Pratite nas

Intervju

Bujanec: Ono što su za Europu migranti, za Hrvatsku su jugoslavenski ostatci

Objavljeno

na

Između Milana Bandića i Anke Mrak-Taritaš, stao sam na stranu Bandića. Upravo je Bujica pokrenula aferu Gunja, za koju je papire u svojoj ladici skrivao Lovre Kuščević. Nije ih htio dati jer se već tada nadao koaliciji s HNS-om, govori Velimir Bujanec, voditelj emisije Bujica u velikom intervjuu za Hrvatski tjednik kojeg je vodio Ivica Marijačić.

Gospodine Bujanec, upravo je počela nova sezone Vaše Bujice koja je i po priznanju onih koji ju ne vole, jedan od najgledanijih televizijskih talk showa u Hrvatskoj. Jeste li se odmorili i čekate li početak nove sezone?

Da se mene pitalo, ne bih niti stao s emisijom! Međutim, programska su pravila takva da morate imati stanku. Bujica je ove godine nešto ranije završila – 9. srpnja – zbog Svjetskoga nogometnog prvenstva, zato razumijem gledatelje koji su jedva dočekali početak – 17. rujna. S obzirom na uspjeh naše nogometne reprezentacije, nije mi žao što sam malo ranije završio, ma tko bi gledao Bujicu pored onako sjajnih nastupa naših nogometaša?!

Ipak, bilo je tema, unatoč nogometu…

Na žalost, pored pozitivne stvari kao što je uspjeh naših nogometaša, ispod medijskoga radara provukle su se i mnoge ružne priče. Primjerice, stao sam s Bujicom i nakon toga je smijenjen Nikola Kajkić, šef istražiteljskog tima za Ovčaru, iskreno mi je krivo da to nisam uspio popratiti u Bujici zbog stanke koja je nastupila, no zato ćemo stvari razotkriti sada.

Prema nekim analizama, svaku Bujicu gleda više od 300.000 gledatelja, što je milijun tjedno. Od ove sezone prenose ju i dvije nove lokalne televizije, ali ipak niste uspjeli Bujicu plasirati na područje Istre i Rijeke?

Ne zamaram se brojkama, ali kada ljudi ne bi htjeli gledati Bujicu, moj ju tim ne bi ni proizvodio. Zašto raditi nešto što nitko ne gleda – to je već pitanje koje biste mogli postaviti nekim drugim televizijama. Za mene nema veće sreće nego kada te zagrli baka ispred crkve u Kruševu ili ti ruku stisne ponosni Hercegovac u Tomislavgradu.

Šalju mi i videa malih Hrvata iz cijeloga svijeta koje su djedovi i bake naučili da skaču već na sam zvuk najavne špice. Zato mi je teško mijenjati špicu, već su se i djeca na nju naviknula pa onda viču: “Baba, počela je Bujica!” I onda mora biti muk u kući. To su za mene najveći komplimenti. To je naš narod, koji volim i koji nikada ne bih izdao.

Ni ovoga ljeta nije bilo ni jednoga mjesta u Dalmatinskoj zagori, Slavoniji ili Herceg-Bosni u koje sam došao, a da me deset ljudi nije zvalo na janjetinu. Na žalost, nisam se mogao svima odazvati, što je svakako dobro za moje kilograme.

A Rijeka?

Tamo su jugo-komunjare radije gurnule lokalnu televiziju u stečaj nego da pušta Bujicu. Istra i Rijeka veliki su problem Hrvatske. U Rijeci su crveni na vlasti još od ’45., a Istrom vladaju najobičniji lopovi, što smo najbolje vidjeli iz slučaja Uljanik.

Oficirska djeca i potomci kosovaca svoj kriminal pokušavali su prikriti hajkom protiv Thompsona, no ovoga je ljeta i ta prijevara razotkrivena. Zamislite da postoji neovisna televizija u Istri i Hrvatskome primorju, siguran sam da Vojko Obersnel ne bi samo tako mogao prikrivati skandal s Verom Begić kojoj i dalje daje plaću, a ubila je čovjeka i ozlijedila dijete, vozeći pijana 3 kilometra u suprotnome smjeru, na Istarskome ipsilonu.

Izašla je iz pritvora nakon manje od mjesec dana, a nitko u Dorhu nije niti spomenuo mogućnost ponavljanja djela, iako je već ranije vozila pijana i činila prekršaje koje je prikrivala milicija Ostoje Rankovića.

Eto, mi u Bujici govorimo o takvim stvarima i naravno da mnogima nije interes da se za njih čuje pa zato ne mogu probiti led jedino u Istri i Rijeci, ali radimo i na tome, ne ću se predati. Do tada, gledatelji nas ondje mogu pratiti putem MAXtv-a, B.neta, Livestreama Z1 ili sve popularnijega YouTube kanala Bujice koji iz mjeseca u mjesec ima sve više pretplatnika.

Što možemo očekivati u Bujici u novoj sezoni, imate li već sada u vidu neke jake sadržaje ili neke novosti?

Novost od ove sezone je da smo dali priliku svojim vjernim gledateljima da sami, uoči početka emitiranja, putem društvenih mreža, izraze vlastite želje i kažu nam koje bi teme i goste voljeli vidjeti u Bujici.

Napominjem, ova emisija ne postoji zbog voditelja, ne postoji ni zbog našega skromnog, ali učinkovitoga tima – ona postoji poglavito zbog cijenjenih gledateljica i uvaženih gledatelja! Zato smo dopustili ljudima da iznesu svoje prijedloge i s radošću ćemo ih uvažiti te na profesionalan i potpuno neovisan način obraditi.

Što su ljudi tražili od vas?

Htjeli su da dovedem dr. Hasanbegovića, što sam i učinio već u prvoj emisiji. Smatraju da prostor treba dati i dr. Darku Milinoviću, Davoru Ivi Stieru ili Tomislavu Karamarku, ali i Andreju Plenkoviću i Kolindi Grabar-Kitarović.

Hoćete li pozvati Plenkovića?

Evo, pozivam ga i ovim putem! Postavit ću mu sva pitanja koja mi pošalju gledatelji, a koja stanu u 55 minuta. Ne pristajem jedino na unaprijed dogovorene PR intervjue, kakvima su skloni oni što se furaju na Mrleta iz Let 3, a zapravo sliče Simi Dubajiću i rade na državnoj televiziji.

A Kolindu Grabar-Kitarović?

Predsjednici sam već uputio zamolbu za intervju. Svoj pobjedonosni pohod protiv Josipovića započela je upravo u Bujici. Bilo bi pošteno da se obrati našoj publici koja je dobrim dijelom glasovala upravo za nju, bez obzira na to što ju neki savjetnici od toga uporno odgovaraju – jer su ljutiti što nisam prešutio onu nesretnu epizodu s Vučićem. Moj posao nije šutjeti, a njihov je posao poslušati kritike kad nisu u pravu.

Zašto ste za prvoga gosta izabrali upravo dr. Zlatka Hasanbegovića? Neki Vam zamjeraju da ga gurate zato što se prijatelji, a i svjetonazorski ste bliski?!

Točno je da smo svjetonazorski bliski, a i prijatelji smo već 25 godina. Nisam je kriv što imam tako dobre prijatelje! Za razliku od većine novinara, ja to barem iskreno kažem. Kada bi se izjasnili i svi ostali, vidjeli bi koliko zapravo ima prevrtljivaca i plaćenika na jadnoj hrvatskoj novinarskoj sceni. A najviše jugo-ljevičara. Čast izuzetcima.

Za početak nove sezone imao sam u političkome smislu, samo dvije ozbiljne opcije – Hasanbegović ili Plenković. Dr. Hasanbegović ozbiljan je političar, sjajno razumije odnose i u domaćoj i u međunarodnoj politici. Isto tako i Andrej Plenković – i on je ozbiljan političar i vješt diplomat koji svoj autoritet crpi iz Bruxellesa i svjestan je kukavičluka svojih oponenata.

Zato je s pravom bahat. Razlika između Plenkovića i Hasanbegovića je u tomu što prvi provodi tuđu politiku, a drugi vodi hrvatsku, suverenističku politiku. I zato sam izabrao dr. Hasanbegovića za svoga prvog gosta.

Mislite li da desnica u Hrvatskoj ima neke izglede?

Iskreno – ne znam. Volio bih da ima. Volio bih da imamo situaciju poput one u Mađarskoj. Da je na vlasti neki naš Orban, a da je alternativa Jobbik.

Međutim, daleko smo mi od Mađarske. Daleko smo i od Slovenije, čiji domoljubi i antikomunisti imaju jednoga Janeza Janšu koji je pošten i principijelan čovjek i koji radije ne ulazi u vlast nego da izda vlastite birače. A kada jednom dođe, počistit će sve – isto kao i Viktor Orban. Volio bih da imamo i ministra unutarnjih poslova poput Mattea Salvinija, ali nemamo.

Doduše, imali smo sličnoga ministra kulture. Kao što se Salvini bori protiv migranata i Roma u Italiji, tako se dr. Hasanbegović borio protiv jugoslavenske kulturne mafije u Hrvatskoj. Mi za sada nemamo prevelikih problema s migrantima jer oni na sreću, ne žele ostati u Hrvatskoj, ali imamo problema s Jugoslavenima koji se nikako ne mire s činjenicom da postoji hrvatska država. I zato se koriste tzv. dubokom državom da nas destabiliziraju.

Ono što su za Europu migranti, za nas su jugoslavenski ostatci i kada naš narod to shvati, desnica će i kod nas dobiti 20 posto, slično kao u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj, Italiji ili Mađarskoj. Ako se to ne dogodi zahvaljujući nekome u Hrvatskoj, dogodit će se kao domino efekt i mislim da će taj poticaj izvana biti ključan za neki novi smjer Hrvatske.

A što je s Penavom, s Vukovarom, hoće li gradonačelnik biti Vaš gost?

Apsolutno da. Podržavam prosvjed najavljen za 13. listopada u Vukovaru. Najprije ću ugostiti Nikolu Kajkića da kaže zašto su ga smijenili, uhitili i suspendirali. Zašto su mu pretresali ured i što su tražili. Zašto je Pupovac intervenirao kod Cvitana da ga se makne sa slučaja Ovčara…

Cvitan je u međuvremenu smijenjen…

I to je jedan od dobrih poteza Andreja Plenkovića. Loše je što su neki drugi nastavili Cvitanovu politiku, a pri tome ne mislim na Dorh. Kako je moguće da zbog triju glasova SDSS-a u Hrvatskom državnom saboru žrtve Vukovara budu uskraćene za pravdu?! I u slučaju Penave samo se o tomu radi.

Kako da on ljudima objasni da ima novca za nova pročelja, ali Hrvatska ništa ne poduzima da se pokrenu tužbe protiv Srbije zbog svega onoga što su našim ljudima radili po logorima od Mitrovice – nadalje?!

Saša Sabadoš koji je zatukao njegovog šogora Darka Pajičića, ide u hrvatsku mirovinu, umjesto u zatvor! I što bi sada Penava trebao kalkulirati s vlastitom obitelji, sa svojom krvlju?! Ma, tko mu ima pravo to predbacivati?!

Dobro poznajem Penavu i vjerujte mi, njega nikakve prijetnje ne će zastrašiti – pa ni bezobrazne SMS-poruke ljudi kojima je važniji trenutačni politički rejting od istine o Vukovaru.

Dio godišnjega odmora proveli ste u Rusiji, gdje ste pratili nastupe nogometne vrste. Što nosite kao ključne impresije s toga događaja, kako ste doživjeli naš uspjeh i spektakl koji se kasnije preselio u Hrvatsku?

To su zaista bili dani ponosa i slave. Bila je to prava nogometna Oluja! Bila je čast tih dana biti Hrvat u Moskvi, ali i u Hrvatskoj, u Herceg-Bosni i bilo gdje drugdje u svijetu.

Neopisivo sam, poput svih naših ljudi, zahvalan Zlatku Daliću, Luki Modriću i svim ostalim našim momcima. Pokazali su nam svima koliko je malo potrebno da se dignemo iz blata u koje nas uporno guraju naši neprijatelji. Cijeli je svijet vidio kakvi mogu biti Hrvati.

Ipak, bilo je i onih koji žive u Hrvatskoj, a navijali su protiv naše reprezentacije…

Na žalost, ima ih. Sjetite se samo kako su neki mediji poput Imbexa i sličnih ništarija, svojedobno pozivali na bojkot gledanja utakmica naše nogometne reprezentacije. Kada smo razvalili Argentinu, preko noći su okrenuli ploču, u strahu pred bijesom naroda koji voli svoju reprezentaciju.

Osobno, a i moja ekipa koja radi Bujicu, uvijek smo bili i bit ćemo fanovi hrvatske nogometne reprezentacije. Koliko lud ili glup, grbav i pokvaren, kolika budala mora biti netko pa da navija protiv svoje vlastite reprezentacije! Za to ne postoje nikakva opravdanja, to su jadnici bez života, isfrustrirane ljudske nule.

Neki kažu da tako govorite zato što ste prijatelj Zdravka Mamića, čak ste išli u Međugorje napraviti intervju s njim nakon osječke presude?

Ja se svojih prijatelja ne odričem ni kada im ide dobro ni kada im ide loše, a pogotovo sam protiv cipelarenja. Zdravko Mamić moj je prijatelj i kakav bih ja to čovjek bio da nisam napravio intervju s njim i sada kada je u Međugorju, a davao mi je ekskluzivne intervjue kada je bio na vrhu – u Zagrebu.

Osim toga, pogledajte brojke – to je jedan od najgledanijih intervjua, na YouTube imam više pregleda od svih drugih televizija, iako nisam prvi otišao u Međugorje. Znači, to je i s profesionalne strane razumljiv potez. S druge strane, ako hoćete iskreno – pa 14 igrača koji su proizašli iz nogometne industrije Zdravka Mamića bili su ključni u fantastičnome uspjehu Hrvatske. A što su im sve radili?! Što su radili jednom Luki Modriću?! Ispratili su ga iz Hrvatske s optužnicom!

Meni je jasno da španjolsko pravosuđe prije početka Svjetskoga nogometnog prvenstva pokrene postupak protiv Ronalda kako bi destabilizirali Portugal, ali mi nije jasno da tzv. hrvatsko pravosuđe ide na uništenje Modrića i Lovrena – da idu protiv naših. A idu zato što u Dorhu postoji više od polovice ljudi koji uopće nisu niti kršteni, a o njihovu domoljublju nemoguće je govoriti.

Kako na ovakve vaše stavove gledaju ljudi u Dalmaciji?

Hrvati u Južnoj Hrvatskoj svjesni su da je ovo što govorim istina. U Splitu žive u svojevrsnome strahu i pod konstantnim medijskim terorom. Na to je pristala čak i politika koja se dodvorava orjunašima i zagovornicima socijalističkoga samoupravljanja. Rekao sam da više ne ću komentirati udrugu ‘Naš Hajduk’. S njima se sada vrlo uspješno bavi Igor Štimac. On je frajer i fajter i uopće ne sumnjam u njegovu pobjedu nad tim nesposobnjakovićima.

Znači, ugostit ćete i Štimca?

Naravno. A pripremam i jedno iznenađenje, mislim da ću do tada riješiti slučaj koji nije uspjela niti policija.

Mislite na svastiku na Poljudu?

Ponudili smo nagradu, ljudi su se javili, provjeravamo činjenice… Policija neka radi svoj posao, a mi novinari imamo pravo istraživati… Ja tako već znam tko su autori onih odvratnih plakata na kojima se Modrić i Lovren prikazuju kao štakori. Znam i tko je postavljao transparente s pozivom da se ne navija za Hrvatsku.

Aleksandar Stanković, za razliku od Vas, javno je ismijavao kapetana Hrvatske nogometne reprezentacije Luku Modrića?

Niti jedna udruga u Hrvatskoj na to nije reagirala. Tzv. novinarsko društvo šuti. Nije reagirao ni HRT. Oni su se radije bavili preprodajom karata…

Što vi mislite o Dragi Ćosiću?

Ništa. Svaki put kada bi naši navijači vikali ‘Za dom spremni’ oni je po njima pljuvao, a mogao je to barem prešutjeti. Zato mi ga sada uopće nije žao.

A Stanković?

Najmanje što je mogao učiniti, mogao se ispričati Luki Modriću. Ali ne, on je pustio brkove!

Davor Šuker, što mislite o njemu?

Na svoje sam oči vidio da među članovima Izvršnoga odbora Fife uživa veliki ugled. Kada dođe na stadion bilo gdje u Španjolskoj ili nedavno u Londonu – desetci tisuća ljudi plješću mu i po nekoliko minuta. A mi Hrvati uvijek gadimo svoje. Teško je tako ići naprijed, no unatoč svemu nekako se gura.

Zato mislim da još više treba podržati hrvatsku nogometnu reprezentaciju – da još više treba ulagati u nogomet i šport općenito. Trebaju nam nogometni kampovi i stadioni. Zapravo, treba nam Orban, već sam to rekao – on je u Mađarskoj napravio i kampove i stadione. A mi u Hrvatskoj nemamo niti jedan pristojan stadion, a drugi smo na svijetu.

U Zagrebu će ga graditi Bandić, a nije se baš proslavio s dočekom naših nogometaša?

Fakat nije trebao Thompsonu isključiti struju. Općenito, naši političari ponašali su se kao da su oni drugi na svijetu, a mnogi od njih činili su sve da unište naš nogomet i naš nacionalni ponos. Sve je krenulo s Ivom Josipovićem, sjetite se Željka Jovanovića pa Stazića koji je u Saboru rekao da navija za jugoslavensku reprezentaciju, što je jedina od svih televizija objavila upravo Z1 i Bujica…

Zašto Bandić nije htio Thompsona na dočeku?

To trebate pitati njega, ali mislim da je važnije koga su htjeli Luka Modrić, Zlatko Dalić i ostali momci. Oni su htjeli Marka Perkovića Thompsona. A tko bi trebao pjevati na dočeku?! Mile Kekin?! A za podizanje nacionalnog ponosa okolo su valjda trebale skakutati neke trećerazredne glumice koje iz čistoga pomodarstva navlače kockaste gaće?! Da se pitalo Bandića ili Krešu Beljaka – tako bi i bilo. Ali ne, pitali su se oni koji su doček jedini zaslužili – naši junaci, naši nogometaši.

Pouzdano znam cijelu pozadinu priče, kako je Thompson završio u autobusu i kako je sramotno naređeno isključenje struje za vrijeme pjesme ‘Geni kameni’. I to će biti jedna od tema Bujice. Mogao je Bandić i Frljiću dati da režira doček reprezentacije, još smo dobro i prošli!

Zlatko Dalić ipak je čvrsto stao uz Thompsona, a neki su ga mediji radi toga prozvali…

To su mali miševi. Oni će uskoro početi pljuvati po Daliću, samo ako nam se nastavi ovaj nesretni niz. A Zlatko je za sve njih jedna veličina, div.

U životu je prošao krvav put do uspjeha, nije mu bilo lako ni kada je svojedobno došao u Varaždin. Tzv. urbanim rasistima tada je smetalo što je Hrvat iz Bosne, a na dočeku u Varaždinu neki od njih tada su mu se uvaljivali – bez imalo srama. Ali takvi su naši ljudi. Zato je Dalićev uspjeh još i veći i ništa ga ne može zasjeniti.

Za jugoslavensku ljevicu problem je što je Hrvat i katolik, vjernik i obiteljski čovjek, još k tome iz Livna, doveo Hrvatsku u finale Svjetskog nogometnog prvenstva. E, to mu nikada ne će oprostiti! Počeli su ga napadati zbog Thompsona i on se časno othrvao napadima, a uskoro će nastaviti. No svi su oni nebitni. Bitna je Hrvatska u finalu, a naš narod i naši mediji poput Bujice – uvijek će Daliću biti potpora.

Neke od emisija završe i na sudu, odnosno prozvani su Vas tužili. Kako stojite sa sudskim predmetima te vrste?

Izvanredno. U cijeloj prošloj sezoni dobio sam samo jednu tužbu i ona je u međuvremenu povučena, zahvaljujući Davorinu Karačiću.

Znači, brani Vas isti odvjetnik kao i Thompsona?

Naravno. Brane me i Nikolina Brkić i Emil Havkić. S Karačićem sam u zadnje vrijeme više povezan zbog tema koje obrađujemo u emisiji i njegovih uspješnih obrana HOS-ovaca i naše mladeži koja pozdravlja sa ‘ZDS’.

Thompsonu nisu dali svirati u Kostreni pa ste napravili medijsku kampanju i na kraju je koncert održan. Možemo li slični scenarij očekivati i u pulskoj Areni?

Mislim da možemo. Marko će doći u pulsku Arenu, ako treba s Filipom Hrgovićem!

Vratimo se na tužbe, stvarno ste imali samo jednu ove sezone?

Da, samo jednu. I povučena je, kao što sam rekao. Ostale su od ranije. Imam sporove s Imbexom, Babićem, Bitorajcem, Ostojom Rankovićem i Goranom Radmanom. Radman je smijenjen, mnogi sada imaju koristi od toga i rade biznis s HRT-om, a meni su ostale tužbe. Ali, nema veze. Izdržat ćemo mi to, zahvaljujući našim iseljenicima koji uvijek ulete kada nešto izgubim.

U prošlogodišnjim, ali i u onim prijašnjim Bujicama, niste skrivali svoju sklonost tzv. desnoj političkoj opciji, Neovisnima za Hrvatsku, pojedincima u HDZ-u, gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću, aktualnoj predsjednici RH Kolindi Grabar-Kitarović. Što je vrijeme više odmicalo, čini se da je kopnjelo Vaše oduševljenje s nekima od tih favorita. Slažete li se?

Između Milana Bandića i Anke Mrak-Taritaš, stao sam na stranu Bandića. Upravo je Bujica pokrenula aferu Gunja, za koju je papire u svojoj ladici skrivao Lovre Kuščević. Nije ih htio dati jer se već tada nadao koaliciji s HNS-om, no nekako sam uspio doći do njih i pomoći Bandiću da pobijedi.

U prvome krugu izbora podupirao sam Brunu Esih, a u drugom Bandića. Za nagradu sam dobio ploču skinutu s Trga maršala Tita. To mi je bila posve dovoljna satisfakcija. Žao mi je jedino to s isključenjem struje i nepotreban sukob Bandića s Thompsonom.

To je posve iracionalno i mislim da se Bandić time dodvorava Ljuštini, Staziću i sličnima. Na kraju je izgubio, bilo ga je gušt vidjeti u Areni kako sluša ‘Gene kamene’ uoči pobjede našeg Hrgovića. Ali ondje nisu smjeli isključiti struju!

A Vukomerec? Hrvati su ga najurili zbog divljanja Roma i pucanja kalašnjikovima ispred škole…

To je užas. Za nekoliko nepouzdanih romskih glasova ići protiv vlastitoga naroda – meni je to nerazumljivo. Zbog toga se i događaju stvari poput ovih sada u Kemnitzu…

Izbjegli ste odgovor na pitanje o Kolindi Grabar-Kitarović?

Što se tiče predsjednice, mislim da je pogriješila s Vučićem, a da joj je to sada i samoj jasno. Bolja je od Josipovića, ali morala bi znati da se ljude ne smije samo tako trošiti. Evo, na primjer – prof. dr. Ivo Banac mogao je biti naš veleposlanik u Americi, a nije, dok su se s druge strane za Joška Paru i njemu slične pronašla prestižna mjesta u diplomaciji, unatoč njihovu kriminalu i udbaškoj prošlosti.

Predsjednica bi trebala biti svjesna da je tijesno pobijedila i da ako ostane bez potpore desnice, ne će joj pomoći ni eventualna kandidatura Zorana Milanovića za predsjednika države.

A što je s Bernardićem? Kako gledate na sukobe u SDP-u?

Trudim se ne gledati, za mene su oni smiješna stranka. Jugoslavenskome dijelu SDP-a Bernardić smeta jer je Hrvat, slično kao što je Karamarko smetao jugoslavenskim medijima zato što mu je otac Martin bio na Križnome putu. Kao što su rušili Karamarka u HDZ-u, tako sada ruše Bernardića u SDP-u. Čim ga ne voli Bojan Glavašević ili Peđa Grbin, onda u njemu mora biti nešto dobro.

A Plenković? Mislite li da je zaista u sukobu s predsjednicom?

Siguran sam da se ne podnose. Ali shvaćam i HDZ-ovce, samo u vrijeme Tuđmana imali su situaciju da imaju svog predsjednika države, predsjednika Sabora i Vlade. A većini njih važna je jedino vlast, s idealima koketiraju tek u predizborno vrijeme. Ipak, na terenu su mnogi lokalni dužnosnici HDZ-a čestiti i dobri ljudi, vidio sam to, recimo, za Dan pobjede u Glini i prošle godine u Slunju.

Vodili ste program u Glini, a prije toga i u Slunju za Dan pobjede, kakav je osjećaj izaći pred 100.000 ljudi i govoriti?

Osjećaš se k’o Luka Modrić, samo što on to ima svaki tjedan! Šalu na stranu, to je izuzetan osjećaj, velika čast i odgovornost. Zahvalan sam svome prijatelju Marku Perkoviću Thompsonu što svaki put ima povjerenja u mene i što mi je omogućio takvu privilegiju. Divno je bilo vidjeti sve te mlade ljude ove godine u Glini kako slave našu najveću pobjedu.

Ipak, mediji su to pokušali skriti?

Ali nisu uspjeli jer je Z1 televizija u svijet poslala predivnu sliku iz Hrvatske. Vidite, svi ovih dana pričaju o nekome ljevičarskom koncertu u Njemačkoj na kojem se okupilo 50-ak tisuća ljudi, a u maloj Hrvatskoj Thompson svake godine okupi na Dan pobjede 100.000 i naša nacionalna televizija o tome šuti. Sramota!

Da ste Vi umjesto Mirka Fodora vodili doček naših vatrenih, biste li dopustili isključenje mikrofona?

Kakvo je to pitanje?! Pa fešta bi trajala barem dva sata duže, a oni su naše momke praktički potjerali s pozornice. Ponavljam, više od pola milijuna ljudi došlo je pozdraviti viceprvake, a nisu im čak niti dali da se vesele kako i koliko žele. S druge strane, pogledajte one ružne scene iz Francuske – ubojstva, pljačke, silovanja i neredi. Iz Zagreba je otišla slika kakvom bi se trebala ponositi svaka zdrava nacija.

Bliski ste i s dr. Željkom Markić. Mnogi kažu da bi bez Bujice Građanska inicijativa ‘Narod odlučuje’ teško prikupila potpise.

Smatrao sam ispravnim podržati ih. Tih 400.000 građana sigurno je moja publika. Željka Markić hrabra je i uspješna žena, sjajna majka i velika patriotkinja i zato mnogima smeta. Uvijek će imati moju potporu jer radi dobre stvari za Hrvatsku.

Ali kritičari kažu da je to pristrano s Vaše strane?!

Pristrano je i kada neki drugi voditelji na nekim drugim televizijama pozivaju da se ide na prosvjede za Jokića ili na Gay pride pa im ja to ne zamjeram. Oni neka rade svoje, a ja ću svoje, jedino se moraju naučiti brojati!

Ide li Hrvatska, po Vašem mišljenju, u političkome smislu, u lošem smjeru?

Dok god autobusi odlaze iz Hrvatske, to je loš smjer. Ali za to nije kriva samo politika, nego su krivi i mediji. Neki su čak i plaćeni za to da huškaju na iseljavanje, da podučavaju naše poduzetnike kako pokrasti državu i otvarati firme vani. Politika je zakazala i kada dopušta antidržavno djelovanje takvih medija.

Zašto nitko ne govori o pozitivnim primjerima, o ljudima koji se vraćaju u Hrvatsku iz našeg iseljeništva?! Svjestan sam da takvih primjera ima malo i da su ljudi razočarani, ali ako se svi zajedno ne potrudimo, nestat ćemo, a onda su sve ove priče uzaludne. Da bi Hrvatska krenula u boljem smjeru, treba nam alternativa, a ona je u političarima koji će voditi hrvatsku, a ne tuđu politiku. Drugi nas ne će poštivati, ako sami sebe ne poštujemo.

Smatrale li Orbana tipom političara koji nedostaje Hrvatskoj?

Mislim da sam već odgovorio na to pitanje. Hrvatskoj treba Orban, Hrvatskoj treba netko s autoritetom, netko tko će reći Sorosu da nije dobrodošao, tko će reći bankama da ne mogu više sisati krv našega naroda. Hrvatskoj treba netko tko se ne će prodati za 10-ak tisuća kuna, karticu i službeni auto, tko neće uzeti mito, a pričati nam o domoljublju i važnosti tobožnjih strateških partnera, trebaju nam mladi i pametni ljudi koji će na političkome polju biti hrabri kao što su naši branitelji bili hrabri s puškama u ruci 90-ih.

Kakav razvoj političkoga spektra u Hrvatskoj predviđate, što će se dogoditi s HDZ-om, SDP-om i ostalim strankama u Hrvatskoj?

HDZ će na ovakav način sigurno izgurati mandat do kraja. Ima HNS, ima Pupovca, ima par ucijenjenih likova i nema ozbiljnu oporbu unutar vlastite stranke. Nude mu se i neki otpadnici iz SDP-a. Zato Hasanbegović i kaže da ljevica u Hrvatskoj ima novoga vođu.

Plenković može ići na izvanredne izbore i pobijediti, ali pitanje je s kime će koalirati. Njegovi PR savjetnici neprestano mu pokazuju ankete, ali Plenković bi trebao biti svjestan da njegov HDZ može dobiti isto kao i onaj Jadranke Kosor, dakle – 25 ili 26 posto. Jer potporu desnice nema, a to je gubitak od 7 do 10 posto glasova. I svi onda misle da će napraviti veliku koaliciju sa SDP-om i Davorom Bernardićem.

A što ako se u Hrvatskoj dogodi slovenski scenarij?! I ondje je Janša dobio 25 posto pa su se svi ostali uortačili protiv njega. Tako i u Hrvatskoj nije isključeno da bi sutra Živi zid, Most i SDP mogli koalirati, a Plenkovićev HDZ u tom slučaju ostaje sam i bez vlasti. Zato mislim da prijevremenih izbora unatoč svim spinovima – ne će biti, a jedina prava anketa koja će se dogoditi u međuvremenu, to su europarlamentarni izbori. Na njima će desnica po prvi put Plenkovićevu HDZ-u uzeti mandat ili dva, što posve sigurno ne će biti primljeno s oduševljenjem.

Kojih troje aktualnih političara u Hrvatskoj smatrate najpozitivnijima, a koji su najnegativniji?

Najpozitivniji su dr. Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i general Željko Glasnović. Negativce ne ću nabrajati jer biste morali izdati posebno izdanje Hrvatskoga tjednika.

Ivica Marijačić / Hrvatski tjednik

 

Veliki trijumf hrvatske predsjednice

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Stevo Culej saborski zastupnik: ‘Dr. Šreter je ubijen u logoru Bučje’

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska povijest, sadašnjost i budućnost ovise o djelovanju nezinih sinova. Hrvatska ima svoje sinove koji će se uvijek boriti, koji će se uvijek izboriti za svjetlo, pravdu,sigurnost hrvatskog čovjeka, ali je nemoguće to postići u koliko ne budemo sakcionirali Milorada Pupovca, Branka Pavića i sve one koji su počinili zločin nad dr. Šreterom, jer gledajte jednu stvar. Ja se pitam:  da li je moguće da u slobodnoj Hrvatskoj, onaj koji je ubio dr. Šretera   živi negdje slobodan i priznat od svoje zajednice. To je nemoguće. I to je parodija stvarnosti.

Razgovarao: Anto Pranjkić/Kamenjar.com

Gospodine Culej, bili ste branitelj. Ovih dana prsijećamo se VRO Oluje. Čega se najviše Vi prisjećate iz tih slavnih dana?

– Najviše se iz tih dana prisjećam mojih poginulih suboraca kao što je bio Trpimir Bakarić, kojega sam našao na obroncima svetoga Roka, gdje je ležao prostrijeljen kroz trbušnu šupljinu. Pokrio sam ga šatorskim krilom. Mogu se prisjetiti i drugih suboraca koji su bili na istome mjestu, pored mrtvoga tijela Trpimira Bakarića, koji su se pripremali da uđu u Dračevac da oslobode Hrvatsku kroz svoju zadanu zadaću kako bi oslobodili djelić Hrvatske.

Postoje i oni ljudi protiv kojih smo se borili u Domovinskom ratu. Oni pokušavaju nešto “dokazati”. Pokušavaju nam nešto reći. Međutim, svi njihovi punjci pucaju u prazno zato što mi istinu uistinu znamo.

– Oni pucaju u prazno kao i uvijek. Nekada su pucali u puno. Jer su pucali u pune hrvatske duše, puna hrvatska srca  i ubijali hrvatski narod. Ali, njihova nastojanja da to drugačije prikažu jednostavno padaju u vodu.

Cijelo vrijeme u ovih 24 godine čujemo od predstavnika srpskoga  naroda da nisu ni zašto krivi. Vi gotovo na svim sjednicama Hrvatskoga sabora kad se zato ukaže potreba govorite o ubojstvu dr. Šretera.

– Gospodin dr. Šreter je ubijen u logoru Bučje. U logoru Bučju su bili zapovjednici Jovo Vezmar, Veljko Džakula i Branko Pavić. To su tri čovjeka koji su bili gospodari života  i smrti. A sa njima je bio na sastanku i gospodin, nazovimo ga gospodin, Milorad Pupovac za vrijeme nestanka gospodina Šretera. Kad se odlučivalo o ubojstvu Pupovac je bio na sastanku s egzekutorima. On je bio na sastanku u Čikotskoj Rijeci toga dana. Ja sam ga prijavio za njegovo sudjelovanje u mogućem ubojstvu.

Koja su Vaša saznanja oko ubojstva dr. Šretera?

– Vezmar i Pavić i drugi negativci znaju da je Ivan tamo bio utamničen i tamo su mu polomljene ruke. Međutim, u knjizi Slavka Degoricije se pojavljuje i  gospodin Pupovac koji je rekao da će riješiti njegovu sudbinu i otišao je tamo da ga oslobodi. Međutim, on nije oslobodio Šretera nego dvojicu srpskih časnika, koji su oslobođeni, a gospodin Šreter je bio ubijen.

Svojim svjedočanstvom i saznanjima ćete sigurno pomoći hrvatskim službenim istražiteljima i institucijama da se konačno rasvijetli ubojstvo dr. Šretera. Nalazimo se u vremenu sjećanja na događaje prije 24 godine. Gospodine Culej, postoji li razlika u životima Hrvata u vremenu kada smo ratovali i danas? U čemu se ona, ako postoji, ogleda?

Culej prijavio Pupovca zbog ‘prikrivanja ubojstva dr. Ivana Šretera’

– Hrvatska povijest, sadašnjost i budućnost ovise o djelovanju njezinih sinova. Hrvatska ima svoje sinove koji će se uvijek boriti, koji će se uvijek izboriti za svjetlo, pravdu,sigurnost hrvatskog čovjeka, ali je nemoguće to postići u koliko ne budemo sankcionirali Milorada Pupovca, Branka Pavića i sve one koji su počinili zločin nad dr. Šreterom, jer gledajte jednu stvar. Ja se pitam:  da li je moguće da u slobodnoj Hrvatskoj onaj koji je ubio dr. Šretera  negdje živi slobodan i priznat od svoje zajednice u nekom društvu. To je nemoguće. I to je parodija stvarnosti.

Evo, Vi danas živite u svojoj Jarmini. Naučili ste zajedno s hrvatskim narodom raditi i živjeti od svog rada, poštenja s vjerom u Boga. Fajferice u Slavoniji i ove godine su jako plodne?

– Ja upravo sjedim na svom salašu, gdje njegujem, vrjednujem i unaprjeđujem jedno pleme fajferica, ali moram priznati da je u hrvatskom društvu jako teško pomaknuti se i centimetar naprijed. Kada gledam da svaki natječaj u hrvatskom društvu, koji prolazi uz poticaj europske zajednice, gdje su oni koji su navodno bili okupirani u periodu prošloga rata, a to su isti oni koji su sami sebe okupirali, uživaju plodove rada ovog društva, teško ćemo mi naprijed. U tome je stvar. Ja se trudim  da pomaknem taj kotačić unaprijed, ali to je jako teško.

Postoji  li u hrvatskom društvu taj temelj, koji će jasno,  reći “ne” nepravdi i nepoštenju ili će to i dalje biti izraženo kroz onu narodnu “Ima li mene tu”?

– Zastupnici Hrvatskog sabora, koji trenutno kupi poene negativnosti i pomažu gubljenje  povjerenja u hrvatski državni Sabor, institucije i ministre,  ja mogu reći da u hrvatskom saboru još uvijek postoje zastupnici koji  potječu iz hrvatskoga naroda, koji zastupaju interese hrvatskoga naroda i koji nikada neće  izdati povjerenje i interese svojega naroda. Uistinu, ima još zastupnika koji će se zdušno boriti samo za dobrobit hrvatskog naroda. Dakle, povjerenje u hrvatske zastupnike ne može nestati, zbog par onih koji su zalutali tamo.

Anto Pranjkić/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Kolinda Grabar Kitarović otvoreno o Jasenovcu, Bleiburgu, totalitarizmima, derneku u Srbu, ‘krađi potpisa’ za referendum, ćirilici u Vukovaru i Penavi….

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović razgovarala je s glavnim urednikom Hrvatskog tjednika Ivicom Marijačićem.

U redu je što zagovarate pomirbu, ali za nju su, kao za ljubav i mržnju, potrebne dvije strane. Vi pružate ruku komunistima. I predsjednik Tuđman im ju je pružao ruku, ali je neki nisu prihvatili. Ne prihvaćaju je ni danas.

Pa naravno, moramo pružati ruke pomirenja. Kako ćemo to drugačije riješiti?

Teško, gospođo predsjednice. Evo, dok vi sada zagovarate pomirbu, prije par dana na pulskom festivalu nagradu je odnio film koji je prezentirao lažnu priču o humanitarki Diani Budisavljević, što je po mome mišljenju četnička propaganda. Sinoć sam komunicirao s jednim uglednim povjesničarom s Hrvatskoga instituta za povijest koji je objavio znanstveni rad o Diani Budisavljević dokazavši dokumentima da je ona bila sasvim sporedna osoba, humanitarka koja se samo odazvala Pavelićevu pozivu da se cijeli sustav vlasti uključi u zbrinjavanje djece poraženih neprijatelja te da ona ni u kom slučaju nije izvukla iz logora smrti 10 tisuća djece niti je tih logora smrti bilo. Taj povjesničar mi kaže otprilike: čuj, prijatelju, ja mogu raketu lansirati na Mjesec, mogu dobiti na trepavicama, ali ne mogu spriječiti Danu Budisavljević da napravi pamflet od filma jer je dobila milijune za tu notornu laž. Hoću reći da vi uzalud zagovarate zajedništvo i pomirenje, postoje snage koje to ne žele, nego žele laž, mržnju i podjele. Što kažete na to?

Svi smo mi ljudi, nitko od nas ne može prvi baciti kamen, ali Ante Pavelić učinio je neke fatalne pogreške. Mi možemo danas raspravljati o tome zašto je to učinio, je li morao ili nije morao, ali to neće promijeniti činjenicu da jest ni osjećaje ljudi koji su se osjetili prevarenima i izdanima. A posljedica su, uz ostalo, bili razni zločini nad Hrvatima. Imamo, primjerice, selo Podhum u mojemu zavičaju, gdje su talijanski fašisti učinili strašan zločin na Hrvatima. Znam da su i partizani krivi jer su bacili u jamu učitelja i učiteljicu. Mnogi su živjeli pod tim utegom jer su vidjeli da su partizani ubili civile. Talijani su zato spalili cijelo selo, više od 90 muškaraca poubijali. To je moja duboka rana i upravo to je ono što mene označava i zbog čega volim svoju nonu i nonića jer su se borili za Hrvatsku protiv okupatora. Za Hrvatsku pod crvenom zvijezdom, ali ne za onakvu kakvu smo dobili u Jugoslaviji. Oni su bili vrlo religiozni. Moja nona svaki dan kuhala je ručak župniku. Nije bilo teorije da ne odemo na misu. Ja sam išla na vjeronauk od prvoga razreda osnovne škole. Dakle, kod nas, u mojoj obitelji, živjela se vjera. Ali, da se vratim u sadašnjost. Ja ovu državu želim izvesti na put kojim je krenula devedesetih. Ne vratiti u devedesete, nego vratiti na put koji je zacrtao predsjednik Tuđman, na put dostojanstva i ponosa, na put europejstva koje neće biti podložničko bilo kome, ali i na put političke odlučnosti, djelotvornosti i odgovornosti. Tomu sam posvetila sve svoje projekte, sada posebno i branding. Napravili smo taj prijedlog odlično, no srce me boli što sada to stoji, a trebalo bi početi s tim što prije, kako bismo Hrvatsku što bolje brendirali dok predsjedamo EU.

Što ste im konkretno predlagali?

Ono što ja predlažem za predsjedanje Hrvatske u EU jest da pokažemo da Hrvatska nije nekakva mala država. U redu, važno je i da tzv. zapadni Balkan uđe u EU, pogotovo Bosna i Hercegovina. Ali da to bude lajtmotiv našega predsjedanja? Hrvatska je mnogo više od toga. Zato sam Hrvatsku izvukla iz tzv. regiona u Srednju Europu, uspjela sam dobiti potporu i predsjednika Trumpa i predsjednika Putina. Ne pristajem dakle da je Hrvatska mala država samo zato što je malena teritorijem i brojem stanovnika. Nije, i to smo mnogo puta dokazali.

Poštovana gospođo predsjednice, prije takvih odgovora i pitanja, predlažem da krenemo od onog koje hrvatsku javnost u ovom trenutku možda više zanima. Jeste li donijeli odluku da idete u predsjedničku kampanju?

Gospodine Marijačiću, kako bi to sada izgledalo da ja okrenem leđa Hrvatskoj i prihvatim neki od poslova koji mi se nude, koji su puno više plaćeni diljem Europe i svijeta, a ja da napustim svoj hrvatski narod i svoju vlastitu djecu, koja vide budućnost ovdje. Naravno, idem u kandidaturu za novi predsjednički mandat, objavit ću je uskoro, ali želim prije toga raditi kao predsjednica što veći dio mandatnog vremena. Oslanjam se prije svega na hrvatski narod, ali neću leđa okrenuti stranci iz koje sam izrasla ma koliko god se u nekim aspektima ne slagala s njezinim politikama, bilo to u vrijeme Sanadera ili bilo koga drugoga. Ja nisam nikada, kao što znate, rekla riječ protiv Sanadera ad hominem niti protiv bilo koga drugoga. To što sam ja vjerna Hrvatskoj demokratskoj zajednici ne znači da nisam vjerna cijelom spektru ljudi koji vole Hrvatsku.

Mislite li da su Vam u ovoj situaciji Andrej Plenković i HDZ, koji su ipak doživjeli poraz na Europskim izborima, a i dalje im pada rejting, pomoć ili teret?

Nikoga ne želim kriviti niti uzdizati. Sve što postignem u životu jest rezultat onoga što sam ja radila sa svojim suradnicima. Sve je u mojim rukama.

Zanima me način na koji ćete se obratiti hrvatskom narodu i tražiti povjerenje za drugi mandat? Zato jer ste to zaslužili ili nekako drukčije? Hoćete li u tom stilu nešto reći i obrazložiti narodu?

Dragi moji Hrvatice i Hrvati, i svi hrvatski državljani u domovini svijetu. Prvo: Hrvatska nije mala država, Hrvatska je država ljudi velikog srca, država vrijednih, dobrih i umnih ljudi i država velikih mogućnosti. Moramo spriječiti depopulaciju, zadržati mlade, dati im priliku da se školuju i rade vani ako to žele, ali vratiti ih u Hrvatsku. To je broj jedan. Drugo, za to su potrebne porezne i druge reforme, poslovi koji će biti više plaćeni, bilo da je riječ o plavom trlišu – strukovnim poslovima kojima se nećemo smijati nego ćemo poštovati te ljude, ili je riječ o bijelim kutama. Tu trebamo kroz poreznu reformu smanjiti troškove za poslodavca, a podići plaće radnika, bez obzira na to tko to bio i to će privući i strane investicije. No to je samo početak programa.

Je li Hrvatska sada nakon Vašega petogodišnjeg mandata bolja ili lošija nego što je bila?

Bolja je.

U čemu?

Prije svega zato što je pokazala i dokazala da ima ljude koji je mogu učiniti boljom i najboljom. Drugo, vratili smo interese Hrvatske i hrvatskoga naroda u fokus politike, jače smo se povezali s Hrvatima u BiH i iseljeništvu. Treće, napredak pokazuju i statistički rezultati. No ne ću reći ono što su znali nekoć govoriti neki političari, da ljudi žive bolje, ali to ne osjećaju. Ja ću reći ovo: na makroekonomskom polju pokazuju se mnogo bolji rezultati – porast BDP-a, manji javni dug, bolji kreditni rejting, ali ono što mene zanima je da se to odrazi na računu građana i da građani sami kažu da im je danas bolje nego prije pet godina. Dakle, ničemu ne ću vjerovati, nikakvim statistikama osim ljudima diljem Hrvatske, u koje čvrsto vjerujem, koji su ostali ovdje i koji vole ovu državu i kažu: predsjednice, meni je danas malo bolje, hajdemo raditi da nam bude još bolje.

Često govore za predsjednika države da mora biti čvrst čimbenik političkoga sustava. Mnogi su se u Hrvatskoj pitali zašto niste reagirali na evidentnu krađu referendumskih potpisa.

Jesam, itekako jesam. Reagirala sam tako što sam rekla: u čemu je problem, zašto ne bi proces bio transparentan? U čemu je problem da oni koji prebrojavaju glasove za referendum ne dopuste ako već ne inicijativama koje su sudjelovale u skupljanju potpisa, onda barem neovisnima, recimo HHO-u, da sudjeluju u provjeri potpisa. Oni bi to objektivno pogledali. Način na koji se postupilo nije način na koji treba postupati država – s nepovjerenjem u građane, u narod. Uskoro ću dati prijedlog kako unaprijediti referendum. S jedne strane, da to ne bude priča da se bilda nečija osobna popularnost ili važnost, s druge strane, da se omogući građanima dovoljno vremena za skupljanje potpisa i da svaki proces bude transparentan, s jasnim rokovima. Tražit ću da oni koji su pripremili referendum ili nezavisni promatrači budu ti koji će pratiti proces nakon prikupljanja potpisa. Dat ću vam jedan primjer koji će vam, biti jako zanimljiv. U državi Aljasci Republikanska stranka je godinama dobivala izbore. Senatorica s Aljaske je bila Lisa Murkowski, međutim, nakon nekog vremena prevladala je „Tea party“ i predložila drugog kandidata. E sada, što dopušta američki sustav! Dobijete glasački listić na kojem pišu imena, ali vi imate pravo napisati i Lisu Murkowski kao trećega kandidata. Građani su dopisivali ime Lise Murkowski. Mnogi su krivo ispisali njezino prezime, ali svaki listić iz kojeg je bilo jasno da su građani mislili na nju priznat je. Rekli su „nećemo ga prekrižiti i proglasiti nevažećim zbog krivo napisanoga imena“ i gospođa Murkowski je ponovno ušla u Senat.

Mislite li da je pravedno da ostane ovako, dođe ministar i ukrade 40 tisuća potpisa?

Rekla sam da postupak nije bio transparentan i to ostavlja sumnju. Demokracija znači kontrolu vlasti, a vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu Zato ni predsjednik države ne smije imati moć bez kontrole, što neki predlažu. Moć odnosno vlast mora ostati u rukama naroda i mi ćemo dati prijedlog kako se to može riješiti. Ali naš ključan problem, ne želim da se to zaboravi, je demografija. To je pitanje opstanka države. S druge strane, ja ne mogu i ne smijem ni jednome građaninu ove države zanijekati njegovo pravo da ide raditi i učiti negdje drugdje. Smatram svojom zadaćom i zadaćom Vlade da svakome osiguramo uvjete da se vrati. To će biti ne samo demografski nego i društveni dobitak. Zašto? I vi ste živjeli u komunizmu i znate da se vrte jedna te ista rješenja. Ako ta rješenja nisu funkcionirala u prošlosti, ne će ni u sadašnjosti. Mi trebamo ljude koji su živjeli u Irskoj, koji će se školovati u Americi ili drugdje, a koji će se vratiti i reći – Hrvati i Hrvatice, možemo raditi bolje nego sada.

Meni se čini da nemate pravedan odnos i jednak prema jednoj i drugoj totalitarnoj prošlosti. Zašto nemate snage zajedno sa svojim narodom otići u Bleiburg i pokloniti se žrtvama, nije li sramotno to što praktički skrivečki i odete dan prije naroda?

Imam isti odnos prema svim totalitarnim režimima. Apsolutno ih osuđujem, i nacizam i fašizam, i komunizam i njihove totalitarističke derivate u Hrvatskoj kao i četništvo. I to nije sporno. Rekla sam Vam sve o svojoj obitelji, koja se borila za Hrvatsku, ali kad je crvena zvijezda postala znak diktature i totalitarizma , rekli su to više ne dolazi u obzir. Što se tiče uzroka, razloga i povoda nastanka totalitarnih režima i njihovih posljedica, to trebaju utvrditi i posložiti povjesničari. Ali smatram da ne smijemo razlikovati žrtve. Tko god je ubijen bez pravednoga suđenja – uzimajući u obzir da je tadašnje pravosuđe gotovo svuda u svijetu predviđalo i smrtnu kaznu – nevin je.
A pitanje o bježanju od naroda, ne zamjerite, smatram pomalo malicioznim. Kao što znate, ja nisam otišla ni u Jasenovac na službeni dio. Ali ja kao osoba, kao Hrvatica, kao majka i i građanka odem u Jasenovac pa se poklonim žrtvama. Isto tako na Bleiburg, Macelj, Hudu jamu i drugdje, ali bez kamera i izjava.

Ja vas pitam zašto s hrvatski narodom niste komemorirali žrtve prije nekoliko godina kada se tamo okupila više od 60 tisuća ljudi… Očekivali su Vas, koliko se sjećam , bio je najavljivan vaš dolazak, ali ste odustali. Bio sam te godine u Bleiburgu i nije bilo nikakvih fašista… Meni se čini da ne bježite od naroda samo u takvim slučajevima, nego ste i u Kninu izbjegli koncert Marka Perkovića Thompsona 2015. godine iako ste očekivani…?

Mislim da sam odgovorila na to. Dugo sam odvagivala što je bolje i postupila sam kako sam ocijenila da je najbolje za hrvatsko društvo i državu.

Jeste li Vi ikada upitali povjesničare gdje su kosti tih 83 tisuće žrtava iz Jasenovca?

Naravno da jesam. Dobila sam svakakve odgovore. Treba kompletnu forenziku provesti. Osim toga, mi još nismo proučili arhive koji su, nažalost, još uvijek u Beogradu i koje nam trebaju vratiti. Tek tada ćemo pouzdanije moći utvrditi što je sa žrtvama u Jasenovcu, ali i sa svim ostalim žrtvama, od Bleiburga nadalje. Ponavljam: svi su totalitarizmi grozni i svakoj žrtvi treba odati počast. Ne prihvaćam argumente onih u Hrvatskoj koji žrtve Bleiburga i Križnog puta opravdavaju tako što kažu kako su to bili ubojice pa ih je trebalo ubiti. Ne! Svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivnja.

Ali Vi ste imali jednu sjajnu ideju koju je javnost pozdravila da se Jasenovac temeljito istraži. Najviše su protiv toga vrisnuli oni koji promiču srpske teorije o broju stradalih, kao i oni kojima je prihvatljiv službeni podatak o 83 tisuće ubijenih, za koji ne postoji ni jedan jedini znanstveno provjerljivi dokaz. Zašto ste odustali od međunarodne istrage Jasenovca?

Nisam, još to stoji, ali vi znate da ja nemam izvršnu vlast u tom pitanju.

Hoćete li u drugom mandatu raditi na tome? Rumunjska je upravo temeljitom istragom riješila problem sa stradalim Židovima nakon Drugog svjetskog rata i danas su svi mirni. Zar ne vidite da se Hrvatsku upravo nedokazanim jasenovačkim žrtvama drži u stanju stalne ucjene i pokornosti?

Ja nisam forenzičar. Želim taj posao ostaviti stručnjacima forenzičarima i medicinskim i arhivskim, a kada dođemo do rezultata onda ćemo donijeti zaključke. No, Vlada dakako mora odobriti takav projekt.

Gospođo predsjednice što mislite o izbornome sustavu? Evo, samo jedan aspekt njegove anomalije: je li za Vas pravedna situacija da je nekoliko milijuna Hrvata u svijetu svedeno na tri glasa u Hrvatskome saboru, odnosno da naši ljudi moraju putovati na dan izbora tisuću kilometara da bi dali glas, isto kao i srpska nacionalna manjina koja je brojčano deset i dvadeset puta manja. Tri glasa dijaspori koja je toliko dala za Hrvatsku, koja pomaže silnim priljevima razvitak Hrvatske, i tri glasa agresorskoj manjini koja je oružanu napala Hrvatsku i izazvala toliko smrti i zla i kojoj, nota bene, još i plaćamo da autobusima dođe na glasovanje. Ima li jasnijeg znaka da je ovo izopačena država? Što vi mislite?

Ne, ne mislim da je izborni sustav pravedan. Ne ću ponavljati to što ste rekli. Mislim da bi svaki glas trebao biti jednako dostupan, dakle da uvedemo dopisno ili elektronično glasovanje, što je jedini način na koji možemo svim ljudima omogućiti pravo glasa. To što su neki govorili da treba plaćati poreze u Hrvatskoj da bi se imalo pravo glasovati, to su gluposti. Pa ljudi u zatvorima ne plaćaju poreze pa imaju pravo glasa. Ako ste državljanin, Ustav RH kaže da imate pravo glasa ako navršite 18. Sukladno tome, koliko je glasova došlo za dijasporu, koliko za nacionalne manjine u odnosu na sveukupni broj glasova, a koliko im je „razrezano“ saborskih zastupnika. Po meni je ovo, neka se nitko ne naljuti, nepošteno. Želim da mi u Hrvatskom saboru imamo i predstavnike Srba, Talijana i ostalih nacionalnih manjina. Ali treba uvažiti i činjenicu mnogi ne žele da ih se bira kao manjine niti žele glasovati kao manjine. Imam prijatelja Srba kojima je njihova etnička pripadnost njihova privatna stvar, ali žele da Hrvatska napreduje i zato žele prije svega glasovati po političkom, a ne manjinskom kriteriju jer tu vide život svoje djece. To je ono što nas mora voditi.

Primili ste gradonačelnika Vukovara i to je javnost dobro primila.

Ja ga oduvijek podupirem. Njegov posao je golem i strašno težak.

Koji je vaš prijedlog za izlaz iz ove situacije. Kao što smo čuli, dali ste potporu stajalištu gradonačelnika Ivana Penave o ćirilici u Vukovaru i nedavnoj odluci Ustavnoga suda: Ne čini li Vam se da je forsiranje uvođenja ćirilice u Vukovaru dio projekta velikosrpske srbizacije Vukovara kako bi se sutra kad se uvede ćirilica na temelju vjerojatno lažiranoga popisa stanovništva, ucjenjivalo Hrvatsku s podjelom suvereniteta, da se stvori neka srpska autonomija?

Ne dolazi u obzir. Vukovar je Hrvatska i uvijek će biti Hrvatska. Bez obzira na popis stanovništva, bez obzira koliki bio postotak Srba u Vukovaru. Uostalom, vjerujem da je većina njih za hrvatsku državu. Pojedinci nisu, ali vjerujem da većina jest. Kad sam nedavno došla na vukovarski vodotoranj, prvi put, nikad dosad nisam imala prigodu, prisjetila sam se kako sam maketu toga vodotornja i ranjenoga grada držala u svojim uredima ranije, pa i u uredu pomoćnice glavnog tajnika NATO-a. Ukratko, Vukovar je Hrvatska, što god tko sebi zamislio tamo preko Dunava i nikakve manipulacije ne dolaze u obzir. Neću to dopustiti.

Smatrate li Donalda Trumpa, kao mnogi političari, uskogrudnim nacionalistom koji predstavlja prijetnju ekonomskim interesima EU i svjetskom miru?

Donald Trump i ja imamo jako dobre odnose. Čovjek je suverenist, brine se o interesima svoje države, to je njihovo prirodno pravo. Pravo je svake države, i SAD-a i Hrvatske, da odlučuje tko će joj biti useljenici. I mi ćemo se s tim morati suočiti, ali naše je pravo odlučiti tko će biti ti ljudi koji će dobiti stalne dozvole boravka u Hrvatskoj. Po meni su to oni ljudi koji mogu brzo naučiti jezik, brzo se prilagođavati i prihvaćati naš sustav demokracije.

Gospođo predsjednice, vrlo loše je lani prihvaćena vaša konferencija za novinare u povodu četiri godine mandata. Sazvali ste ju da biste obavijestili javnost kako je pozdrav Za dom spremni neprihvatljiv. Ljudi su bili ogorčeni i mislim da ste u tom trenutku srozali vaše izglede za novi mandat. Zato što Hrvati taj pozdrav u današnjoj hrvatskoj vezuju za obranu Vukovara i Hrvatske i vaše odricanje od toga im je neshvatljivo. Mislim da Vam je u promidžbenom smislu to jedan od lošijih poteza. Što Vi mislite?

Možemo to sada ovdje riješiti u jednom potezu da Vam kažem što stvarno mislim. Kad sam rekla da je Za dom spremni stari hrvatski pozdrav onda su me napali neki povjesničari tvrdeći da nije. Kad sam rekla da nije stari hrvatski pozdrav, opet su me napali. Pozdrav „za dom“ spominje se u književnosti, koliko znam, još od Vitezovića, imamo ga poslije i u libretu opere „Nikola Šubić Zrinjski“. U vrijeme Domovinskog rata postrojbe HOS-a borile su se s tim sloganom protiv združene agresije zvijezde i kokarde i to je neupitno. Kad je Milanović bio na vlasti 2015., tada smo imali vojni mimohod u povodu 20. obljetnice Oluje i Milanović nije imao ništa protiv da HOS-ova zastava sa Za dom spremni bude u povorci. Nije pitanje riječi, pitanje je namjere, a ovo je bila namjera oslobađanje Hrvatske. Dakle, za branitelje HOS-a to nije upitno, a ako se tim pozdravom obnavljaju simpatije za NDH, onda mi taj pozdrav nije prihvatljiv, ako ni zbog čega drugog onda zato jer je Pavelić pola Hrvatske predao Talijanima, uključujući i nas.

To nije istina! Jednostavno nije istina da je Pavelić prodao pola Hrvatske Italiji, on je samo potpisao Ugovore o stanju koje je davno bilo sprovedeno. Nije da Vam dijelim lekcije, ali Zadar je bio i prije Pavelića pod Italijom, kao i vaša Rijeka. Netko je drugi prodao, nije mi jasno da o tome kao predsjednica RH površno govorite. Nemoguće je govoriti o tome a da se ne poznaju Londonski ugovor iz 1915. i Rapallski ugovor iz 1920. No čak i da jest istina to što tvrdite, Pavelić je prvi raskinuo te ugovore i prije famoznoga Zavnoha vratio te krajeve Hrvatskoj, a sve to jugosrpski mediji prešućuju?

Ovo posljednje je točno, ali, kako kaže narod, „prošla baba s kolačima“. Kasno je bilo i za njega i za NDH. A ovo s Rapalskim ugovorom nije točno. Pogledajte zemljovide Kraljevine SHS i NDH pa ćete vidjeti da je Pavelić mnogo više dao Talijanima nego što su dobili Rapalskim ugovorom, primjerice Šibenik i Split i cijelo zadarsko zaleđe. No, neka o tome povjesničari kažu svoju riječ.

Nije samo Milanović, Plenković je doveo do situacije koja nije normalna, da pozdrav pod kojim je branjen Vukovar je kompromitiran, a zvijezda petokraka nije. To je još jedna shizofrena i nenormalna situacija.

To je ono što sam već rekla za svoga nona i nonicu pod zvijezdom za slobodu Hrvatske, a kasnije je petokraka bila kompromitirana. Pitanje je kad je što bilo kompromitirano. Nisu svi hrvatski partizani bili komunisti ni Jugoslaveni, dapače, većina je bila nekomunistički i hrvatski orijentirana. A nijedan pozdrav pod kojim je branjen Vukovar ne može biti kompromitiran.

Dakle, svaki je pozdrav u jednom trenutku bio kompromitiran, jednom pozitivan?

Slažem se s tim.

Trebamo li onda imati jednak odnos prema jednom i drugom, a ne forsirati jedno?

U tom pitanju načelno stojim na poziciji predsjednika Tuđmana koji je izrekao na prvom saboru HDZ-a. To je politički mjerodavno. Ali o tome treba slobodno, a prije svega stručno raspravljati.

Na samom kraju, jeste li hrvatsku diplomaciju učinili hrvatskijom, to ste sami obećavali na početku mandata. Slučaj Paro govori da niste, a poznato mi je da ste u jednoj komunikaciji i sami izjavili da je taj čovjek pronevjerio pola milijuna dolara? Osim toga, napustio je SAD prije no što ste tamo došli u posjet?

Nemojte gledati izolirane slučajeve.

Zašto ste pristali na Plenkovićevu ucjenu?

Paro je bio prijedlog tadašnje ministrice. S obzirom da je DORH potvrdio da se protiv njega ne vode nikakvi postupci, dala sam privolu.

Da, ali nakon tragikomične Plenkovićeve izjave da tu nema ničega? On je očito zaštitio pljačku i pljačkaša?

Ja se kao izvršna vlast ne mogu miješati u pravosudna pitanja. Ono što mogu reći jest da smo diplomaciju učinili bar malo više domoljubnom. Imam veliko očekivanje od ministra Grlića Radmana, koji je sa mnom radio ’90-ih godina, da vratimo diplomaciji domoljubni zanos kojim smo radili i da obnovimo politiku da Hrvatska nije mala država bez obzira na broj stanovnika i geografsko područje već da je Hrvatska država koja je toliko toga pridonijela Europi i svijetu i ima pravo štititi i promicati svoje državne i nacionalne interese. Jako mi je žao što Vlada nije iskoristila priliku, nakon što smo mi šest mjeseci naporno ovdje radili i s ljudima iz ljevice i desnice napravili brending Hrvatske, da se u ovoj rekonstrukciji nije napravio ured koji bi radio na tome.

I od Vas se očekivalo da reagirate na takve situacije, niste se zauzeli da Pogorelić bude jedan od brendova Hrvatske, s druge strane na cijeloj jednoj kulturi pojavu antihrvatskog djelovanja niste reagirali… Znate li vi što uopće znači ime Ive Pogorelića u svijetu glazbe i kulture, možda je prvi među pola milijuna sjajnih pijanista, a nitko ga nikada iz Hrvatske nije kontaktirao…?

Napravili smo koliko smo mogli, nemojte precjenjivati ni podcjenjivati mogućnosti jedne osobe. Uvijek se svatko može uključiti. Osim toga, predsjednik ne smije zamjenjivati druge institucije. Predsjednik nema operativne resurse nadležnih ministarstava i državnih ureda. …….

Kako zamišljate budućnost EU i Hrvatske u njoj. Kakve koristi Hrvatska crpi od inicijative tri mora i ne vodi li ta inicijativa Hrvatsku u konflikt s vodećim zemljama EU? Je li za vas prihvatljivija politička platforma Orbana ili, primjerice, Angele Merkel?

Hrvatska je, to treba priznati, politički sve prisutnija i važnija u EU. Dio te važnosti oblikuje i naš zemljopisni položaj. Zato sam i pokrenula „Tri mora“, da Hrvatsku usidrim tamo gdje ona povijesno, kulturno i na svaki način pripada, a to je Sredozemlje i Srednja Europa, koja je prirodno zaleđe Hrvatske. Tu su nacije i države s kojima nas je povijest najviše vezala i dalje će nas najviše vezati. Stoga je prirodno osloniti se na suradnju s tim zemljama. No treba imati u vidu da se svijet dinamično mijenja i da u tim promjenama i EU traži nove modele političkog djelovanja, a svaka zemlja svoje probleme rješava u tom zajedničkom okviru, ali i dalje suvereno. Ne vidim suprotnost između ideje europejstva i suverenima europskih nacija. Naprotiv, europejstvo pretpostavlja sve naše različitosti, ali zahtijeva suradnju.

Je li vama normalna Hrvatska u kojoj je zapovjednik obrane Vukovara Tomislav Merčep po zapovjednoj odgovornosti, vrlo dvojbeno utvrđenoj, osuđen na višegodišnju robiju, a okupacijski gradonačelnik Vukovara Vojislav Stanimirović koji je 1991. U odori JNA pisao da je palo posljednje ustaško uporište i koji kao liječnik nije spasio pacijente od Ovčare uživa sve povlastice u ovoj državi i mirno živi na slobodi? Je li vama kao Hrvatici, građanski, humanistikinji to Hrvatska za koju su ginuli hrvatski mladići? Je li normalna Hrvatska u kojoj se uklanjaju spomen ploče poginulim HOS-ovcima, zato što to traže njihove ubojice, a čuvaju se spomenici četničkim ubojicama (Borovo selo)? Znam da to nisu Vaše ovlasti, ali niste ni vrisnuli protiv takva nakaradnosti?

Ne mogu tvrditi je li osuda gospodina Merčepa pravedna ili nije. Znam ono što svi znaju, a to je da je zaslužan za obranu Hrvatske od velikosrpske agresije i taj njegov doprinos poštujem. A što se tiče ratnih zločina, osobito u Vukovaru, koliko puta sam tražila da se sve ispita i utvrdi i da se osumnjičeni izvedu pred sud! I sada sam to učinila prigodom susreta s gradonačelnikom Penavom, pa su me napali da ne poštujem Ustavni sud, da kršim Ustav i sl. Ali ostajem pri onome što sam rekla i ponovno sada tražim od istražnih tijela da pokrenu odnosno završe istražne procese. Posebno sam o tome svake godine govorila i u Borovu selu 2. svibnja. A što se tiče četničkih spomenika, reći ću ovako: svatko ima pravo na grobno spomen-obilježje, ali ne i na četničke slogane i obilježja.

Milorad Pupovac svake godine obilježava provokativno četnički ustanak u Srbu. Kaže da je to antifašistički ustanak iako su ga organizirali četnici s talijanskim fašistima, što je dokazano. Obilježava se pokolj Hrvata toga kraja. Znate li da su četnici pobili tih dana pleme Ivezića i da je stari guslar Ivezić morao guslati dok su bacali naše ljude u jame. Sve je to već utvrđeno. Nadalje, Pupovac svake godine održava komemoraciju u Jadovnome nad praznom Šaranovom jamom. Forenzičari i speleolozi su službeno potvrdili da u jami nema ni jedna ljudske kosti, a on govori o desetinama tisuća navodnih žrtava. Vidite li vi zlo koje čini taj čovjek?

O tzv. ustanku mislim što i većina Hrvata misli – to nije bio nikakav ustanak, nego pokolj Hrvata. Zato u tome ni na koji način ne sudjelujem. Pitanje je treba li to zabraniti ili ne treba. Osobno mislim da tomu ne bi trebalo pridavati nikakvu medijsku pozornost. Što se tiče Jadovnog , problem je isti kao za Jasenovac i druga stratišta kao što su Macelj ili Jazovka, gdje, kako sam obaviještena, ima indicija da postoji druga jama, a to je problem što država nije donijela odluku da se sustavno i temeljito prihvati forenzičkog i arhivskog utvrđivanja broja žrtava i počinitelja. Imala sam u svom preizbornom programu i tu točku, ali kada je Vlada osnovala Vijeće za suočavanje s prošlošću odnosno totalitarnim režimima, nisam htjela to pokretati. Vijeće je dalo preporuke, no ništa se ne događa i stoga ću to pitanje pokrenuti.

Uvijek se recikliraju tvrdnje da je Pavelić prodao Dalmaciju, što je krajnje suspektno i , kao što sam rekao, neistinito ( Uostalom Pavelić je prije Zavnoha i vratio te teritorije Hrvatskoj, no tek Mirovnom konferencijom u Parizu 1947. I formalno su vraćeni Jugoslaviji, a do tada je vrijedio Rapalski ugovor) . Ali ono što je istinito jest činjenica da je Josip Broz Tito oteo Hrvatskoj teritorije, Boku Kotorsku dao Crnoj Gori, Neum Bosni i Hercegovini, dio Srijema Srbiji … Nije li to najveći hrvatski izdajnik i zločinac kojega komunisti slave svake godine u Kumrovcu?

Ja sam maknula sam Tita iz svojega Ureda. Mislim da jasnija nisam mogla biti.

Lijepo je što ste se lani identificirali sa sjajnom nogometnom reprezentacijom. Ali, djelatnici u kulturi ostali su razočarani jer nikada niste reagirali na financiranje antihrvatskih filmova i laži hrvatskim novcem. Sjećate li se filma 15 minuta masakr Dvor na Uni, zatim još nekih drugih filmova s klevetama na račun Domovinskoga rata… Pripremajući se za ovaj intervju, mnogi naši glumci i redatelji su me zamolili da komentirate takvo tragično stanje u filmskoj industriji ?

Slažem se da stanje nije dobro. U dvadeset četiri godine od rata mi još gotovo da nemamo pošten film o Domovinskom ratu.

Je li glumac Rade Šerbedžija zaslužio Nagradu za životno djelo ako je općepoznato da je 90-ih otišao u Srbiju i podupirao Miloševića?

Pa nisam mu ja dodijelila nagradu!……

Osluškujući ozračje, mogu vam reći da vam hrvatski narod teško oprašta pozivanje u posjet srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića, ne zato što je riječ o srbijanskome predsjedniku, ni samo zato što je bio notorno četnički huškač po okupiranim hrvatskim krajevima 1995. Nego i zato što je upravo tih dana imao u UN-u zastrašujuću izložbu o Jasenovcu s kojom je Hrvatsku pribijao na stup srama zbog laži o 700 tisuća žrtava. I vi ga u tim trenutcima pozivate i primate. Zar to nije strašno? Napokon, koja je to konkretna korist od njegova posjeta i zašto je on vama bio toliko vrijedan da uvrijedite braniteljske udruge nazivajući ih rubnima, marginalnima. Je li vam možda žao zbog svega?

Žao mi je što su se mnogi osjetili povrijeđeni. Ali, znate, strašno je kad dvadeset godina nakon rata imate toliko nestalih Hrvata, čije obitelji mole: Predsjednice, učinite nešto! Onda taj problem želite riješiti i dužni ste ga bar pokušati riješiti. Neću reći da sam učinila manje zlo što sam ga pozvala nego da ga nisam pozvala. Reći ću da sam htjela učiniti veće dobro. I neću od dobra nikada odustati. Ali, molim vas, shvatite da braniteljske udruge i udovice nikada nisam nazvala „marginalcima“. Moja se izjava odnosila na one koji su nosili transparente poput „konju jedan“. Bez obzira što mislio o bilo kome, ja sam uvijek protiv jezika kojim se vrijeđa.

Gospođo predsjednice, jesu li Jugoslavija i komunizam predstavljali zločin nad Hrvatskom i hrvatskim narodom?

Kad se sve zbroji i oduzme, jesu.

Imaju li po vama književnik Mile Budak iz doba NDH i njegova okrutno mučena i ubijena kći Grozda pravo na obiteljski grob u Hrvatskoj?

Tu bih ponovila ono što je ove godine rekao kardinal Bozanić na misi za Domovinu citirajući pismo Bl. Alojzija Stepinca Bakariću: „Na grobljima nema više prijatelja i neprijatelja.“

Kakve osjećaje u vama izazivaju djevojačke pletenice iz Hude jame?

Žalost, tjeskobu i pitanje: zašto? I ljutnju što nismo kao nacija složni bar u moralnoj osudi jugokomunističkih zločina kad smo već propustili kazneno goniti krivce.

Doajen HDZ-a Vladimir Šeks prije mjesec ili dva javno je iznio sumnju da bi vam u kampanji mogli nešto objaviti, neke kompromitirajuće snimke. Plašite li se te mogućnosti, kako komentirate taj istup Vladimira Šeksa i imate li uopće razloga za bojazan takve vrste?

Ne znam što bi se to moglo objaviti. Moguće su i razne fabrikacije, ali to ide na dušu onima koji žele prljavu kampanju. Ja takvu kampanju neću voditi.

Dodijelili ste odličje čelniku HHO-a Ivanu Zvonimiru Čičku, a i povremeno ga konzultirate za savjete. Ivan Zvonmir Čičak je od 90-ih pa dalje denuncirao Hrvatsku, tajno se sastajao s Georgeom Sorošom u zagrebačkoj Esplanadi i tajno su dogovarali da probiju sustav hrvatske države i otvoreno ga ruše, države koja je, nota bene, bila u očajničkim naporima da se odupre srbijanskoj agresiji. Ivan Zvonimir Čičak je u doba hajke na generala Gotovinu u znak zahvalnosti nosio darove tužiteljici Carle Del Ponte i sastajao se s njom, denuncirao je i druge. Na prijemu kod Vas, Bog je poslao znak da su mu pale hlače te se razgolitio. Čime je takav čovjek u vašim očima zaslužio tu počast?

Znate, držim se onoga kako je činio predsjednik Tuđman: svakome je dao priliku da pokaže svoje domoljublje. Kod nekih je pogriješio, ali neki koji su bili protiv njega i njegove politike danas su najveći pobornici njegove politike.

Kojega protukandidata smatrate najopasnijim u smislu da vam može oduzeti mandat? Je li Vam veća prijetnja u tom smislu gospodin Škoro ili gospodin Milanović? Tko će biti u drugome krugu predsjedničkih izbora?

Prerano je davati takve procjene. Hrvatski narod i građani reći će svoje. Naše je da prihvatimo pravorijek birača.

Tko su najzvučnija imena u vašem izbornome timu, možete li reći u ovome trenutku?

Nadam se da nećete zamjeriti što s time još ne bih izlazila u javnost. Znat će se uskoro.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari