Pratite nas

Intervju

BUJANEC: Duljinu slova na zastavama mjere oni kojima nedostaju centimetri!

Objavljeno

na

Ne smeta njima slovo „U“, njima smeta slovo „H“! Milanović se pravi pametan i tobože se bavi „europskim fiskalnim semestrom“, a bočno pušta skojevce poput Glavaševića da nas vraćaju u ’41.

Televizijski politički show Bujica ulazi u 8. sezonu, a urednik i voditelj Velimir Bujanec dogodine će snimiti tisućitu emisiju! Bez obzira na to smatraju li ga neki kontroverznim ili radikalnim, dosljednim ili domoljubnim, činjenica je da u profesionalnom smislu ima značajne brojke, veliku gledanost i vrlo je popularan. Na početku nove sezone dao je ekskluzivni intervju Hrvatskom tjedniku – jer njegova Bujica, u produkciji Osječke televizije, u suradnji s još 10 televizija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori, s emitiranjem počinje u srijedu 17. kolovoza.

Sezona Bujice počinje nešto ranije nego prijašnjih godina. Zašto baš usred ljeta, odnosno zašto ranije nego inače?

Iako će se prva emisija emitirati u srijedu 17. kolovoza, startom nove sezone smatramo 15. kolovoza – jer smo na Veliku Gospu svoj termin ustupili za televizijsku premijeru dokumentarca o Miri Barešiću. Film „Život za Hrvatsku“ napravili su Obrad Kosovac i Bože Vukušić, a HTV ga nije htio prikazati. Rado smo ustupili naš termin i vjerujem da gledatelji Bujice zbog toga neće biti razočarani. Osim toga, već u prvoj emisiji bavit ćemo se iznimnim životnim djelom hrvatskog heroja Mire Barešića pa se prikazivanjem filma o njemu na deset televizija koje emitiraju Bujicu, izvrsno uklapa u cijelu priču.

A zašto ste krenuli ranije? Je li dovoljno trajao odmor, kako ste ga proveli, jeste li obnovili entuzijazam za novu sezonu?

Ranije smo krenuli zbog izbora. Naprosto, moramo i na ovim izborima dati svoj doprinos u bitci protiv povratka neokomunista na vlast. Milanović i njegovi drže većinu medija, falsificiraju ankete i vode prljavu kampanju… On sada pokušava glumiti „dobrog“ dečka, a njegovi paževi bočno odrađuju prljave stvari. U nekim drugim okolnostima, on bi se i osobno bavio prljavštinama, ali sada su njegovi PR savjetnici procijenili da mu to može naštetiti. Zato je neophodna Bujica – da razotkrijemo njihove prave namjere, njihove afere – da hrvatskom narodu ponovo otvorimo oči i podsjetimo ga kakva je to banda vladala prije ove nesretne koalicije HDZ-a i Mosta.

Vidim, prekinuli ste odmor?!

Bilo mi je lijepo na Jadranu, ali kada sam vidio što su učinili Thompsonu u Kninu i kako su htjeli kompromitirati proslavu Dana pobjede – pa svi oni događaji od Srba do Busija i pokušaji relativizacije presude stoljeća u Muenchenu – jednostavno, morali smo krenuti s Bujicom ranije! Tako su tražili naši gledatelji. Istina, moja djevojka nije baš bila oduševljena kada sam nakon dva tjedna odmora rekao da se vraćam u Zagreb jer moram raditi, ali sam joj zato obećao da ćemo sve nadoknaditi nakon što Milanović još jednom izgubi izbore!

Postoje li oscilacije u gledanosti i popularnosti Bujice ili je broj gledatelja sve veći?

Gledanost je otišla u nebo. Meni je to sve skupa čudno – jer još nitko na lokalnim televizijama nije uspio postići ovako nešto. Prema službenim podacima, svaku epizodu Bujice na 10 televizija u Hrvatskoj, BiH i u iseljeništvu gleda između 200 i 300 tisuća gledatelja! U prošloj sezoni znalo se dogoditi da imam i po milijun gledatelja u jednome tjednu. Na YouTubeu je Bujica apsolutno najgledaniji hrvatski politički show, a na Facebooku imam 50.000 fanova, s čime se ne može pohvaliti niti jedan novinar u Hrvatskoj.

Kako ste uopće uspjeli doći do takvih brojki?!

Red, rad i disciplina. Nisam ja kriv ljevičarima što vole spavati do podne. Onda se probude, pročiste krmelje i nešto napišu! A na kraju mjeseca stigne lova od Ministarstva kulture, nekih zaklada i fondova. Ili im plati netko preko HNS-a i SDP-a, javnih poduzeća itd… Mogu mi predbacivati svašta, ali pobjedio sam ih zahvaljujući vrijednom radu mojih suradnika i mene osobno, ali i različitim oblicima cenzure kojoj je izložena većina medija u Hrvatskoj, čime je Bujici otvoren prostor.

Pa dobro, ima li među novinarima itko koga biste mogli pohvaliti?

Kako ne! Lani sam u utrci za Večernjakovu ružu otvoreno podržao Andriju Jarka, kojeg cijenim kao novinara i kao profesionalca, kao čovjeka i domoljuba. Sjajan je i Mislav Togonal. Svima nam silno nedostaje Hloverka, volim pročitati Tihomira Dujmovića, ali i Denisa Kuljiša. Veliku novinarsku hrabrost posjeduje Gordan Malić iako me stalno provocira da sam desničar, a ja sam u Hercegovini na jednom spomeniku vidio mnogo prezimena Malić. Svi su bili ustaše.

NAPADI MI DONOSE GLEDANOST!

Čini se da ste na zubu svim medijima koji se ne slažu s Vama? Ne mogu Vas ignorirati jer ste jako gledani pa se obračunavaju, gotovo svakoga tjedna, s emisijom, Vama i Vašim gostima. Kako doživljavate takve napade?

Hvala im na reklami! Svaki njihov napad meni donosi nove gledatelje. Moji fanovi me vole, a neprijatelji mrze. A svi gledaju Bujicu! Najvažnije je da gledatelje ne ostavljam ravnodušnima. Ako nema emocija, ljudi nemaju razloga gledati emisiju. Ispočetka su me ignorirali i tada sam se morao više truditi. Sada, kada me učestalo napadaju i dalje se jednako trudim pa su rezultati još veći. Zbog svega ću morati još pojačati Bujica tim, a razmišljam i o novim projektima na internetu.

Vaši sukobi s nekim lijevim novinarima znaju biti brutalni?

Ljevičarski mediji su dominantni u Hrvatskoj pa jugoslaveni nisu navikli da ih netko udari jednako brutalno kao što oni udaraju Hrvate. I onda se pojavila jedna mala emisija po imenu Bujica i pokazala im kako je to kada nekome uzvratiš udarac. A što je još gore za njih, na našoj su strani argumenti i većina naroda. Zbog toga baš guštam raditi emisiju, a još mi je draže kada me zbog nje napadaju – jer to znači da sam ih pogodio tamo gdje ih najviše boli!

U prošloj sezoni dobili ste i nekoliko sudskih tužbi?

Prava sitnica! Nakon sezone u kojoj sam snimio čak 120 emisija uživo, ostalo mi je ukupno pet sudskih tužbi. To je izvrstan prosjek i pokazuje da je emisija argumentirana i profesionalna. Od ukupno pet tužbi imamo dva slučaja gdje ih ljudi već žele povući jer vide da će izgubiti, a u bitku do kraja idemo s Goranom Radmanom, Matijom Babićem i Ostojom Rankovićem. Kada vas tuže takvi likovi, onda je to najbolja referenca za ono što radite, to je veliki kompliment i dokaz gledateljima da smo na pravom putu.

Vjerujete li da ćete dobiti na sudu bivšega ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, kojega nazivate Ostoja Ranković?

Apsolutno! Proces koji je protiv mene i Osječke televizije Ostoja Ranković pokrenuo na sudu, mogao bi se pretvoriti u proces protiv njega osobno, zbog tragične smrti vukovarskog mućenika Darka Pajičića, kojeg je zatukao Ostojin milicajac Saša Sabadoš. Sudac je na užas Ostoje Rankovića i njegova odvjetnika, dopustio saslušanje svih mojih svjedoka i prihvatio materijalne dokaze, video-snimke, fotografije i dokumente koji će dokazati da je Darko Pajičić umro zbog pretjerane uporabe policijske sile, a ne „zbog rakije“ kako bezobrazno kaže Ostoja. Izgleda da je svima osim Ostoji jasno što se događalo u Vukovaru. Zapravo, jasno je to i Rankoviću, al’ se pravi blesav za potrebe suda i političke javnosti koja mu, očito, nije povjerovala!

ČAK I MILANOVIĆ OSTOJIĆA ZOVE „OSTOJA RANKOVIĆ“

Je li točno da je bio spreman povući tužbu protiv Vas, ako mu se ispričate?

Točno je. Prvo je zvao generala Antu Prkačina i tražio preko njega da se nađemo. Čak je htio doći i u Bujicu, no ja sam to odbio. Onda je preko jedne novinarke Z1 televizije tražio mogućnost nagodbe. I opet sam odbio. Nakon predzadnjeg ročišta u Osijeku, kada se nisam pojavio na sudu, dao je izjavu medijima da će povući tužbu, ako se ispričam… Opet sam odbio! Na kraju, na hodniku ispred sudnice prišao mi je njegov odvjetnik i još jednom pokušao užicati nagodbu. Opet sam im rekao da ne dolazi u obzir. Kada me je u sudnici naposlijetku, sudac pitao bi li se ispričao, rekao sam da bih o tome mogao razmisliti tek ako se Ostoja Ranković ispriča Vukovarcima za smrt Darka Pajičića, Hrvatima za svastiku na Poljudu i svim hrvatskim braniteljima za progon tijekom njegova mandata. Nakon svega, Ostoja je pokušao lagati da od mene nije tražio ispriku! Baš je smiješan. Zamislite, javno je o tome govorio, a sada kada je vidio da je vrag odnio šalu i da je opasno pogriješio što me je tužio jer bi se sudski postupak mogao okrenuti protiv njega – sada traži izlaz iz zamke u koju se sam uvukao.

Jel’ mu stvarno smeta nadimak koji ste mu dali?

Još i kako! U sudnici je šapnuo odvjetniku da zamoli suca da ga ne zovem Ostoja Ranković! Na to mi je gospodin sudac rekao da je ovo njegova sudnica, a ne moja emisija. Tako da ću ga u sudnici od sada morati zvati Ranko Ostojić, a u emisiji i dalje Ostoja Ranković. No, kako neće doći na vlast, s vremenom će biti sve manje zanimljiv pa ćemo nadimke davati nekim novim likovima…

A kako ste mu dali nadimak?

Montirao sam jedan prilog o njemu s kolegom Marinkom iz Gunje. Marinko je bio malo mamuran pa ga je zabunom umjesto Ranko Ostojić, potpisao s Ostoja Ranković. Kada sam to vidio, shvatio sam da u političkom smislu, s obzirom na lik i djelo poznatijeg Rankovića, Ostojiću takav nadimak u potpunosti odgovara. Rekao sam Marinku da ga od sada potpisujemo s Ostoja Ranković. Kasnije su taj nadimak prihvatili baš svi. Čak ga i Milanović iza leđa zove – Ostoja Ranković!

A što je bilo s Radmanom?

Tužio me čak nekoliko puta. Zapravo, zloupotrebljavao je poziciju ravnatelja HRT-a pa se koristio resursima televizije i htio je iscrpiti malu Osječku TV i mene osobno, brojnim tužbama te nas time prisiliti na autocenzuru. No, nije uspio. Zamislite, jedna od tužbi bila je zbog izjave Andrije Hebranga koji je u Bujici rekao da Dnevnik HTV-a služi za „pranje mozga“ građanima. Pa to je čisti verbalni delikt! I onda sutkinja Zec u Sesvetama presudi u korist HRT-a, protiv Osječke televizije, a sutkinja Marijan za istu stvar u Novom Zagrebu presudi protiv HRT-a, a u korist Televizije Jadran koja je emitirala istu Bujicu. Ne ulazim u to kakve je motive imala sutkinja Zec, ali sam na sudu i u drugim slučajevima imao prilike vidjeti nevjerojatnu međusobnu solidarnost ljevičara i jugoslavena.

U kojim slučajevima?

Pa recimo, kada me je tužio Matija Babić s Yudexa.

Mislite Indexa?

Ja ih zovem Yudex, isto kao što N1 zovem Novi Yutel!

UROLOŠKO VJEŠTAČENJE ZA BABIĆA!

Što je bilo s Babićem?

Djeluje mi ko’ da mu je potreban egzorcizam. To – i još nekoliko centimetara između nogu! Glasić bi mu bio muškiji, a frustracije manje. U biti, nazvao sam ga pedofilom i izgubio 14.000 kuna. Ali to još nije pravomoćno. Zanimljivo je da mu je sutkinja bila u potpunosti sklona, zabranila je sve moje svjedoke, onemogućila me u obrani. Babić je namjerno u Savsku poslao snimatelje koji su provocirali i ismijavali 100-postotne ratne vojne invalide. Šprdali su se s njihovim ozljedama i kolicima! Pa to je degutantno! Nisam to mogao mirno gledati pa sam mu u afektu rekao što ga ide. U kameru. Poslije smo pronašli i jedan stari blog koji je izbrisao, pod naslovom „Ja sam pedofil na Madagaskaru“. On kaže da je to bila satira i ja mu čak vjerujem, ali to ne znači da u naslovu bloga nije tvrdio da je pedofil. Na kraju krajeva, ako ću i morati platiti 14.000 kuna imao sam pravi gušt iživljavati se nad tim kompleksašem na sudu. Nadam se da će u žalbenom postupku ipak biti dopušteno i vještačenje urologa pa da vidimo što je pravi uzrok Babićevih frustracija.

Malo je poznato da ste imali i susret s Radmanom na sudu?

U osječkoj sudnici vidio sam i njega. Puno je pokvareniji od Ostoje Rankovića. Tužio je televiziju zato što smo konstatirali da se tijekom svoga mandata naročito iživljavao nad ženama. Na kraju je i to ispalo točno. Sud je na posao vratio Karolinu Vidović – Krišto, Silviju Žužul, a vjerujem da će u konačnici vratiti i Hloverku. Zamislite, Silviji Žužul Radman je dao otkaz kada je bila u bolnici, a s njezinog službenog mobitela netko je jugoslavenskom povjesničaru Hrvoju Klasiću pustio „Bojnu Čavoglave“. U otkazu je naveo da Silvija „širi nacionalizam“ i da je „Bojna Čavoglave“ ustaška pjesma! I to nije otkaz iz 1971. to je otkaz u 21. stoljeću! Čak se i gospođa sutkinja zgrozila nad time kada sam svjedočio, a Radman me pitao znam li kako je završio postupak protiv Žužul na sudu. U prvom stupnju ona je izgubila, no u međuvremenu je pravomoćnom presudom Županijskog suda ipak vraćena na posao! Radman će zbog toga sigurno izgubiti postupak protiv Osječke TV.

Često se u javnosti čuje pitanje čija je Bujica? Koje političke snage, odnosno koja politička stranka stoji iza nje? Na prvi pogled moglo bi se reći da iza Bujice stoji HDZ, ali koliko se može shvatiti Vi ne podupirete cijeli HDZ. Je li to točno?

Bujica se emitira u produkciji Osječke TV u suradnji s još 10 partnerskih televizija u Hrvatskoj, BiH i iseljeništvu. Riječ je o privatnoj produkciji, a što se kontrole tiče, mogu samo reći da je Bujica u potpunosti pod kontrolom njezinih vjernih gledatelja!

Ipak, stječe se dojam da ste bliski HDZ-u ili nekoj njegovoj frakciji?

Već sam jednom rekao da je potpuno legitimno svrstati se jer to tako rade na demokratskom zapadu. Neki TV voditelji u SAD-u su za Trumpa, drugi za Hillary. A kod nas glume „profesionalizam“ da bi prikrili da su na lijevoj i jugoslavenskoj strani. Tako su ih odgojili na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Tako ih je odgojila Mirjana Rakić. Ja jednostavno nisam dio te ruske škole i zato mislim da je sasvim u redu svrstati se i reći: da, ja sam svjetonazorski gledano – pravaš. A podržavam političare poput dr. Zlatka Hasanbegovića. To je moja opcija i za njega ću i glasovati! Ovim putem pozivam sve novinare i na televiziji i u drugim medijima – neka budu pošteni prema svojim gledateljima, slušateljima i čitateljima – neka kažu za koga će glasovati – pa da znamo zašto pišu, to što pišu. Evo, ja sam to učinio – da čujemo sada i ostale…

A ne biste glasovali, recimo, za Olega Butkovića iz HDZ-a?

Ni govora!

Zašto?

Zato jer je previše dobar s Vanjom Špiljkom, a dobro znamo kakvo je obrazloženje presude u Muenchenu.

Sada će Vas kolege opet prozvati i reći da ste pristrani!

Oni mene mogu prozvati, a ja sam njih pozvao da se izjasne. Pazite koji su to profesionalci: kada je Milorad Pupovac na Dan pobjede bio u Busijama kod Zemuna, na velikosrpskom mitingu s Vučićem, Nikolićem i Dodikom niti jedan novinar nije ga smio pitati što je tamo radio, zašto je uopće bio tamo i kako komentira ratnohuškačke poruke srbijanskog vrha i vrha Srpske pravoslavne crkve. Novinarski bijednici pitali su ga kako komentira kninsku proslavu Oluje, pozdrav Za dom – spremni i šetnju Kninom pripadnika 9. bojne HOS-a. A zašto ga nisu pitali što misli o Vučićevoj izjavi da je „jedni križ koji Hrvati priznaju – kukasti križ“ i kako komentira njegove izjave o „rezanju srpskih ušiju i vađenju očiju“. Kako komentira činjenicu da patrijarh Irinej poziva na ponovnu okupaciju „Krajine“, a Dalmaciju i Slavoniju ne smatra hrvatskim krajevima. Sve je to Pupovac, kao tobože „hrvatski“ političar mirno slušao u društvu Vučića i Nikolića, uz bok Dodiku, a bijedni novinarčići pitali su ga samo za proslavu Oluje! Nije ni čudo da uglavnom pripadaju udruzi koju vodi Aleksandar Saša Leković.

Što mislite o HND-u?

Ne razbijam si glavu s njima. To nije ni hrvatsko, ni novinarsko društvo. Oni su aktivisti ljevice i potencijalni plaćenici Zorana Milanovića i Vesne Pusić. Ne bih isključio niti mogućnost da neki njihovi članovi rade za srbijanske i bosanske službe. Ja sam član HNIP-a.

Ali i tamo se događaju neki potresi?

Sto ljudi, sto ćudi. Ne sudjelujem ni u kakvim igrama, običan sam član, platio sam članarinu i mislim da je dobro da postoji takva udruga.

MOJ FAVORIT JE HASANBEGOVIĆ!

Dugo ste prijatelj s ministrom Hasanbegovićem?

25 godina.

Kako gledate na napade koje on proživljava?

On se s time jako dobro nosi. A najbolji odgovor dobit ćemo na izborima. Vidjet ćete koliko će glasova osvojiti. Pa neka ga onda i dalje napadaju. Zamislite licemjerja: s čovjekom se u Dragama, na otvorenju spomenika našem heroju Miri Barešiću, slika više stotina ljudi, a on je u polumraku, u 9 sati na večer valjda trebao vidjeti da je na jednoj od zastava, riječ „Frankfurt“ ispisana tako da je slovo „U“ veće nekoliko centimetara! Ma, koje su to gluposti?! Znate što ja mislim? Te centimetre na slovu „U“ mjerili su oni kojima nedostaju centimetri! Milanović se kao pravi „fin“ pa ga zanima porezna politika i europski fiskalni semastar, a onda pušta Bojana Glavaševića da okolo provjerava koliko je koje slovo dugo i ima li uši! Pa što ne pita Freda Matića kako je u Vukovaru pjevao „Od Vinkovci do Pakraca nema više pravoslavca“?! Naprosto, napadaju gospodina Hasanbegovića zato jer se boje njegova usjpjeha i zato jer desnica napokon ima finog, pristojnog i obrazovanog čovjeka  s kojim se može poistovjetiti i koji je zagrabio duboko u HDZ pa ima i relevantan politički utjecaj.

Kako gledate na njegov angažman u HDZ-u?

Mislim da HDZ može pobjediti SDP i lijevu koaliciju jedino kao pokret. A pokret treba imati i demokršćansku i pravašku i centrističku liberalno – građansku frakciju. Ja podržavam pravašku frakciju, a samim time i najpopularnijeg HDZ-ovca dr. Zlatka Hasanbegovića.

Ipak, Davor Ivo Stier smatra da HDZ treba biti demokršćanska stranka?

Stier je pametan čovjek, snažnih hrvatskih korijena, no njegovo inzistiranje da bi HDZ trebao biti isključivo demokršćanska stranka može tu stožernu hrvatsku stranku odvesti na postotak niži od 20 posto. Demokršćanske stranke su u Italiji zbog sličnih stvari gotovo propale, a HDZ je utemeljen na tradiciji Radića, ali i Starčevića. Dodajte tome i Tuđmana – i imate stranku koja pobjeđuje. To je razumio Karamarko, a sada kada smo vidjeli liste – možemo reći da to razumije i Plenković. Što će biti poslije, ne znam. Ja sam samo novinar. Osobno, volio bih da su pravaši izvan HDZ-a jači pa da HDZ s njima može postizborno koalirati, no pregovori o pravaškom jedinstvu su opet propali.

Kakvi pregovori?

U Ružićima pokraj Drniša na Dan pobjede, čestiti Marko Skejo, ratni zapovjednik 9. bojne HOS-a, u najboljoj namjeri je okupio čelnike svih pravaških stranaka i zatražio njihov jedinstven nastup na izborima. Došao sam tamo nakon što su se već svi posvađali. Stara priča. I naš prijatelj Marko Perković Thompson navijao je za pravaško jedinstvo, no na žalost, ono se opet nije dogodilo. Zato možemo podržati isključivo kvalitetne pojedince iz raznih stranaka i izvan njih, a nikako ne cijele stranke. A najkvalitetniji je dr. Hasanabegović.

Nakon TV debate Plenkovića i Milanovića, novinar Ciglenečki je u Novom listu napao predsjednika HDZ-a i rekao da je „podesnio“. Kako to komentirate?

Činjenica je da je Plenković u debati osudio Trg maršala Tita, lijepo je govorio o Miri Barešiću i u više navarata je spustio Milanoviću za Lex Perković. To su ideološke točke koje su nama važne i važno je da u tom segmentu nije razočarao. Osim toga, bio je pristojan, kulturan i elokventan, držim da je Milanović veliki gubitnik TV sučeljavanja. Kada Plenkovića napada Ciglenečki, kada Babić na Yudexu lažira ankete u kojima je tobože Milanović „pobjedio“, onda znamo da je HDZ na doborom putu prema pobjedi. Još kada bi u Hrvatski sabor ušao poneki pravaš – to bi baš bilo lijepo. Ipak najvažnije je da Hasanbegović dobije navjeći broj preferencijalnih glasova – to je onda naša najveća pobjeda i time ćemo začepiti usta svima!

PREDSJEDNICI DOBRO STOJI UNIFORMA!

A kakvi su danas Vaši odnosi s predsjednicom Kolindom Grabar – Kitarović? Žestoko ste je podržavali u bitci protiv Josipovića?

Ona je jedna sjajna žena i dobra predsjednica. Održala je sjajan govor na Dan pobjede i prije toga uputila još bolje pismo Miloradu Pupovcu. Odlično joj stoji uniforma i meni se to jako sviđa, a oni kojima nije draga – to je njihov problem. Kolinda Grabar – Kitarović je najpopularnija hrvatska političarka, a dr. Zlatko Hasanbegović je najpopularniji hrvatski političar.

Ipak, ne slažete se s predsjednicom oko pozdrava Za dom – spremni?

S njom se slažem oko svega od 1990. na ovamo. Temelj suvremene Hrvatske je – kao što kaže povjesničar Hasanbegović – Domovinski rat. Hrvatska je stvorena u Domovinskom ratu, zahvaljujući ponajprije hrvatskim braniteljima, najviše dragovoljcima. Dio Domovinskog rata je i taj pozdrav, pozdrav HOS-a. I tu nema kompromisa. To je posve legalno i legitimno. Čak i Puhovski kaže da je HOS najčasnija postrojba Domovinskog rata. Oni kojima smeta pozdrav Za dom – spremni, smeta i hrvatska kuna. Oni su bili i protiv hrvatske samostalnosti. Smeta im i povijesni hrvatski grb s prvim bijelim poljem. U konačnici, njima smeta slovo „H“, a ne slovo „U“.

Je li moguće da će kažnjavati one koji pozdravljaju sa Za dom spremni?!

Mogu probati. Pa će vidjeti do kuda će nas to dovesti. U Kninu je policija čak pokušala s pozornice skinuti Thompsona da bi mu uručila prekršajni nalog zbog pjesme „Bojna Čavoglave“! Ma koja je to glupa provokacija, zamislite da su prekinuli koncert?! Kako bi reagiralo 50.000 ljudi? Tko to radi i s kojim motivima?! Čim nešto želite zabraniti – to naročito kod mladih, postaje još popularnije. Meni je drago da je taj pozdrav sve popularniji jer znam kome smeta. Naše političare su doveli u neugodnu situaciju da moraju odgovarati na takva pitanja i onda imaju problema vani zbog velikosrpske propagande. Sve je to jedna dobro organizirana antihrvatska kamapanja i projugoslavenska histerija.

Imamo li šanse izboriti se za taj pozdrav kao nešto legalno?

On jest legalan, priznat je u Domovinskom ratu. Taj pozdrav nikada nije zabranjen. Da smo u Americi, mogli bi se pozivati na prvi amandman američkog ustava, ali kako nismo, moramo neznalicama objašnjavati potpuno jasne stvari.

Znači protiv ste bilo kakvih kazni?

Ako bi išta u Hrvatskoj trebalo zakonom kažnjavati, onda je to isticanje obilježja totalitarnog komunističkog režima i velikospstva. U Srbu, Brezovici, Jasenovcu, Jadovnom i Kumrovcu šeću spodobe s obilježjima pod kojima su počinjeni zločini u Vukovaru i Škabrnji. Zašto nitko ne postavlja pitanja njihova kažnjavanja?!

Kako to da niste otišli na HTV, a dobri ste s Kovačićem, navodno ste čak i zajedno ljetovali?

Nismo zajedno ljetovali. Slučajno smo bili u istome hotelu, a bio je tamo i Aleksandar Stanković – pa ne mislite valjda da bi i s njime zajedno ljetovao?!

I što ste onda, popili svi zajedno kavu?

Stankovića ne poznajem, a sa Sinišom imam korektan odnos. Fino smo se pozdravili, kratko popričali i to je sve.

NE ZANIMA GA HTV

Pisalo se ranije da ćete prijeći na Prisavlje?

Ja sam Siniši odavno dao do znanja da imam posve druge ambicije i da me HTV ne zanima. Zadovoljan sam svojim sadašnjim statusom i još ću ga ojačati – novinarski i poslovno. Pa nisam lud da idem na HTV da me tamo cenzuriraju i da moji gledatelji kažu da sam se prodao!

Ali Vaš kolega Romano Bolković ide na HTV? Navodno ćemo uz Stankovića gledati i njega…

Drago mi je zbog Romana, to je njemu jako važno. Izgleda da su se oficirska djeca specijalizirala za talk show na HTV-u!

Ne čini li Vam se pretjeranim u emisiju pozivati po nekoliko puta tijekom jedne sezone iste osobe, primjerice Ivu Banca, Tomislava Josića, Tihomira Dujmovića, Zdravka Tomca…

Već sam jednom objasnio da Bujica nije show koji se radi isključivo kako bi promovirali pojedine goste. Emisiju radimo radi konkretnih tema, a goste zovemo da bi govorili o aktualnim stvarima. To je drukčiji format od klasičnog talk showa. Često otvaramao afere koje drugi nemaju i dovodimo goste koji su to spremni i sposobni komentirati. Kada se u Vukovaru nešto dogodi, normalno je da zovem Josića ili Culeja jer se nitko drugi ne usudi govoriti. Zato i mislim da su se Stanković i Bolković potrošili jer su emisiju koncentrirali na gosta i njegovu biografiju, a ne na događaje. Meni su važniji događaji pa goste mogu ponavljati, ako su relevantni.  Najvažnije je da su gledatelji zadovoljni temama koje otvaram u Bujici.

Hoće li doći do promjene koncepta emisije u sljedećoj sezoni i što najavljujete?

Za sada nema potrebe mijenjati koncept emisije. Gledanost raste zahvaljujući našem pristupu, prilozima i otvorenosti. Po gledanosti se vidi da su Hrvati zadovoljni Bujicom, a nešto što je dobro ne treba mijenjati.

Imate li u pripremi ekskluzivnih materijala za novu sezonu? Što ćemo gledati prvih mjesec dana, u vrijeme predizborne kampanje?

Imam velika iznenađenja i materijale koji će znatno otežati Milanovićevoj „Narodnoj fronti“ mogućnost povratka na vlast. S velikim zadovoljstvom ću ih objaviti pa nek’ narod vidi s kime imamo posla.

Prvi ste objavili i da je Milanović bio na policiji?

Imali smo podatke o aferi Madison i objavili ih čim smo provjerili istinitost informacija. Tri dana kasnije Jurarnji list je na pet stranica potvrdio priču koju smo probili. To je i inače stil Bujice – objavljujemo informacije o kojima drugi šute jer su potkupljeni ili politički uvezani.

„ANTIFA“ NE POSTOJI – TO JE SDP! SVI SU ONI PI…CE!

Je li Vam se tko javio na raspisanu nagradu od 20 tisuća kuna za one koji su oskvrnavili spomenik Miru Barešiću u Pakoštanima? Biste li zaista dali 20 tisuća nekome tko otkrije počinitelja i tko bi to platio?

Javio se čovjek sa šibenskog područja i dao nam je relevantne i zanimljive informacije. Indicije sam proslijedio policiji i zaštitio identitet mojeg izvora, na njegovu osobnu zamolbu. Razmjenili smo brojeve nakon komunikacije na društvenoj mreži Facebook. Gospodin čak nije tražio novac nego je počinitelja prijavio iz patriotskih pobuda, no bez obzira na to – pokaže li se da je bio u pravu i bude li policija procesuirala zločinca – nagrada će biti isplaćena. Inače, nagradu su ponudili naši ljudi iz Kanade, s kojima sam redovito u kontaktu.

Možete li danas reći tko su počinitelji i tko Vam je dojavio?

Počinitelj je iz šibenskih Bilica. Znamo mu i ime i adresu. Na Facebooku je prijatelj s cijelim nizom dužnosnika SDP-a i suradnika Zorana Milanovića – Peđom Grbinom, Danicom Spasović, Frankom Vidovićem… To što su učinili od spomenika našem heroju Miri Barešiću nije samo sramota – to je pravi bezobrazluk i najobičniji zločin. Ime i prezime dostavili smo policiji. Ako policija ništa ne učini u jednom pristojnom razdoblju, mi ćemo kao novinari objaviti ime zločinca javno – u Bujici. Nek’ narod zna.

A što je to „Antifa – Šibenik!

Ma, to su bezveznjaci. Pojedinci stave na fejs zvučna imena tobožnjih „organizacija“, a one uopće ne postoje. Postoji tek nekoliko desetaka marginalnih kompleksaša koji dižu virtualni „ustanak“ na društvenim mrežama. A u stvarnosti su kukavice zaključane u svojim stanovima koji gade ljude po internetu. Pičkice. Takav je i onaj kopleksaš s Yudexa.

Zalili su i spomenik Jean-Michel Nicolieru u Vukovaru?

Na žalost – da. Crvenom bojom označili su mjesto na bisti, na kojem su mu pucali u glavu! Nema nikakve razlike između onih s Ovčare i ovih što sada to rade po spomenicima. Bilo da je riječ o četnicima ili „antifašistima“. Kokarde i petokrake za nas su ista stvar.

Trpi li Vaša matična kuća pritiske zbog Vaše emisije?

Kada je Milanović bio na vlasti, vlasnika Osječke televizije je maltretirala porezna i bili su bezobrazni, izmišljali i pakirali stvari. Vijeće za elektroničke medije neprestano je na televiziju slalo kontrole, a najviše nas je maltretirao Goran Radman sudskim tužbama. Htio nas je iscrpiti financijski i vremenski, no nije uspio. Porezna također nije utvrdila baš nikakve nepravilnosti u poslovanju, a Vijeće za elektroničke medije imalo se prilike uvjeriti da imamo iznimno kvalitetan program i poštujemo sve profesionalne standarde. Pritisci su prestali s promjenom vlasti, što je samo još jedan dokaz da sam bio u pravu kada sam govorio da smo meta zbog politike i zato što smo bili oporba Milanoviću i naročito, Ostoji Rankoviću.

Smatrate li sebe zaista radikalnim u političkom smislu, štoviše “nacistom” kakvim Vas često etiketiraju po lijevim medijima?

Radikalan sam u promoviranju istine. Radikalan sam u beskompromisnom otvaranju zabranjenih tema. Politički gledano, smatram se pravašem. A “antifašisti” moraju izmišljati “fašiste” da bi opravdali svoje djelovanje, da bi opravdali stotine tisuća i milijune kuna koje su godinama za svoju rabotu povlačili iz državnog proračuna. Nije problem što u Hrvatskoj postoje lijevi mediji, problem je što gotovo da i ne postoje desni. Problem je što lijevi mediji nisu hrvatski nego su jugoslavenski i kada se pojavi nešto poput Bujice, gdje im se uzvraća na njihov način, onda im se priviđaju “ustaške zmije” i “nacisti”.

U tim obračunima izvlačili su i Vaše fotografije iz mladosti…

Od njih sam se već jednom ogradio i ne moram to stalno činiti. I princ Harry se napio i slikao na nekom maskenbalu s neprimjerenim obilježjima pa su mu oprostili. Zašto bih ja bio izuzetak?! Možda je problem u tome što nisam prešao na jugoslavensku stranu, kao recimo Drago Pilsel. U Argentini je na sinagoge bacao cigle i to je odjednom zaboravljeno, zato jer sada napada Stepinca i Hrvatsku. Ja ni na koga nisam bacio kamen, nisam napravio nikome nikakvo zlo, od neprimjerenih fotografija sam se ogradio, ali Hrvatsku izdati neću nikada!

HRVATSKI TJEDNIK / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Miletić: Ratni zrakoplovi neće nadlijetati Istru

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Istarskog demokratskog sabora (IDS) Boris Miletić potvrdio je u razgovoru za Hinu kako ratni zrakoplovi ipak neće nadlijetati Istru nakon nedavne najave kako se bivši vojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe.

Reagirali ste na najavu kako se bivši bojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe. U kojoj je to fazi te ima li šanse zaustaviti taj proces?

Uspjeli smo riješiti taj problem nakon sastanka koji smo župan Flego i ja održali s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Krstičevićem na kojem nam je jasno i decidirano rečeno da se vojni borbeni zrakoplovi neće vratiti u Pulu. Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine. U skladu sa Strategijom o nacionalnoj sigurnosti Ministarstvo će ipak zadržati određene objekte na tom području kako bi vojska bila prisutna u čitavoj zemlji.

IDS će pokrenuti inicijativu vraćanja stope PDV-a u ugostiteljstvu i turizmu sa sadašnjih 25 posto na nekadašnjih 13 posto. Koja je procedura i mislite li da ćete uspjeti u tome?

Kao čovjek koji je i sam radio u turizmu te i sam dolazi iz turističkog grada, ministar Gari Cappelli trebao bi razumjeti važnost smanjenja PDV-a za konkurentnost hrvatskog ugostiteljstva i turizma. Svima je jasno da je odlukom iz 2016.godine, kada je Vlada vratila PDV u ugostiteljstvu s 13 na 25 posto, učinjena velika pogreška.

Dovoljno je reći da se smanjila konkurentnost turističkih destinacija u Hrvatskoj  u odnosu na zemlje u okruženju i da su velike hotelijerske grupacije odustale od najavljenih investicija i zapošljavanja.

Upravo zahvaljujući IDS-u, PDV je 2012. smanjen na 10 posto, čime su se “otvorila vrata rekordnim turističkim sezonama u posljednjim godinama. Ubijati mjeru koja je donijela takve rezultate bilo je posve suludo. Sada tražimo da se ta pogreška ispravi i da država stimulira razvoj turizma kao najvažnije gospodarske grane u Hrvatskoj.

Kako komentirate poražavajući podatak da u Istri postoji nedostatak radne snage u turizmu i ugostiteljstvu, kao što su kvalitetni kuhari i konobari te recepcionari?

To je problem koji treba rješavati s dvije strane odnosno s jedne strane poslodavci trebaju voditi računa o poboljšanju uvjeta rada sezonskih radnika, a s druge država treba ulagati u edukaciju turističkih djelatnika. To je još jedan hrvatski apsurd – imamo previše nezaposlenih, a govorimo o nedostatku radne snage. To znači da u sustavu nešto ozbiljno ne štima.  Činjenica je da hrvatski obrazovni sustav uopće nije usklađen s tržištem rada i to se vidi u svim sektorima. To je dio šireg problema koji uključuje potpuni izostanak obrazovne i razvojne strategije. Rekao bih da je to svojevrsni hrvatski sindrom.

Kako komentirate odnose između oporbenih stranaka odnosno u kakvim ste odnosima s predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem nakon posljednjeg istupa za njegova posjeta Istri ? 

Rekao bih da je odnos između oporbenih stranaka korektan premda je posljednje istupe predsjednika SDP-a teško razumjeti. Pretpostavljam da je riječ o nesnalaženju, ali on time izravno šteti svojim biračima i oporbi. Hrvatskoj danas treba jaka i ujedinjena oporba koja može obraniti Hrvatsku od konzervativnih jurišnika.

Zašto Bernardić razbija oporbu, ne  znam, no iskreno se nadam da u pozadini svega nije plan o stvaranju velike koalicije HDZ-a i SDP-a. Bez jake oporbe nema kvalitetne demokracije. Zato želim da SDP što prije izađe iz krize u koju je upao i da se zajedno borimo za zaštitu ljudskih i građanskih prava te europskih vrijednosti.

Kakva je budućnost platforme koja se temelji na lijevim liberalnim vrijednostima zajedno s GLAS-om i strankom Pametno?

IDS s tim strankama dijeli isti svjetonazor i kao što se pokazalo, zajedno uspijevamo na dnevni red staviti teme koje definiraju Hrvatsku kao civiliziranu državu, poput Istanbulske konvencije. Ta naša neslužbena grupacija već sada osvaja šest posto na izborima i sve više stranaka iskazuje interes da nam se priključi. Nastavljamo dalje, radimo na konkretnim mjerama i zakonskim rješenjima koje Hrvatsku čine boljim, perspektivnijim i ugodnijim mjestom za život. Još uvijek nismo razgovarali o izlasku na nadolazeće izbore, jer je to odluka koju moraju donijeti stranačka tijela svih triju stranaka.

Kako komentirate posljednji ispad Vojislava Šešelja prilikom boravka hrvatskog izaslanstva u Beogradu?

Ispad Vojislava Šešelja je ispod svake ljudske i moralne razine te je takvim redikulima cilj privući pažnju vulgarnim provokacijama. Teško mi je procijeniti je li odluka da se prekine posjet bila ispravna, no činjenica je da se dužnosnici Srbije nisu odmah ispričali i osudili ponašanje ovog srpskog zastupnika. U takvim okolnostima Hrvatska mora naći načina da se zaštiti.

Koja je po vama sudbina pulskog brodogradilišta Uljanik, nakon što je ovih dana otkazano pet od ukupno 17 brodova koliko ih je u Uljanikovoj knjizi narudžbi ?

Uljanik je bio i ostao jedna od ključnih poluga razvoja Istre, Kvarnera, ali i cijele Hrvatske te tako mora ostati i dalje. Nadam se da će Uljanik s novom upravom znati  iskoristiti ovu situaciju i iskoračiti u budućnost. Na današnjem tržištu nije lako biti konkurentan, ali komparativna prednost Uljanika su njegovi radnici i njihovo znanje. Uljanik ima više od 160 godina akumuliranog znanja koje treba kapitalizirati i kojim može još jednom pokazati svoju snagu”.

Kako mislite da će Danko Končar uspjeti u roku od dvije godine restrukturirati pulsko brodogradilište kada u pet godina, kako je i sam rekao, nije uspio restrukturirati Brodotrogir ?

To je pitanje za Končara. U ovom trenutku važno je da svatko radi svoj dio posla. Lokalna i regionalna samouprava učinile su apsolutno sve što je bilo u njihovoj moći da pomognu Uljaniku i brodogradnji. Prema strateškom partneru, Končaru ili bilo kome drugom, imamo samo jedan zahtjev – da sačuva brodogradnju i radna mjesta! Za nas tu nema alternative.

I konačno, ima li šanse da se napuštena državna imovina u Istri napokon stavi u funkciju gospodarstva ?

Potencijal neiskorištene državne imovine je ogroman, no ako pogledate prijedlog novog Zakona o državnoj imovini jasno je da se tu ništa značajno neće dogoditi. Na žalost, državne strukture jednostavno nisu zainteresirane za rješavanje tih pitanja.

Primjerice, po pitanju Muzila, iz odgovora na naše zastupničko pitanje koji smo nedavno dobili od Ministarstva državne imovine, proizlazi da su za projekt stavljanja u funkciju područja Muzil nadležna čak četiri ministarstva, Državna geodetska uprava, Županijsko državno odvjetništvo i tako dalje. Po našoj slobodnoj procjeni temeljenoj na dosadašnjem iskustvu, a imajući u vidu razinu učinkovitosti i brzinu rada te međusobnu usklađenosti državnih tijela, možemo očekivati da ćemo na konkretne pomake čekati recimo pet, šest ili možda čak i do deset godina! To je iracionalno, smiješno i apsurdno, ali to je hrvatska stvarnost. Država će svaki puta radije udariti po džepu građana nego staviti u funkciju imovinu koja sada predstavlja mrtvi kapital, ili još gore, trošak, i njome puniti državnu blagajnu.

Razgovarao: Daniele Sponza

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Pavković: Monodrama po Hodakovim tekstovima bit će hit nad hitovima

Objavljeno

na

Rado čitane kolumne Zvonimira Hodaka oživjet će i na kazališnoj sceni. Neki su već na samom startu pokušali „minirati“ ovu, kako se najavljuje urnebesnu i zabavnu predstavu o hrvatskoj političkoj patologiji, ali, po riječima Dražena Stjepandića, koji je i osmislio cijeli projekt, to im zasad nije pošlo za rukom. A ni neće!

Predstava nosi naziv „Žikina dinastija u lijevoj našoj“, a u u zagrebačkoj Maloj sceni, Medveščak 2, izvest će je glumac Šiško Horvat Majcan, i to 18., 19. i 20 travnja. Nakon toga slijede gostovanja diljem Hrvatske, a prvo će biti u Gospiću.

Bio je to povod za razgovor s mladim glumcem Šiško Horvat Majcanom, koji nam je otkrio još neke detalje vezane uz ovu, već sada možemo reći, – hit predstavu.

  • Gospodine Šiško, vjerujemo da ste s oduševljenjem prihvatili igrati u „Žikinoj dinastiji u lijevoj našoj“, odnosno što vas je privuklo ovoj monodrami?

Prije svega hvala na interesu za ovu predstavu. Kolumne Zvonimira Hodaka čitam već godinama i na poziv Dražena Stjepandića sam se odazvao bez zadrške. Moram priznati da sam se u početku dosta preispitivao, razgovarao s obitelji i prijateljima i nailazio na različita mišljenja o tome trebam li ja to raditi ili ne. Svi ti razgovori i sati mozganja su me uvukli u taj rad. Shvatio sam da je došlo vrijeme za rizik, umjetnički rizik. Volim jednostavnost a najjednostavniji odgovor mi je dala moja životna suputnica Iva: ‘Kaj razmišljaš, ionak nemaš kaj za izgubit.’

  • Vi ste i sami postavili ovu predstavu. Što to znači: da je „nitko“ nije želio režirati, ili?

Nakon prvih par razgovora Dražen Stjepandić i ja shvatili smo da je to zapravo punk jer je jednostavno iskreno i zabavno, i krenuli smo na avanturu u ‘čizmama slobode’. Nema straha pa nema cenzure ni zadrške. Baš onako kako kazalište i treba biti. Nažalost kazalište danas spava samo i impotentno.  Punkera među redateljima nema.

  • Što gledatelji mogu očekivati u 70 minuta koliko traje?

Bolje im je da ništa ne očekuju jer će se svakako iznenaditi. Pretjerujem ali ovakvih predstava nema. Tu su  stvarne osobe iz našeg javnog života koje ponekad odlutaju u fikciju. Svi likovi i njihovi stavovi i razmišljanja su izvrnuti ruglu. Količina gluposti i laži koju ljudi mogu izgovoriti u javnom prostoru je golema. Hodak to primjećuje i stvara sjajne satirične momente. Za mene je to čista zabava ali znam da će mnogi biti revoltirani.

  • Je li vam to prvo takvo iskustvo?

Da, a moguće i posljednje.

  • Kakva je bila suradnja s autorom kolumni, po kojoj je rađena predstava, Zvonimirom Hodakom, a kakva sa Draženom Stjepandićem, koji je idejni autor predstave?

S gospodinom Hodakom, proveo sam dva sata u ugodnom razgovoru. Kad je shvatio da sam spreman na rizik dao mi je  otvorene ruke i poželio sreću. Nadam se da ga neću razočarati. S Draženom se često družim, on mi je velika podrška i bez njega nikad ne bi uspio ovo napraviti. On je napravio prvi izbor tekstova, nakon toga smo kreirali lik i stvorili situaciju za publiku i mene. On je pravi punker.

  • Je li vas smetalo što je jedan glumac prije vas prvo pristao, a zatim bez objašnjenja odustao od ovog projekta?

Ne, nimalo. Znao sam to od početka. Ljudi imaju različite razloge  i  životne situacije. Ne znam o čemu se radilo u tom trenutku niti me to zanima.

  • Ima li tu i „opasnih“ političkih scena?

A danas je sve ‘opasno’ što znači da se svi boje nekog vraga. Ja se bojim štete koju nam laž i glupost u javnom prostoru stvaraju već godinama. Šarlatani u politici i sijači zla i mržnje u medijima. Da možda je opasno obračunavati s tim ‘sektorima’ ali što je kazalište bez rizika, nula!  Zato cijenim Hodaka, on piše bez straha.

  • Jeste li možebitno u svojoj umjetničkoj karijeri igrali nešto slično?

Ovako eksplicitno ne, ali završni ispit iz lutkarstva je bio svojevrsna diverzija.

  • A, gdje ste sve dosad nastupali, malo nam se pohvalite?

Nastupao sam stvarno posvuda, obzirom da sam freelancer  radio sam svakakvih  projekata. I ne samo kao glumac.  U  Maloj sceni igram u odličnoj obiteljskoj predstavi ‘Muka malog vuka’, to je jedna od rijetkih predstava koju je baš gušt igrati. Prije osam godina napravili smo sjajnu predstavu ‘Dašenjka ili priča o štenetu’ i izveli  je 500 puta, i danas uživam igrajući je. To su predstave zbog kojih živim kazalište. Surađujem i s Festivalom Tolerancije, bio sam inspicijent na dječjoj operi Brundibar, to su projekti za pamćenje.

  • Želite li još nešto reći, dopuniti?

Pozvao bih publiku ,sve,  bez obzira što mislili i kojoj ‘struji’ pripadali.

Preživjeti od umjetnosti – to je najveći art danas.

Razgovarao: Mladen PAVKOVIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati