Pratite nas

Intervju

BUJANEC: Duljinu slova na zastavama mjere oni kojima nedostaju centimetri!

Objavljeno

na

Ne smeta njima slovo „U“, njima smeta slovo „H“! Milanović se pravi pametan i tobože se bavi „europskim fiskalnim semestrom“, a bočno pušta skojevce poput Glavaševića da nas vraćaju u ’41.

Televizijski politički show Bujica ulazi u 8. sezonu, a urednik i voditelj Velimir Bujanec dogodine će snimiti tisućitu emisiju! Bez obzira na to smatraju li ga neki kontroverznim ili radikalnim, dosljednim ili domoljubnim, činjenica je da u profesionalnom smislu ima značajne brojke, veliku gledanost i vrlo je popularan. Na početku nove sezone dao je ekskluzivni intervju Hrvatskom tjedniku – jer njegova Bujica, u produkciji Osječke televizije, u suradnji s još 10 televizija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori, s emitiranjem počinje u srijedu 17. kolovoza.

Sezona Bujice počinje nešto ranije nego prijašnjih godina. Zašto baš usred ljeta, odnosno zašto ranije nego inače?

Iako će se prva emisija emitirati u srijedu 17. kolovoza, startom nove sezone smatramo 15. kolovoza – jer smo na Veliku Gospu svoj termin ustupili za televizijsku premijeru dokumentarca o Miri Barešiću. Film „Život za Hrvatsku“ napravili su Obrad Kosovac i Bože Vukušić, a HTV ga nije htio prikazati. Rado smo ustupili naš termin i vjerujem da gledatelji Bujice zbog toga neće biti razočarani. Osim toga, već u prvoj emisiji bavit ćemo se iznimnim životnim djelom hrvatskog heroja Mire Barešića pa se prikazivanjem filma o njemu na deset televizija koje emitiraju Bujicu, izvrsno uklapa u cijelu priču.

A zašto ste krenuli ranije? Je li dovoljno trajao odmor, kako ste ga proveli, jeste li obnovili entuzijazam za novu sezonu?

Ranije smo krenuli zbog izbora. Naprosto, moramo i na ovim izborima dati svoj doprinos u bitci protiv povratka neokomunista na vlast. Milanović i njegovi drže većinu medija, falsificiraju ankete i vode prljavu kampanju… On sada pokušava glumiti „dobrog“ dečka, a njegovi paževi bočno odrađuju prljave stvari. U nekim drugim okolnostima, on bi se i osobno bavio prljavštinama, ali sada su njegovi PR savjetnici procijenili da mu to može naštetiti. Zato je neophodna Bujica – da razotkrijemo njihove prave namjere, njihove afere – da hrvatskom narodu ponovo otvorimo oči i podsjetimo ga kakva je to banda vladala prije ove nesretne koalicije HDZ-a i Mosta.

Vidim, prekinuli ste odmor?!

Bilo mi je lijepo na Jadranu, ali kada sam vidio što su učinili Thompsonu u Kninu i kako su htjeli kompromitirati proslavu Dana pobjede – pa svi oni događaji od Srba do Busija i pokušaji relativizacije presude stoljeća u Muenchenu – jednostavno, morali smo krenuti s Bujicom ranije! Tako su tražili naši gledatelji. Istina, moja djevojka nije baš bila oduševljena kada sam nakon dva tjedna odmora rekao da se vraćam u Zagreb jer moram raditi, ali sam joj zato obećao da ćemo sve nadoknaditi nakon što Milanović još jednom izgubi izbore!

Postoje li oscilacije u gledanosti i popularnosti Bujice ili je broj gledatelja sve veći?

Gledanost je otišla u nebo. Meni je to sve skupa čudno – jer još nitko na lokalnim televizijama nije uspio postići ovako nešto. Prema službenim podacima, svaku epizodu Bujice na 10 televizija u Hrvatskoj, BiH i u iseljeništvu gleda između 200 i 300 tisuća gledatelja! U prošloj sezoni znalo se dogoditi da imam i po milijun gledatelja u jednome tjednu. Na YouTubeu je Bujica apsolutno najgledaniji hrvatski politički show, a na Facebooku imam 50.000 fanova, s čime se ne može pohvaliti niti jedan novinar u Hrvatskoj.

Kako ste uopće uspjeli doći do takvih brojki?!

Red, rad i disciplina. Nisam ja kriv ljevičarima što vole spavati do podne. Onda se probude, pročiste krmelje i nešto napišu! A na kraju mjeseca stigne lova od Ministarstva kulture, nekih zaklada i fondova. Ili im plati netko preko HNS-a i SDP-a, javnih poduzeća itd… Mogu mi predbacivati svašta, ali pobjedio sam ih zahvaljujući vrijednom radu mojih suradnika i mene osobno, ali i različitim oblicima cenzure kojoj je izložena većina medija u Hrvatskoj, čime je Bujici otvoren prostor.

Pa dobro, ima li među novinarima itko koga biste mogli pohvaliti?

Kako ne! Lani sam u utrci za Večernjakovu ružu otvoreno podržao Andriju Jarka, kojeg cijenim kao novinara i kao profesionalca, kao čovjeka i domoljuba. Sjajan je i Mislav Togonal. Svima nam silno nedostaje Hloverka, volim pročitati Tihomira Dujmovića, ali i Denisa Kuljiša. Veliku novinarsku hrabrost posjeduje Gordan Malić iako me stalno provocira da sam desničar, a ja sam u Hercegovini na jednom spomeniku vidio mnogo prezimena Malić. Svi su bili ustaše.

NAPADI MI DONOSE GLEDANOST!

Čini se da ste na zubu svim medijima koji se ne slažu s Vama? Ne mogu Vas ignorirati jer ste jako gledani pa se obračunavaju, gotovo svakoga tjedna, s emisijom, Vama i Vašim gostima. Kako doživljavate takve napade?

Hvala im na reklami! Svaki njihov napad meni donosi nove gledatelje. Moji fanovi me vole, a neprijatelji mrze. A svi gledaju Bujicu! Najvažnije je da gledatelje ne ostavljam ravnodušnima. Ako nema emocija, ljudi nemaju razloga gledati emisiju. Ispočetka su me ignorirali i tada sam se morao više truditi. Sada, kada me učestalo napadaju i dalje se jednako trudim pa su rezultati još veći. Zbog svega ću morati još pojačati Bujica tim, a razmišljam i o novim projektima na internetu.

Vaši sukobi s nekim lijevim novinarima znaju biti brutalni?

Ljevičarski mediji su dominantni u Hrvatskoj pa jugoslaveni nisu navikli da ih netko udari jednako brutalno kao što oni udaraju Hrvate. I onda se pojavila jedna mala emisija po imenu Bujica i pokazala im kako je to kada nekome uzvratiš udarac. A što je još gore za njih, na našoj su strani argumenti i većina naroda. Zbog toga baš guštam raditi emisiju, a još mi je draže kada me zbog nje napadaju – jer to znači da sam ih pogodio tamo gdje ih najviše boli!

U prošloj sezoni dobili ste i nekoliko sudskih tužbi?

Prava sitnica! Nakon sezone u kojoj sam snimio čak 120 emisija uživo, ostalo mi je ukupno pet sudskih tužbi. To je izvrstan prosjek i pokazuje da je emisija argumentirana i profesionalna. Od ukupno pet tužbi imamo dva slučaja gdje ih ljudi već žele povući jer vide da će izgubiti, a u bitku do kraja idemo s Goranom Radmanom, Matijom Babićem i Ostojom Rankovićem. Kada vas tuže takvi likovi, onda je to najbolja referenca za ono što radite, to je veliki kompliment i dokaz gledateljima da smo na pravom putu.

Vjerujete li da ćete dobiti na sudu bivšega ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, kojega nazivate Ostoja Ranković?

Apsolutno! Proces koji je protiv mene i Osječke televizije Ostoja Ranković pokrenuo na sudu, mogao bi se pretvoriti u proces protiv njega osobno, zbog tragične smrti vukovarskog mućenika Darka Pajičića, kojeg je zatukao Ostojin milicajac Saša Sabadoš. Sudac je na užas Ostoje Rankovića i njegova odvjetnika, dopustio saslušanje svih mojih svjedoka i prihvatio materijalne dokaze, video-snimke, fotografije i dokumente koji će dokazati da je Darko Pajičić umro zbog pretjerane uporabe policijske sile, a ne „zbog rakije“ kako bezobrazno kaže Ostoja. Izgleda da je svima osim Ostoji jasno što se događalo u Vukovaru. Zapravo, jasno je to i Rankoviću, al’ se pravi blesav za potrebe suda i političke javnosti koja mu, očito, nije povjerovala!

ČAK I MILANOVIĆ OSTOJIĆA ZOVE „OSTOJA RANKOVIĆ“

Je li točno da je bio spreman povući tužbu protiv Vas, ako mu se ispričate?

Točno je. Prvo je zvao generala Antu Prkačina i tražio preko njega da se nađemo. Čak je htio doći i u Bujicu, no ja sam to odbio. Onda je preko jedne novinarke Z1 televizije tražio mogućnost nagodbe. I opet sam odbio. Nakon predzadnjeg ročišta u Osijeku, kada se nisam pojavio na sudu, dao je izjavu medijima da će povući tužbu, ako se ispričam… Opet sam odbio! Na kraju, na hodniku ispred sudnice prišao mi je njegov odvjetnik i još jednom pokušao užicati nagodbu. Opet sam im rekao da ne dolazi u obzir. Kada me je u sudnici naposlijetku, sudac pitao bi li se ispričao, rekao sam da bih o tome mogao razmisliti tek ako se Ostoja Ranković ispriča Vukovarcima za smrt Darka Pajičića, Hrvatima za svastiku na Poljudu i svim hrvatskim braniteljima za progon tijekom njegova mandata. Nakon svega, Ostoja je pokušao lagati da od mene nije tražio ispriku! Baš je smiješan. Zamislite, javno je o tome govorio, a sada kada je vidio da je vrag odnio šalu i da je opasno pogriješio što me je tužio jer bi se sudski postupak mogao okrenuti protiv njega – sada traži izlaz iz zamke u koju se sam uvukao.

Jel’ mu stvarno smeta nadimak koji ste mu dali?

Još i kako! U sudnici je šapnuo odvjetniku da zamoli suca da ga ne zovem Ostoja Ranković! Na to mi je gospodin sudac rekao da je ovo njegova sudnica, a ne moja emisija. Tako da ću ga u sudnici od sada morati zvati Ranko Ostojić, a u emisiji i dalje Ostoja Ranković. No, kako neće doći na vlast, s vremenom će biti sve manje zanimljiv pa ćemo nadimke davati nekim novim likovima…

A kako ste mu dali nadimak?

Montirao sam jedan prilog o njemu s kolegom Marinkom iz Gunje. Marinko je bio malo mamuran pa ga je zabunom umjesto Ranko Ostojić, potpisao s Ostoja Ranković. Kada sam to vidio, shvatio sam da u političkom smislu, s obzirom na lik i djelo poznatijeg Rankovića, Ostojiću takav nadimak u potpunosti odgovara. Rekao sam Marinku da ga od sada potpisujemo s Ostoja Ranković. Kasnije su taj nadimak prihvatili baš svi. Čak ga i Milanović iza leđa zove – Ostoja Ranković!

A što je bilo s Radmanom?

Tužio me čak nekoliko puta. Zapravo, zloupotrebljavao je poziciju ravnatelja HRT-a pa se koristio resursima televizije i htio je iscrpiti malu Osječku TV i mene osobno, brojnim tužbama te nas time prisiliti na autocenzuru. No, nije uspio. Zamislite, jedna od tužbi bila je zbog izjave Andrije Hebranga koji je u Bujici rekao da Dnevnik HTV-a služi za „pranje mozga“ građanima. Pa to je čisti verbalni delikt! I onda sutkinja Zec u Sesvetama presudi u korist HRT-a, protiv Osječke televizije, a sutkinja Marijan za istu stvar u Novom Zagrebu presudi protiv HRT-a, a u korist Televizije Jadran koja je emitirala istu Bujicu. Ne ulazim u to kakve je motive imala sutkinja Zec, ali sam na sudu i u drugim slučajevima imao prilike vidjeti nevjerojatnu međusobnu solidarnost ljevičara i jugoslavena.

U kojim slučajevima?

Pa recimo, kada me je tužio Matija Babić s Yudexa.

Mislite Indexa?

Ja ih zovem Yudex, isto kao što N1 zovem Novi Yutel!

UROLOŠKO VJEŠTAČENJE ZA BABIĆA!

Što je bilo s Babićem?

Djeluje mi ko’ da mu je potreban egzorcizam. To – i još nekoliko centimetara između nogu! Glasić bi mu bio muškiji, a frustracije manje. U biti, nazvao sam ga pedofilom i izgubio 14.000 kuna. Ali to još nije pravomoćno. Zanimljivo je da mu je sutkinja bila u potpunosti sklona, zabranila je sve moje svjedoke, onemogućila me u obrani. Babić je namjerno u Savsku poslao snimatelje koji su provocirali i ismijavali 100-postotne ratne vojne invalide. Šprdali su se s njihovim ozljedama i kolicima! Pa to je degutantno! Nisam to mogao mirno gledati pa sam mu u afektu rekao što ga ide. U kameru. Poslije smo pronašli i jedan stari blog koji je izbrisao, pod naslovom „Ja sam pedofil na Madagaskaru“. On kaže da je to bila satira i ja mu čak vjerujem, ali to ne znači da u naslovu bloga nije tvrdio da je pedofil. Na kraju krajeva, ako ću i morati platiti 14.000 kuna imao sam pravi gušt iživljavati se nad tim kompleksašem na sudu. Nadam se da će u žalbenom postupku ipak biti dopušteno i vještačenje urologa pa da vidimo što je pravi uzrok Babićevih frustracija.

Malo je poznato da ste imali i susret s Radmanom na sudu?

U osječkoj sudnici vidio sam i njega. Puno je pokvareniji od Ostoje Rankovića. Tužio je televiziju zato što smo konstatirali da se tijekom svoga mandata naročito iživljavao nad ženama. Na kraju je i to ispalo točno. Sud je na posao vratio Karolinu Vidović – Krišto, Silviju Žužul, a vjerujem da će u konačnici vratiti i Hloverku. Zamislite, Silviji Žužul Radman je dao otkaz kada je bila u bolnici, a s njezinog službenog mobitela netko je jugoslavenskom povjesničaru Hrvoju Klasiću pustio „Bojnu Čavoglave“. U otkazu je naveo da Silvija „širi nacionalizam“ i da je „Bojna Čavoglave“ ustaška pjesma! I to nije otkaz iz 1971. to je otkaz u 21. stoljeću! Čak se i gospođa sutkinja zgrozila nad time kada sam svjedočio, a Radman me pitao znam li kako je završio postupak protiv Žužul na sudu. U prvom stupnju ona je izgubila, no u međuvremenu je pravomoćnom presudom Županijskog suda ipak vraćena na posao! Radman će zbog toga sigurno izgubiti postupak protiv Osječke TV.

Često se u javnosti čuje pitanje čija je Bujica? Koje političke snage, odnosno koja politička stranka stoji iza nje? Na prvi pogled moglo bi se reći da iza Bujice stoji HDZ, ali koliko se može shvatiti Vi ne podupirete cijeli HDZ. Je li to točno?

Bujica se emitira u produkciji Osječke TV u suradnji s još 10 partnerskih televizija u Hrvatskoj, BiH i iseljeništvu. Riječ je o privatnoj produkciji, a što se kontrole tiče, mogu samo reći da je Bujica u potpunosti pod kontrolom njezinih vjernih gledatelja!

Ipak, stječe se dojam da ste bliski HDZ-u ili nekoj njegovoj frakciji?

Već sam jednom rekao da je potpuno legitimno svrstati se jer to tako rade na demokratskom zapadu. Neki TV voditelji u SAD-u su za Trumpa, drugi za Hillary. A kod nas glume „profesionalizam“ da bi prikrili da su na lijevoj i jugoslavenskoj strani. Tako su ih odgojili na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Tako ih je odgojila Mirjana Rakić. Ja jednostavno nisam dio te ruske škole i zato mislim da je sasvim u redu svrstati se i reći: da, ja sam svjetonazorski gledano – pravaš. A podržavam političare poput dr. Zlatka Hasanbegovića. To je moja opcija i za njega ću i glasovati! Ovim putem pozivam sve novinare i na televiziji i u drugim medijima – neka budu pošteni prema svojim gledateljima, slušateljima i čitateljima – neka kažu za koga će glasovati – pa da znamo zašto pišu, to što pišu. Evo, ja sam to učinio – da čujemo sada i ostale…

A ne biste glasovali, recimo, za Olega Butkovića iz HDZ-a?

Ni govora!

Zašto?

Zato jer je previše dobar s Vanjom Špiljkom, a dobro znamo kakvo je obrazloženje presude u Muenchenu.

Sada će Vas kolege opet prozvati i reći da ste pristrani!

Oni mene mogu prozvati, a ja sam njih pozvao da se izjasne. Pazite koji su to profesionalci: kada je Milorad Pupovac na Dan pobjede bio u Busijama kod Zemuna, na velikosrpskom mitingu s Vučićem, Nikolićem i Dodikom niti jedan novinar nije ga smio pitati što je tamo radio, zašto je uopće bio tamo i kako komentira ratnohuškačke poruke srbijanskog vrha i vrha Srpske pravoslavne crkve. Novinarski bijednici pitali su ga kako komentira kninsku proslavu Oluje, pozdrav Za dom – spremni i šetnju Kninom pripadnika 9. bojne HOS-a. A zašto ga nisu pitali što misli o Vučićevoj izjavi da je „jedni križ koji Hrvati priznaju – kukasti križ“ i kako komentira njegove izjave o „rezanju srpskih ušiju i vađenju očiju“. Kako komentira činjenicu da patrijarh Irinej poziva na ponovnu okupaciju „Krajine“, a Dalmaciju i Slavoniju ne smatra hrvatskim krajevima. Sve je to Pupovac, kao tobože „hrvatski“ političar mirno slušao u društvu Vučića i Nikolića, uz bok Dodiku, a bijedni novinarčići pitali su ga samo za proslavu Oluje! Nije ni čudo da uglavnom pripadaju udruzi koju vodi Aleksandar Saša Leković.

Što mislite o HND-u?

Ne razbijam si glavu s njima. To nije ni hrvatsko, ni novinarsko društvo. Oni su aktivisti ljevice i potencijalni plaćenici Zorana Milanovića i Vesne Pusić. Ne bih isključio niti mogućnost da neki njihovi članovi rade za srbijanske i bosanske službe. Ja sam član HNIP-a.

Ali i tamo se događaju neki potresi?

Sto ljudi, sto ćudi. Ne sudjelujem ni u kakvim igrama, običan sam član, platio sam članarinu i mislim da je dobro da postoji takva udruga.

MOJ FAVORIT JE HASANBEGOVIĆ!

Dugo ste prijatelj s ministrom Hasanbegovićem?

25 godina.

Kako gledate na napade koje on proživljava?

On se s time jako dobro nosi. A najbolji odgovor dobit ćemo na izborima. Vidjet ćete koliko će glasova osvojiti. Pa neka ga onda i dalje napadaju. Zamislite licemjerja: s čovjekom se u Dragama, na otvorenju spomenika našem heroju Miri Barešiću, slika više stotina ljudi, a on je u polumraku, u 9 sati na večer valjda trebao vidjeti da je na jednoj od zastava, riječ „Frankfurt“ ispisana tako da je slovo „U“ veće nekoliko centimetara! Ma, koje su to gluposti?! Znate što ja mislim? Te centimetre na slovu „U“ mjerili su oni kojima nedostaju centimetri! Milanović se kao pravi „fin“ pa ga zanima porezna politika i europski fiskalni semastar, a onda pušta Bojana Glavaševića da okolo provjerava koliko je koje slovo dugo i ima li uši! Pa što ne pita Freda Matića kako je u Vukovaru pjevao „Od Vinkovci do Pakraca nema više pravoslavca“?! Naprosto, napadaju gospodina Hasanbegovića zato jer se boje njegova usjpjeha i zato jer desnica napokon ima finog, pristojnog i obrazovanog čovjeka  s kojim se može poistovjetiti i koji je zagrabio duboko u HDZ pa ima i relevantan politički utjecaj.

Kako gledate na njegov angažman u HDZ-u?

Mislim da HDZ može pobjediti SDP i lijevu koaliciju jedino kao pokret. A pokret treba imati i demokršćansku i pravašku i centrističku liberalno – građansku frakciju. Ja podržavam pravašku frakciju, a samim time i najpopularnijeg HDZ-ovca dr. Zlatka Hasanbegovića.

Ipak, Davor Ivo Stier smatra da HDZ treba biti demokršćanska stranka?

Stier je pametan čovjek, snažnih hrvatskih korijena, no njegovo inzistiranje da bi HDZ trebao biti isključivo demokršćanska stranka može tu stožernu hrvatsku stranku odvesti na postotak niži od 20 posto. Demokršćanske stranke su u Italiji zbog sličnih stvari gotovo propale, a HDZ je utemeljen na tradiciji Radića, ali i Starčevića. Dodajte tome i Tuđmana – i imate stranku koja pobjeđuje. To je razumio Karamarko, a sada kada smo vidjeli liste – možemo reći da to razumije i Plenković. Što će biti poslije, ne znam. Ja sam samo novinar. Osobno, volio bih da su pravaši izvan HDZ-a jači pa da HDZ s njima može postizborno koalirati, no pregovori o pravaškom jedinstvu su opet propali.

Kakvi pregovori?

U Ružićima pokraj Drniša na Dan pobjede, čestiti Marko Skejo, ratni zapovjednik 9. bojne HOS-a, u najboljoj namjeri je okupio čelnike svih pravaških stranaka i zatražio njihov jedinstven nastup na izborima. Došao sam tamo nakon što su se već svi posvađali. Stara priča. I naš prijatelj Marko Perković Thompson navijao je za pravaško jedinstvo, no na žalost, ono se opet nije dogodilo. Zato možemo podržati isključivo kvalitetne pojedince iz raznih stranaka i izvan njih, a nikako ne cijele stranke. A najkvalitetniji je dr. Hasanabegović.

Nakon TV debate Plenkovića i Milanovića, novinar Ciglenečki je u Novom listu napao predsjednika HDZ-a i rekao da je „podesnio“. Kako to komentirate?

Činjenica je da je Plenković u debati osudio Trg maršala Tita, lijepo je govorio o Miri Barešiću i u više navarata je spustio Milanoviću za Lex Perković. To su ideološke točke koje su nama važne i važno je da u tom segmentu nije razočarao. Osim toga, bio je pristojan, kulturan i elokventan, držim da je Milanović veliki gubitnik TV sučeljavanja. Kada Plenkovića napada Ciglenečki, kada Babić na Yudexu lažira ankete u kojima je tobože Milanović „pobjedio“, onda znamo da je HDZ na doborom putu prema pobjedi. Još kada bi u Hrvatski sabor ušao poneki pravaš – to bi baš bilo lijepo. Ipak najvažnije je da Hasanbegović dobije navjeći broj preferencijalnih glasova – to je onda naša najveća pobjeda i time ćemo začepiti usta svima!

PREDSJEDNICI DOBRO STOJI UNIFORMA!

A kakvi su danas Vaši odnosi s predsjednicom Kolindom Grabar – Kitarović? Žestoko ste je podržavali u bitci protiv Josipovića?

Ona je jedna sjajna žena i dobra predsjednica. Održala je sjajan govor na Dan pobjede i prije toga uputila još bolje pismo Miloradu Pupovcu. Odlično joj stoji uniforma i meni se to jako sviđa, a oni kojima nije draga – to je njihov problem. Kolinda Grabar – Kitarović je najpopularnija hrvatska političarka, a dr. Zlatko Hasanbegović je najpopularniji hrvatski političar.

Ipak, ne slažete se s predsjednicom oko pozdrava Za dom – spremni?

S njom se slažem oko svega od 1990. na ovamo. Temelj suvremene Hrvatske je – kao što kaže povjesničar Hasanbegović – Domovinski rat. Hrvatska je stvorena u Domovinskom ratu, zahvaljujući ponajprije hrvatskim braniteljima, najviše dragovoljcima. Dio Domovinskog rata je i taj pozdrav, pozdrav HOS-a. I tu nema kompromisa. To je posve legalno i legitimno. Čak i Puhovski kaže da je HOS najčasnija postrojba Domovinskog rata. Oni kojima smeta pozdrav Za dom – spremni, smeta i hrvatska kuna. Oni su bili i protiv hrvatske samostalnosti. Smeta im i povijesni hrvatski grb s prvim bijelim poljem. U konačnici, njima smeta slovo „H“, a ne slovo „U“.

Je li moguće da će kažnjavati one koji pozdravljaju sa Za dom spremni?!

Mogu probati. Pa će vidjeti do kuda će nas to dovesti. U Kninu je policija čak pokušala s pozornice skinuti Thompsona da bi mu uručila prekršajni nalog zbog pjesme „Bojna Čavoglave“! Ma koja je to glupa provokacija, zamislite da su prekinuli koncert?! Kako bi reagiralo 50.000 ljudi? Tko to radi i s kojim motivima?! Čim nešto želite zabraniti – to naročito kod mladih, postaje još popularnije. Meni je drago da je taj pozdrav sve popularniji jer znam kome smeta. Naše političare su doveli u neugodnu situaciju da moraju odgovarati na takva pitanja i onda imaju problema vani zbog velikosrpske propagande. Sve je to jedna dobro organizirana antihrvatska kamapanja i projugoslavenska histerija.

Imamo li šanse izboriti se za taj pozdrav kao nešto legalno?

On jest legalan, priznat je u Domovinskom ratu. Taj pozdrav nikada nije zabranjen. Da smo u Americi, mogli bi se pozivati na prvi amandman američkog ustava, ali kako nismo, moramo neznalicama objašnjavati potpuno jasne stvari.

Znači protiv ste bilo kakvih kazni?

Ako bi išta u Hrvatskoj trebalo zakonom kažnjavati, onda je to isticanje obilježja totalitarnog komunističkog režima i velikospstva. U Srbu, Brezovici, Jasenovcu, Jadovnom i Kumrovcu šeću spodobe s obilježjima pod kojima su počinjeni zločini u Vukovaru i Škabrnji. Zašto nitko ne postavlja pitanja njihova kažnjavanja?!

Kako to da niste otišli na HTV, a dobri ste s Kovačićem, navodno ste čak i zajedno ljetovali?

Nismo zajedno ljetovali. Slučajno smo bili u istome hotelu, a bio je tamo i Aleksandar Stanković – pa ne mislite valjda da bi i s njime zajedno ljetovao?!

I što ste onda, popili svi zajedno kavu?

Stankovića ne poznajem, a sa Sinišom imam korektan odnos. Fino smo se pozdravili, kratko popričali i to je sve.

NE ZANIMA GA HTV

Pisalo se ranije da ćete prijeći na Prisavlje?

Ja sam Siniši odavno dao do znanja da imam posve druge ambicije i da me HTV ne zanima. Zadovoljan sam svojim sadašnjim statusom i još ću ga ojačati – novinarski i poslovno. Pa nisam lud da idem na HTV da me tamo cenzuriraju i da moji gledatelji kažu da sam se prodao!

Ali Vaš kolega Romano Bolković ide na HTV? Navodno ćemo uz Stankovića gledati i njega…

Drago mi je zbog Romana, to je njemu jako važno. Izgleda da su se oficirska djeca specijalizirala za talk show na HTV-u!

Ne čini li Vam se pretjeranim u emisiju pozivati po nekoliko puta tijekom jedne sezone iste osobe, primjerice Ivu Banca, Tomislava Josića, Tihomira Dujmovića, Zdravka Tomca…

Već sam jednom objasnio da Bujica nije show koji se radi isključivo kako bi promovirali pojedine goste. Emisiju radimo radi konkretnih tema, a goste zovemo da bi govorili o aktualnim stvarima. To je drukčiji format od klasičnog talk showa. Često otvaramao afere koje drugi nemaju i dovodimo goste koji su to spremni i sposobni komentirati. Kada se u Vukovaru nešto dogodi, normalno je da zovem Josića ili Culeja jer se nitko drugi ne usudi govoriti. Zato i mislim da su se Stanković i Bolković potrošili jer su emisiju koncentrirali na gosta i njegovu biografiju, a ne na događaje. Meni su važniji događaji pa goste mogu ponavljati, ako su relevantni.  Najvažnije je da su gledatelji zadovoljni temama koje otvaram u Bujici.

Hoće li doći do promjene koncepta emisije u sljedećoj sezoni i što najavljujete?

Za sada nema potrebe mijenjati koncept emisije. Gledanost raste zahvaljujući našem pristupu, prilozima i otvorenosti. Po gledanosti se vidi da su Hrvati zadovoljni Bujicom, a nešto što je dobro ne treba mijenjati.

Imate li u pripremi ekskluzivnih materijala za novu sezonu? Što ćemo gledati prvih mjesec dana, u vrijeme predizborne kampanje?

Imam velika iznenađenja i materijale koji će znatno otežati Milanovićevoj „Narodnoj fronti“ mogućnost povratka na vlast. S velikim zadovoljstvom ću ih objaviti pa nek’ narod vidi s kime imamo posla.

Prvi ste objavili i da je Milanović bio na policiji?

Imali smo podatke o aferi Madison i objavili ih čim smo provjerili istinitost informacija. Tri dana kasnije Jurarnji list je na pet stranica potvrdio priču koju smo probili. To je i inače stil Bujice – objavljujemo informacije o kojima drugi šute jer su potkupljeni ili politički uvezani.

„ANTIFA“ NE POSTOJI – TO JE SDP! SVI SU ONI PI…CE!

Je li Vam se tko javio na raspisanu nagradu od 20 tisuća kuna za one koji su oskvrnavili spomenik Miru Barešiću u Pakoštanima? Biste li zaista dali 20 tisuća nekome tko otkrije počinitelja i tko bi to platio?

Javio se čovjek sa šibenskog područja i dao nam je relevantne i zanimljive informacije. Indicije sam proslijedio policiji i zaštitio identitet mojeg izvora, na njegovu osobnu zamolbu. Razmjenili smo brojeve nakon komunikacije na društvenoj mreži Facebook. Gospodin čak nije tražio novac nego je počinitelja prijavio iz patriotskih pobuda, no bez obzira na to – pokaže li se da je bio u pravu i bude li policija procesuirala zločinca – nagrada će biti isplaćena. Inače, nagradu su ponudili naši ljudi iz Kanade, s kojima sam redovito u kontaktu.

Možete li danas reći tko su počinitelji i tko Vam je dojavio?

Počinitelj je iz šibenskih Bilica. Znamo mu i ime i adresu. Na Facebooku je prijatelj s cijelim nizom dužnosnika SDP-a i suradnika Zorana Milanovića – Peđom Grbinom, Danicom Spasović, Frankom Vidovićem… To što su učinili od spomenika našem heroju Miri Barešiću nije samo sramota – to je pravi bezobrazluk i najobičniji zločin. Ime i prezime dostavili smo policiji. Ako policija ništa ne učini u jednom pristojnom razdoblju, mi ćemo kao novinari objaviti ime zločinca javno – u Bujici. Nek’ narod zna.

A što je to „Antifa – Šibenik!

Ma, to su bezveznjaci. Pojedinci stave na fejs zvučna imena tobožnjih „organizacija“, a one uopće ne postoje. Postoji tek nekoliko desetaka marginalnih kompleksaša koji dižu virtualni „ustanak“ na društvenim mrežama. A u stvarnosti su kukavice zaključane u svojim stanovima koji gade ljude po internetu. Pičkice. Takav je i onaj kopleksaš s Yudexa.

Zalili su i spomenik Jean-Michel Nicolieru u Vukovaru?

Na žalost – da. Crvenom bojom označili su mjesto na bisti, na kojem su mu pucali u glavu! Nema nikakve razlike između onih s Ovčare i ovih što sada to rade po spomenicima. Bilo da je riječ o četnicima ili „antifašistima“. Kokarde i petokrake za nas su ista stvar.

Trpi li Vaša matična kuća pritiske zbog Vaše emisije?

Kada je Milanović bio na vlasti, vlasnika Osječke televizije je maltretirala porezna i bili su bezobrazni, izmišljali i pakirali stvari. Vijeće za elektroničke medije neprestano je na televiziju slalo kontrole, a najviše nas je maltretirao Goran Radman sudskim tužbama. Htio nas je iscrpiti financijski i vremenski, no nije uspio. Porezna također nije utvrdila baš nikakve nepravilnosti u poslovanju, a Vijeće za elektroničke medije imalo se prilike uvjeriti da imamo iznimno kvalitetan program i poštujemo sve profesionalne standarde. Pritisci su prestali s promjenom vlasti, što je samo još jedan dokaz da sam bio u pravu kada sam govorio da smo meta zbog politike i zato što smo bili oporba Milanoviću i naročito, Ostoji Rankoviću.

Smatrate li sebe zaista radikalnim u političkom smislu, štoviše “nacistom” kakvim Vas često etiketiraju po lijevim medijima?

Radikalan sam u promoviranju istine. Radikalan sam u beskompromisnom otvaranju zabranjenih tema. Politički gledano, smatram se pravašem. A “antifašisti” moraju izmišljati “fašiste” da bi opravdali svoje djelovanje, da bi opravdali stotine tisuća i milijune kuna koje su godinama za svoju rabotu povlačili iz državnog proračuna. Nije problem što u Hrvatskoj postoje lijevi mediji, problem je što gotovo da i ne postoje desni. Problem je što lijevi mediji nisu hrvatski nego su jugoslavenski i kada se pojavi nešto poput Bujice, gdje im se uzvraća na njihov način, onda im se priviđaju “ustaške zmije” i “nacisti”.

U tim obračunima izvlačili su i Vaše fotografije iz mladosti…

Od njih sam se već jednom ogradio i ne moram to stalno činiti. I princ Harry se napio i slikao na nekom maskenbalu s neprimjerenim obilježjima pa su mu oprostili. Zašto bih ja bio izuzetak?! Možda je problem u tome što nisam prešao na jugoslavensku stranu, kao recimo Drago Pilsel. U Argentini je na sinagoge bacao cigle i to je odjednom zaboravljeno, zato jer sada napada Stepinca i Hrvatsku. Ja ni na koga nisam bacio kamen, nisam napravio nikome nikakvo zlo, od neprimjerenih fotografija sam se ogradio, ali Hrvatsku izdati neću nikada!

HRVATSKI TJEDNIK / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Steve Bannon: Kad misle da je cijena rada u Hrvatskoj previsoka, globalisti dovedu migrante

Objavljeno

na

Objavio

Steve Bannon jedna je od najkontroverznijih figura današnjice. Dovoljno je pogledati kako ga portretira Saturday Night Live, američki TV show koji od društvenih događaja i vijesti radi komične skečeve: Bannon je kod njih prikazan kao personifikacija Smrti, kao kostur s crnom haljom i kapuljačom.

Bannon je čovjek koji je preuzeo vođenje predizborne kampanje Donalda Trumpa 88 dana prije izbora i doveo Trumpa do pobjede. Bannon je čovjek koji je 210 dana služio u Bijeloj kući kao glavni strateg, i čije su ideje aktivne u Bijeloj kući i nakon odlaska.

Bannon je također bivši suosnivač i direktor Breitbart Newsa, medijske platforme američke nacionalističke desnice. I čovjek koji je bio potpredsjednik Cambridge Analytice u vrijeme kad je ta tvrtka pobrala podatke milijuna korisnika Facebooka i, s pomoću psihometrijskih trikova, pretvorila ih u crno političko oružje u Trumpovoj kampanji.

Bannon je, na koncu, čovjek koji mi otvara vrata svojeg hotelskog apartmana u Bruxellesu u nedjelju predvečer i odvaja vrijeme za ekskluzivni intervju za Večernji list.

Bannon je u Bruxellesu jer pokušava svoj politički aktivizam upregnuti u kola europskih populista i nacionalista kako bi im pomogao da na izborima za Europski parlament u svibnju 2019. promijene tijek povijesti, onako kako se to već dogodilo u Americi.

Razgovaramo dan nakon prosvjeda žutih prsluka (Gilets jaunes), u Parizu i dan uoči usvajanja globalnog kompakta o zakonitim migracijama u Marrakechu.

Slažete se da su migracije globalni problem?

Nije globalni problem, to je globalna tragedija. Imamo ekonomski i politički kolaps, posebno u podsaharskoj Africi i Srednjoj Americi, i to je zbog globalističkog neoliberalizma, koji te zemlje izrabljuje. Kao i zbog Kine, koja ih izrabljuje kroz svoj model predatorskog kapitalizma. I sporazum iz Marrakecha je, u svojoj srži, imperijalistički. Zato se mora poništiti.

Ako su migracije globalna tragedija, kako ih bolje rješavati nego kroz globalnu organizaciju, a to je UN?

To nije pitanje, to nije sporno. Sporno je želite li outsorceati migrantsku politiku organizaciji koja ne polaže račune nikome. Vlada ove zemlje u kojoj razgovaramo (Belgije, op. a.) upravo je pala. Zbog čega? Jer su građani vidjeli da se potpisuje nešto čiji detalji nisu poznati 24 sata prije usvajanja, a radilo se na tome šest godina. Elita je skrila detalje i obveze i količinu tereta koji će pasti na radnike. Najbolji način za rješavanje situacije jest ojačati nacionalne države koje djeluju unisono. Marakeš će biti vrlo važan zbog prijevare – a UN je prijevara – svih tih globalnih sporazuma, čiju moć i učinak na njihove živote ljudi ne razumiju.

Ali to je okvir za suradnju.

To vas obvezuje na hrpu stvari. Pogledajte sve detalje. To se zove meki zakon. To je prijesna laž iza koje se elite pokušavaju skriti. Ako nemate nikakvih obveza, zašto su energetski porezi otišli gore 25 posto za radne ljude u Francuskoj, zbog klimatskih promjena od kojih Kinezi imaju koristi? Pitajte ljude u Francuskoj. U tome je laž globalista. Globalisti uvijek lažu i krivo navode. Zašto Macron nije rasporedio teret na stranku iz Davosa, nego na radne ljude u Francuskoj? Ali, pogodite što, oni su se pobunili.

U govoru na političkom skupu u Bruxellesu rekli ste da Pariz gori, ali nije baš gorio toliko koliko prije tjedan dana, ne?

Recite to dućanima (koji su se osiguravali od razbijanja i pljačke, op. a.). Oko 1300 ljudi je uhićeno, ok? Vatre su gorjele cijelu noć. Pariz gori. Macron može činiti stvari nakon utorka, ali njegov izvorni predsjednički mandat je gotov. Vladavina Jupitera je okončana, i okončana je na ulicama Pariza. Ne podržavam nasilne demonstracije, ali mogu vidjeti frustraciju ljudi koji imaju osjećaj da ih se ne sluša. Zato mislim da je jako važno što se događa u Parizu. Mislim da je to dramatična prekretnica.

Kažete da globalističke elite lažu cijelo vrijeme, ali ljudi diljem svijeta vide vašeg predsjednika Trumpa kao dokazanog lažljivca, koji laže neprestano, o stvarima malim i velikim, kao što je to i James Comey rekao. Kako uopće možete neke od njegovih poruka na Twitteru uspoređivati s onim što globalisti pokušavaju s Marakešom?

Vaši čitatelji u Hrvatskoj moraju shvatiti kakve su magnitude laži globalista.

Ono što bi trebali učiniti jest odvojiti nekoliko minuta i pročitati taj kompakt, svojim očima, i razmisliti o onome na što taj kompakt poziva.

A to je dramatična promjena u njihovim državama, njihovim životima i životima njihove djece i unuka. I razmisliti o tome kako je to bilo skriveno od njih, skriveno u režiji najpametnijih ljudi na svijetu, elita koje tvrde da to ništa zapravo ne znači, da je to samo okvir i slično.

Pročitajte i razmislite, pa prosudite tko su veći lažljivci. Je li to Trump s marginalnim stvarima o kojima tvita kako bi trolao ljude ili su to elite koje doslovno žele… Gledajte, vi koji u Hrvatskoj čitate ovaj razgovor: oni smatraju da su vaši životi smeće, ne smatraju da vaši životi išta znače.

Kako globalisti na to gledaju, nisu samo nacionalne države te koje treba prevladati, a oni na države poput Hrvatske gledaju kao na administrativne jedinice, nego trebaju prevladati građane, vaše čitatelje, jer samo smetaju na putu.

Kad oni osjete da trebaju veće profite, sve što žele učiniti jest dovesti još migranata i niskokvalificiranih radnika kako bi imali veći broj ljudi koje mogu odabrati.

Kad oni osjete da ljudi u Hrvatskoj nisu previše pametni ili da su plaće previsoke, sve što žele jest ovakvim sporazumima o migracijama dovesti diplomirane studente, inženjere i slične iz zemalja Trećeg svijeta kako bi radili jednu stvar.

Nije to humanost, to je samo ovo: da konkuriraju vašim mladim ljudima u tehnološkim poslovima. Da su humanisti, imali bi rješenje koje nacionalne države imaju, a to je pomaganje tim državama u tim dijelovima svijeta da se razviju, da zadrže najbolje i najbistrije stanovnike, i da učine svoje zemlje ponovno velikima. Laži globalne elite su takve veličine i magnitude, i proizvele su toliko puno štete.

Ljudi u Hrvatskoj moraju znati zašto su Gilets jaunes u Francuskoj tako ljutiti, zašto su Trumpovi pristaše u SAD-u tako ljutiti. Evo zašto: jer su pametni i racionalni i vide kako se odnosi prema njihovim životima, i prekipjelo im je i dosta im je toga.

Dopustite da se vratimo na jedno važno pitanje, koje sam vam i jučer postavio na konferenciji za novinare kad sam vas pitao bavite li se vi zapravo huškanjem na rat. Čak i vaš istomišljenik, mađarski premijer Viktor Orban, u jednom svom govoru kaže da mu je jasno što radi Kina, a to je da pokušava sustići Ameriku, i to na račun srednjeg sloja u SAD-u i Europi…

I u tom pogledu, on je sjedinjen s nama u najvećem pitanju našeg vremena. No, nastavite.

…i vidi da Trumpova Amerika pokušava spriječiti Kinu u tome tako što će promijeniti međunarodna pravila igre. To je nešto što i vi također otvoreno zagovarate, promjena globalnog poretka.

Da.

Ne znam tko je tu koga inspirirao, ali Trump i vi tu zagovarate isto.

(uz smiješak, op. a.) Bila je to ideja predsjednika Trumpa.

Ok, i sad ključan detalj: Orban kaže da još uvijek nije sigurno hoćete li u tome uspjeti bez oružanog sukoba. To je vrlo ozbiljno.

Vrlo ozbiljno, razmotrimo to. Ja sam u svom radijskom showu 2014. predvidio da ćemo se u roku od pet godina naći u oružanom sukobu u Južnom kineskom moru. Kinezi su u ekonomskom ratu protiv Zapada, a Zapad uključuje i SAD i Zapadnu Europu, dakle industrijalizirane demokracije.

Kinezi su u tome od kraja 1990-ih, otkako smo ih pustili da uđu u Svjetsku trgovinsku organizaciju. I to se događa na golemu štetu radničkog i srednjeg sloja ljudi u Zapadnoj Europi i SAD-u jer su te zemlje deindustrijalizirane, a radna su mjesta preselili u Kinu. Ne vjerujte meni na riječ, nego provjerite.

Pročitajte knjigu koju su dvojica kineskih pukovnika napisala krajem 1990-ih, zove se “Unrestricted Warfare”. To je jedna od pet najvažnijih knjiga napisanih u 20. stoljeću i najveća knjiga o strategiji koju je itko napisao nakon Carla von Clausewitza. Ona vrlo detaljno opisuje rat protiv Zapada, njihovu strategiju.

Kaže da postoje tri vrste rata: informacijski rat, ekonomski rat i kinetički rat. I zaključuje da bi zasigurno izgubili ako bi ikad morali voditi kinetički rat protiv Zapada, no da mogu pobijediti u informacijskom ratu i u ekonomskom ratu.

Srž onoga što predsjednik Trump pokušava učiniti jest stupiti u borbu i konfrontirati se s Kinom u ekonomskom ratu koji vode protiv nas, kako bismo izbjegli kinetički rat. Jedna od stvari koje predsjednik Trump pokušava reći je da su ekonomija i vojska nevjerojatno povezani u nacionalnoj sigurnosti. I zbog toga u Europi želi vidjeti da europske države plaćaju dva posto za obranu, i istovremeno se želi u dogovoru s EU pobrinuti da postoji ekonomski stimulans za SAD da bude u punom savezu. Jer, on ne vidi Europu kao protektorat.

Zapamtite, sada su globalisti zapravo imperijalisti, sve što rade je imperijalistički. Populisti i suverenistički, nacionalistički pokret je potpuna suprotnost, mi ne želimo biti imperijalistička sila.

Želimo biti u partnerstvu sa stvarnim saveznicima. Ne želimo da Zapadna Europa bude protektorat. Želimo da bude stvarni saveznik.

Ali, predsjednik Trump redovito kritizira, da ne kažem blati, saveznike.

Koga?

Rekao je, primjerice, da je Njemačka zatočenik Rusije.

To je retorika, ali pogledajmo činjenice. Predsjednik Trump je rekao Njemačkoj da se ne dovodi u situaciju da je u energetici ovisna o Rusiji.

Drugo, Njemačka je, čini mi se, među najgorima u nedosezanju cilja od dva posto (ulaganja u obranu, op. a.). Pa vojni zrakoplov koji je vozio kancelarku na G20 (u Buenos Aires, op. a.) nije mogao doletjeti ni do Barcelone. A to je zato što se u njemačke zračne snage ne ulaže dovoljno. SAD ima ekonomiju od oko 18 bilijuna (engl. trillion) dolara. Naš obrambeni proračun je ugrubo bilijun dolara svake godine.

Također imamo strukturni deficit od bilijun dolara. To nije u direktnoj korelaciji, ali dovoljno je blizu da zaključimo da je naša obveza da budemo svjetski policajac to stvorila. Cijeli je obrambeni proračun Njemačke 35 milijarde dolara.

Da, ali postoji povijesni razlog zbog kojeg Njemačka nije pumpala svoj vojni proračun nakon II. svjetskog rata.

SAD to potpuno razumije. Mi smo im pomogli napisati novi Ustav i sa SSSR-om i Engleskom instalirali njihovu vladu. No, to je bilo tada, a ovo je sada. Ne govorimo o tome da se Njemačka ponovno naoruža kao u vrijeme nacista i postane dominantna sila, samo kažemo da mora dosegnuti cilj s kojim su se složili (u NATO-u, op. a.).

Usput, Nijemci su bez američkih sigurnosnih jamstava apsolutno izloženi Rusiji. I očito je da američka sigurnosna jamstva postoje jer smo saveznici u NATO-u. Ali sve što kažemo jest da ne želimo Njemačku kao protektorat, želimo je kao saveznicu.

Trump katkad kao da uživa u javnom kritiziranju demokratskih europskih saveznika, a nikad ga ne čujemo da kritizira autokratske predsjednike Rusije ili Sjeverne Koreje.

Trebate razlikovati signal od šuma. Signal je ono što je bitno, šum je dimna zavjesa, svakodnevni Donald Trump koji naziva pornoglumicu Stormy Daniels nadimkom “horseface” ili tvita nešto o Merkel. Kad govorite o Rusiji, vratimo se na najvažnije stvari, a to su sankcije i Trumpov govor u Varšavi u srpnju 2017. godine. Vaši bi čitatelji u Hrvatskoj trebali pročitati taj govor.

Hrvatska predsjednica bila je suorganizatorica tog summita u Varšavi.

Točno, hrvatska je predsjednica bila ondje. I Višegradska skupina. I reći ću još ovo ljudima u Hrvatskoj: vjerujem da su dva geopolitički najvažnija dijela svijeta zemlje Višegradske skupine sve dolje do Hrvatske, i jugoistočna Azija oko Južnog kineskog mora. Za mene su to dva najvibrantnija, najrobusnija područja na kojima će se demokracija razvijati i sloboda graditi oko robusnih ekonomija.

Vratite se i pročitajte Trumpov govor iz Varšave, vrlo je važno da građani Hrvatske pročitaju to i shvate što je predsjednik Trump rekao. A to je da je njegov najvažniji zadatak kolektivna obrana judeokršćanskog zapada, zapadne civilizacije. Nijedan američki predsjednik nikad nije toliko hrabro govorio o tome, posebno ne Obama ili Bush.

Jeste li vi napisali taj govor?

Nisam, tad sam već napustio Bijelu kuću, ali moja je ruka bila prisutna u izgradnji tog govora. U tom govoru u Varšavi Trump se praktički usprotivio Rusiji i rekao da smo mi u SAD-u spremni sklopiti ugovore sa svima u srednjoj i istočnoj Europi kako biste imali jeftinu, neiscrpnu energetsku opskrbu. I da smo mi tu kao partneri i saveznici da se pobrinemo da zapadna civilizacija bude obranjena.

To je provokativnije nego išta što je ijedan američki predsjednik rekao, provokativnije od Ronalda Regana i njegova govora s rečenicom “srušite ovaj zid”. Naravno, mainstream mediji su pustili da to prođe neopaženo.

Amerika je danas podjeljenije i bjesnije društvo nego što je bila desetljećima. Kako mislite da će povijest ocijeniti vašu ulogu u tome?

Upravo smo imali “midterm” izbore za Kongres, na kojima je glasalo 113 milijuna ljudi. Demokracija u SAD-u nikad nije bila robusnija. Gledajte, prolazili smo kroz cikluse u povijesti u kojima smo imali razilaženja oko smjera naše zemlje ili smjera u kojem ide svijet. Pod predsjednikom Reaganom bilo je puno više prijepora. Ljudi danas jesu ljutiti, s time da je više bijesa na ljevici jer su ljuti na spoznaju da je Trump dio njihovih života, ali taj bijes je pozitivna stvar, rezultirao je time da su ljudi išli od vrata do vrata i osvojili Predstavnički dom. Naravno, ne sviđa mi se rezultat, ali mislim da su izbori u studenom odličan primjer snage američke demokracije.

Prije tih izbora rekli ste da će, ako demokrati osvoje Predstavnički dom, uslijediti procedura opoziva predsjednika Trumpa. Hoće li?

Mislim da nema sumnje da će demokrati pretvoriti Muellerovo izvješće u oružje i započeti proceduru. Predsjednik Trump neće biti istjeran iz ureda, jer Senat neće podržati Predstavnički dom u opozivu, ali u samoj proceduri demokrati će otvarati nove neovisne istrage. Vjerujem da će 2019. biti najgadnija godina u američkoj politici od 1858., da će biti apsolutno brutalna, da će se dogoditi rat dviju utvrda, rat između Bijele kuće i demokratskih istraga i procedure opoziva na Capitol Hillu. Bit će vrlo dramatično i bit će to teška godina.

Kako će se predsjednik Trump ponašati?

Predsjednik Trump je borac. I odlično zadaje protuudarce. Ne bi bio predsjednik SAD-a da nije takav. Ljudi u Hrvatskoj trebali bi uzeti stolac i zgrabiti kokice jer ovo će biti teška borba. Trump neće otići bez borbe. Ključno je pitanje je li Republikanska stranka spremna čuvati leđa Trumpu. Sjetite se, Nixon nije ozbiljno upao u probleme zbog Watergatea dok nije izgubio podršku Republikanske stranke.

I, za kraj, o Hrvatskoj. Vjerujem da vam je poznato da je Hrvatska najvažniji američki partner u regiji, još od 1990-ih, kad je bila dio rješenja, a ne dio problema, u ratu.

To je točno, Hrvatska je jedna od najvećih saveznica SAD-a, i općenito diljem svijeta, i najvažnija saveznica tijekom 1990-ih. Ono što se dogodilo jest to da su ljudi skrenuli pogled s lopte. Mislim da su države Višegradske skupine pa sve do Hrvatske jedan od geopolitički najvažnijih prostora u svijetu. Zapamtite, u konceptu “America First” ne radi se o američkoj izolaciji, nego o američkoj uključenosti u rad sa saveznicima na pitanjima naše vitalne nacionalne sigurnosti. Planiram posjetiti Hrvatsku i regiju, upoznati ljude, upoznati se pobliže sa situacijom kod vas.

U našem dijelu Europe znamo da rast nacionalizma ne vodi baš uvijek prema dobrome. Mi se sjećamo da je i Slobodan Milošević u početku svoju agresiju nazivao antibirokratskom revolucijom.

Da, ali to zahtijeva da ljudi budu involvirani. Danas imamo snagu koja dolazi od interneta, moć ljudi da se odmaknu od mainstream medija. Ja vjerujem u zdrav razum i pristojnost radnih ljudi. I mislim da moraju imati punu informaciju, da se njihov status građana mora poštovati i da kroz nacionalne države na najbolji način mogu ispunjavati obveze svog statusa građana. Da, ja vjerujem u patriotske pokrete, vjerujem u populizam u kojemu se čuje glas malih ljudi. Ja sam nacionalist, vjerujem u nacionalizam i vjerujem da će nacionalizam biti vrlo pozitivan. Ljudi moraju biti uključeni u to i moraju nadzirati i moderirati to, posebno određene ultranacionaliste koji imaju nešto agresivnije sklonosti. Ali jedan od razloga zbog kojeg imaju takve sklonosti jest to što ih je poklopila i odbacila globalistička elita. Ne možete opravdati neke stvari koje su se dogodile u prošlosti, ali one ne znače da se to mora ponoviti danas.

Večernji list

 

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Davor Marijan: Za rat Hrvata i Muslimana kriv je Alija Izetbegović

Objavljeno

na

Objavio

Specijalist za ratove 1990-ih objavio je 12. knjigu: “Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.”, prvu knjigu s tom tematikom koja je zasnovana na autentičnoj povijesnoj građi

Davor Marijan, znanstvenik iz Hrvatskog instituta za povijest, specijalist za ratove 1990-ih u Hrvatskoj i BiH, upravo je izdao 12. knjigu: „Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.“, prvu knjigu s tom tematikom koja je zasnovana na autentičnoj povijesnoj građi. A da bi je iznjedrio, Marijan je istražio golem broj dokumenata. „Nisam ih brojio, no pročitao sam ih mnogo. Samo na web-stranici Slobodana Praljka bilo ih je više od 100 tisuća, a i Haaški sud objavio je više od 60 tisuća dokumenata koji se odnose na rat u BiH“, kaže taj vrsni istraživač povijesne građe koji već 20 godina istražuje rat u BiH, a rat Hrvata i Muslimana (od 1994. Bošnjaka) smatra najkompleksnijim dijelom cijelog Domovinskog rata, pa i svih ratnih zbivanja koja se na Zapadu nazivaju i ratovima za jugoslavensko nasljeđe, piše Žarko Ivković/VečernjiList

U BiH jedni protiv drugih ratovala su sva tri naroda koja tvore tu državu. Srbi smatraju da je to bio građanski rat, Bošnjaci kažu da je riječ o agresiji, Hrvati govore o obrambenom, tj. Domovinskom ratu. Što je istina?

I ja smatram da je to bio ponajprije građanski rat jer je najvećim dijelom bio sukob triju naroda. Miješanja sa strane je bilo pa razumijem bošnjačku stranu kad optužuje Hrvatsku i Srbiju za agresiju, no što s dragovoljcima sa Sandžaka ili vjerskim ratnicima na muslimanskoj strani? Njihov angažman, pri čemu su se međusobno trpjeli šijiti i suniti, pokazuje iznimno visok stupanj organiziranosti, što je, osim u odnosu prema Izraelu, jedinstven slučaj u svijetu. Tokove novca iz muslimanskog svijeta da i ne spominjemo.

Što je uzrok rata u BiH?

On se ne može gledati izvan projekta svi Srbi u jednoj državi. Rat u BiH samo je nastavak rata u Hrvatskoj koji je privremeno okončan u siječnju 1992.

Zašto je svaki narod imao svoju vojsku?

Zato što se zajednička nije mogla stvoriti jer nije bilo ni minimuma suglasja o položaju i uređenju BiH. Navodno savezna JNA transformirala se u tri srpske vojske, premda ima „stručnjaka“ koji svako malo ustvrde da se ona nacionalno podijelila. Ne sjećam se da je ijedna postrojba JNA prešla na hrvatsku ili muslimansku stranu. U takvim okolnostima, nastanak triju oružanih sila bio je logičan. Kažem tri, premda ih je u nekim trenutcima bilo i više, primjerice HOS i Narodna obrana Fikreta Abdića u zapadnoj Bosni. Srbi su preuzeli JNA i dio Teritorijalne obrane, Hrvati su se organizirali gotovo od nule, a Muslimani su posljednji završili ustroj vojske jer je Izetbegović pokušavao dogovoriti nekakav aranžmana s JNA, pri čemu je potpuno ignorirao hrvatske interese. To je propalo jer Srbi nisu bili za takvu opciju.

Opišite nam ukratko ciljeve svake pojedine vojske, naroda.

Srpski ciljevi dani su u jednom fascinantnom dokumentu koji se zove “Odluka Narodne skupštine Republike srpskog naroda u BiH o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH” usvojenom 12. svibnja 1992. u Domu JNA u Banjoj Luci. To su bili: razgraničenje od druga dva naroda, tj. država, dio Sarajeva, koridor kroz Bosansku Posavinu, granice na rijekama Neretvi i Uni, eliminiranje Muslimana iz doline Drine i izlazak na more. Cilj Bošnjaka bio je sukladan stajalištu politike o građanskoj državi, a to je cijela BiH pod njihovim nadzorom. Kod Hrvata se nastojalo obraniti teritorij na kojem su bili većinski i uz to se sanjalo o obuhvaćanju većine hrvatskog naroda u jednoj državi kao što je to bilo u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.

Jesu li VRS i HVO bile agresorske vojske, a Armija BiH oslobodilačka?

Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.

Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.

Definiciju agresorstva nije lako utvrditi. Uzmimo slučaj Vareša, gradića s većinskim hrvatskim stanovništvom. Je li njega u studenom 1993. ABiH oslobodila ili zauzela? Čini mi se primjerenim da se svako mjesto razmatra od slučaja do slučaja. HVO i VRS bile su hrvatska i srpska vojska, a ABiH muslimanska (od 1994. bošnjačka), to je jedino neosporivo. Ne treba zaboraviti da su Hrvati i Srbi u golemoj većini bili za entitetsko organiziranje, što znači da su zastupali većinsku opciju na razini BiH i da je već zbog toga jako teško primjenjivati formule agresije i oslobodilaštva.

Što je uzrok hrvatsko-muslimanskog rata i tko ga je počeo, tko je krivac?

Uzrok su suprotstavljene politike. Hrvati su smatrali da trebaju dobiti dio teritorija za svoj entitet, a Bošnjaci su imali koncept centralizirane, unitarne, odnosno svoje nacionalne države koja je trebala nastati kao prividno „građanska“ država u kojoj bi nemuslimansko stanovništvo bilo majorizirano. Rat je bio neminovan. Počeo je kada je ABiH velikim dijelom preko teritorija Hrvatske i područja koje je nadzirao HVO nabavila dostatnu količinu oružja i streljiva i kada je agresivnije nastupila prema HVO-u u središnjoj Bosni, gdje je rat i počeo u siječnju 1993. U HVO-u su tek 14. travnja 1993., kad ih je ABiH napala u Konjicu, prihvatili da nije riječ o povremenim incidentima, već o otvorenom ratu. Do tada su iz Zagreba dolazili nalozi da se smire i pregovaraju s Muslimanima.

Može li se iz dokumenata vidjeti tko je vojno bio bolje osposobljen: HVO ili Armija BiH? Odnosno što je bilo presudno za vojne pobjede u tom ratu?

Rat u BiH bio je rat naoružanog naroda. U nizu stvari pokazalo se da je jugoslavenska obrambena koncepcija iznjedrila narodne vojske koje su patile od velikih problema. JNA je nesumnjivo bila jedna od lošijih vojski u novijoj povijesti Europe. ABiH kopirala je koncept JNA, imala je osjetno više kadrova iz nje i na koncu je preuzela njezin sustav organiziranja. HVO je najmanje dugovao JNA i najbliži je miliciji. Naravno da ne mislim na miliciju iz socijalističkog razdoblja. Uz to su im ciljevi bili sasvim drugačiji. HVO je izrazito obrambena organizacija, za razliku od ABiH, koja je 1993. imala više uspjeha u nacionalno miješanim područjima s izrazitom bošnjačkom većinom. U sukobima s jasno definiranom crtom i bez višestruke nadmoći, ABiH nije postizala uspjehe vrijedne spomena. To se najbolje vidi u slučajevima Lašvanske doline i doline Lepenice. O Žepču da ne govorimo. Uz to ne treba zaboraviti da je ABiH imala odriješene ruke za rat, za razliku od HVO-a, na koji su u nekoliko presudnih slučajeva nepovoljno utjecali politika i interes Republike Hrvatske.

Kakve su posljedice toga rata: jesu li Bošnjaci njime ostvarili svoje strateške ciljeve?

Nisu postigli ni izbliza koliko su željeli, a HVO se uz velike gubitke održao u središnjoj Bosni. General Rasim Delić u veljači 1994. sažeo je bit i učinak rata konstatacijom da je „HVO eliminisan sa područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znači, kompletna jedna pokrajina po Vens-Ovenovom planu sa centralom u Travniku”. Delićeva samohvala ogoljuje do srži svrhu rata koji je ABiH povela protiv HVO-a. Armija BiH ratovala je za teritorij, koji je najvećim dijelom i etnički očistila. Pobijedila je u etnički miješanim područjima, na kojima je prije izbijanja otvorenog sukoba demografska slika drastično promijenjena u korist Muslimana. Muslimani su ratovali za teritorij koji nisu bili u stanju uzeti Srbima zbog njihove tehničko-taktičke nadmoći. S HVO-om su bili izmiješani i iskoristili su pogodan trenutak da na račun te prednosti protjeraju Hrvate.

Mnogi danas smatraju da se taj rat trebao i mogao izbjeći, odnosno da je trebalo očuvati savezništvo Hrvata i Bošnjaka u ratu protiv Srba. Jesu li u pravu?

Takva mišljenja pokazuju loše poznavanje rata i prilika u BiH. Svako malo razni kavanski tumači prozivaju Hrvatsku što nije očuvala savezništvo, a njega uopće nije bilo do srpnja 1995. Postojala je suradnja na nekim područjima 1992. kad su Hrvati i Muslimani bili ugroženi od Srba. U toj suradnji daleko su bolje prošli Muslimani jer su im Hrvati dali vrijeme da se organiziraju i ustroje vojsku. Kad neki Bošnjaci danas govore o “čudu bosanskog otpora”, ignoriraju da je ono doslovno nastalo na krvi hrvatskih vojnika u proljeće 1992. Hrvati bez borbe nisu prepustili nijedno područje na kojem su bili većina ili ih je bilo u znatnijem broju. S druge strane, Srbi su u travnju i svibnju zauzeli najveći dio teritorija na kojem su Muslimani bili većina, često bez borbe. Hrvatima se Donji Vakuf, Doboj ili Bijeljina nisu mogli dogoditi.

Kakva je uloga Alije Izetbegovića u ratu u BiH, a posebice u hrvatsko-muslimanskom ratu?

Smatram da je on glavni krivac za rat Hrvata i Muslimana, a ima i veliku odgovornost za izbijanje otvorenog rata u BiH 1992. jer je odbacio Cutileirov plan. On je već u predizbornoj kampanji u rujnu 1990. elaborirao da alternative za „ideal građanske republike” nema. Ili „građanska republika” ili „građanski rat”. Izetbegović je prvi čelnik jedne od nacionalnih stranaka u BiH koji je prije rata prijetio ratom ako se ne prihvati koncept države koji je Muslimanima trebao jamčiti političku prevagu. Početkom 1991. u Skupštini SR BiH izjavio je da bi zbog suverene Bosne „žrtvovao mir”, ali da ne bi zbog mira u Bosni „žrtvovao suverenu Bosnu”. Nije sporno to što ga Bošnjaci slave, sporno je to što ga neki iz okruženja također smatraju čovjekom mira, suživota i tolerancije – svime onim što nije bio.

Želite reći da se nije borio za državu triju ravnopravnih naroda?

Izetbegović je bio islamist koji je u izbornu utrku ušao s pedigreom robijaša za islam i s Islamskom deklaracijom, koja se konstantno relativizira tvrdnjom da je napisana 20 godina prije, no objavljena je u izbornoj 1990. te su u pravu oni koji u njoj vide politički program. Kao osoba predmodernog shvaćanja, Izetbegović je zajednicu shvaćao po kriteriju islamske vjere i ponašao se kao da se ništa nije promijenilo nakon što je Austro-Ugarska 1878. okupirala Bosanski pašaluk. On nije prihvaćao da je BiH zemlja triju ravnopravnih naroda. Svrha koncepta građanske države za koji se zalagao bila je majorizacija manjina, a ne izgradnja države u zapadnjačkom smislu.

Izetbegović je potpisao brojne sporazume, no redovito ih nije poštovao. Zašto?

On je od početka djelovao po načelu da cilj opravdava sredstvo, što je uključivalo i laž. Uostalom, u jednom intervjuu 2000. priznao je da je za njega laž nužan taktički potez na putu do strategijskog cilja. Riječ je teško davao, ali ju je lako kršio.

Je li Franjo Tuđman možda podcijenio Izetbegovića kao pregovarača?

Mislim da jest. Tuđman je živio u miljeu u kojem nije bilo orijentalizma ili bizantizma. On nije dvojio da je Izetbegović islamist, no pokazat će se da je i njega iznenadila lakoća kojom je izbjegavao obveze i dogovore. Zbog međunarodnih obzira i interesa Republike Hrvatske uglavnom je prelazio preko Izetbegovićevih izvrdavanja.

Kakva je bila uloga Hrvatske i Franje Tuđmana u ratu Bošnjaka i Hrvata u BiH?

Kompleksna je ta uloga, a često se razmatra izvan konteksta. Godine 1991. BiH je s velikim dijelom te ritorija i nekoliko desetaka tisuća vojnika u JNA i Teritorijalnoj obrani sudjelovala u ratu protiv Hrvatske. Hrvatska je 1992. vraćala svoj okupirani teritorij preko dijela BiH. Posebice je bio važan operacijski ciklus iz Livanjskog polja 1994.–1995. koji je doveo do sloma države pobunjenih Srba u Hrvatskoj. U tom se procesu zbio i rat Hrvata i Muslimana. I tu su paradoksi: iz Hrvatske i preko njezina teritorija naoružavane su obje strane. Slučaj 17. krajiške brigade ABiH najupečatljivije ilustrira taj paradoks. Ona je nastala od dviju postrojba koje su naoružane i opremljene u Hrvatskoj, dio vojnika u toj brigadi bili su i pripadnici HV-a. To je bila možda i najbolja brigada ABiH i ključna u protjerivanju Hrvata iz Travnika u lipnju 1993. Hrvatska je sukladno tome bila involvirana, ali na način kojim prosječan Hrvat iz BiH teško može biti zadovoljan.

U knjizi pišete da se Tuđman u ljeto 1993. opredijelio za pomaganje HVO-u dragovoljačkim skupinama i minimalnim angažmanom vojnika umjesto da je intervenirao jačim snagama i pokušao u što kraćem vremenu spojiti doline Vrbasa i Lašve. Što bi se time dobilo?

Legitimno je postaviti tezu da je mirotvorna Tuđmanova politika u BiH sredinom, a posebice u jesen 1993. doživjela slom, što je izravno štetilo HVO-u i Hrvatima u BiH. Mislim da je bio dužan jačim snagama u kratkom vremenu popraviti štetu nanesenu HVO-u, no on to nije učinio. Na kraju je rezultat bio isti, samo što je takav odnos trajao osjetno duže i s većim ljudskim gubicima. Ovdje moram dodati da je tvrdnja o tisućama pripadnika HV-a u ratu protiv ABiH, za koju je uvelike odgovoran general Martin Špegelj, lažna. Ono što sam napisao prije gotovo dvadeset godina i dalje stoji: radilo se o malim snagama ekvivalenta lake brigade ojačane tenkovima i topništvom podijeljenim u manje sastave duž cijelog ratišta. Premda su te snage u nekim trenutcima igrale važnu ulogu, najvažnija je njihova psihološka uloga. I ta mala skupina bila je dobrim dijelom rodom iz BiH, a u većini su bili iz pričuvnih sastava. O tome detaljno pišem u knjizi. Nasuprot njima bili su brojniji mudžahedini i dragovoljci sa Sandžaka i iz Crne Gore.

Kakva je bila uloga međunarodne zajednice u hrvatsko-muslimanskom ratu?

To je također kompleksna tema, s mnogo nepoznanica zbog nedostupnih dokumenata. No nema nikakve dvojbe da je međunarodna zajednica bila osjetno sklonija Muslimanima. Nije daleko od istine ni tvrdnja da su oni bili četvrta strana u ratu.

Zašto je međunarodna zajednica stala uz Bošnjake i Armiju BiH, koja je činila zločine i u svojim redovima imala mudžahedine?

Dio velikih sila dokazivao je na BiH da njihova politika nije protumuslimanska i na BiH i dalje gleda kao na Jugoslaviju u malom i nukleus nekog novog okupljanja. Hrvatskoj je stavljen krimen jer je tobože kriva za raspad Jugoslavije. Glavni su krivci Slobodan Milošević i Veljko Kadijević, odnosno Srbija i JNA, no međunarodni krugovi koji su stvarali obje Jugoslavije to ipak zamjeraju Hrvatskoj. Dodajte tome i čudnu zapadnu liberalnu ljevicu koja je „proizvela“ tone literature o ratu, znanstveno pretežno bezvrijedne, no poslužila je svrsi da se dobije željena slika. „Stručnjak“ poput Johna B. Allcocka, koji je bio i ekspert na Haaškom sudu, bez imalo znanstvene nelagode tvrdi da su razgovori Tuđmana i Miloševića u „Karađorđevu o podjeli BiH i kasniji pregovori u Grazu” dobro „dokumentirani i više se ne smatraju spornim”. To nije znanost, to je stopostotna politička angažiranost. Haaški sud samo je nastavak takve politike „pravnim sredstvima“. U spoju s potpunom servilnošću hrvatske politike nakon 2000. Hrvati su još dobro i prošli.

Zašto su Daytonskim sporazumom Amerikanci nagradili Srbe, a nametnuli zajednički hrvatsko-bošnjački entitet?

Američka politika najbolje pokazuje da se velike sile vode interesima, a ne moralnim imperativom. Amerika je zapravo minirala europske mirovne planove iz 1992. i 1993. o unutarnjoj podjeli BiH. Ima ozbiljnih naznaka da je njihov veleposlanik Warren Zimmermann odlučujuće utjecao na Izetbegovića da odbaci Cutileirov plan s proljeća 1992. No kad je EU na djelu pokazala da još nije došlo „vrijeme Europe“, kako je bahato obećavano (ako ikad i dođe), tada su se umiješali Amerikanci i u Daytonu podjelom BiH okončali rat. Supersila kao što je Amerika očito si može dopustiti bezobzirnu politiku ne samo prema „malim igračima“ već i prema saveznicima u Zapadnoj Europi.

Oružane snage BiH danas čine tri komponente: bošnjačka, srpska i hrvatska. Možete li zamisliti tu vojsku kako zajednički brani suverenitet BiH?

Ne mogu. To je očito nužna politička forma za koju sumnjam da bi izdržala prvu ozbiljniju krizu.

Žarko Ivković/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari