Pratite nas

Reagiranja

Bujanec odgovorio na napade: ‘Malo nas je al smo go*na’

Objavljeno

na

Velimir Bujanec, urednik i voditelj emisije ”Bujica”, komentirao je spornu objavu na Facebook stranici Neovisnih za Hrvatsku, sesvetski ogranak.

”Na tu objavu nemam nikakvog komentara jer smatram da je pitanje upućeno na krivu adresu i trebalo bi ga postaviti onima koji su protiv zajedništva svih domoljubnih snaga Hrvatskoj”, rekao je kratko te je naglasio kako se zalagao za jedinstveni nastup desnice na europskim izborima.

”Što bi značilo najmanje dva mandata i uzimanje 150 000 glasova, u toj varijanti Plenkovićev HDZ bi dobio četiri mandata. Očito je da nekome ne odgovara da ujedinjena desnica dobije toliko mandata i žao mi je što nisu išli svi zajedno. Onda sam odlučio dati jednak prostor svima, a nekome to smeta jer si je umislio da ima ekskluzivan pristup ‘Bujici’, rekao je Bujanec.

Naglasio je kako je otvoren za sve i žao mu je što neki pojedinci nisu prepoznali snagu zajedništva.

”Umjesto da se bave europskim izborima, sada će kontinuirano neki pojedinci tražiti razloge za neuspjeh koji im predstoji na izborima, a garancija uspjeha bio je zajednički nastup koji zagovaram. Razjedinjenost desnice je njihova stara bolest. Svi desni komentatori, pa čak i lijevi znaju matematiku, a ona glasi da na desnici postoji bazen od 150 000 do 200 000 glasova. Učinio sam svojim utjecajem sve da dođe do zajedničkog nastupa kompletne desnice na europskim izborima. Ta dva mandata koja bi desnica dobila bi sutra na parlamentarnim izborima bilo 20 , a netko se zalaže da nitko ne dobije ništa”, rekao je.

Bujanec tvrdi kako svjetonazorski podržava sve opcije na desnici.

”To je zato što nema nikakve razlike između onoga što priča moj prijatelj Hasanbegović ili moja prijateljica Ruža Tomašić. Međutim, činjenica je da postoje neke strukture kojima je u interesu da desnica ide razjedinjena. I, dakle, tko ima koristi od toga – to je pitanje na koje me zanima odgovor. A što se tiče ‘Bujice’, ona je otvorena za sve koji promoviraju suverenistički domoljubni svjetonazor Neću se uopće spuštati na nečiju razinu jer na kraju krajeva vidjet će se nakon europskih izbora tko je bio u pravu, rekao je Bujanec.

Razočaran je jer je započela europska kampanja, a neki se ljudi bave samim sobom umjesto da se bave europskim temama.

”Bave se sami sa sobom, umjesto da se brinu o tome kako uzeti dva mandata i onda bi htjeli uređivati ne samo ‘Bujicu’ nego i portale i druge medije. Ja moju emisiju uređujem onako kako želi moja publika, a ne kako će to meni reći bilo koji političar”, naglasio je.

”Zamislite samo tjedan dana prije europskih izbora na Bleiburgu otužne situacije: predstavnici raznih desnih frakcija s mržnjom će gledati jedni na druge, umjesto da se ozbiljno pozabave onima koji su tu komemoraciju htjeli zabraniti. To je ta tužna slika hrvatske desnice. Izgleda da i na desnici, po najnovijem, vrijedi ona stara ‘Malo nas je, al smo govna”’, zaključio je Bujanec.

Sporna objava je s navedene Facebook stranice u međuvremenu uklonjena.

U izjavi za Dnevno u ime stranke Neovisni za Hrvatsku Zlatko Hasanbegović kazao je da njihova stranka uopće nema podružnicu u Sesvetama. Hasanbegović nam je rekao da doista ne zna o čemu se radi, a čak se i uvidom na službene stranice vidi da se i grb stranke u objavi na Facebooku razlikuje od onog na službenim stranicama stranke.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Nažalost. Branitelji su sve više mrtvi brojevi, o kojima znamo malo ili ništa

Objavljeno

na

Mladen Pavković: Nažalost. Branitelji su sve više mrtvi brojevi, o kojima znamo malo ili ništa

Približavaju se dani bola, očaja, tuge i sjećanja. Tko ne pamti strahote Vukovara i Škabrnje? Na grobovima i spomen obilježjima gorjet će i gore mnoge svijeće. Živi će se zahvaljivati mrtvima, jer da nije bilo njih, ne bi možebitno bilo i nas.
U vrijeme prošlog, propalog režima znala su se mnoga imena palih u NOB-u, prije svega u borbi za Jugoslaviju. A danas? Tko zna tko su bili i kako se zovu oni recimo stradali u velikosrpskoj agresiji u Vukovaru i Škabrnji, ali i diljem Hrvatske?

Dr. Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva, neprestano podsjeća da je u agresiji ubijeno 7.263 civila. A u Vukovaru dosad se stiglo do popisa od 2.717 nevinih žrtava.
Imena su pretvorena u brojke.

O tim pretežno hrvatskim žrtvama nema filmova, o njima se ne uči u školama, po njima ne nose imena tvornice, kulturne i ine ustanove, škole, bolnice (svaka čast iznimkama).

Tko danas uopće zna jedno ime od onih koji su morali bježati ili su protjerani iz svojih domova, a takvih je bilo najmanje 260.000?
Srbi neprestano ističu da su Hrvati krivi što su njihovi zemljaci bježali „kao zečevi!“ iz Knina i okolice uoči „Oluje“, a zaboravlja se na zapovijed (br.2-3113-1/95 ratnog zločinca Mile Martića koji je tim ljudima naredio evakuaciju, jer da ne će živjeti u „ustaškoj državi“.
Brojke nisu dobile hrvatski obrambeni Domovinski rat, nisu ostvarile državu. To je djelo ljudi od imena i prezimena! I kad mladi čitaju brojna njihova imena, primjerice u dvorištu crkve sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, što oni znaju, tko su bili ti ljudi, kako su i na koji način stradali, jesu li imali obitelj, jesu li bili stari ili mladi, muškarci ili žene i tome slično?

Nekakva Jelena Veljača svako malo dolazi iz Beograda u Zagreb i „bori“ se za žene „stradale od svojih muževa“. Zna li ona primjerice tko je bila Eva Šegarić, Marija Jović, Kata Šoljić, ali i na tisuće drugih žena koje su u vrijeme rata pale od srpskog metka?

Može li se ona recimo za njih boriti i u Beogradu, što tamo ne protestira protiv koljača koji su u vrijeme agresije ubili tako veliki broj nedužnih Hrvatica?

Zločin je ako muž „prebije“ ženu, a još je veći ako je ni krivu ni dužnu siluje, masakrira i ubije u vrijeme rata, kao što je to bio slučaj sa mnogim Hrvaticama čija su imena također pretvorena u brojke!

A da su pojedine žene u ratu znale biti opakije i krvoločnije od muškaraca govori i slučaj Zorane Banić, koja je 18. 11. 1991. u Škabrnji ubijala starije žene i djecu!
Takvih monstruma bilo je i u drugim gradovima i mjestima diljem Hrvatske, gdje se vodio rat.

Što se razne veljače ne bore i za prava tih nevino stradalih Hrvatica, što o tome ne pričaju na nekom mitingu u Beogradu, pa da i oni tamo znaju i tu priču?

Još uvijek nažalost nemamo ni točan podatak, koliko je djece stradalo u Domovinskome ratu, a kamoli da znamo nešto više o njima.
Brojke su jedno, a imena i prezimena drugo.
U Hrvatskoj postoje mnoge ulice i trgovi, ali koliko njih nosi naziv po nekoj nevinoj žrtvi iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata?
Ratna bolnica u Vukovaru već sada bi trebala nositi naziv po liječnicima Vesni Bosanac i Juraju Njavri.

U Zagrebu se objavljuje knjiga o „postolaru-državniku“ Miki Špiljku, ali ne i o Junakinji Domovinskoga rata – Kati Šoljić.
Mrvi branitelji i civili sve više ostaju i postaju –mrtvi brojevi na papiru!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Jure Vujić: međunarodni apel za komunistički Nürnberg.

Objavljeno

na

Objavio

Kao što je zadnja rezolucija Europskog parlamenta od 19.rujna. kojom se izjednačava komunizam s nacizmom, prešućena  u službenim hrvatskim medijima, tako  je i prešućena važna inicijativa “Apel za komunistički Nürnberg “( tzv. Bukovsky-Cristin dokument),  koji je 7. studenog upućen Talijanskom Senatu u Rimu, od istaknutih znanstvenika, intelektualaca i javnih osoba : prof. Renato Cristina, prof. Roberto de Matteia, dr. Dario Fertilioa, senator Adolfo Urso, senator Lucio Malan i Vito Comencini.

Riječ je o međunarodnoj inicijativi koju je  inicirao prof. Renato Cristin (Sveučilište u Trstu, Italija), koja izražava i podržava ideju  od bivšeg disidenta Vladimira Bukovskog, kojom bi se komunizam  trebao osuditi kao ideologiju, i biti predmet  povijesne i moralne neopozive presude , onako kako je nacizam osuđen  tijekom Nirnberškog procesa. 30. obljetnica  pada Berlinskog zida je dobra prilika za davanje doprinosa ne samo povijesnom sjećanju i suočavanja sa totalitarnom prošlošću, već i konkretnom razrađivanju široke  anti-totalitarne  kulture u javnosti, koja se treba   okrenuti  budućnosti s ciljem pokretanja takvog  procesa koji bi trebao imati istu težinu i simboliku kao što je to bio slučaj sa Nirnberškim procesom nacizma.

U Apelu stoji da : „Komunizam nije pao sa Berlinskim zidom. Ta je ideologija još uvijek živa u svijetu, u državama i strankama koje su otvoreno komunističke i u političkom i kulturnom životu i koja pokušava minimizirati i izbrisati zločine komunizma, kao da je riječ o dobroj  ideji,  koja se samo poklapala sa usponom jednog brutalnog režima…“.

Poziv je dobio veliku međunarodnu podršku. Među prvih 200 potpisnika su Antonio Tajani (bivši predsjednik i trenutno član Europskog parlamenta, Italija), prof.Stephane Courtois (povjesničar, autor Crne knjige komunizma, Francuska), Robert R. Reilly (direktor Westminsterskog instituta , bivši direktor The Voice of America, bivši član Ureda ministra obrane, SAD), Mart Laar (bivši premijer i predsjednik nadzornog odbora Estonske banke), Erhard Busek (bivši vicekancelar Austrijska Republika, Austrija), Vladimir Kara-Murza (predsjedavajući, Zaklada za slobodu Borisa Nemcova, Rusija) i mnogi drugi. Platforma  europskog siječanja i savjesti (Platform of European Memory and Conscience), osnovana sa potporom Europskog parlamenta i Vijeća Europske Unije  također  podupire navedeni poziv.

Jure Vujić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari