Pratite nas

Reagiranja

Brutalne laži Milorada Pupovca

Objavljeno

na

Točno u 12h, kao na obračun „kod „Ok korala“, pozavao je Milorad Pupovac novinare kako bi pred tv kamerama još jednom obračunao sa ustaškom Hrvatskom. Tema press konferencije trebala je biti Pupavčevo očitovanje o  inicijativi gradonačelnika Vukovara Penave da na mirnim prosvjedima upozori hrvatske institucije na štetnost ne procesuiranja  slučajeva najtežih ratnih zločina, koje su počinili jugoslavenski i velikosrpski zločinci  na Vukovarskoj Ovčari i na širem području okupirane Hrvatske.

U tom kontekstu, hrvatska javnost s punim pravom  očekivala je Pupavčevo očitovanje o njegovoj nazočnosti na srpskom skupu u Bačkoj Palanci na kojemu je Aleksandar Vučić na neviđen način usporedio Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom. Čak da Milorad Pupovac i nije član današnje vladajuće nomenklature, čak da je u Bačkoj Palanci sudjelovao u razapinjanju Hrvatske kao najobičniji predsjednik jedne srpske stranke u Hrvatskoj, s pravom bi se trebali upitati zbog čega Pupovac, državljanin Republike Hrvatske svojom nazočnošću daje legitimitet Aleksandru Vučiću koji i dan danas veliča svog velikog vođu i idola, najkrvavijeg zločinca sa ovih prostora, Slobodana Miloševića.

Kao na obračunu kod OK korala, Milorad Pupovac je snishodljivo, patetično, naizgled hladnokrvno i proračunato, s „velikoumnim“ razmacima između rečenica, spuštenih ruku prema „revolverima“, spreman svakog trenutka potegnuti obarač u obranu svoje navodne lojalnosti Republici Hrvatskoj, potpuno očekivano, zapravo potegnuo za Čosićevskom  floskulom docirajući  kako je on svoju lojalnost dokazao time što se kao saborski zastupnik šest puta zakleo na vjernost svojoj domovini. Ono što se događalo između zakletve i zakletve, njegovo veleizdajničko denunciranje Hrvatske po bijelom svijetu, njegovo tumačenje i glorificiranje  falsificirane velikosrpske povijesti, njegovo tumačenje i preuveličavanje zločina u Jasenovcu, njegove optužbe da je Hrvatska ustaška država, ne da je zaboravio, nego je to sve još jednom javno  ponovio pred okupljenim novinarima i TV kamerama.

Nasuprot zadnjem službenom izvješću SOA-e koje govori da u hrvatskoj ne postoji ultra desnica, da su opasnosti od navodnog ustaštva svedene na minimum koji ne ugrožava i ne može ugroziti demokratski poredak u Republici Hrvatskoj, Pupovac se zaklinje da će štititi ustavni poredak i institucije hrvatske države, a zatim po stotinu puta čini veleizdajničko krivokletstvo i lažno denuncira Hrvatsku državu u kojoj uživa prava kakva prava nema ni jedna nacionalna manjina na bijelom Svijetu.

Izvanrednu tematsku  sjednicu Hrvatskog sabora na kojoj su branitelji s pravom htjeli čuti Pupovčevo očitovanje oko bačkopalanačke mrziteljske izjave Aleksandra Vučića, premijer Andrej Plenković je s indignacijom zabranio uz pomoć svog pobočnika Gordana Jandrokovića, nazvavši taj braniteljski zahtjev suludom komunističkom metodom. I doista, sjednica Hrvatskog sabora o toj temi bila bi doista gubljenje vremena, jer Milorad Pupovac je jasno i glasno na press konferenciji točno u „12h kod OK korala“ još jednom jasno i glasno kazao da se u potpunosti slaže sa izjavom svog gazde Aleksandra Vučića. Bez ikakvog ustezanja, svoju navodnu domovinu je nazvao ustaškom, ministra Medveda je indirektno nazvao ustašom, jer se usudio otkopavati kosti koje su u jame pobacali njegovi veliki antifašisti partizani, ustaškim je proglasio čak i neidentificirani dječji kostur, ustašom je proglasio i ministra Krstičevića koji je svog suborca Mirka Norca pozdravio na jednom vojnom skupu, ustašicom je proglasio i Kolindu Grabar Kitarović koja navodno šuti na bujanje ustaštva. Pupovac misli da naša predsjednica treba slušati njega, a ne službena izvješća SOA-e!? Potencijalnim ustašom je proglasio i premijera Andreja Plenkovića i zaprijetio mu da ako bude dozvolio rehabilitaciju ustaštva, rehabilitaciju NDH i ako bude dozvoli da u mainstream medije izlaze drugačiji povijesni dokazi koji su u suprotnosti sa velikosrpskim mitovima, onda će razmisliti o daljnjoj podršci ovoj vladajućoj većini. Pupovac zapravo tvrdi između rečenica da je hrvatska povijest, ona koja je pisana četničkom i partizanskom rukom druga Tita jedina znanstveno relevantna povijest kao konačna nedodirljiva istina. Od hrvatskog državnog vrha kojega danas podupire, Pupovac ucjenjivački, torbarski traži da se ne dira u diktatorsku povijest bivše Jugoslavije ili Srboslavije, jer će on u suprotnom razmisliti o podršci saborskoj većini. Pupovac zapravo energično želi zaustaviti sva daljnja iskopavanja i prikupljanje dokaza o partizanskom genocidu nad hrvatskim narodom, a ako zaustavi ta iskopavanja zaustavit će i iskapanja kostiju četničko-jugoslavenskih zločina počinjenih u našem Domovinskom ratu.

Gradonačelnik Vukovara Penava s potpunim demokratskim pravom otvorio je na drastičan način još jednom pitanje procesuiranja ratnih zločina protiv nedužnih hrvatskih ljudi u Domovinskom ratu. Danas je kristalno jasno da zločini protiv Hrvatske, da zločini protiv pojedinaca i grupacija učinjeni tijekom brutalne velikosrpsko-jugoslavenske agresije nisu procesuirani upravo zbog toga što je Milorad Pupovac u svakoj dosadašnjoj Hrvatskoj vladi, osim one Vlade Tomislava Karamarka, imao presudan utjecaj i moć zaustaviti istinu, zaustaviti procesuiranje zločinačkih srpskih kapitalaca. I dan danas koristi tu moć koju mu je poklonio premijer Andrej Plenković i dan danas torbari i  prijeti rušenjem Vlade ako ne pristanemo na njegove petokolonaške ucjene. Dan danas traži medijsku cenzuru i potpuno zaustavljanje povijesnih istina!

Kazimir Mikašek-Kazo

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ante Nazor: Hrvatima se sudilo i zbog pjevanja Vile Velebita, iako u njoj nema ništa kažnjivo, a kamoli zločinačko

Objavljeno

na

Objavio

Povodom presude za pjevanje „Bojne Čavoglave“ s pozdravom „Za dom spremni“ (ZDS) za narod.hr prokomentirao je dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

U nastavku donosimo mišljenje dr. sc. Nazora o samom slučaju:

“Vjerujem da su ljudi već zasićeni ovakvim temama i čeprkanjem po povijesti, kojem kao da je smisao odvraćanje javnosti od važnih tema poput gospodarstva i nametanje negativne percepcije o Hrvatskoj.

Početak Thompsonove pjesme „Bojna Čavoglave“ jedna je od omiljenih tema onih koji na sve načine pokušavaju nametnuti tezu o fašizaciji hrvatskog društva, ali im nedostaju ozbiljni argumenti, pa su jedva dočekali dio presude koji im, pa makar i nategnut izvan svakog razumnog konteksta, u tome može pomoći. Kao da je spomenuta presuda jedina i konačna, kao da je njen sadržaj neupitan.

Pa Hrvatima se sudilo i zbog pjevanja Vile Velebita, iako u njoj nema ništa kažnjivo, a kamoli zločinačko… Prostor koji je ta presuda dobila u dijelu medija samo potvrđuje spoznaju da pojedine osobe svjesno dižu tenzije u hrvatskom društvu tendenciozno tumačeći Ustav RH, iako je prilično jasno da ako se netko poziva na Ustav kao argument za zabranu pozdrava ZDS, onda s istim argumentom treba zabraniti i komunističke simbole i pozdrave, jer Ustav RH jasno spominje i odmak od njih.

ZDS nije izvorno zločinački kako to neki tumače, u takvom obliku pojavio se početkom 1930-ih kao izraz otpora velikosrpskoj politici i hegemoniji, a u tom duhu, kao izraz spremnosti na obranu doma i domovine korišten je i u Domovinskom ratu kad se Hrvatska branila od velikosrpske agresije i fašizma.

Samim time on ne može biti jednoznačan, odnosno isključivo sporan, kao što jednoznačan nije ni pozdrav „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, jer se za pozdrav pod kojim je nezakonito i neopravdano počinjen zločin nad desecima tisuća ljudi ne može tvrditi „da nije sporan“.

To znaju i oni koji napadaju amblem HOS-a i početak pjesme „Bojna Čavoglave“ zbog pozdrava ZDS u njima, ali ih, ne mareći za ujednačenost kriterija, stavljaju isključivo u kontekst Drugog svjetskog rata, kako bi njihovom kriminalizacijom i zabranom pokušali kompromitirati i obranu Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika, Gospića i drugih mjesta koja su, zajedno s ostalim hrvatskim braniteljima, u Domovinskom ratu branili pripadnici HOS-a.

Ako se već predlažu zabrane, koje su uglavnom radikalnija i teško provediva opcija, onda bi trebalo zabraniti javnu uporabu svih simbola i pozdrava koje su upotrebljavale vlasti u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata i njegova poraća, jer su barem u jednom svom razdoblju bile odgovorne za masovna ubojstva ljudi i jer su ljude dijelili po rasnoj, etničkoj, vjerskoj ili klasnoj pripadnosti.

Sukladno tome, ponovit ću kako je žalosno da u Hrvatskoj i dalje postoji otpor pokušaju da se značenje pozdrava i simbola oba totalitarna režima iz Drugog svjetskog rata i njegova poraća promatraju i vrednuju iz perspektive njihovih žrtava.

Jednako tako, žalosno je što neki još uvijek ne razumiju da moderno hrvatsko društvo ne može biti demokratsko i stabilno ako se gradi na ruševinama ideologija iz Drugog svjetskog rata koje su podijelile hrvatski narod.

Da to nije civilizacijski prihvatljivo ni politički mudro znali su i javno osudili i blaženi kardinal Alojzije Stepinac i prvi predsjednik RH Franjo Tuđman. Stoga mi je, upravo zbog civilizacijske razine i zbog toga što suvremena Hrvatska ima svoje službene i nekompromitirane simbole, nastale u pobjedničkom Domovinskom ratu, prihvatljiva preporuka da je simbolima i pozdravima iz Drugog svjetskog rata i poraća mjesto u muzejima, a da se u javnosti mogu koristiti tek u iznimnim slučajevima.

U svakom slučaju, umjesto nametanja zabrana držim da je bolje poštivati kontekst vremena u kojem su spomenuti simboli bili u uporabi, na tragu onoga što je u prvom dijelu „Dokumenta dijaloga“ preporučilo Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima, jasno osudivši sve nedemokratske, odnosno totalitarne režime.

Uostalom, u znanosti se – svejedno je li riječ o povijesti ili pravu, kontekst vremena ili neke druge „olakotne okolnosti“ uzimaju u obzir prilikom donošenja zaključaka. Sukladno tome, hrvatski zakoni trebaju se prilagoditi činjenici da su pripadnici HOS-a, noseći amblem koji je, takav kakav je, postao legalan, zajedno s ostalim hrvatskim braniteljima branili i oslobađali Hrvatsku.

U odnosu na ukupan broj branitelja nije ih bilo mnogo, nisu bili ni presudan čimbenik za hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu, ali bili su hrabri sudionici teških borbi onda kada većina onih koji danas kritiziraju njihov amblem nije imala ni hrabrost ni osjećaj ni motiv boriti se za Hrvatsku.

Stoga bi i ljudi koji provode zakone trebali pokazati razumijevanje za uporabu amblema HOS-a u obilježavanju događaja iz Domovinskog rata i u tom kontekstu on ne može biti kriminaliziran, kao što ne može biti kriminalizirana ni pjesma koja se tada javno izvodila i bila prihvaćena kao oblik otpora velikosrpskoj agresiji.

Dežurni kritičari amblema HOS-a i pjesme Čavoglave već će se s vremenom naviknuti promatrati ga i slušati je i u kontekstu Domovinskog rata, kao što su se navikli na činjenicu da je kuna službena valuta suvremene hrvatske države – Republike Hrvatske. A glede pjevanja pjesme „Bojna Čavoglave“, ne treba sumnjati da ću je, kao i drugi Hrvati, pjevati na isti način kao što smo je pjevali u Domovinskom ratu, na isti način pjevat će je, nadam se, i moja djeca, i, ako Bog da, i djeca moje djece, što koštalo da koštalo”, zaključuje dr. sc. Ante Nazor za narod.hr

 

U Thompsonovoj pjesmi sve im smeta, a najmanje pozdrav!

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Srpski pjevači ‘okupirali hrvatske glazbene prostore

Objavljeno

na

Nema ni jedne veće zabavno –glazbene manifestacije u Hrvatskoj, a da na njoj nisu glavne „zvijezde“ popularni srpski pjevači. Oni, za razliku od brojnih hrvatskih, nemaju problema s publikom, oni ne moraju dijeliti ulaznice da napune recimo zagrebačku dvoranu Vatroslava Lisinskog i brojne druge prostore.

Svojedobno je Bajaga, kao od šale, napunio pulsku Arenu, a ovih dana to je još bolje uspjelo Đorđu Balaševiću. Problema s publikom nema ni jedan Rade Šerbedžija.

Međutim, za jednog Marka Perkovića Thompsona vrata Arene u Puli i dalje su zatvorena, jer na svojem repertoaru ima pjesme posvećene obitelji, Bogu, Domovini….
On je „hrvatski nacionalista“, a srpski pjevači koji dolaze u našu zemlju su – „domoljubi“, kojima za razliku od njega i takvih nitko ne zamjera što vole svoju domovinu.

U Hrvatskoj je i dalje iznimno popularna Neda Ukraden. Na početku Domovinskog rata iz Sarajeva je odselila u Beograd, gdje je odmah snimila pjesme poput „Vidovdan“. Pokojni Đorđe Novković tom joj je prigodom zabranio pjevati njegove pjesme, od kojih je najpoznatija „Zora je“, a za koju je ona željele da se zove „Jovane, zora je“, što nije prošlo.

Sada opet kad pjeva u Hrvatskoj ima na repertoaru pretežno Novkovićeve pjesme, dok je u Srbiji zvijezda i sa pjesmama ala „Vidovdan“.

Ovu pjevačicu relativno često možemo gledati i u HRT-ovoj zabavnoj emisiji „Lijepom našom“, koju uređuje i vodi Branko Uvodić, a u njoj se mogu čuti i vidjeti i drugi poznati srpski pjevači, poput Miroslava Ilića, sve na veliko zadovoljstvo njegove brojne publike.
Uvodić nam također u ovoj emisiji „servira“ i pjesme ala „Ivanova korita“, bez koje, kako pišu srpski mediji, ne može proći ni jedno srpsko veselje, a poglavito ne srpske svadbe.
(…) „Ti ne plači, majko stara/ lijepa Anka progovara/ u snu mi se Jova javi/ ozdraviću od ljubavi!“ – među ostalim se pjeva u ovoj pjesmi.
S druge pak strane ne možemo ni zamisliti da bi se primjerice u nekoj srpskoj, odnosno beogradskoj zabavnoj emisiji „na sva zvona“ izvodila neka hrvatska pjesma, poput one Ivice Pepelka „Kad procvatu jabuke“, bez koje ne može proći gotovo ni jedno hrvatsko veselje, a još manje svadba.

Krajem godine u zagrebačkoj Areni za sve srpske i jugoslavenske glazbene sladokusce gostuje – Lepa Brena. Sjećamo je se kako je u četničkoj odori nesebično pomagala srpsku vojsku u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Ulaznice se već sada prodaju u „ogromnim“ količinama!

Ne bi se začudili da HRT izravno prenosi ovaj koncert, ili da je Uvodić pozove u svoju emisiju.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari