Pratite nas

Bude li Hrvata u BiH manje od 17 posto, to je etničko čišćenje

Objavljeno

na

[quote]Pokaže li popis da je Hrvata drastično manje od 17 posto, Bošnjaka više od 44, Srba od 32, onda je to etnocid bh. Hrvata[/quote] Nakon Osmanskog Carstva, Austrougarske, prve i druge Jugoslavije, uvijek je Hrvata katolika u BiH bilo više od 20 posto. Tek potkraj devedesetih brojka se spustila ispod te granice. Danas se svi pribojavaju da se broj Hrvata dramatično smanjio. Pesimisti se pribojavaju da se čak prepolovio. Ono što stoljećima nisu uspjeli Turci, Nijemci, partizani, kuga, glad… za samo desetak godina uspjele su “bh. vojske”. I ne samo one s puškama. Prije nešto više od dva desetljeća Hrvati, Bošnjaci i Srbi stavili su u BiH svoj udio na ratnu kocku. Vjerovali su da će dobitak biti cijela, polovina ili barem trećina BiH.

“Kockari” su se se potukli jer su jedni druge htjeli prevariti. Pamtit će se to kao krvavi rat 1992. godine. Sam Bog zna koliko je tko od početnoga udjela nakon tučnjave unio u Dayton. Suci su presudili: bit će jedna država, dva entiteta, tri naroda. Formula idealna za nove sukobe. Unatoč tomu Bošnjaci, Srbi i Hrvati pružili su ruke pomirbe. Neiskreno. Vjerovali su da će u novom razigravanju biti bolje sreće. Prva je prilika popis. Odgađali su ga dok se nije stekla dobra “startna pozicija” onih koji su mogli odlučiti o njegovu datumu.

Zato su od posljednjega prošle čak 22 godine. Iako njegovi rezultati formalno ne bi trebali utjecati na ustavnopravnu poziciju tri naroda (konstitutivnost nije vezana uz postotak), ipak su upravo zbog toga Hrvati do sada obespravljivani. Kada brojke budu službene, njima će se u budućnosti pokušati utjecati na položaj svih triju naroda. Ili možda dvaju?! Bez Hrvata?! Zato je ovaj popis povijesno važan. Muslimani su od posljednjeg popisa (bilo ih 43,7 posto) postali Bošnjaci. Njihovo radikalno krilo opstruiralo ga je sve dok nisu bili uvjereni da mogu ostvariti 51 posto. Taj udio bio bi im argument za pokušaj legaliziranja “bošnjačke države”. A nedostaje im manje od sedam posto.

Srba je u BiH prije rata bilo 31,2 posto. Njihova je strategija danas ne iscrpljivati se na cijelom području BiH, već samo na njezinoj polovini. Plan je (p)ostati dominantan sa 90 posto u svom entitetu. Imati etnički čistu Republiku Srpsku. Uspjeli su! Potkraj pretprošlog stoljeća (1895.) rimokatolika u BiH (tako su se popisivali) bilo je nešto više od 21 posto, a prije Prvog svjetskog rata (1910.) oko 23 posto. Nakon Drugog svjetskog rata (1948), Hrvatima se izjasnilo njih 24 posto.

Svaki idući popis bilježio je pad za jedan posto. Tako je 1953. godine bilo 23 posto, 1961. godine 22 posto, a 1971. godine 21 posto. Nakon toga Jugoslavija potiče Hrvate na iseljavanje. Daje im putovnice, a oni masovno odlaze na njemačke bauštele. Pokazao je to i popis 1981. kada postotak Hrvata prvi put pada za više od dva posto (18,4 posto). Međutim, 1991. opet se vraća u standardni trend pada od jedan posto(17,4).

Ako se zna da se iste te godine izjasnilo 5,5 posto Jugoslavena, među kojima ima barem jedan i pol posto Hrvata, onda se može ustvrditi da je 1991. bilo više od 19 posto Hrvata. Ako bi se slijedio trend pada, jedan posto za jedno desetljeće, onda bi sada, 2013. godine, Hrvata trebalo biti najmanje 17 posto. Pokaže li popis da ih je drastično manje od toga, a Bošnjaka više od prijeratnih 44 posto te Srba više od 32 posto, onda će to značiti da se dogodio ozbiljan poremećaj u državi. Morat će se proglasiti etničko čišćenje (s elementima genocida) nad Hrvatima, a sve dosadašnje odluke, od haaških i washingtonskih do daytonskih, trebat će u takvom kontekstu preispitati. Kako se moglo dogoditi da pola jednoga naroda nestane, a istodobno ih se optuživalo za agresiju, secesiju. Nije li i to bio dio strategije kojom su ih progonili? Kada zaprijeti nestanak nekih vrsta ptica, biljaka, riba, onda se proglašavaju ugroženim vrstama. Zabrine se cijeli svijet za endeme.

Počnu mnoge operacije zaštite i spašavanja. Kada nestaje jedan narod, isti taj svijet šuti. Važniji su im bjeloglavi supovi, vukovi, endemske biljke… Zato RH mora kao dio EU, jamac Daytona, krenuti u akciju spašavanja nezaštićenih sunarodnjaka. Ako se Hrvati u cijelom svijetu ne mobiliziraju, već idućeg mjeseca oni u BiH bi mogli biti “živi pokopani”. Proglasit će ih “ugroženom vrstom” samo zato da bi i one preostale što brže otjerali s njihove i hrvatske zemlje u BiH!!!

JozoPavković/vecernji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Priče

‘Idite svi, dok sam ja živ ovuda prema gradu nitko neće proći’

Objavljeno

na

Objavio

Alfred Hill

Rođeni Vukovarac bojnik Alfred Hill, prvi zapovjednik Vojne policije u Vukovaru, poginuo je 16. listopada, istog dana kad i Blago Zadro. O njemu za 24sata.hr priča njegova kći Staša i suborac Ivan Anđelić Doktor

Prvog zapovjednika vojne policije u Vukovara Alfreda Hilla obitelj je zvala nadimkom Miki dok mu je borbeni nadimak bio Atila. Najviše od svega volio je svoju obitelj, ženu Melitu i kći Stašu, i svoj rodni grad.

Njegova kći imala je pet i pol godina kad je ostala bez oca koji je u 35. godini junački poginuo u obrani grada heroja. Istog dana kad i jedan drugi junak – Blago Zadro.

– Bila sam malena pa se svoga oca sjećam ponajviše iz priča, a ne iz vlastitih uspomena. Ipak, nešto je ostalo u sjećanju. Tata je jako volio životinje pa se on najviše brinuo o mačku kojeg smo imali u stanu. Sjećam se kako je jednom došao po mene u vrtić i to dosta ranije što je meni bilo super jer je uvijek mama dolazila, a ovaj put je došao tata i to prije svih drugih roditelja. Eto, taj detalj, naoko nevažan, ostao mu je u trajnom sjećanju. Taj osjećaj sreće kad sam ga ugledala na vratima.. – priča nam Staša Hill Mađarević (32), koja je danas liječnica, trenutno je na zadnjoj godini specijalizacije i majka je dva sina.

‘Tata, imaš li pušku, bombu, moraš se obraniti!’

– Ja sam s mamom bila u Rijeci, a tata se borio u Vukovaru i sjećam se da bi i ja telefonski pričala s njim i uvijek bih ga pitala: Tata, je li imaš sa sobom bombu, imaš li pištolj, imaš li pušku? Htjela sam biti sigurna da će se obraniti i da mu se neće ništa dogoditi – priča nam sjećanja na svog oca Staša te ističe kako je njezin otac mogao ostati u Rijeci s njima jer su njegovi roditelji tamo imali kuću, ali nije htio. Ni u jednom trenutku nije bilo dileme. On je svoj rodni Vukovar volio i nije bilo šanse da ga napusti i da ga ne brani.

Hill je po zanimanju bio pravnik. a prije rata radio je u Hrvatskim šumama u Osijeku. Svi prijatelji i obitelj od rođenja su ga zvali Miki. Ušao je u sastav pričuvnih snaga Zbora narodne garde Vukovar u svibnju 1991. i sudjelovao od prvog dana u organiziranju obrane Vukovara.

– Moj se tata ničeg nije bojao. Barem mi je tako mama pričala. I do zadnjeg je vjerovao da će doći pomoć i da će pobijediti. A kad je on vjerovao i mi smo svi vjerovali. Rekao je mami u zadnjem razgovoru: Čuj, glava je u torbi, ali sve ćemo izdržati! – govori nam Staša.

‘Vikao je Doktore, ranjen sam pomozi!’

Alfred Hill nastradao je od minobacačke granate braneći položaje na Sajmištu. Granata mu je presjekla noge te je iskrvario.

Ivan Anđelić Doktor, jedan od zapovjednika na Sajmištu, prisjetio se Hilla. Kaže da je on bio istinski borac koji je bezbroj puta dokazao svoju hrabrost

– Bio je primjer svojim bojovnicima kako se voli i brani svoj grad. Nije se povukao pred sto puta jačim neprijateljem – ističe Doktor.

Kad je ranjen, Hill je preko Motorole pozvao upravo njega da mu pomogne. Taj su se dan u svim krvavim akcijama zajedno borili. Kad su se u jednom trenutku dogovorili razdvojiti, jer takav im je bio plan, Hill je rekao Doktoru: ‘ Idite svi, a meni ostavite samo jednog. Dok sam ja živ, ovuda prema gradu neće nitko proći’. Nije prošlo ni pola sata kako su se rastali kada se začuo njegov glas na motoroli.

– Vikao je Doktore, ranjen sam pomozi! Krv mi se sledila i u prvim momentima nisam mogao doći k sebi dok je on još nekoliko puta ponovio samo moje ime i tražio pomoć. Odmah sam javio Jastrebu da hitno šalje pomoć. Pomoć mu je mogla stići samo iz grada, koji je na tom dijelu bojišta bio obranjen upravo zahvaljujući najviše njemu samome. I stigla je pomoć, ali je bilo prekasno – prisjeća se Doktor.

Kad su ga našli ležao je u lokvi krvi, mrtav. Ozljede su bile tako teške da nije bilo nikakve šanse da preživi.

Najprije je pokopan u dvorištu Lučke kapetanije, zatim je prebačen na vukovarsko Novo groblje, a tek nakon ekshumacije i identifikacije pokopan je na Memorijalnom vukovarskom groblju.

Ulica na Sajmištu u Vukovaru nazvana je njegovim imenom. Nastavno središte za obuku Vojne policije Oružanih snaga Republike Hrvatske također nosi ime ovog velikog junaka.

24sata.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Merkel u Chemnitzu branila migrantsku politiku

Objavljeno

na

Objavio

Njemačka kancelarka Angela Merkel stigla je u petak u dugo najavljivani posjet Chemnitzu, gradu u kojem su u kolovozu izbili veliki neredi i napadi na migranti nakon što su za ubojstvo lokalnog stanovnika privedena dvojica azilanata, gdje je pritisnuta pitanjima, morala braniti svoju politiku prihvata golemog broja migranata 2015.

Taj grad u Saskoj bio je poprište protuimigrantskih manifestacija i “lova” na strance nakon što su Daniela H., lokalnog stanovnika kubanskog podrijetla, izbola dvojica muškaraca. Za njegovo ubojstvo se sumnjiče azilanti iz Sirije i Iraka.

Merkel je u Chemnitzu sudjelovala u raspravi s oko 130 čitatelja lokalnog lista Freie Press i odgovarala na pitanja o stanju u zemlji, tvrdeći da je vlada svjesna problema i da želi čuti što ljude brine.

I sama podrijetlom iz nekadašnje Istočne Njemačke, kancelarka je na tvrdnje prisutnih da se osjećaju kao “građani drugog reda” kazala da budu ponosni na svoju pripadnost, da razumije njihovu zabrinutost zbog gospodarske situacije, ali da “nasilje nije odgovor”.

Pritisnuta pitanjima o odluci da 2015. otvori vrata za više od milijun bliskoistočnih migranata, među kojima i sirijskih i iračkih, kazala je da “greška” nije bila pomoći migrantima, već to da se na vrijeme nije obraćala pažnja na zemlje i regije od kuda migranti dolaze.

Također je branila Međunarodni pakt UN-a o migracijama koji bi se trebao usvojiti krajem godine. Obećala je da taj sporazum neće dovesti u pitanje “suverenost” država o tom pitanju.

“Svatko ima pravo donositi svoje vlastite zakone, bez obzira na budući pakt”, poručila je Merkel.

(Hina)

 

Odlazak ‘migrant’ Merkel

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari