Pratite nas

Život

Budimo anđeli spasa našoj Anđeli!

Objavljeno

na

POMOZIMO 15.GODIŠNJOJ ANĐELI KNEŽEVIĆ IZ STOBREČA KOD SPLITA KOJA SE BORI S RAKOM KOSTIJU

Anđela Knežević, 15-godišnja djevojčica iz Stobreča kod Splita prekrasna je, mlada i hrabra djevojka koja vodi bitku svog života. Uoči njezina rođendana dijagnosticiran joj je osteosarkom bedrene kosti, ili jednostavnije najčešći rak kostiju koji uglavnom zahvaća mlade između 10. i 25. godine života, kada kosti intenzivno rastu.

Anđela se sada nalazi na liječenju u splitkom Kliničko-bolničkom centru ali jedina nada joj je odlazak na lječenje u inozemstvo. I potvrda tomu je niz slučajeva mladih oboljelih ljudi, pa i djevojke Maje iz Osijeka, koja se s tom zloćudnom bolesti borila u istoj dobi kao i Anđela. Tešku bolest uspjela je prebroditi zahvaljujuči dobrim ljudima koji su prije desetak godina odmah prihvatili poziv medija i omogućili joj operaciju i terapiju u inozemstvu. Maja danas radi, ima svoju malu obitelj, zdrava je i vesela, krasna mlada žena koja, kao i njena obitelj zahvaljuju dobrim ljudima i daru s neba.
Naša Anđela iz Stobreča mezimica je u svojoj obitelji, najmlađa i k tome „mala sestrica“. Starija braća, jedan radi u MUP-u, drugi u Hrvatskoj pošti kao i otac, i njezina majka mjesecima se bore i pružaju podršku svojoj Anđeli.

Njihove kolegice i kolege na poslu čine i daju sve od sebe da bi osigurali sredstva za njezino liječenje. Šalju na stotine poruka i mailova kako bi prikupili novac za Anđelinu operaciju i liječenje u inozemstvu, gdje je jedino moguće pružiti joj pomoć,

Anđela, kao i sve djevojčice ima tisuću želja, i jednu najveću – zdravlje!
Naša želja je da pomognemo jednoj mladoj djevojci i spasimo njezin život, jer to je moguće!
Nemojte razmišljati jer svaka minuta je važna.

KAKO MOŽEMO POMOĆI ANĐELI?

Spasimo život Anđeli Knežević i uplatimo donacije na žiro račun:
Anđela Knežević
HR1723900013216979636

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

7 razloga zašto sam hodala toga dana u Rijeci

Objavljeno

na

Objavio

Foto : Rijecanin

U Rijeci su 18. svibnja održane dvije aktivističko-prosvjedne povorke, “Hod za Život” i “Hod za slobodu”. Sudionica ‘Hoda za život’, Janja Linardić, komentirala je za Kamenjar.com izjavu gospođe Dalije Orešković, kao i razloge zašto je tog dana bila baš u ovoj povorci:

Da hodala sam toga dana u Rijeci.

Moram prije svega reći zajednički zaključak mene i mojih prijatelja nakon skupa: PRED BOGOM ĆEMO JEDNOG DANA BITI SVI JEDNAKI NEVEZANO UZ STRANU NA KOJOJ SMO…

Da, hodala sam toga dana u Rijeci u Hodu za život. Nije nas bilo mnogo ali bilo smo obitelj. Osjećaj koji nas je nosio jest čista ljubav i požrtvovnost. Usprkos tome različiti ljudi prozvali su nas zbog raznih razloga, nama nepoznatih. Zbog toga imam potrebu reći zašto sam tog dana bila baš u ovoj povorci.

Moj prvi razlog je poniznost.

U svom životu prošla sam kiretažu. Nisam je htjela, ali je nisam niti izbjegla. Tog dana umro je dio moje duše zauvijek. Dragi ljudi bili su uz mene, ali jedini koji me mogao utješiti bio je moj Bog. Tko nije doživio količinu ljubavi koja može to oprostiti i izliječiti srce bijesan je i ljut. I ja ga razumijem. I ne osuđujem. Osobno samo vraćam dug…

Moj drugi razlog je zahvalnost.

Zahvalnost za moju djecu, posebno moju najmlađu kćer. Mislim da smo svi toga dana u hodu pred sobom imali sliku svoje djece. One pored nas, ali i one koje su možda hodali u onom drugom hodu. Mi ih ne osuđujemo, naprotiv volimo ih.

Moj treći razlog je ljubav.

Ljubav prema životu, prema djeci koju stalno susrećem na svojem radnom mjestu. Oni nisu savršeni, ali ja se za njih borim na različite načine svakog dana. I oni su tog dana hodali. U obje povorke. I ja sam na njih ponosna. I jedne i druge. Jer misle, jer traže, jer im je stalo.

Moj četvrti razlog je poštovanje.

Iskreno poštovanje, temeljeno na godinama odricanja mojih roditelja. Na svakom danu koju su svjesno „potrošili“ na nas djecu. Bez rezerve, bez računice i sa puno ljubavi.

Moj peti razlog više je materijalne prirode.

Hodala sam za sve mlade djevojke koje su trudne ili će biti trudne. Ne da razmisle…one zasigurno tome ne mogu pobjeći… Hodala sam da netko drugi razmisli o zakonima i o naknadama tih djevojaka koje ne rade, čiji muževi/dečki ne rade, koje možda studiraju. Znate li da ukoliko odluče roditi, moraju zamrznuti svoj fakultet jer ukoliko nisu tijekom poroda i nakon njega (onih mjesec dana) na fakultetu gube godinu, a time  i stipendije ukoliko ih imaju, te da iduću godinu plaćaju (osim ako nisu “zamrznule” fakultet na minimalno godinu dana). Misli li tko da te iste djevojke, ukoliko odluče roditi, naknadu primaju samo prvih šest mjeseci. Nakon toga ne mogu dobiti jaslice (barem ne u gradu Rijeci), a bez naknade ne mogu niti platiti nekoga da im čuva dijete. E, pa ja sam u ovom hodu i zbog toga…

Moj šesti razlog je činjenica da je u prošloj godini najviše abortusa napravljeno zbog  „pogrešnog spola“.

Nema li veće nepravde? Što fali djevojčicama? Pa moja je savršena. Čitajući napise o ustaškim fašistima moram priznati da sam se ozbiljno zapitala zna li govornik o čemu se tu radi i zbog čega protestiramo. Kad bi znao mislim da ni na trenutak ne bi dvojio tko je ovdje više isključiv: onaj tko zagovara zaštitu te djece ili onaj koga za to nije briga?

Moj sedmi razlog je potreba da izrazim svoje mišljenje.

Moje mišljenje nije produkt općeg mišljenje. Ono je samo moje, izraslo iz mog iskustva i iz mog uvjerenja. I imam ga potrebu podijeliti. Imam potrebu boriti se za ono što smatram važnim. Ja sam potpuno svjesna da ovim hodom nećemo ukinuti pobačaj. Važno je da se čuje da je svaki život vrijedan. Da se čuje da se za njega treba boriti. Ne boriti se mlako već glasno, jasno i sa stavom.

I na kraju…

Poštujem i duboko se divim svakom sudioniku hoda koji je iz uvjerenja i na pristojan način izrazio svoj stav. U oba hoda. Zahvaljujem i gradskih vlastima koje su nam omogućile hod u isto vrijeme, kao neko svojevrsno odmjeravanje snaga. Isprva mi je ova ideja bila mrska zbog sigurnosnih razloga, ali pokazalo se da uvijek dobiješ ono s čim se možeš nositi. To se zove Božja providnost. Mi smo je osjetili, jače nego ikad i zato im veliko hvala. Nadam se da će to činiti i ubuduće. Samo jednu stvar ubuduće očekujem: jednaku zastupljenost u medijima te da nitko iz javnog života ne vrijeđa sudionike hoda. Bilo kojeg hoda… komentirala je Janja Linardić.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Lovren: Nikad ne zaboravi odakle si stigao!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: instagram.com/dejanlovren06

I možda se baš zato Lovren upravo sklonio u Bosnu i Hercegovinu, u Kraljevu Sutjesku, kako bi pronašao mir i inspiraciju uoči ogleda koji će pratiti čitav svijet…

Dejan Lovren bio je nadomak osvajanja naslova prvaka Premier lige. Ostao je kratak za samo bod, ušao u povijest s Liverpoolom kao najuspješniji drugoplasirani svih vremena, pa s profila na Instagramu poručio da on i njegovi suigrači nikad neće posustati ma koliko predaja tog trofeja Manchester Cityju sve boljela.

Utješila je ta objava brojne navijače Redsa koje možda do kraja sezone ipak obraduje jedan drugi naslov, onaj vladara Europe, budući da Liverpool čeka finale Lige prvaka protiv Tottenhama u Madridu 1. lipnja.

I možda se baš zato Lovren upravo sklonio u Bosnu i Hercegovinu, u Kraljevu Sutjesku, kako bi pronašao mir i inspiraciju uoči ogleda koji će pratiti čitav svijet.

Da se nalazi u nekadašnjem sjedištu dvaju bosanskih kraljeva dinastije Kotromanića, Tomaša i Tvrtka, branič je otkrio u četvrtak ujutro na svom profilu, a predivne je fotografije potpisao riječima: Nikad ne zaboravi odakle si stigao.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati