pravnog instituta je da omogućuje kreditiranje i međusobno pomaganje tj. on je instrument pomoću kojeg se na legalan način omogućuje korištenje tuđeg kapitala ili tuđih zamjenjivih stvari.

Dakle, sukladno članku 11. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11) sudionici mogu svoj obvezni odnos urediti drukčije nego što je Zakonom o obveznim odnosima određeno ako iz pojedine odredbe Zakona o obveznim odnosima ili iz njezina smisla ne proizlazi što drugo.

Dakle, ponavljam zajam je neformalan ugovor jer zakonodavac ne propisuje određeni oblik, tj. ne mora biti u pisanom obliku. Prema Zakonu o obveznim odnosima zajmodavatelj može biti svaka fizička i pravna osoba, a ne samo banka. Ugovor o zajmu je konsenzualan ugovor jer se smatra sklopljenim u trenutku kad su se stranke sporazumjele o njegovim bitnim sastojcima, a ne tek predajom stvari zajmoprimatelju. Predaja stvari ima značenje ispunjenja obveza zajmodavatelja, a ne sklapanja ugovora.

Zajam je neformalan ugovor, jer zakonodavac ne propisuje određeni oblik (naprimjer pisani), a člankom 499. Zakona o obveznim odnosima nije propisan obvezan oblik kao što je to propisano za ugovor o kreditu.

Svrha zajma kao obvezno pravnog institute je da omogućuje kreditiranje i međusobno pomaganje tj. on je instrument pomoću kojeg se na legalan način omogućuje korištenje tuđeg kapitala ili tuđih zamjenjivih stvari.

Dakle, ugovori o zajmu su valjani i kad potpisi stranaka posebice kao u ovom slučaju između članova uže obitelji konkretno između brata i sestre nisu ovjereni kod javnog bilježnika jer nije propisano nijednim važećim zakonom RH da ugovore o zajmu moraju ovjeriti javni bilježnici.

Na kraju bitno je naglasiti kako se, prema regulativi Zakona o obveznim odnosima, za sklapanje ugovora o zajmu ne zahtjeva određeni oblik, pa je riječ o neformalnom ugovoru, što Porezno tijelo, inspektor nisu uzeli u obzir pri rješavanju upravne stvari.

Dokaz: Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Usl-1270/14 od 24.12.2015. godine (privitak ovom članku iz sudske prakse Upravnog suda RH, Porezni vjesnik 4/2016.) članak 63. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine” broj 177/04. i 73/08) Ugovore o zajmu ne mora ovjeriti javni bilježnik.

Žalosno je da Porezno tijelo odnosno ovlašteni inspektor ne poznaje ove zakonske odredbe i da iste ne uvažava tijekom postupka. Niti u jednom trenutku tijekom poreznog nadzora nije raspravio ovu činjenicu sa poreznim obveznikom niti je tražio dodatno obrazloženje. Porezno tijelo odnosno inspektor nije navelo temeljem koje zakonske odredbe se osporava pozajmica između članova obitelji u konkretnom slučaju brata i sestre.

POSTAVLJA SE PITANJE KADA ĆE ONI KOJI SU PROVODILI OVAKVE NEZAKONITE I NEUSTAVNE POREZNE POSTUPKE TEMELJEM RETROGRADNOG I NEUSTAVNOG ČLANKA 63. ZAKONA O POREZU NA DOHODAK (NESRAZMJER IMOVINE I DOHOTKA) ODNOSNO ONI KOJI SU ZLOUPOTRIJEBILI OVLASTI I POLOŽAJ KONAČNO ODGOVARATI ZA NASTALU ŠTETU, PROGON I REPRESIJU PREMA POLITIČKIM NEISTOMIŠLJENICIMA ZA VRIJEME PARTIJSKE KUKURIKU VLASTI OD 2012. DO 2016. GODINE, I AMNESTIJU PARTIJINIH PODOBNIKA DO 01.01.2005. GODINE?.

Mr. sc. Robert Knežević, dipl.oec.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Milanoviću u biznisu ‘ne cvjetaju ruže’ – Više bi zaradio kao predsjednik nego kao poduzetnik

Objavljeno

na

Objavio

Iako se u anketama i medijima gotovo svakodnevno pojavljuju spekulacije ili najave o novim kandidatima, zasad nitko od spomenutih (Miroslav Škoro, Mislav Kolakušić, Anto Nobilo….) nema previše izgleda ugroziti sadašnju hrvatsku predsjednicu. U SDP-u zasad očito ne postoji suglasje o jednom kandidatu. Neki bi radije u utrku gurnuli bivšeg predsjednika Ivu Josipovića ili europarlamentarca Tonina Piculu. No čini se da Zoran Milanović ipak ima više izgleda.

Portal Direktno.hr analizirao je poslovanje njegove konzultantske tvrtke, o čijim se aktivnostima u javnosti uistinu vrlo malo zna, i otkrio da Milanović ne ostvaruje senzacionalne prihode o kojima je maštao dok je boravio u Banskim dvorima.

Tvrtka EuroAlba Advisory d.o.o., čiji je Milanović osnivač i jedini direktor, u 2018. ostvarila je prihod od 745.292 kune. Rashodi tvrtke iznosili su 115.407 kuna, a nakon plaćenog poreza na dobit (76.933 kune) tvrtka je iskazala neto dobit od 552.953 kune. Milanovićeva tvrtka zadržava dobit, odnosno neće ju isplatiti vlasniku, odnosno osnivaču.  U odnosu na prethodnu godinu tvrtka bilježi rast prihoda od 19,2 posto, neto dobiti od 20,3 posto, ali i rashoda od 13,2 posto.

U strukturi prihoda Milanovićeva tvrtka u inozemstvu je ostvarila tek nešto više od 28 posto, odnosno 209.970 kuna, što znači da glavninu poslovanja čine poslovi u Hrvatskoj. Za plaće, poreze i doprinose na plaće tvrtka je isplatila u 2018. godini 56.698 kuna, što znači da je trošak neto plaća iznosio 40.010 kuna.

Prema podacima dostavljenima Financijskoj agenciji Milanović nije isplatio sebi ni dobit ostvarenu u 2017. već ju je usmjerio u zadržanu dobit. To znači da je tvrtka u dvije godine poslovanja akumulirala više od milijun kuna dobiti iz poslovanja. Ako bi se bivši premijer odlučio na povlačenje ostvarene dobiti, tj. isplatu dobiti vlasniku morao bi je umanjiti za porez. No to, prema dostupnim podacima, nije učinio već očito, kao i mnogi drugi poduzetnici, povremeno sam sebi odobrava pozajmice ili isplaćuje predujmove dobiti.

Prema poslovnom izvješću tvrtka nema značajnih potraživanja niti neplaćenih obveza, a glavninu imovine čini novac na računu.

Usporedimo li to s plaćom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja prema podacima iz svoje imovinske kartice mjesečno zarađuje 40.156,47 kuna bruto ili 24.376,20 kuna neto, vidljivo je kako Milanović kao poduzetnik ima sedam puta nižu neto plaću, odnosno 8,5 puta nižu bruto prijavljenu plaću. Povuče li i svu dosad zadržanu dobit, ako to već dijelom i nije učinio kroz pozajmice, još uvijek bi više zaradio kao predsjednik države nego kao poduzetnik, a pritom ne bi morao biti prijavljen na plaći malo iznad minimalne. Boljeg razloga za ulazak u predsjedničku utrku nema, piše Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Nema iznenađenja, naše analize pokazale su da pad HDZ-a nije crni labud

Objavljeno

na

Objavio

Nisam siguran da sam ja jedini kojeg izborni rezultat HDZ asocira na jednu sjajnu knjigu Josepha Hellera Kvaka 22 / Catch 22 / i sjajni kataklizmički film Rolanda Emmericha Dan poslije sutra / The Day After Tomorrow.

Čini mi se da je većina članova HDZ-a upala u klopku kao i psihički bolesnici iz romana Kvaka 22, odnosno da se članovi HDZ-a osjećaju kao preživjeli iz kataklizme u filmu Dan poslije sutra.

Za mene rezultat HDZ-a nije iznenađenje, on je još dobar kakve sam imao projekcije zahvaljujući anketama jedne agencije s kojom sam svakodnevno surađivao i koja je kroz 30 dana napravila tri kruga ispitivanja stranačkih preferencija na uzorku većem od 3000 ispitanika.

Po tom ispitivanju napravio sam 4 analize u kojima sam razrađivao uzorak, te ga komparirao s rezultatima iz 2014 godine, kako u postocima tako i broju birača po županijama. Agencija je u prvom krugu prihvatila moju sugestiju da se radi ispitivanje u utvrdama HDZ, a nakon toga u nasumičnim krugovima. Te analize bile su svojevrsno upozorenje na mogući rezultat i onaj tko se bavi političkom analitikom, psihologijom i političkim marketingom trebao je prihvatiti to kao svojevrsno upozorenje.

Tri dana prije izbora napravio sam rukom na komadu papira projekciju izbornih rezultata gdje sam na osnovu rezultata ispitivanja u velikim gradovima predvidio poraz HDZ-a i osvajanje po 3 mandata, ali i disperziju ostalih mandata. Kad se pogledaju rezultati onih koji su ostali ispod crte, Plenković i HDZ mogu platiti misu jer su ostali na 4 mandata samo zahvaljujući 10 000 glasova koliko je nedostajalo da MOST i Marijana Petir osvoje mandate.

Pad podrške HDZ-u nije slučajan jer u politici nema slučajnosti i on traje od izglasavanja Istanbulske konvencije i skretanja HDZ-a iz desnog centra u centar. Više od godinu dana traje taj negativni trend pada i jasno pokazuje da u 21 stoljeću, u vrijeme interneta, društvenih mreža i portala birači više ne pamte kao zlatna ribica. U jednoj dubljoj analizi, svaki analitičar lako bi utvrdio da su HDZ spasili birači iz ruralnih sredina, mahom oni starije dobi koji se ne služe internetom i glasaju po načelu – Za Franju.

U cijeloj priči oko izbornih rezultata, najmanje su važni mandati za sudbinu Plenkovića i HDZ-a, oni od sinoć postaju irelevantni, a ključan problem postaje Kvaka 22,71. 22,71 % u osnovi je najlošiji izborni rezultat u povijesti stranke i on je ključ svih izbora koji će se ciklično događati svakih 6 mjeseci u iduću godinu, odnosno 2 godine.

Pogotovo to postaje problem nakon rezultata 4 – 4 gdje SDP i Bernardić dobivaju vjetar u leđa i vrlo brzo će okrenuti vodu na svoj mlin, odnosno SDP će početi rast, a HDZ će tonuti. Takva situacija direktno će utjecati na rezultat parlamentarnih izbora jer SDP više neće biti idealan junior partner već će HDZ postati neželjen junior partner koji Bernardiću neće trebati da bi formirao vlast.

Netko spomenu „ Crnog labuda” , eto u priču se pokušalo ugurati ekonomski uradak jednog ekonomskog filozofa, iako sam ja pristalica teorije da takvi filozofi ne postoje i da je knjiga jedan obični komercijalni bestseller.

Ako ćemo i tražiti takvog Crnog labuda onda ga moramo tražiti u Istanbulskoj konvenciji, grupi Borg, nepotizmu, klijentelizmu i korupciji. Treba ga tražiti u onih 800 000 nepismenih jer se ispostavilo da se ne znaju potpisati ali znaju zaokruživati.

Možda ga trebamo tražiti u strukturi članstva HDZ-a u kojoj vlada zakonitost Pater familias ili glasa se onako kako kaže glava obitelji, ili u kampanji bez kampanje s ciljem – manja izlaznost veći rezultat, pa kad su vidjeli da to ne prolazi pribjegavanje već viđenoj kampanji bodrenja samih sebe s izraženom panikom.

Očekivao sam umjesto gubitničkog govora u izbornoj noći krizno komuniciranje, a krizno komuniciranje je priznavanje krivnje, poraza, posipanje pepelom, stavljanje mandata na raspolaganje ili bar stavljanje na provjeru svoje podrške putem unutarstranačkih izbora. Možda očekujem previše jer zov predsjedavanja EU ipak je jači i nema cijenu, jer cijenu će platiti stranka, ali koga to briga.

Ante Rašić

https://kamenjar.com/analiza-politickih-preferencija-izbora-za-ep-4-dio/

https://kamenjar.com/analiza-politickih-preferencija-za-eu-izbore-3-dio/

Analiza političkih preferencija za EU izbore (2. dio)

Analiza političkih preferencija za EU izbore (1. dio): Mrtva utrka SDP-a i HDZ-a, dramatičan pad HDZ-a u Slavoniji, kazna za nebrigu

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari