Connect with us

Analiza

Brutalna i nezakonita porezna represija za vrijeme KUKURIKU vlasti VIII. dio

Objavljeno

on

PROVOĐENJE NEVIĐENE NEZAKONITE I PROTUUSTAVNE POREZNE REPRESIJE NAD HRVATSKIM GRAĐANIMA U POSLJEDNJE 4 GODINE KUKURIKU VLASTI OD 2012. DO 2016. GODINE VII DIO

U nezakonitim selektivnim poreznim postupcima nad fizičkim osobama građanima kao poreznim obveznicima koji su se provodili od strane Ministarstva financija, Porezne uprave posljednje 4 godine vlasti partijske kukuriku koalicije nad najmanje 4000 uglavnom političkih neistomišljenika o čemu sam već pisao više puta, a koji se i dalje nastavljaju provoditi i provode temeljem retrogradnog i neustavnog članka 63. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine” broj 177/04, 73/08, 80/10 , 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14). I dalje se ništa ne poduzima da se to spriječi i da se spriječi nastala šteta.

[ad id=”93788″]

Ovdje navodim još jedan od drastičnih apsurda, a ima ih još o čemu ću pisati naknadno dalje.

Posebno navodim da općenito život fizičke osobe građanina kao poreznog obveznika nije započeo sa 01.01.2005. godine (bez ušteđevine, kako se navodi u zapisniku i u rješenju) jer je porezni obveznik imao 36 godina, a radio je dotad od svoje 17 godine starosti odnosno 19 godina, što je sve dokumentirano dokazao. To razdoblje života, rada i ostvarivanja prihoda treba itekako uzeti u obzir, a ne ignorirati kao što se činilo od strane Poreznog tijela odnosno inspektora.

Ne postoji propisana obveza držanja novca u bankama odnosno zakonom nije propisano koji se iznos gotovine smije držati kod kuće i nema nulte godine kad je svu imovinu trebalo prijaviti (nema imovinske kartice). Člankom 63. stavak 5. Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine” broj 177/04) koji glasi ”Za svrhe iz stavka 1. i 2. ovog članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno Ministarstvo financija, Porezna uprava se obvezala da će ustrojiti imovinske kartice, a što nije do danas učinjeno. Da je to u razdoblju od 01.01.2005. godine do danas učinjeno i zatraženo od svih poreznih obveznika u Republici Hrvatskoj onda bi svima bila polazna točka imovine i dohotka jasna i definirana, a ne utvrđivana proizvoljno i nezakonito i to samo prema pojedincima koji su odabrani na osnovu nekih slobodnih i osobnih kriterija Porezne uprave uglavnom politički neistomišljenici.

Naime, Porezno tijelo polazi od pogrešne pretpostavke da ako nije bilo novca na računu u banci da isti novac nije bio raspoloživ kod poreznog obveznika na dan 01.01.2005. godine.

Opće je pravo da kao fizičke osobe građani RH nisu dužni voditi poslovne knjige po nijednom pozitivnom propisu Republike Hrvatske, stoga mogu sve podkrijepili samo izjavama članova uže obitelji sa kojima su sve zajedno štedjeli ii ulagali u nekretnine, a ne u banke jer su činjenice u Republici Hrvatskoj takve da su banke propadale kao što su Riječka, Glumina, Osječka, Dubrovačka, Ljubljanska, Komercijalna i druge (država garantira za iznos do 100.000,00 kuna). Svjedoci smo da su cijelokupne životne ušteđevine građana Republike Hrvatske koji su štedjeli u bankama ostale blokirane već punih 20 godina, da su mnogi od njih umrli, a nisu uspjeli podići svoje deponirane iznose. Sporovi oko podizanja iznosa rješavaju se izvan granica Republike Hrvatske jer Republika Hrvatska nije zaštitiitila deponirane iznose svojih građana koji su tek pravdu nakon 20 i više godina uspjeli ostvariti uz pomoć Europskog suda za ljudska prava. Poučeni iskustvom ratnih godina dokazano je da je jedina sigurnost za građane Republike Hrvatske bila da svoje ušteđevine drže kod kuće jer su jedino tako mogli raspolagati svojim novcem. Po običajnom pravu vidljivo je da je većina građana Republike Hrvatske sav svoj novac ulagala u nekretnine kako bi sačuvali njegovu vrijednost što se danas vidi iz evidencija da većina građana posjeduju nekretnine u daleko većem obimu nego što to posjeduju građani Europe.

Sredstva za kupovinu nekretnina nisu mogli niti u jednom slučaju biti zarađena u razdoblju nadzora od 01.01.2005 do 31.12.2012. godine, ili kako se rješenjem inputira tijekom 2007. godine, pa se ne mogu smatrati dohotkom 2007. godine i primjeniti na takav način da se od prihoda u vrijeme nadzora i uloženih sredstava u nekretninu prikazuje neprijavljeni dohodak i stavlja poreznog obveznika i njegovu obitelj u poziciju prekršitelja što ni u kojem slučaju nisu, te se pobija konstatacija iz rješenja da je počinjen prekršaj.

Ovaj navod u rješenju nije točan jer porezno tijelo nije navelo temeljem koje zakonske odredbe su dužni porezni obveznik i članovi uže obitelji u konkretnom slučaju njegova sestra sklopiti ugovor o pozajmici i temeljem koje zakonske odredbe se osporava navedena pozajmica između brata i sestre.

Zajam je neformalan ugovor jer zakonodavac ne propisuje određeni oblik, tj. ne mora biti u pisanom obliku. Sukladno članku 11. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11) sudionici mogu svoj obvezni odnos urediti drukčije nego što je Zakonom o obveznim odnosima određeno ako iz pojedine odredbe Zakona o obveznim odnosima ili iz njezina smisla ne proizlazi što drugo. Prema Zakonu o obveznim odnosima zajmodavatelj može biti svaka fizička i pravna osoba, a ne samo banka. Ugovor o zajmu je konsenzualan ugovor jer se smatra sklopljenim u trenutku kad su se stranke sporazumjele o njegovim bitnim sastojcima, a ne tek predajom stvari zajmoprimatelju. Predaja stvari ima značenje ispunjenja obveza zajmodavatelja, a ne sklapanja ugovora. Zajam je neformalan ugovor, jer zakonodavac ne propisuje određeni oblik (naprimjer pisani), a člankom 499. Zakona o obveznim odnosima nije propisan obvezan oblik kao što je to propisano za ugovor o kreditu.

Dokaz: Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1258/09-2 od 25.05.2011. godine (privitak ovom članku IUS-INFO – Popis sudskih odluka- Odluke Vrhovnog suda RH)

Porezno tijelo i inspektor nemaju ovlaštenje da ukinu pravni učinak ugovora o pozajmici, kao ugovora privatno građansko-pravne naravi između poreznog obveznika i njegovih članova uže obitelji u konkretnom slučaju njegove sestre.

Svrha zajma kao obvezno pravnog instituta je da omogućuje kreditiranje i međusobno pomaganje tj. on je instrument pomoću kojeg se na legalan način omogućuje korištenje tuđeg kapitala ili tuđih zamjenjivih stvari.

Dakle, sukladno članku 11. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11) sudionici mogu svoj obvezni odnos urediti drukčije nego što je Zakonom o obveznim odnosima određeno ako iz pojedine odredbe Zakona o obveznim odnosima ili iz njezina smisla ne proizlazi što drugo.

Dakle, ponavljam zajam je neformalan ugovor jer zakonodavac ne propisuje određeni oblik, tj. ne mora biti u pisanom obliku. Prema Zakonu o obveznim odnosima zajmodavatelj može biti svaka fizička i pravna osoba, a ne samo banka. Ugovor o zajmu je konsenzualan ugovor jer se smatra sklopljenim u trenutku kad su se stranke sporazumjele o njegovim bitnim sastojcima, a ne tek predajom stvari zajmoprimatelju. Predaja stvari ima značenje ispunjenja obveza zajmodavatelja, a ne sklapanja ugovora.

Zajam je neformalan ugovor, jer zakonodavac ne propisuje određeni oblik (naprimjer pisani), a člankom 499. Zakona o obveznim odnosima nije propisan obvezan oblik kao što je to propisano za ugovor o kreditu.

Svrha zajma kao obvezno pravnog institute je da omogućuje kreditiranje i međusobno pomaganje tj. on je instrument pomoću kojeg se na legalan način omogućuje korištenje tuđeg kapitala ili tuđih zamjenjivih stvari.

Dakle, ugovori o zajmu su valjani i kad potpisi stranaka posebice kao u ovom slučaju između članova uže obitelji konkretno između brata i sestre nisu ovjereni kod javnog bilježnika jer nije propisano nijednim važećim zakonom RH da ugovore o zajmu moraju ovjeriti javni bilježnici.

Na kraju bitno je naglasiti kako se, prema regulativi Zakona o obveznim odnosima, za sklapanje ugovora o zajmu ne zahtjeva određeni oblik, pa je riječ o neformalnom ugovoru, što Porezno tijelo, inspektor nisu uzeli u obzir pri rješavanju upravne stvari.

Dokaz: Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Usl-1270/14 od 24.12.2015. godine (privitak ovom članku iz sudske prakse Upravnog suda RH, Porezni vjesnik 4/2016.) članak 63. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine” broj 177/04. i 73/08) Ugovore o zajmu ne mora ovjeriti javni bilježnik.

Žalosno je da Porezno tijelo odnosno ovlašteni inspektor ne poznaje ove zakonske odredbe i da iste ne uvažava tijekom postupka. Niti u jednom trenutku tijekom poreznog nadzora nije raspravio ovu činjenicu sa poreznim obveznikom niti je tražio dodatno obrazloženje. Porezno tijelo odnosno inspektor nije navelo temeljem koje zakonske odredbe se osporava pozajmica između članova obitelji u konkretnom slučaju brata i sestre.

POSTAVLJA SE PITANJE KADA ĆE ONI KOJI SU PROVODILI OVAKVE NEZAKONITE I NEUSTAVNE POREZNE POSTUPKE TEMELJEM RETROGRADNOG I NEUSTAVNOG ČLANKA 63. ZAKONA O POREZU NA DOHODAK (NESRAZMJER IMOVINE I DOHOTKA) ODNOSNO ONI KOJI SU ZLOUPOTRIJEBILI OVLASTI I POLOŽAJ KONAČNO ODGOVARATI ZA NASTALU ŠTETU, PROGON I REPRESIJU PREMA POLITIČKIM NEISTOMIŠLJENICIMA ZA VRIJEME PARTIJSKE KUKURIKU VLASTI OD 2012. DO 2016. GODINE, I AMNESTIJU PARTIJINIH PODOBNIKA DO 01.01.2005. GODINE?.

Mr. sc. Robert Knežević, dipl.oec.

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari