Pratite nas

Intervju

BUJANEC: Duljinu slova na zastavama mjere oni kojima nedostaju centimetri!

Objavljeno

na

Ne smeta njima slovo „U“, njima smeta slovo „H“! Milanović se pravi pametan i tobože se bavi „europskim fiskalnim semestrom“, a bočno pušta skojevce poput Glavaševića da nas vraćaju u ’41.

Televizijski politički show Bujica ulazi u 8. sezonu, a urednik i voditelj Velimir Bujanec dogodine će snimiti tisućitu emisiju! Bez obzira na to smatraju li ga neki kontroverznim ili radikalnim, dosljednim ili domoljubnim, činjenica je da u profesionalnom smislu ima značajne brojke, veliku gledanost i vrlo je popularan. Na početku nove sezone dao je ekskluzivni intervju Hrvatskom tjedniku – jer njegova Bujica, u produkciji Osječke televizije, u suradnji s još 10 televizija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori, s emitiranjem počinje u srijedu 17. kolovoza.

Sezona Bujice počinje nešto ranije nego prijašnjih godina. Zašto baš usred ljeta, odnosno zašto ranije nego inače?

Iako će se prva emisija emitirati u srijedu 17. kolovoza, startom nove sezone smatramo 15. kolovoza – jer smo na Veliku Gospu svoj termin ustupili za televizijsku premijeru dokumentarca o Miri Barešiću. Film „Život za Hrvatsku“ napravili su Obrad Kosovac i Bože Vukušić, a HTV ga nije htio prikazati. Rado smo ustupili naš termin i vjerujem da gledatelji Bujice zbog toga neće biti razočarani. Osim toga, već u prvoj emisiji bavit ćemo se iznimnim životnim djelom hrvatskog heroja Mire Barešića pa se prikazivanjem filma o njemu na deset televizija koje emitiraju Bujicu, izvrsno uklapa u cijelu priču.

A zašto ste krenuli ranije? Je li dovoljno trajao odmor, kako ste ga proveli, jeste li obnovili entuzijazam za novu sezonu?

Ranije smo krenuli zbog izbora. Naprosto, moramo i na ovim izborima dati svoj doprinos u bitci protiv povratka neokomunista na vlast. Milanović i njegovi drže većinu medija, falsificiraju ankete i vode prljavu kampanju… On sada pokušava glumiti „dobrog“ dečka, a njegovi paževi bočno odrađuju prljave stvari. U nekim drugim okolnostima, on bi se i osobno bavio prljavštinama, ali sada su njegovi PR savjetnici procijenili da mu to može naštetiti. Zato je neophodna Bujica – da razotkrijemo njihove prave namjere, njihove afere – da hrvatskom narodu ponovo otvorimo oči i podsjetimo ga kakva je to banda vladala prije ove nesretne koalicije HDZ-a i Mosta.

Vidim, prekinuli ste odmor?!

Bilo mi je lijepo na Jadranu, ali kada sam vidio što su učinili Thompsonu u Kninu i kako su htjeli kompromitirati proslavu Dana pobjede – pa svi oni događaji od Srba do Busija i pokušaji relativizacije presude stoljeća u Muenchenu – jednostavno, morali smo krenuti s Bujicom ranije! Tako su tražili naši gledatelji. Istina, moja djevojka nije baš bila oduševljena kada sam nakon dva tjedna odmora rekao da se vraćam u Zagreb jer moram raditi, ali sam joj zato obećao da ćemo sve nadoknaditi nakon što Milanović još jednom izgubi izbore!

Postoje li oscilacije u gledanosti i popularnosti Bujice ili je broj gledatelja sve veći?

Gledanost je otišla u nebo. Meni je to sve skupa čudno – jer još nitko na lokalnim televizijama nije uspio postići ovako nešto. Prema službenim podacima, svaku epizodu Bujice na 10 televizija u Hrvatskoj, BiH i u iseljeništvu gleda između 200 i 300 tisuća gledatelja! U prošloj sezoni znalo se dogoditi da imam i po milijun gledatelja u jednome tjednu. Na YouTubeu je Bujica apsolutno najgledaniji hrvatski politički show, a na Facebooku imam 50.000 fanova, s čime se ne može pohvaliti niti jedan novinar u Hrvatskoj.

Kako ste uopće uspjeli doći do takvih brojki?!

Red, rad i disciplina. Nisam ja kriv ljevičarima što vole spavati do podne. Onda se probude, pročiste krmelje i nešto napišu! A na kraju mjeseca stigne lova od Ministarstva kulture, nekih zaklada i fondova. Ili im plati netko preko HNS-a i SDP-a, javnih poduzeća itd… Mogu mi predbacivati svašta, ali pobjedio sam ih zahvaljujući vrijednom radu mojih suradnika i mene osobno, ali i različitim oblicima cenzure kojoj je izložena većina medija u Hrvatskoj, čime je Bujici otvoren prostor.

Pa dobro, ima li među novinarima itko koga biste mogli pohvaliti?

Kako ne! Lani sam u utrci za Večernjakovu ružu otvoreno podržao Andriju Jarka, kojeg cijenim kao novinara i kao profesionalca, kao čovjeka i domoljuba. Sjajan je i Mislav Togonal. Svima nam silno nedostaje Hloverka, volim pročitati Tihomira Dujmovića, ali i Denisa Kuljiša. Veliku novinarsku hrabrost posjeduje Gordan Malić iako me stalno provocira da sam desničar, a ja sam u Hercegovini na jednom spomeniku vidio mnogo prezimena Malić. Svi su bili ustaše.

NAPADI MI DONOSE GLEDANOST!

Čini se da ste na zubu svim medijima koji se ne slažu s Vama? Ne mogu Vas ignorirati jer ste jako gledani pa se obračunavaju, gotovo svakoga tjedna, s emisijom, Vama i Vašim gostima. Kako doživljavate takve napade?

Hvala im na reklami! Svaki njihov napad meni donosi nove gledatelje. Moji fanovi me vole, a neprijatelji mrze. A svi gledaju Bujicu! Najvažnije je da gledatelje ne ostavljam ravnodušnima. Ako nema emocija, ljudi nemaju razloga gledati emisiju. Ispočetka su me ignorirali i tada sam se morao više truditi. Sada, kada me učestalo napadaju i dalje se jednako trudim pa su rezultati još veći. Zbog svega ću morati još pojačati Bujica tim, a razmišljam i o novim projektima na internetu.

Vaši sukobi s nekim lijevim novinarima znaju biti brutalni?

Ljevičarski mediji su dominantni u Hrvatskoj pa jugoslaveni nisu navikli da ih netko udari jednako brutalno kao što oni udaraju Hrvate. I onda se pojavila jedna mala emisija po imenu Bujica i pokazala im kako je to kada nekome uzvratiš udarac. A što je još gore za njih, na našoj su strani argumenti i većina naroda. Zbog toga baš guštam raditi emisiju, a još mi je draže kada me zbog nje napadaju – jer to znači da sam ih pogodio tamo gdje ih najviše boli!

U prošloj sezoni dobili ste i nekoliko sudskih tužbi?

Prava sitnica! Nakon sezone u kojoj sam snimio čak 120 emisija uživo, ostalo mi je ukupno pet sudskih tužbi. To je izvrstan prosjek i pokazuje da je emisija argumentirana i profesionalna. Od ukupno pet tužbi imamo dva slučaja gdje ih ljudi već žele povući jer vide da će izgubiti, a u bitku do kraja idemo s Goranom Radmanom, Matijom Babićem i Ostojom Rankovićem. Kada vas tuže takvi likovi, onda je to najbolja referenca za ono što radite, to je veliki kompliment i dokaz gledateljima da smo na pravom putu.

Vjerujete li da ćete dobiti na sudu bivšega ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, kojega nazivate Ostoja Ranković?

Apsolutno! Proces koji je protiv mene i Osječke televizije Ostoja Ranković pokrenuo na sudu, mogao bi se pretvoriti u proces protiv njega osobno, zbog tragične smrti vukovarskog mućenika Darka Pajičića, kojeg je zatukao Ostojin milicajac Saša Sabadoš. Sudac je na užas Ostoje Rankovića i njegova odvjetnika, dopustio saslušanje svih mojih svjedoka i prihvatio materijalne dokaze, video-snimke, fotografije i dokumente koji će dokazati da je Darko Pajičić umro zbog pretjerane uporabe policijske sile, a ne „zbog rakije“ kako bezobrazno kaže Ostoja. Izgleda da je svima osim Ostoji jasno što se događalo u Vukovaru. Zapravo, jasno je to i Rankoviću, al’ se pravi blesav za potrebe suda i političke javnosti koja mu, očito, nije povjerovala!

ČAK I MILANOVIĆ OSTOJIĆA ZOVE „OSTOJA RANKOVIĆ“

Je li točno da je bio spreman povući tužbu protiv Vas, ako mu se ispričate?

Točno je. Prvo je zvao generala Antu Prkačina i tražio preko njega da se nađemo. Čak je htio doći i u Bujicu, no ja sam to odbio. Onda je preko jedne novinarke Z1 televizije tražio mogućnost nagodbe. I opet sam odbio. Nakon predzadnjeg ročišta u Osijeku, kada se nisam pojavio na sudu, dao je izjavu medijima da će povući tužbu, ako se ispričam… Opet sam odbio! Na kraju, na hodniku ispred sudnice prišao mi je njegov odvjetnik i još jednom pokušao užicati nagodbu. Opet sam im rekao da ne dolazi u obzir. Kada me je u sudnici naposlijetku, sudac pitao bi li se ispričao, rekao sam da bih o tome mogao razmisliti tek ako se Ostoja Ranković ispriča Vukovarcima za smrt Darka Pajičića, Hrvatima za svastiku na Poljudu i svim hrvatskim braniteljima za progon tijekom njegova mandata. Nakon svega, Ostoja je pokušao lagati da od mene nije tražio ispriku! Baš je smiješan. Zamislite, javno je o tome govorio, a sada kada je vidio da je vrag odnio šalu i da je opasno pogriješio što me je tužio jer bi se sudski postupak mogao okrenuti protiv njega – sada traži izlaz iz zamke u koju se sam uvukao.

Jel’ mu stvarno smeta nadimak koji ste mu dali?

Još i kako! U sudnici je šapnuo odvjetniku da zamoli suca da ga ne zovem Ostoja Ranković! Na to mi je gospodin sudac rekao da je ovo njegova sudnica, a ne moja emisija. Tako da ću ga u sudnici od sada morati zvati Ranko Ostojić, a u emisiji i dalje Ostoja Ranković. No, kako neće doći na vlast, s vremenom će biti sve manje zanimljiv pa ćemo nadimke davati nekim novim likovima…

A kako ste mu dali nadimak?

Montirao sam jedan prilog o njemu s kolegom Marinkom iz Gunje. Marinko je bio malo mamuran pa ga je zabunom umjesto Ranko Ostojić, potpisao s Ostoja Ranković. Kada sam to vidio, shvatio sam da u političkom smislu, s obzirom na lik i djelo poznatijeg Rankovića, Ostojiću takav nadimak u potpunosti odgovara. Rekao sam Marinku da ga od sada potpisujemo s Ostoja Ranković. Kasnije su taj nadimak prihvatili baš svi. Čak ga i Milanović iza leđa zove – Ostoja Ranković!

A što je bilo s Radmanom?

Tužio me čak nekoliko puta. Zapravo, zloupotrebljavao je poziciju ravnatelja HRT-a pa se koristio resursima televizije i htio je iscrpiti malu Osječku TV i mene osobno, brojnim tužbama te nas time prisiliti na autocenzuru. No, nije uspio. Zamislite, jedna od tužbi bila je zbog izjave Andrije Hebranga koji je u Bujici rekao da Dnevnik HTV-a služi za „pranje mozga“ građanima. Pa to je čisti verbalni delikt! I onda sutkinja Zec u Sesvetama presudi u korist HRT-a, protiv Osječke televizije, a sutkinja Marijan za istu stvar u Novom Zagrebu presudi protiv HRT-a, a u korist Televizije Jadran koja je emitirala istu Bujicu. Ne ulazim u to kakve je motive imala sutkinja Zec, ali sam na sudu i u drugim slučajevima imao prilike vidjeti nevjerojatnu međusobnu solidarnost ljevičara i jugoslavena.

U kojim slučajevima?

Pa recimo, kada me je tužio Matija Babić s Yudexa.

Mislite Indexa?

Ja ih zovem Yudex, isto kao što N1 zovem Novi Yutel!

UROLOŠKO VJEŠTAČENJE ZA BABIĆA!

Što je bilo s Babićem?

Djeluje mi ko’ da mu je potreban egzorcizam. To – i još nekoliko centimetara između nogu! Glasić bi mu bio muškiji, a frustracije manje. U biti, nazvao sam ga pedofilom i izgubio 14.000 kuna. Ali to još nije pravomoćno. Zanimljivo je da mu je sutkinja bila u potpunosti sklona, zabranila je sve moje svjedoke, onemogućila me u obrani. Babić je namjerno u Savsku poslao snimatelje koji su provocirali i ismijavali 100-postotne ratne vojne invalide. Šprdali su se s njihovim ozljedama i kolicima! Pa to je degutantno! Nisam to mogao mirno gledati pa sam mu u afektu rekao što ga ide. U kameru. Poslije smo pronašli i jedan stari blog koji je izbrisao, pod naslovom „Ja sam pedofil na Madagaskaru“. On kaže da je to bila satira i ja mu čak vjerujem, ali to ne znači da u naslovu bloga nije tvrdio da je pedofil. Na kraju krajeva, ako ću i morati platiti 14.000 kuna imao sam pravi gušt iživljavati se nad tim kompleksašem na sudu. Nadam se da će u žalbenom postupku ipak biti dopušteno i vještačenje urologa pa da vidimo što je pravi uzrok Babićevih frustracija.

Malo je poznato da ste imali i susret s Radmanom na sudu?

U osječkoj sudnici vidio sam i njega. Puno je pokvareniji od Ostoje Rankovića. Tužio je televiziju zato što smo konstatirali da se tijekom svoga mandata naročito iživljavao nad ženama. Na kraju je i to ispalo točno. Sud je na posao vratio Karolinu Vidović – Krišto, Silviju Žužul, a vjerujem da će u konačnici vratiti i Hloverku. Zamislite, Silviji Žužul Radman je dao otkaz kada je bila u bolnici, a s njezinog službenog mobitela netko je jugoslavenskom povjesničaru Hrvoju Klasiću pustio „Bojnu Čavoglave“. U otkazu je naveo da Silvija „širi nacionalizam“ i da je „Bojna Čavoglave“ ustaška pjesma! I to nije otkaz iz 1971. to je otkaz u 21. stoljeću! Čak se i gospođa sutkinja zgrozila nad time kada sam svjedočio, a Radman me pitao znam li kako je završio postupak protiv Žužul na sudu. U prvom stupnju ona je izgubila, no u međuvremenu je pravomoćnom presudom Županijskog suda ipak vraćena na posao! Radman će zbog toga sigurno izgubiti postupak protiv Osječke TV.

Često se u javnosti čuje pitanje čija je Bujica? Koje političke snage, odnosno koja politička stranka stoji iza nje? Na prvi pogled moglo bi se reći da iza Bujice stoji HDZ, ali koliko se može shvatiti Vi ne podupirete cijeli HDZ. Je li to točno?

Bujica se emitira u produkciji Osječke TV u suradnji s još 10 partnerskih televizija u Hrvatskoj, BiH i iseljeništvu. Riječ je o privatnoj produkciji, a što se kontrole tiče, mogu samo reći da je Bujica u potpunosti pod kontrolom njezinih vjernih gledatelja!

Ipak, stječe se dojam da ste bliski HDZ-u ili nekoj njegovoj frakciji?

Već sam jednom rekao da je potpuno legitimno svrstati se jer to tako rade na demokratskom zapadu. Neki TV voditelji u SAD-u su za Trumpa, drugi za Hillary. A kod nas glume „profesionalizam“ da bi prikrili da su na lijevoj i jugoslavenskoj strani. Tako su ih odgojili na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Tako ih je odgojila Mirjana Rakić. Ja jednostavno nisam dio te ruske škole i zato mislim da je sasvim u redu svrstati se i reći: da, ja sam svjetonazorski gledano – pravaš. A podržavam političare poput dr. Zlatka Hasanbegovića. To je moja opcija i za njega ću i glasovati! Ovim putem pozivam sve novinare i na televiziji i u drugim medijima – neka budu pošteni prema svojim gledateljima, slušateljima i čitateljima – neka kažu za koga će glasovati – pa da znamo zašto pišu, to što pišu. Evo, ja sam to učinio – da čujemo sada i ostale…

A ne biste glasovali, recimo, za Olega Butkovića iz HDZ-a?

Ni govora!

Zašto?

Zato jer je previše dobar s Vanjom Špiljkom, a dobro znamo kakvo je obrazloženje presude u Muenchenu.

Sada će Vas kolege opet prozvati i reći da ste pristrani!

Oni mene mogu prozvati, a ja sam njih pozvao da se izjasne. Pazite koji su to profesionalci: kada je Milorad Pupovac na Dan pobjede bio u Busijama kod Zemuna, na velikosrpskom mitingu s Vučićem, Nikolićem i Dodikom niti jedan novinar nije ga smio pitati što je tamo radio, zašto je uopće bio tamo i kako komentira ratnohuškačke poruke srbijanskog vrha i vrha Srpske pravoslavne crkve. Novinarski bijednici pitali su ga kako komentira kninsku proslavu Oluje, pozdrav Za dom – spremni i šetnju Kninom pripadnika 9. bojne HOS-a. A zašto ga nisu pitali što misli o Vučićevoj izjavi da je „jedni križ koji Hrvati priznaju – kukasti križ“ i kako komentira njegove izjave o „rezanju srpskih ušiju i vađenju očiju“. Kako komentira činjenicu da patrijarh Irinej poziva na ponovnu okupaciju „Krajine“, a Dalmaciju i Slavoniju ne smatra hrvatskim krajevima. Sve je to Pupovac, kao tobože „hrvatski“ političar mirno slušao u društvu Vučića i Nikolića, uz bok Dodiku, a bijedni novinarčići pitali su ga samo za proslavu Oluje! Nije ni čudo da uglavnom pripadaju udruzi koju vodi Aleksandar Saša Leković.

Što mislite o HND-u?

Ne razbijam si glavu s njima. To nije ni hrvatsko, ni novinarsko društvo. Oni su aktivisti ljevice i potencijalni plaćenici Zorana Milanovića i Vesne Pusić. Ne bih isključio niti mogućnost da neki njihovi članovi rade za srbijanske i bosanske službe. Ja sam član HNIP-a.

Ali i tamo se događaju neki potresi?

Sto ljudi, sto ćudi. Ne sudjelujem ni u kakvim igrama, običan sam član, platio sam članarinu i mislim da je dobro da postoji takva udruga.

MOJ FAVORIT JE HASANBEGOVIĆ!

Dugo ste prijatelj s ministrom Hasanbegovićem?

25 godina.

Kako gledate na napade koje on proživljava?

On se s time jako dobro nosi. A najbolji odgovor dobit ćemo na izborima. Vidjet ćete koliko će glasova osvojiti. Pa neka ga onda i dalje napadaju. Zamislite licemjerja: s čovjekom se u Dragama, na otvorenju spomenika našem heroju Miri Barešiću, slika više stotina ljudi, a on je u polumraku, u 9 sati na večer valjda trebao vidjeti da je na jednoj od zastava, riječ „Frankfurt“ ispisana tako da je slovo „U“ veće nekoliko centimetara! Ma, koje su to gluposti?! Znate što ja mislim? Te centimetre na slovu „U“ mjerili su oni kojima nedostaju centimetri! Milanović se kao pravi „fin“ pa ga zanima porezna politika i europski fiskalni semastar, a onda pušta Bojana Glavaševića da okolo provjerava koliko je koje slovo dugo i ima li uši! Pa što ne pita Freda Matića kako je u Vukovaru pjevao „Od Vinkovci do Pakraca nema više pravoslavca“?! Naprosto, napadaju gospodina Hasanbegovića zato jer se boje njegova usjpjeha i zato jer desnica napokon ima finog, pristojnog i obrazovanog čovjeka  s kojim se može poistovjetiti i koji je zagrabio duboko u HDZ pa ima i relevantan politički utjecaj.

Kako gledate na njegov angažman u HDZ-u?

Mislim da HDZ može pobjediti SDP i lijevu koaliciju jedino kao pokret. A pokret treba imati i demokršćansku i pravašku i centrističku liberalno – građansku frakciju. Ja podržavam pravašku frakciju, a samim time i najpopularnijeg HDZ-ovca dr. Zlatka Hasanbegovića.

Ipak, Davor Ivo Stier smatra da HDZ treba biti demokršćanska stranka?

Stier je pametan čovjek, snažnih hrvatskih korijena, no njegovo inzistiranje da bi HDZ trebao biti isključivo demokršćanska stranka može tu stožernu hrvatsku stranku odvesti na postotak niži od 20 posto. Demokršćanske stranke su u Italiji zbog sličnih stvari gotovo propale, a HDZ je utemeljen na tradiciji Radića, ali i Starčevića. Dodajte tome i Tuđmana – i imate stranku koja pobjeđuje. To je razumio Karamarko, a sada kada smo vidjeli liste – možemo reći da to razumije i Plenković. Što će biti poslije, ne znam. Ja sam samo novinar. Osobno, volio bih da su pravaši izvan HDZ-a jači pa da HDZ s njima može postizborno koalirati, no pregovori o pravaškom jedinstvu su opet propali.

Kakvi pregovori?

U Ružićima pokraj Drniša na Dan pobjede, čestiti Marko Skejo, ratni zapovjednik 9. bojne HOS-a, u najboljoj namjeri je okupio čelnike svih pravaških stranaka i zatražio njihov jedinstven nastup na izborima. Došao sam tamo nakon što su se već svi posvađali. Stara priča. I naš prijatelj Marko Perković Thompson navijao je za pravaško jedinstvo, no na žalost, ono se opet nije dogodilo. Zato možemo podržati isključivo kvalitetne pojedince iz raznih stranaka i izvan njih, a nikako ne cijele stranke. A najkvalitetniji je dr. Hasanabegović.

Nakon TV debate Plenkovića i Milanovića, novinar Ciglenečki je u Novom listu napao predsjednika HDZ-a i rekao da je „podesnio“. Kako to komentirate?

Činjenica je da je Plenković u debati osudio Trg maršala Tita, lijepo je govorio o Miri Barešiću i u više navarata je spustio Milanoviću za Lex Perković. To su ideološke točke koje su nama važne i važno je da u tom segmentu nije razočarao. Osim toga, bio je pristojan, kulturan i elokventan, držim da je Milanović veliki gubitnik TV sučeljavanja. Kada Plenkovića napada Ciglenečki, kada Babić na Yudexu lažira ankete u kojima je tobože Milanović „pobjedio“, onda znamo da je HDZ na doborom putu prema pobjedi. Još kada bi u Hrvatski sabor ušao poneki pravaš – to bi baš bilo lijepo. Ipak najvažnije je da Hasanbegović dobije navjeći broj preferencijalnih glasova – to je onda naša najveća pobjeda i time ćemo začepiti usta svima!

PREDSJEDNICI DOBRO STOJI UNIFORMA!

A kakvi su danas Vaši odnosi s predsjednicom Kolindom Grabar – Kitarović? Žestoko ste je podržavali u bitci protiv Josipovića?

Ona je jedna sjajna žena i dobra predsjednica. Održala je sjajan govor na Dan pobjede i prije toga uputila još bolje pismo Miloradu Pupovcu. Odlično joj stoji uniforma i meni se to jako sviđa, a oni kojima nije draga – to je njihov problem. Kolinda Grabar – Kitarović je najpopularnija hrvatska političarka, a dr. Zlatko Hasanbegović je najpopularniji hrvatski političar.

Ipak, ne slažete se s predsjednicom oko pozdrava Za dom – spremni?

S njom se slažem oko svega od 1990. na ovamo. Temelj suvremene Hrvatske je – kao što kaže povjesničar Hasanbegović – Domovinski rat. Hrvatska je stvorena u Domovinskom ratu, zahvaljujući ponajprije hrvatskim braniteljima, najviše dragovoljcima. Dio Domovinskog rata je i taj pozdrav, pozdrav HOS-a. I tu nema kompromisa. To je posve legalno i legitimno. Čak i Puhovski kaže da je HOS najčasnija postrojba Domovinskog rata. Oni kojima smeta pozdrav Za dom – spremni, smeta i hrvatska kuna. Oni su bili i protiv hrvatske samostalnosti. Smeta im i povijesni hrvatski grb s prvim bijelim poljem. U konačnici, njima smeta slovo „H“, a ne slovo „U“.

Je li moguće da će kažnjavati one koji pozdravljaju sa Za dom spremni?!

Mogu probati. Pa će vidjeti do kuda će nas to dovesti. U Kninu je policija čak pokušala s pozornice skinuti Thompsona da bi mu uručila prekršajni nalog zbog pjesme „Bojna Čavoglave“! Ma koja je to glupa provokacija, zamislite da su prekinuli koncert?! Kako bi reagiralo 50.000 ljudi? Tko to radi i s kojim motivima?! Čim nešto želite zabraniti – to naročito kod mladih, postaje još popularnije. Meni je drago da je taj pozdrav sve popularniji jer znam kome smeta. Naše političare su doveli u neugodnu situaciju da moraju odgovarati na takva pitanja i onda imaju problema vani zbog velikosrpske propagande. Sve je to jedna dobro organizirana antihrvatska kamapanja i projugoslavenska histerija.

Imamo li šanse izboriti se za taj pozdrav kao nešto legalno?

On jest legalan, priznat je u Domovinskom ratu. Taj pozdrav nikada nije zabranjen. Da smo u Americi, mogli bi se pozivati na prvi amandman američkog ustava, ali kako nismo, moramo neznalicama objašnjavati potpuno jasne stvari.

Znači protiv ste bilo kakvih kazni?

Ako bi išta u Hrvatskoj trebalo zakonom kažnjavati, onda je to isticanje obilježja totalitarnog komunističkog režima i velikospstva. U Srbu, Brezovici, Jasenovcu, Jadovnom i Kumrovcu šeću spodobe s obilježjima pod kojima su počinjeni zločini u Vukovaru i Škabrnji. Zašto nitko ne postavlja pitanja njihova kažnjavanja?!

Kako to da niste otišli na HTV, a dobri ste s Kovačićem, navodno ste čak i zajedno ljetovali?

Nismo zajedno ljetovali. Slučajno smo bili u istome hotelu, a bio je tamo i Aleksandar Stanković – pa ne mislite valjda da bi i s njime zajedno ljetovao?!

I što ste onda, popili svi zajedno kavu?

Stankovića ne poznajem, a sa Sinišom imam korektan odnos. Fino smo se pozdravili, kratko popričali i to je sve.

NE ZANIMA GA HTV

Pisalo se ranije da ćete prijeći na Prisavlje?

Ja sam Siniši odavno dao do znanja da imam posve druge ambicije i da me HTV ne zanima. Zadovoljan sam svojim sadašnjim statusom i još ću ga ojačati – novinarski i poslovno. Pa nisam lud da idem na HTV da me tamo cenzuriraju i da moji gledatelji kažu da sam se prodao!

Ali Vaš kolega Romano Bolković ide na HTV? Navodno ćemo uz Stankovića gledati i njega…

Drago mi je zbog Romana, to je njemu jako važno. Izgleda da su se oficirska djeca specijalizirala za talk show na HTV-u!

Ne čini li Vam se pretjeranim u emisiju pozivati po nekoliko puta tijekom jedne sezone iste osobe, primjerice Ivu Banca, Tomislava Josića, Tihomira Dujmovića, Zdravka Tomca…

Već sam jednom objasnio da Bujica nije show koji se radi isključivo kako bi promovirali pojedine goste. Emisiju radimo radi konkretnih tema, a goste zovemo da bi govorili o aktualnim stvarima. To je drukčiji format od klasičnog talk showa. Često otvaramao afere koje drugi nemaju i dovodimo goste koji su to spremni i sposobni komentirati. Kada se u Vukovaru nešto dogodi, normalno je da zovem Josića ili Culeja jer se nitko drugi ne usudi govoriti. Zato i mislim da su se Stanković i Bolković potrošili jer su emisiju koncentrirali na gosta i njegovu biografiju, a ne na događaje. Meni su važniji događaji pa goste mogu ponavljati, ako su relevantni.  Najvažnije je da su gledatelji zadovoljni temama koje otvaram u Bujici.

Hoće li doći do promjene koncepta emisije u sljedećoj sezoni i što najavljujete?

Za sada nema potrebe mijenjati koncept emisije. Gledanost raste zahvaljujući našem pristupu, prilozima i otvorenosti. Po gledanosti se vidi da su Hrvati zadovoljni Bujicom, a nešto što je dobro ne treba mijenjati.

Imate li u pripremi ekskluzivnih materijala za novu sezonu? Što ćemo gledati prvih mjesec dana, u vrijeme predizborne kampanje?

Imam velika iznenađenja i materijale koji će znatno otežati Milanovićevoj „Narodnoj fronti“ mogućnost povratka na vlast. S velikim zadovoljstvom ću ih objaviti pa nek’ narod vidi s kime imamo posla.

Prvi ste objavili i da je Milanović bio na policiji?

Imali smo podatke o aferi Madison i objavili ih čim smo provjerili istinitost informacija. Tri dana kasnije Jurarnji list je na pet stranica potvrdio priču koju smo probili. To je i inače stil Bujice – objavljujemo informacije o kojima drugi šute jer su potkupljeni ili politički uvezani.

„ANTIFA“ NE POSTOJI – TO JE SDP! SVI SU ONI PI…CE!

Je li Vam se tko javio na raspisanu nagradu od 20 tisuća kuna za one koji su oskvrnavili spomenik Miru Barešiću u Pakoštanima? Biste li zaista dali 20 tisuća nekome tko otkrije počinitelja i tko bi to platio?

Javio se čovjek sa šibenskog područja i dao nam je relevantne i zanimljive informacije. Indicije sam proslijedio policiji i zaštitio identitet mojeg izvora, na njegovu osobnu zamolbu. Razmjenili smo brojeve nakon komunikacije na društvenoj mreži Facebook. Gospodin čak nije tražio novac nego je počinitelja prijavio iz patriotskih pobuda, no bez obzira na to – pokaže li se da je bio u pravu i bude li policija procesuirala zločinca – nagrada će biti isplaćena. Inače, nagradu su ponudili naši ljudi iz Kanade, s kojima sam redovito u kontaktu.

Možete li danas reći tko su počinitelji i tko Vam je dojavio?

Počinitelj je iz šibenskih Bilica. Znamo mu i ime i adresu. Na Facebooku je prijatelj s cijelim nizom dužnosnika SDP-a i suradnika Zorana Milanovića – Peđom Grbinom, Danicom Spasović, Frankom Vidovićem… To što su učinili od spomenika našem heroju Miri Barešiću nije samo sramota – to je pravi bezobrazluk i najobičniji zločin. Ime i prezime dostavili smo policiji. Ako policija ništa ne učini u jednom pristojnom razdoblju, mi ćemo kao novinari objaviti ime zločinca javno – u Bujici. Nek’ narod zna.

A što je to „Antifa – Šibenik!

Ma, to su bezveznjaci. Pojedinci stave na fejs zvučna imena tobožnjih „organizacija“, a one uopće ne postoje. Postoji tek nekoliko desetaka marginalnih kompleksaša koji dižu virtualni „ustanak“ na društvenim mrežama. A u stvarnosti su kukavice zaključane u svojim stanovima koji gade ljude po internetu. Pičkice. Takav je i onaj kopleksaš s Yudexa.

Zalili su i spomenik Jean-Michel Nicolieru u Vukovaru?

Na žalost – da. Crvenom bojom označili su mjesto na bisti, na kojem su mu pucali u glavu! Nema nikakve razlike između onih s Ovčare i ovih što sada to rade po spomenicima. Bilo da je riječ o četnicima ili „antifašistima“. Kokarde i petokrake za nas su ista stvar.

Trpi li Vaša matična kuća pritiske zbog Vaše emisije?

Kada je Milanović bio na vlasti, vlasnika Osječke televizije je maltretirala porezna i bili su bezobrazni, izmišljali i pakirali stvari. Vijeće za elektroničke medije neprestano je na televiziju slalo kontrole, a najviše nas je maltretirao Goran Radman sudskim tužbama. Htio nas je iscrpiti financijski i vremenski, no nije uspio. Porezna također nije utvrdila baš nikakve nepravilnosti u poslovanju, a Vijeće za elektroničke medije imalo se prilike uvjeriti da imamo iznimno kvalitetan program i poštujemo sve profesionalne standarde. Pritisci su prestali s promjenom vlasti, što je samo još jedan dokaz da sam bio u pravu kada sam govorio da smo meta zbog politike i zato što smo bili oporba Milanoviću i naročito, Ostoji Rankoviću.

Smatrate li sebe zaista radikalnim u političkom smislu, štoviše “nacistom” kakvim Vas često etiketiraju po lijevim medijima?

Radikalan sam u promoviranju istine. Radikalan sam u beskompromisnom otvaranju zabranjenih tema. Politički gledano, smatram se pravašem. A “antifašisti” moraju izmišljati “fašiste” da bi opravdali svoje djelovanje, da bi opravdali stotine tisuća i milijune kuna koje su godinama za svoju rabotu povlačili iz državnog proračuna. Nije problem što u Hrvatskoj postoje lijevi mediji, problem je što gotovo da i ne postoje desni. Problem je što lijevi mediji nisu hrvatski nego su jugoslavenski i kada se pojavi nešto poput Bujice, gdje im se uzvraća na njihov način, onda im se priviđaju “ustaške zmije” i “nacisti”.

U tim obračunima izvlačili su i Vaše fotografije iz mladosti…

Od njih sam se već jednom ogradio i ne moram to stalno činiti. I princ Harry se napio i slikao na nekom maskenbalu s neprimjerenim obilježjima pa su mu oprostili. Zašto bih ja bio izuzetak?! Možda je problem u tome što nisam prešao na jugoslavensku stranu, kao recimo Drago Pilsel. U Argentini je na sinagoge bacao cigle i to je odjednom zaboravljeno, zato jer sada napada Stepinca i Hrvatsku. Ja ni na koga nisam bacio kamen, nisam napravio nikome nikakvo zlo, od neprimjerenih fotografija sam se ogradio, ali Hrvatsku izdati neću nikada!

HRVATSKI TJEDNIK / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ruža Tomašić: Za neke u Bruxellesu smo Divlji zapad

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska europarlamentarka Ruža Tomašić u  razgovoru za 100posto govorila je o radu u toj instituciji i kakav je odnos prema zastupnicima iz Hrvatske.

To što u parlamentu sjedi 751 zastupnik, pa ne dolazite svaki tjedan do riječi, ne znači ništa. Pojašnjava nam, glavni rad je u odborima, a u samom parlamentu je – finale. Na primjeru njezinog izvješća oko izlova plave ribe u Jadranu, za što je bila izvjestiteljica, možemo i dočarati kako teče ovaj proces.

‘U parlamentu zapravo govorite o onome što ste napravili u odborima. Odbori traju po cijele dane, počinju od 8,30 ili 9, a pauza je u 12,30. Potom se u 15 nastavljaju i budu do 18 ili 18,30, a ako ima puno posla iza tog se nastavlja bez prevoditelja. Tamo se rješavaju glavne stvari. Kad vi donese izvješće i kad se ono prihvati na odboru, s njime idete u parlament. Ako ste izvjestiteljica ili izvjestiteljica u sjeni, o tome govorite i kad bude glasovanje, pa ako se usvoji, onda idete i na trijalog s Vijećem i Komisijom kao predstavnik parlamenta’, pojašnjava nam proceduru.

Posebno naglašava da za uspješan rad u odboru morate steći respekt svojih kolega. Kaže, dolazit će vam na vaše odbore tek ako vas shvate ozbiljno.

‘Ako vas ne poštuju, i ako samo dođete i odrađujete izvješće, neće ni oni sami dolaziti, niti možete išta završiti. Dakle, morate se dokazati, pogotovo mi koji smo iz male države, nekima smo još uvijek kao nekakav ‘Divlji zapad’.’

‘Predsjednik europarlamenta je ekstremni desničar’

Prošlog tjedna šokirao nas je predsjednik europarlamenta Antonio Tajani koji je na komemoraciji Dana sjećanja na žrtve fojbi uskliknuo ‘Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija’, pa smo odmah pomislili: ‘Ako je takav predsjednik, kakvih tek ima zastupnika.

‘Ima i tamo ‘svašta’, ali kad se s tako visoke pozicije tako nešto izjavi, zaista je šokantno. Ali, kad pogledate tko je on, nekad je bio ekstremni desničar, također i novinar, shvatite da jako dobro zna težinu tih riječi, gdje ih i kad treba izgovoriti, na koji način i kome. Idu izbori i započeo je kampanju, tako da je bio jako, jako svjestan što govori. Nije ni glup, ni lud’, kaže o njemu Tomašić, a kad je riječ o ‘promašenim zastupnicima’, procjenjuje da ih je najviše 20-ak.

‘Većina njih i ne dolaze, a kad dolaze ‘valjaju gluposti’, ali to se uglavnom ignorira.

Ovo što rade Britaniji oko Brexita je prijetnja za sve nas male

Kad govori o lošim iskustvima, kaže da ih nije imala previše. ‘Nisam plašljiva, pa se ne dam’, kaže, no ipak ako nešto treba izdvojiti to su predrasude političara iz velikih zemalja prema ‘malima’.

‘Ima i tamo ljudi koji se nisu ostvarili i onda svoju nesigurnost i neostvarenost pokušavaju iskaliti na nekome. I ako im to dozvolite nije ugodno, ali ako im kažete što ih ide… Imala sam takvih problema s Englezima, njih je 20-ak u mom klubu, i naravno, bili su povezani sa Srbima, imali drugačije mišljenje o ratu, cijeloj situaciji kod nas… Kad mi je jedan počeo držati lekciju ‘oni su Englezi, mi smo mala Hrvatska’, nisam odšutjela.

Rekla sam mu: ‘Gledaj, mogu vam priznati jedino to što ste veći od nas, a drugo, mi smo imali svoje kraljeve, i mi smo jeli iz tanjura s noževima, vilicama i žlicama, dok ste vi još uvijek jeli prstima s onim drvenih pladnjeva. Bili ste toliko prljavi jer se niste kupali, pa su se vaše žene udavale za Vikinge jer su i oni bili čistiji od vas. Dakle, nemoj mi molim te govoriti o Engleskoj. Porobili ste pola svijeta, pa imate što pokazati, a Hrvatska koja je toliko puta porobljena i pokradena, još uvijek u svojim muzejima ima svoje. A što je u vašim: predmeti iz Indije, Pakistana, Irana, Afrike…’ Nakon tog sam dobila deset puta veći respekt od njih’, prepričala nam je.

Ruža Tomašić otkrila je i zanimljiv pogled na Brexit.

‘To će biti velike posljedice, shvatit ćemo tek poslije, kad ne bude novca za kohezijsku politiku, razne fondove… Ali, osobno, mislim da je glavna stvar ta da su Njemačka i Francuska htjeli izgurati Britaniju iz Europske unije. Nisam odvjetnik Britanije, ali oni su ipak zagovarali Europu ravnopravnih država članica i nisu se mogli slagati s onim što Berlin i Pariz hoće, jednu nadnacionalnu Europu u kojoj će države biti svedene na regije. A to što im sada rade tolike probleme, nije to zbog Britanaca, to je radi nas koji smo ostali. Da mi pomislimo, ako njima to rade, što će tek nema malim članicama.’

Za kraj, pitali smo je koliko je promijenila svoje mišljenje o Europskoj uniji s obzirom da su je neki nazivali i euroskeptikom, piše 100posto.hr

‘Moje mišljenje se nije promijenilo. Europska komisija, oni koji već vuku konce, kako god hoćete, imaju svoju agendu, a to je da Europa bude jedna država, i vidim da sve vodi prema tomu. S druge strane, ja vjerujem u Europu ravnopravnih država članica, a ne u neku nadnacionalnu, ‘nadnaravnu’ Europu jer to ne može biti.

Puno ljudi se poziva na Ameriku, i mi ćemo biti, kao, isti, ali to nije tako. Vi kad odlazite u Ameriku, ostavljate kuću, zemlju, kulturu, jezik, ma sve… Mi smo u Europsku uniju ušli sa svim tim i sad netko traži da se odreknemo svega. To je za mene neprihvatljivo, u Europskoj uniji kakvu ja vidim svatko treba poštivati tuđu kulturu, jezik i običaje, a ne da idemo na brisanje naših posebnosti.’

 

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Mirjana Hrga – Ako nekom pomogneš, populist si, ako ne, ohol si

Objavljeno

na

Objavio

U prvom intervjuu od kada je preuzela dužnost savjetnice predsjednice Republike za strateške politike i odnos s Vladom i Saborom, Mirjana Hrga otkriva kako je došla na Pantovčak, komentira stanje u medijima, ali i odnos medija prema političarima, iznosi vlastite političke stavove i objašnjava zašto imovinske kartice dužnosnika ne bi trebale biti servirane javnosti, piše Jutarnji List.

Možete li otkriti kako je došlo do vašeg angažmana u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

– Predsjednica i ja smo se znale isključivo kroz profesionalni odnos nje kao predsjednice i mene kao novinarke. Iznenadio me njen poziv. Premda sam život posložila u sasvim drugom smjeru, na kraju sam ipak prihvatila ponudu. U zadnjem razgovoru je izgovorila ključnu rečenicu koja je bila svojevrsni okidač. Ne želim reći što je izgovorila, jer vjerujem da ni ona sama nije svjesna koliku je to težinu imalo, ali rezultiralo je time da u predstojećem razdoblju stavim sve iza dužnosti koju prihvaćam. Možda će nekima zvučati staromodno, ali meni je velika čast služiti svojoj domovini.

Jeste li nakon preuzimanja dužnosti na Pantovčaku bili u kakvom kontaktu sa svojim prethodnikom Matom Radeljićem?

– Ne. Matu poznajem isključivo kao kolegu. 90-ih smo radili zajedno i mogu samo reći da je bio iznimno korektan kolega, dobar i od pomoći.

Govorilo se da je u pozadini vašeg dolaska u Ured predsjednice “bjelovarska veza”, pri čemu se mislilo na predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića koji je također iz Bjelovara.

– Čula sam i gore spekulacije, a ova mi se činila čak normalnijom u nizu netočnih. Nije bilo nikakve konspiracije, nikakvih posrednika, ničeg što bi moglo zagolicati maštu pobornicima teorija zavjere.

Kako izgleda radni dan u Uredu predsjednice?

– Dolazim ujutro oko 8.30 sati, cijeli dan radim na analizama, iščitavam zakone, razgovaram s ljudima koji traže posredovanje ili pomoć predsjednice. Ima jako puno posla.

Bilo je negativnih reakcija na vaše imenovanje s desnih portala. Tako vam se izvukao intervju koji ste na Al Jazeeri radili s akademikom Iblerom i pitali ga što imaju Hrvati s Dubrovnikom kada je sve napravljeno prije 600 godina. Kako ste doživjeli te reakcije?

– Ne razumijem od kuda ti napadi. Pa zar nisu mene stalno optuživali da sam desničarka? Izgleda da je sve podložno promjenama i tumači se kako kome treba. Pa ja sam osoba koja se u srcu Hezbolaha jasno predstavljala Hrvaticom i katolkinjom. Ne pada mi na pamet upuštati se u jalove rasprave kako bih objašnjavala da nisam antihrvatski element koji dovodi u pitanje hrvatsku povijest Dubrovnika. Kada je 2000. godine SDP došao na vlast ja nisam mijenjala stavove, nisam se prodala za Judine škude, nego sam dostojanstveno izdržala tri godine suspenzije i onda izašla na tržište. To su moje vrline. Ja tu ne nalazim manu.

Što je bio motiv za napade s desnih portala?

– Ni jedna bolest nije zdrava. Pa tako ni zavist. To su pokušaji podmetanja. Ako umanjiš mene, automatski umanjuješ i predsjednicu. Ako ja ne vrijedim, onda ne vrijedi puno ni ona koja me izabrala. Igra je savršeno jasna.

Je li još uvijek prisutan osjećaj gorčine nakon odlaska iz novinarstva?

– Ta se gorčina isključivo odnosi na moju zadnju godinu rada u novinarstvu i to nakon šest godina provedenih u nekim drugim zemljama, na drugoj profesionalnoj televiziji. Novinarstvo će ostati u mom srcu kao jedna od najvećih ljubavi. Ali ono s čime sam se suočila nakon povratka u Hrvatsku je bio stres i ne bih si to više priuštila.

Znači li prihvaćanje dužnosničke funkcije u Uredu predsjednice definitivno zbogom novinarstvu, ili su vrata i dalje odškrinuta?

– Ne bih voljela da netko za pet godina pročita kako sam izričito rekla da se neću vratiti u novinarstvo. Ali bih voljela ostati pri ovom stavu da nakon 24 godine novinarstva pošto sam zaklopila knjigu i ušla u politiku, više nema povratka.

Kakvo je danas novinarstvo u Hrvatskoj?

– Možda je bolje pitanje u kakvoj je situaciji današnje novinarstvo. Ovo su iznimno teška vremena kada su PR-ovci i financijski moćnici pobijedili novinare i vijest. Ako ne pronađemo način kako osnažiti novinarstvo, doći će još teži dani. To u konačnici neće biti šteta samo za novinare, nego za društvo u cjelini. Novinari su kontrolori vlasti, i tko će to činiti ako oni nestanu? Naravno, govorim o odgovornom novinarstvu, a ne onima koji nisu u stanju provjeriti informaciju, pa čak ni nazvati drugu stranu.

Uz sve smo se našli na meti sudova koji dosuđuju velike odštete za vrlo suspektne slučajeve povrede časti i ugleda.

– Pobornik sam toga da se novinarstvo mora osnažiti i da mora biti odgovorno. Novinari su nekada bili gospoda, a danas se sve svelo na fore i fazone. Ne možete nekoga iz vlastite komocije nazivati šovinistom, ultradesničarem, pripadnikom ovog ili onog tabora kao što su meni napravili. To netko čita, narušava se nečiji ugled. Novinarstvo mora biti odgovorno da bi bilo jako.

Je li gotov proces povodom vaše tužbe protiv Novosti zbog teksta u kojem se vaš dolazak na RTL komentirao kao profesionalno samoubojstvo?

– Još traje pa ne bih o tome.

Kako će se odnos s Miloradom Pupovcem reflektirati na aktualnu dužnost? Vi ste savjetnica predsjednice države, a on, uz to što je predsjednik SNV-a, je saborski zastupnik i član vladajuće većine.

Milorad Pupovac i ja nemamo nikakav odnos. Ako se kroz posao sretnemo, to više neće biti odnos političara i novinarke nego može biti postupanje na tragu zajedničkog društvenog interesa.

Nedavno ste u funkciji savjetnice predsjednice šetali Zagrebom s Milanom Bandićem s kojim također imate vrlo neugodno iskustvo jer vas je vrijeđao nakon emisije u kojoj ste ga suočili s teškim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju zagrebački vrtići.

– On se davno, još kada sam bila na televiziji, ispričao zbog toga. Šira javnost je upoznata s našim turbulentnim odnosima u kojima je dolazilo i do žestokih sukoba, ali to je tako i nije moglo biti drugačije. Ja sam inzistirala na odgovorima, a on na svojoj poziciji.

A što se tiče šetnje Zagrebom, on je bio u funkciji domaćina i ni na koji način se nije mogla osjetiti nekakva nelagoda.

Mediji su primijetili kako u Zagrebu, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, nitko nije zaustavljao predsjednicu, niti tražio da se fotografira s njom. Što vam to govori?

– Ništa, jer neke medije ne zanima što se stvarno dogodilo. Oni dobiju nalog i imaju točno razrađen plan kako će priča na kraju izgledati. Šetnja za koju me pitate bila je Tkalčićevom ulicom u jutarnjim satima, u vrijeme kada ljudi rade. Predsjednica je odlučila obići svih 20 županija, i normalno je da na isti način tretira Grad Zagreb koji ima poseban status. Ne možete ga zanemariti i to ne bi bilo u redu. Istina, neobično je jer je to grad u kojem predsjednica živi i djeluje. Bilo je izazovno napraviti program u tako velikom gradu u kojem ima puno uspješnih kompanija i pojedinaca. Kome posvetiti posebnu pozornost, koga izostaviti? Otišlo se na dvije lokacije, a treća je, s obzirom na rastući turizam, bila šetnja Tkalčićevom. Ništa neobično. Umjesto u uredu, s informacijama smo upoznati u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica.

Činjenica je da mediji prenose ono što političari serviraju. A na meniju je svašta, ponajviše populizma.

– Mogu govoriti samo o Uredu predsjednice. Rad Ureda je transparentan, a ja navijam da se još više otvorimo prema javnosti. To su uostalom i molbe koje su mi iznijeli novinari, a moja je dužnost bila da ih prenesem predsjednici.

Ne poseže li i predsjednica Grabar-Kitarović za populizmom?

– A što bi to kod nje bio populizam?

Praćenje nogometnih utakmica, farbanje zidova, udomljavanje psa…

– Ne slažem se! I drago mi je što ste otvorili ovu temu jer ona pokazuje jal, pretjeranu kritičnost i neobjektivnost dijela hrvatskog društva. Dobro je pratiti i strane medije i vidjeti kako su oni pisali o nazočnosti predsjednice na sportskim borilištima i usporediti s tim kako su to pratili neki naši mediji. Kada čovjek ne bi bio u stanju pratiti strane medije, doista bi stekao negativan dojam. Ono što strani mediji ističu kao nešto pozitivno, nekome kod nas smeta pa to naziva populizmom.

Ipak, više znamo o predsjedničinoj dijeti nego o tome kako je i zašto promijenila stav o Marakeškom sporazumu.

– U Marakeš nije otišla jer smatra da je pitanje imigracija pitanje unutarnjih poslova. Rezerve koje ima prema sporazumu odnose se na ‘mehanizme kontrole provedbe’ nečega što bi trebalo biti dobrovoljno. Dakle, stav je poznat, a problem je možda i novinara kojima je važnija tema dijeta, nego što misli o uistinu ključnim temama: demografskoj politici, na osnovu čega je pisala prijedlog programa za otoke, za brdsko-planinska područja, o njenom doprinosu rješavanja pitanja blokiranih, što je sve radila u Slavonskom Brodu da se riješi problem zagađenja… Budimo realni, novinarima je interesantnije sve drugo, sami se bave trivijalnim pitanjima i onda isti ti mediji nešto zamjeraju. Odakle im pravo?

Ne nudi li predsjednica sama trivijalni sadržaj? Kad je otišla u Slavonski Brod, problem zagađenja je začinila informacijom da je udomila psa.

– To je opet drska medijska interpretacija. Predsjednica ni na koji način nije komunicirala taj potez, svjesna mogućih osuda za populizam, nego su mediji koji su pratili njen posjet to nametnuli kao priču. Dakle, idemo do toga da će političar, ako će htjeti preživjeti, morati imati vlastiti medij. Kika? Taj pas nije bio namješten! Dogodio se. I danas živi ovdje u Uredu. Kada Barack Obama kupi psa, aplaudira mu cijeli svijet, a u ovom slučaju je to populizam.

U izbornoj smo godini i spominje se puno kandidata za predsjednika, a ankete šanse za drugi krug daju Zoranu Milanoviću. Poznajete ga, a pamtimo vaš žestoki intervju s njim na RTL-u. Može li on, po vama, ugroziti drugi mandat Kolindi Grabar-Kitarović?

– Predsjednica se još nije izjasnila o kandidaturi. A Zoran Milanović, kao i svatko drugi tko se odluči, može biti ozbiljan kandidat ako se potrudi i ako ga isprati malo sreće, zašto ne? A što se intervjua tiče, ja sam dvije godine prije drugih kolega otvorila pitanje njegovih suradnika. Među ostalima, pitala sam ga i za Milanku Opačić koja je danas tema i ostalim kolegama tako i samom SDP-u. Tada mi se to strašno zamjeralo.

Je li Milanović to zamjerio?

– Nikako! Što bi zamjerio? Nakon tog intervjua najnormalnije smo sjeli, popili piće i ugodno razgovarali. Milanović nema problem s tim da novinari rade svoj posao i propituju. Mislim da više imaju problema oni koji se iz petnih žila trude njemu pomoći, a pitanje je koliko njemu ta pomoć uopće treba.

Od kada ste na Pantovčaku, predsjednica je angažirana po pitanju korištenja ulja kanabisa za liječenje. Ima li tu još aktivnosti osim pomilovanja Huanita Luksetića i podrške onima kojima je kanabis lijek?

– Predsjednica je detaljno upoznata s tim slučajem od prvog dana i pozorno ga prati. Jasno je da se ne može priča zatvoriti s jednim pomilovanjem. Pun mi je stol pisama ljudi koji mole pomoć. Ne govorimo samo o oboljelima od multiple skleroze kojih je oko 6500, nego o ljudima s teškim epilepsijama, oboljelima od karcinoma kojih ima na desetke tisuća. Svi oni su probali, ili koketiraju s idejom da koriste pripravak koji bi im ublažio simptome. Hrvatska je 2015. godine bila prva zemlja koja je odobrila prodaju pripravaka na bazi kanabisa u svojim ljekarnama. Međutim, od tada se dogodilo puno stvari koje nisu išle na ruku ljudima. Ako je neki lijek legalan, ne znači da je dostupan. Od ožujka ga nema u ljekarnama i ljudi ga moraju tražiti na crno. A kad ga ima, jako je skup.

Postoji nekoliko načina da se to riješi. Pritom ne govorim o legaliziranju marihuane u rekreativne svrhe, nego o korištenju pripravaka na bazi kanabisa isključivo u medicinske svrhe. Treba odlučiti što učiniti da se ljudima olakšaju muke. Ovo je tema na kojoj se ne smiju skupljati politički bodovi, niti se itko treba bojati da će ih izgubiti neovisno o tome koliko je dio javnosti konzervativan.

Kako to riješiti?

– Jedan od mogućih i najbržih načina je da se možda razmisli da umjesto jednog bude više dobavljača, pa će onda tržište samo po sebi regulirati cijenu koja je sada previsoka. Nadalje, liječnici trebaju koristiti svoje pravo da propisuju recepte ako postoji opravdani medicinski razlog za to, bez obzira koje specijalizacije bili.

Treba li dopustiti uzgoj marihuane u medicinske svrhe?

– Podijeljena su mišljenja. Europski parlament ovih dana poziva na financiranje novih istraživanja o kanabisu. Tome treba pristupiti pametno kako bi se postigao valjani cilj, bez da se ode u sivu zonu.

Nismo li u sivoj zoni. Ljudi smiju koristiti ulje kanabisa, ali je skupo i ne smiju ga proizvoditi?

– U tome se mogu složiti. Ovo je problem koji se mora riješiti.

Treba li marihuanu tretirati jednako kao i druge teške droge?

– Čitala sam neki dan o tome koliko se tona marihuane potroši samo u Zagrebu, a ona je zabranjena. To su ogromne količine, a onda se netko poigrao i izračunao da bi proračun bio bogatiji za nekoliko milijuna kada bi se ubirao porez na marihuanu kao na cigarete. No to je ozbiljno političko pitanje o kojem treba provesti temeljitu raspravu.

U kojoj je fazi postupak pomilovanja Huanita Luksetića?

– Ministar pravosuđa će se očitovati ovih dana. Pitanje je dana kada će se to riješiti.

Je li došlo još zahtjeva za pomilovanje?

– Koliko ja znam nije. Ali je došlo puno pisama i molbi za pomoć. Ljudi su očajni.

Zaduženi ste za savjetovanje o odnosima s Vladom i Saborom. Što radite na tom polju?

– Kako koja tema nalaže. Trenutačno radim na otvorenim vratima s temom doniranja organa gdje Hrvatska ima odlične rezultate, a tu surađujem s Ministarstvom zdravstva. U slučaju Huanita komuniciram s Ministarstvom pravosuđa, a s Ministarstvom financija razgovaram o blokiranima.

Priprema se novi Ovršni zakon. Ima li i predsjednica primjedbe na nacrt?

– Predsjednica se očitovala na novi prijedlog Ovršnog zakona i dala svoje mišljenje. U kontaktu je s blokiranim građanima i u odnosu na to da se izbjegne šteta ili problemi riješe na primjereniji način, dala je četiri konkretna prijedloga i dvije sugestije na razmatranje kao rezultat konkretnih razgovora s ljudima koji su uistinu očajni.

Uvijek ste javno iznosili svoje političke stavove. Ima li onih u kojima se ne slažete s predsjednicom?

– Za sada ne.

A oko Thompsona?

– Ne znam kakav je njen odnos prema njemu.

Predsjednici je omiljen pjevač, a vi ste svojevremeno prema njemu bili kritični radi koketiranja s ustaštvom?

Thompsona sam dovela u studio i pitala ga zašto već jednom ne završi s time. Rekla sam da vjerujem kako ne veliča ustaštvo, ali i kazala da mora pod to podvući crtu i jasno se izjasniti. Uostalom, to su trivijalne teme. Meni je njegova ‘Lijepa li si’ jedna od omiljenih pjesama.

Ne bih se složila. Isticanje ustaških i fašističkih simbola je veliki problem u Hrvatskoj.

– Ne mislim da je on proustaški orijentiran. On pjeva o ljubavi prema domovini. Može ga se u političkom smislu nazvati konzervativcem, ali mislim da je svima jasno da je bilo kakvo koketiranje s tekovinama totalitarnih režima, pod kojima se naravno podrazumijeva i ustaški režim – nedopustivo.

Puno ste kao novinarka putovali Bliskim istokom. Kakav je vaš stav prema Marakeškom sporazumu?

– Kada bih vam pričala što sam sve vidjela u tom svijetu gdje su stotine tisuća ljudi poslani na put bez povratka, kako su ti nesretnici postali valuta za potkusurivanje ne samo svojih zemalja, nego i drugih, mogli bismo dane provesti u razgovoru. Naš pogled je iskrivljen i priča za nas počinje 2015. kada su izbjeglice došle na naše granice. Ja sam ih pratila od 2011. godine i vidjela da žele blizu svoje zemlje dočekati mogućnost povratka. No, to je dio priče. Više ne možemo govoriti samo o izbjeglicama nego govorimo o migrantima.

A Marakeški sporazum? Migracije su dio ljudske povijesti i jedan od većih izazova sadašnjosti.

– Migracije su tema koja nas tek čeka. Mi smo se zatvorili u svoje okvire i ne znamo koliko je milijuna ljudi migriralo samo radi klimatskih promjena. Držimo se samo toga je li predsjednica podržala Marakeški sporazum ili nije, i što kaže Vlada. Birokrati se uvijek potrude nešto staviti na papir, no to ne mora uvijek odgovarati stvarnom stanju na terenu i odgovarati spremnosti da se ljudima doista pomogne.

Predsjednica bi čvrsto zatvorila granice i poslala vojsku da spriječi ulaz ilegalnih migranata.

– Ono što predsjednica zastupa je čvrsta kontrola ilegalnih prelazaka granice. Dakle, ako netko traži azil, čemu pokušaji ilegalnih ulazaka? Mišljenja sam da kada uđu u našu zemlju, oni su naša briga i treba prije dati njima nego nama da se što prije uklope u društvo. Ali mi moramo štititi svoje granice u ime sadašnjih i budućih generacija. Ne trebamo ih otvoriti i plaćati grijehe imperijalističkih politika.

Vaša je imovinska kartica izazvala dosta interesa. Vidi se da vam nije loše, a pola plaće dajete dvjema obiteljima. Je li to populizam.

– Danas je sve populizam. Nikad nije dobro. Ako nekome pomogneš – populist si. Ako ne pomogneš – ohol si. Objava imovinske kartice je bila jedna od žešćih čitulja u Hrvatskoj, pravi poziv na linč. Ne mogu to razumjeti. Suprug i ja smo s ponosom naveli do zadnje lipe sve što imamo.

U redu je da se imovina dužnosnika prijavi kako bi nadležna institucija mogla pratiti jeste li poziciju iskoristili za vlastito bogaćenje, ali smatram da nije u redu da to bude javno servirano. Čemu to služi? Da mi, kome god padne na pamet, pokuca na vrata?

Kako ste izabrali obitelji?

– Nisam mogla vjerovati da ću se morati ispričavati zbog toga što dajem dio plaće. Poznato je da ja nemam djecu, ali to nije razlog da ne pomognem djeci koja su rođena u neimaštini, od prvog se dana suočavaju s grubošću života i nemaju isti start kao ostali. Što je ljepše nego im pomoći. Kako sam ih izabrala? Htjela sam znati gdje novac ide i da s njime dvije obitelji lakše dišu. Obje obitelji imaju dječicu.

Ostavit ćete dojam da novinari super zarađuju.

– Ja sam uvijek jako dobro zarađivala i možda zato nisam nikada dobro kotirala u hrvatskim novinarskim krugovima. Prva sam imala transfer od 100.000 DEM kada sam prešla s HTV-a na Novu TV i još uz to dobru plaću. Super sam zarađivala i na Al Jazeeri. Dakle, uvijek sam jako dobro živjela od novinarstva.

Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari