Pratite nas

Intervju

Bujanec: Ono što su za Europu migranti, za Hrvatsku su jugoslavenski ostatci

Objavljeno

na

Između Milana Bandića i Anke Mrak-Taritaš, stao sam na stranu Bandića. Upravo je Bujica pokrenula aferu Gunja, za koju je papire u svojoj ladici skrivao Lovre Kuščević. Nije ih htio dati jer se već tada nadao koaliciji s HNS-om, govori Velimir Bujanec, voditelj emisije Bujica u velikom intervjuu za Hrvatski tjednik kojeg je vodio Ivica Marijačić.

Gospodine Bujanec, upravo je počela nova sezone Vaše Bujice koja je i po priznanju onih koji ju ne vole, jedan od najgledanijih televizijskih talk showa u Hrvatskoj. Jeste li se odmorili i čekate li početak nove sezone?

Da se mene pitalo, ne bih niti stao s emisijom! Međutim, programska su pravila takva da morate imati stanku. Bujica je ove godine nešto ranije završila – 9. srpnja – zbog Svjetskoga nogometnog prvenstva, zato razumijem gledatelje koji su jedva dočekali početak – 17. rujna. S obzirom na uspjeh naše nogometne reprezentacije, nije mi žao što sam malo ranije završio, ma tko bi gledao Bujicu pored onako sjajnih nastupa naših nogometaša?!

Ipak, bilo je tema, unatoč nogometu…

Na žalost, pored pozitivne stvari kao što je uspjeh naših nogometaša, ispod medijskoga radara provukle su se i mnoge ružne priče. Primjerice, stao sam s Bujicom i nakon toga je smijenjen Nikola Kajkić, šef istražiteljskog tima za Ovčaru, iskreno mi je krivo da to nisam uspio popratiti u Bujici zbog stanke koja je nastupila, no zato ćemo stvari razotkriti sada.

Prema nekim analizama, svaku Bujicu gleda više od 300.000 gledatelja, što je milijun tjedno. Od ove sezone prenose ju i dvije nove lokalne televizije, ali ipak niste uspjeli Bujicu plasirati na područje Istre i Rijeke?

Ne zamaram se brojkama, ali kada ljudi ne bi htjeli gledati Bujicu, moj ju tim ne bi ni proizvodio. Zašto raditi nešto što nitko ne gleda – to je već pitanje koje biste mogli postaviti nekim drugim televizijama. Za mene nema veće sreće nego kada te zagrli baka ispred crkve u Kruševu ili ti ruku stisne ponosni Hercegovac u Tomislavgradu.

Šalju mi i videa malih Hrvata iz cijeloga svijeta koje su djedovi i bake naučili da skaču već na sam zvuk najavne špice. Zato mi je teško mijenjati špicu, već su se i djeca na nju naviknula pa onda viču: “Baba, počela je Bujica!” I onda mora biti muk u kući. To su za mene najveći komplimenti. To je naš narod, koji volim i koji nikada ne bih izdao.

Ni ovoga ljeta nije bilo ni jednoga mjesta u Dalmatinskoj zagori, Slavoniji ili Herceg-Bosni u koje sam došao, a da me deset ljudi nije zvalo na janjetinu. Na žalost, nisam se mogao svima odazvati, što je svakako dobro za moje kilograme.

A Rijeka?

Tamo su jugo-komunjare radije gurnule lokalnu televiziju u stečaj nego da pušta Bujicu. Istra i Rijeka veliki su problem Hrvatske. U Rijeci su crveni na vlasti još od ’45., a Istrom vladaju najobičniji lopovi, što smo najbolje vidjeli iz slučaja Uljanik.

Oficirska djeca i potomci kosovaca svoj kriminal pokušavali su prikriti hajkom protiv Thompsona, no ovoga je ljeta i ta prijevara razotkrivena. Zamislite da postoji neovisna televizija u Istri i Hrvatskome primorju, siguran sam da Vojko Obersnel ne bi samo tako mogao prikrivati skandal s Verom Begić kojoj i dalje daje plaću, a ubila je čovjeka i ozlijedila dijete, vozeći pijana 3 kilometra u suprotnome smjeru, na Istarskome ipsilonu.

Izašla je iz pritvora nakon manje od mjesec dana, a nitko u Dorhu nije niti spomenuo mogućnost ponavljanja djela, iako je već ranije vozila pijana i činila prekršaje koje je prikrivala milicija Ostoje Rankovića.

Eto, mi u Bujici govorimo o takvim stvarima i naravno da mnogima nije interes da se za njih čuje pa zato ne mogu probiti led jedino u Istri i Rijeci, ali radimo i na tome, ne ću se predati. Do tada, gledatelji nas ondje mogu pratiti putem MAXtv-a, B.neta, Livestreama Z1 ili sve popularnijega YouTube kanala Bujice koji iz mjeseca u mjesec ima sve više pretplatnika.

Što možemo očekivati u Bujici u novoj sezoni, imate li već sada u vidu neke jake sadržaje ili neke novosti?

Novost od ove sezone je da smo dali priliku svojim vjernim gledateljima da sami, uoči početka emitiranja, putem društvenih mreža, izraze vlastite želje i kažu nam koje bi teme i goste voljeli vidjeti u Bujici.

Napominjem, ova emisija ne postoji zbog voditelja, ne postoji ni zbog našega skromnog, ali učinkovitoga tima – ona postoji poglavito zbog cijenjenih gledateljica i uvaženih gledatelja! Zato smo dopustili ljudima da iznesu svoje prijedloge i s radošću ćemo ih uvažiti te na profesionalan i potpuno neovisan način obraditi.

Što su ljudi tražili od vas?

Htjeli su da dovedem dr. Hasanbegovića, što sam i učinio već u prvoj emisiji. Smatraju da prostor treba dati i dr. Darku Milinoviću, Davoru Ivi Stieru ili Tomislavu Karamarku, ali i Andreju Plenkoviću i Kolindi Grabar-Kitarović.

Hoćete li pozvati Plenkovića?

Evo, pozivam ga i ovim putem! Postavit ću mu sva pitanja koja mi pošalju gledatelji, a koja stanu u 55 minuta. Ne pristajem jedino na unaprijed dogovorene PR intervjue, kakvima su skloni oni što se furaju na Mrleta iz Let 3, a zapravo sliče Simi Dubajiću i rade na državnoj televiziji.

A Kolindu Grabar-Kitarović?

Predsjednici sam već uputio zamolbu za intervju. Svoj pobjedonosni pohod protiv Josipovića započela je upravo u Bujici. Bilo bi pošteno da se obrati našoj publici koja je dobrim dijelom glasovala upravo za nju, bez obzira na to što ju neki savjetnici od toga uporno odgovaraju – jer su ljutiti što nisam prešutio onu nesretnu epizodu s Vučićem. Moj posao nije šutjeti, a njihov je posao poslušati kritike kad nisu u pravu.

Zašto ste za prvoga gosta izabrali upravo dr. Zlatka Hasanbegovića? Neki Vam zamjeraju da ga gurate zato što se prijatelji, a i svjetonazorski ste bliski?!

Točno je da smo svjetonazorski bliski, a i prijatelji smo već 25 godina. Nisam je kriv što imam tako dobre prijatelje! Za razliku od većine novinara, ja to barem iskreno kažem. Kada bi se izjasnili i svi ostali, vidjeli bi koliko zapravo ima prevrtljivaca i plaćenika na jadnoj hrvatskoj novinarskoj sceni. A najviše jugo-ljevičara. Čast izuzetcima.

Za početak nove sezone imao sam u političkome smislu, samo dvije ozbiljne opcije – Hasanbegović ili Plenković. Dr. Hasanbegović ozbiljan je političar, sjajno razumije odnose i u domaćoj i u međunarodnoj politici. Isto tako i Andrej Plenković – i on je ozbiljan političar i vješt diplomat koji svoj autoritet crpi iz Bruxellesa i svjestan je kukavičluka svojih oponenata.

Zato je s pravom bahat. Razlika između Plenkovića i Hasanbegovića je u tomu što prvi provodi tuđu politiku, a drugi vodi hrvatsku, suverenističku politiku. I zato sam izabrao dr. Hasanbegovića za svoga prvog gosta.

Mislite li da desnica u Hrvatskoj ima neke izglede?

Iskreno – ne znam. Volio bih da ima. Volio bih da imamo situaciju poput one u Mađarskoj. Da je na vlasti neki naš Orban, a da je alternativa Jobbik.

Međutim, daleko smo mi od Mađarske. Daleko smo i od Slovenije, čiji domoljubi i antikomunisti imaju jednoga Janeza Janšu koji je pošten i principijelan čovjek i koji radije ne ulazi u vlast nego da izda vlastite birače. A kada jednom dođe, počistit će sve – isto kao i Viktor Orban. Volio bih da imamo i ministra unutarnjih poslova poput Mattea Salvinija, ali nemamo.

Doduše, imali smo sličnoga ministra kulture. Kao što se Salvini bori protiv migranata i Roma u Italiji, tako se dr. Hasanbegović borio protiv jugoslavenske kulturne mafije u Hrvatskoj. Mi za sada nemamo prevelikih problema s migrantima jer oni na sreću, ne žele ostati u Hrvatskoj, ali imamo problema s Jugoslavenima koji se nikako ne mire s činjenicom da postoji hrvatska država. I zato se koriste tzv. dubokom državom da nas destabiliziraju.

Ono što su za Europu migranti, za nas su jugoslavenski ostatci i kada naš narod to shvati, desnica će i kod nas dobiti 20 posto, slično kao u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj, Italiji ili Mađarskoj. Ako se to ne dogodi zahvaljujući nekome u Hrvatskoj, dogodit će se kao domino efekt i mislim da će taj poticaj izvana biti ključan za neki novi smjer Hrvatske.

A što je s Penavom, s Vukovarom, hoće li gradonačelnik biti Vaš gost?

Apsolutno da. Podržavam prosvjed najavljen za 13. listopada u Vukovaru. Najprije ću ugostiti Nikolu Kajkića da kaže zašto su ga smijenili, uhitili i suspendirali. Zašto su mu pretresali ured i što su tražili. Zašto je Pupovac intervenirao kod Cvitana da ga se makne sa slučaja Ovčara…

Cvitan je u međuvremenu smijenjen…

I to je jedan od dobrih poteza Andreja Plenkovića. Loše je što su neki drugi nastavili Cvitanovu politiku, a pri tome ne mislim na Dorh. Kako je moguće da zbog triju glasova SDSS-a u Hrvatskom državnom saboru žrtve Vukovara budu uskraćene za pravdu?! I u slučaju Penave samo se o tomu radi.

Kako da on ljudima objasni da ima novca za nova pročelja, ali Hrvatska ništa ne poduzima da se pokrenu tužbe protiv Srbije zbog svega onoga što su našim ljudima radili po logorima od Mitrovice – nadalje?!

Saša Sabadoš koji je zatukao njegovog šogora Darka Pajičića, ide u hrvatsku mirovinu, umjesto u zatvor! I što bi sada Penava trebao kalkulirati s vlastitom obitelji, sa svojom krvlju?! Ma, tko mu ima pravo to predbacivati?!

Dobro poznajem Penavu i vjerujte mi, njega nikakve prijetnje ne će zastrašiti – pa ni bezobrazne SMS-poruke ljudi kojima je važniji trenutačni politički rejting od istine o Vukovaru.

Dio godišnjega odmora proveli ste u Rusiji, gdje ste pratili nastupe nogometne vrste. Što nosite kao ključne impresije s toga događaja, kako ste doživjeli naš uspjeh i spektakl koji se kasnije preselio u Hrvatsku?

To su zaista bili dani ponosa i slave. Bila je to prava nogometna Oluja! Bila je čast tih dana biti Hrvat u Moskvi, ali i u Hrvatskoj, u Herceg-Bosni i bilo gdje drugdje u svijetu.

Neopisivo sam, poput svih naših ljudi, zahvalan Zlatku Daliću, Luki Modriću i svim ostalim našim momcima. Pokazali su nam svima koliko je malo potrebno da se dignemo iz blata u koje nas uporno guraju naši neprijatelji. Cijeli je svijet vidio kakvi mogu biti Hrvati.

Ipak, bilo je i onih koji žive u Hrvatskoj, a navijali su protiv naše reprezentacije…

Na žalost, ima ih. Sjetite se samo kako su neki mediji poput Imbexa i sličnih ništarija, svojedobno pozivali na bojkot gledanja utakmica naše nogometne reprezentacije. Kada smo razvalili Argentinu, preko noći su okrenuli ploču, u strahu pred bijesom naroda koji voli svoju reprezentaciju.

Osobno, a i moja ekipa koja radi Bujicu, uvijek smo bili i bit ćemo fanovi hrvatske nogometne reprezentacije. Koliko lud ili glup, grbav i pokvaren, kolika budala mora biti netko pa da navija protiv svoje vlastite reprezentacije! Za to ne postoje nikakva opravdanja, to su jadnici bez života, isfrustrirane ljudske nule.

Neki kažu da tako govorite zato što ste prijatelj Zdravka Mamića, čak ste išli u Međugorje napraviti intervju s njim nakon osječke presude?

Ja se svojih prijatelja ne odričem ni kada im ide dobro ni kada im ide loše, a pogotovo sam protiv cipelarenja. Zdravko Mamić moj je prijatelj i kakav bih ja to čovjek bio da nisam napravio intervju s njim i sada kada je u Međugorju, a davao mi je ekskluzivne intervjue kada je bio na vrhu – u Zagrebu.

Osim toga, pogledajte brojke – to je jedan od najgledanijih intervjua, na YouTube imam više pregleda od svih drugih televizija, iako nisam prvi otišao u Međugorje. Znači, to je i s profesionalne strane razumljiv potez. S druge strane, ako hoćete iskreno – pa 14 igrača koji su proizašli iz nogometne industrije Zdravka Mamića bili su ključni u fantastičnome uspjehu Hrvatske. A što su im sve radili?! Što su radili jednom Luki Modriću?! Ispratili su ga iz Hrvatske s optužnicom!

Meni je jasno da španjolsko pravosuđe prije početka Svjetskoga nogometnog prvenstva pokrene postupak protiv Ronalda kako bi destabilizirali Portugal, ali mi nije jasno da tzv. hrvatsko pravosuđe ide na uništenje Modrića i Lovrena – da idu protiv naših. A idu zato što u Dorhu postoji više od polovice ljudi koji uopće nisu niti kršteni, a o njihovu domoljublju nemoguće je govoriti.

Kako na ovakve vaše stavove gledaju ljudi u Dalmaciji?

Hrvati u Južnoj Hrvatskoj svjesni su da je ovo što govorim istina. U Splitu žive u svojevrsnome strahu i pod konstantnim medijskim terorom. Na to je pristala čak i politika koja se dodvorava orjunašima i zagovornicima socijalističkoga samoupravljanja. Rekao sam da više ne ću komentirati udrugu ‘Naš Hajduk’. S njima se sada vrlo uspješno bavi Igor Štimac. On je frajer i fajter i uopće ne sumnjam u njegovu pobjedu nad tim nesposobnjakovićima.

Znači, ugostit ćete i Štimca?

Naravno. A pripremam i jedno iznenađenje, mislim da ću do tada riješiti slučaj koji nije uspjela niti policija.

Mislite na svastiku na Poljudu?

Ponudili smo nagradu, ljudi su se javili, provjeravamo činjenice… Policija neka radi svoj posao, a mi novinari imamo pravo istraživati… Ja tako već znam tko su autori onih odvratnih plakata na kojima se Modrić i Lovren prikazuju kao štakori. Znam i tko je postavljao transparente s pozivom da se ne navija za Hrvatsku.

Aleksandar Stanković, za razliku od Vas, javno je ismijavao kapetana Hrvatske nogometne reprezentacije Luku Modrića?

Niti jedna udruga u Hrvatskoj na to nije reagirala. Tzv. novinarsko društvo šuti. Nije reagirao ni HRT. Oni su se radije bavili preprodajom karata…

Što vi mislite o Dragi Ćosiću?

Ništa. Svaki put kada bi naši navijači vikali ‘Za dom spremni’ oni je po njima pljuvao, a mogao je to barem prešutjeti. Zato mi ga sada uopće nije žao.

A Stanković?

Najmanje što je mogao učiniti, mogao se ispričati Luki Modriću. Ali ne, on je pustio brkove!

Davor Šuker, što mislite o njemu?

Na svoje sam oči vidio da među članovima Izvršnoga odbora Fife uživa veliki ugled. Kada dođe na stadion bilo gdje u Španjolskoj ili nedavno u Londonu – desetci tisuća ljudi plješću mu i po nekoliko minuta. A mi Hrvati uvijek gadimo svoje. Teško je tako ići naprijed, no unatoč svemu nekako se gura.

Zato mislim da još više treba podržati hrvatsku nogometnu reprezentaciju – da još više treba ulagati u nogomet i šport općenito. Trebaju nam nogometni kampovi i stadioni. Zapravo, treba nam Orban, već sam to rekao – on je u Mađarskoj napravio i kampove i stadione. A mi u Hrvatskoj nemamo niti jedan pristojan stadion, a drugi smo na svijetu.

U Zagrebu će ga graditi Bandić, a nije se baš proslavio s dočekom naših nogometaša?

Fakat nije trebao Thompsonu isključiti struju. Općenito, naši političari ponašali su se kao da su oni drugi na svijetu, a mnogi od njih činili su sve da unište naš nogomet i naš nacionalni ponos. Sve je krenulo s Ivom Josipovićem, sjetite se Željka Jovanovića pa Stazića koji je u Saboru rekao da navija za jugoslavensku reprezentaciju, što je jedina od svih televizija objavila upravo Z1 i Bujica…

Zašto Bandić nije htio Thompsona na dočeku?

To trebate pitati njega, ali mislim da je važnije koga su htjeli Luka Modrić, Zlatko Dalić i ostali momci. Oni su htjeli Marka Perkovića Thompsona. A tko bi trebao pjevati na dočeku?! Mile Kekin?! A za podizanje nacionalnog ponosa okolo su valjda trebale skakutati neke trećerazredne glumice koje iz čistoga pomodarstva navlače kockaste gaće?! Da se pitalo Bandića ili Krešu Beljaka – tako bi i bilo. Ali ne, pitali su se oni koji su doček jedini zaslužili – naši junaci, naši nogometaši.

Pouzdano znam cijelu pozadinu priče, kako je Thompson završio u autobusu i kako je sramotno naređeno isključenje struje za vrijeme pjesme ‘Geni kameni’. I to će biti jedna od tema Bujice. Mogao je Bandić i Frljiću dati da režira doček reprezentacije, još smo dobro i prošli!

Zlatko Dalić ipak je čvrsto stao uz Thompsona, a neki su ga mediji radi toga prozvali…

To su mali miševi. Oni će uskoro početi pljuvati po Daliću, samo ako nam se nastavi ovaj nesretni niz. A Zlatko je za sve njih jedna veličina, div.

U životu je prošao krvav put do uspjeha, nije mu bilo lako ni kada je svojedobno došao u Varaždin. Tzv. urbanim rasistima tada je smetalo što je Hrvat iz Bosne, a na dočeku u Varaždinu neki od njih tada su mu se uvaljivali – bez imalo srama. Ali takvi su naši ljudi. Zato je Dalićev uspjeh još i veći i ništa ga ne može zasjeniti.

Za jugoslavensku ljevicu problem je što je Hrvat i katolik, vjernik i obiteljski čovjek, još k tome iz Livna, doveo Hrvatsku u finale Svjetskog nogometnog prvenstva. E, to mu nikada ne će oprostiti! Počeli su ga napadati zbog Thompsona i on se časno othrvao napadima, a uskoro će nastaviti. No svi su oni nebitni. Bitna je Hrvatska u finalu, a naš narod i naši mediji poput Bujice – uvijek će Daliću biti potpora.

Neke od emisija završe i na sudu, odnosno prozvani su Vas tužili. Kako stojite sa sudskim predmetima te vrste?

Izvanredno. U cijeloj prošloj sezoni dobio sam samo jednu tužbu i ona je u međuvremenu povučena, zahvaljujući Davorinu Karačiću.

Znači, brani Vas isti odvjetnik kao i Thompsona?

Naravno. Brane me i Nikolina Brkić i Emil Havkić. S Karačićem sam u zadnje vrijeme više povezan zbog tema koje obrađujemo u emisiji i njegovih uspješnih obrana HOS-ovaca i naše mladeži koja pozdravlja sa ‘ZDS’.

Thompsonu nisu dali svirati u Kostreni pa ste napravili medijsku kampanju i na kraju je koncert održan. Možemo li slični scenarij očekivati i u pulskoj Areni?

Mislim da možemo. Marko će doći u pulsku Arenu, ako treba s Filipom Hrgovićem!

Vratimo se na tužbe, stvarno ste imali samo jednu ove sezone?

Da, samo jednu. I povučena je, kao što sam rekao. Ostale su od ranije. Imam sporove s Imbexom, Babićem, Bitorajcem, Ostojom Rankovićem i Goranom Radmanom. Radman je smijenjen, mnogi sada imaju koristi od toga i rade biznis s HRT-om, a meni su ostale tužbe. Ali, nema veze. Izdržat ćemo mi to, zahvaljujući našim iseljenicima koji uvijek ulete kada nešto izgubim.

U prošlogodišnjim, ali i u onim prijašnjim Bujicama, niste skrivali svoju sklonost tzv. desnoj političkoj opciji, Neovisnima za Hrvatsku, pojedincima u HDZ-u, gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću, aktualnoj predsjednici RH Kolindi Grabar-Kitarović. Što je vrijeme više odmicalo, čini se da je kopnjelo Vaše oduševljenje s nekima od tih favorita. Slažete li se?

Između Milana Bandića i Anke Mrak-Taritaš, stao sam na stranu Bandića. Upravo je Bujica pokrenula aferu Gunja, za koju je papire u svojoj ladici skrivao Lovre Kuščević. Nije ih htio dati jer se već tada nadao koaliciji s HNS-om, no nekako sam uspio doći do njih i pomoći Bandiću da pobijedi.

U prvome krugu izbora podupirao sam Brunu Esih, a u drugom Bandića. Za nagradu sam dobio ploču skinutu s Trga maršala Tita. To mi je bila posve dovoljna satisfakcija. Žao mi je jedino to s isključenjem struje i nepotreban sukob Bandića s Thompsonom.

To je posve iracionalno i mislim da se Bandić time dodvorava Ljuštini, Staziću i sličnima. Na kraju je izgubio, bilo ga je gušt vidjeti u Areni kako sluša ‘Gene kamene’ uoči pobjede našeg Hrgovića. Ali ondje nisu smjeli isključiti struju!

A Vukomerec? Hrvati su ga najurili zbog divljanja Roma i pucanja kalašnjikovima ispred škole…

To je užas. Za nekoliko nepouzdanih romskih glasova ići protiv vlastitoga naroda – meni je to nerazumljivo. Zbog toga se i događaju stvari poput ovih sada u Kemnitzu…

Izbjegli ste odgovor na pitanje o Kolindi Grabar-Kitarović?

Što se tiče predsjednice, mislim da je pogriješila s Vučićem, a da joj je to sada i samoj jasno. Bolja je od Josipovića, ali morala bi znati da se ljude ne smije samo tako trošiti. Evo, na primjer – prof. dr. Ivo Banac mogao je biti naš veleposlanik u Americi, a nije, dok su se s druge strane za Joška Paru i njemu slične pronašla prestižna mjesta u diplomaciji, unatoč njihovu kriminalu i udbaškoj prošlosti.

Predsjednica bi trebala biti svjesna da je tijesno pobijedila i da ako ostane bez potpore desnice, ne će joj pomoći ni eventualna kandidatura Zorana Milanovića za predsjednika države.

A što je s Bernardićem? Kako gledate na sukobe u SDP-u?

Trudim se ne gledati, za mene su oni smiješna stranka. Jugoslavenskome dijelu SDP-a Bernardić smeta jer je Hrvat, slično kao što je Karamarko smetao jugoslavenskim medijima zato što mu je otac Martin bio na Križnome putu. Kao što su rušili Karamarka u HDZ-u, tako sada ruše Bernardića u SDP-u. Čim ga ne voli Bojan Glavašević ili Peđa Grbin, onda u njemu mora biti nešto dobro.

A Plenković? Mislite li da je zaista u sukobu s predsjednicom?

Siguran sam da se ne podnose. Ali shvaćam i HDZ-ovce, samo u vrijeme Tuđmana imali su situaciju da imaju svog predsjednika države, predsjednika Sabora i Vlade. A većini njih važna je jedino vlast, s idealima koketiraju tek u predizborno vrijeme. Ipak, na terenu su mnogi lokalni dužnosnici HDZ-a čestiti i dobri ljudi, vidio sam to, recimo, za Dan pobjede u Glini i prošle godine u Slunju.

Vodili ste program u Glini, a prije toga i u Slunju za Dan pobjede, kakav je osjećaj izaći pred 100.000 ljudi i govoriti?

Osjećaš se k’o Luka Modrić, samo što on to ima svaki tjedan! Šalu na stranu, to je izuzetan osjećaj, velika čast i odgovornost. Zahvalan sam svome prijatelju Marku Perkoviću Thompsonu što svaki put ima povjerenja u mene i što mi je omogućio takvu privilegiju. Divno je bilo vidjeti sve te mlade ljude ove godine u Glini kako slave našu najveću pobjedu.

Ipak, mediji su to pokušali skriti?

Ali nisu uspjeli jer je Z1 televizija u svijet poslala predivnu sliku iz Hrvatske. Vidite, svi ovih dana pričaju o nekome ljevičarskom koncertu u Njemačkoj na kojem se okupilo 50-ak tisuća ljudi, a u maloj Hrvatskoj Thompson svake godine okupi na Dan pobjede 100.000 i naša nacionalna televizija o tome šuti. Sramota!

Da ste Vi umjesto Mirka Fodora vodili doček naših vatrenih, biste li dopustili isključenje mikrofona?

Kakvo je to pitanje?! Pa fešta bi trajala barem dva sata duže, a oni su naše momke praktički potjerali s pozornice. Ponavljam, više od pola milijuna ljudi došlo je pozdraviti viceprvake, a nisu im čak niti dali da se vesele kako i koliko žele. S druge strane, pogledajte one ružne scene iz Francuske – ubojstva, pljačke, silovanja i neredi. Iz Zagreba je otišla slika kakvom bi se trebala ponositi svaka zdrava nacija.

Bliski ste i s dr. Željkom Markić. Mnogi kažu da bi bez Bujice Građanska inicijativa ‘Narod odlučuje’ teško prikupila potpise.

Smatrao sam ispravnim podržati ih. Tih 400.000 građana sigurno je moja publika. Željka Markić hrabra je i uspješna žena, sjajna majka i velika patriotkinja i zato mnogima smeta. Uvijek će imati moju potporu jer radi dobre stvari za Hrvatsku.

Ali kritičari kažu da je to pristrano s Vaše strane?!

Pristrano je i kada neki drugi voditelji na nekim drugim televizijama pozivaju da se ide na prosvjede za Jokića ili na Gay pride pa im ja to ne zamjeram. Oni neka rade svoje, a ja ću svoje, jedino se moraju naučiti brojati!

Ide li Hrvatska, po Vašem mišljenju, u političkome smislu, u lošem smjeru?

Dok god autobusi odlaze iz Hrvatske, to je loš smjer. Ali za to nije kriva samo politika, nego su krivi i mediji. Neki su čak i plaćeni za to da huškaju na iseljavanje, da podučavaju naše poduzetnike kako pokrasti državu i otvarati firme vani. Politika je zakazala i kada dopušta antidržavno djelovanje takvih medija.

Zašto nitko ne govori o pozitivnim primjerima, o ljudima koji se vraćaju u Hrvatsku iz našeg iseljeništva?! Svjestan sam da takvih primjera ima malo i da su ljudi razočarani, ali ako se svi zajedno ne potrudimo, nestat ćemo, a onda su sve ove priče uzaludne. Da bi Hrvatska krenula u boljem smjeru, treba nam alternativa, a ona je u političarima koji će voditi hrvatsku, a ne tuđu politiku. Drugi nas ne će poštivati, ako sami sebe ne poštujemo.

Smatrale li Orbana tipom političara koji nedostaje Hrvatskoj?

Mislim da sam već odgovorio na to pitanje. Hrvatskoj treba Orban, Hrvatskoj treba netko s autoritetom, netko tko će reći Sorosu da nije dobrodošao, tko će reći bankama da ne mogu više sisati krv našega naroda. Hrvatskoj treba netko tko se ne će prodati za 10-ak tisuća kuna, karticu i službeni auto, tko neće uzeti mito, a pričati nam o domoljublju i važnosti tobožnjih strateških partnera, trebaju nam mladi i pametni ljudi koji će na političkome polju biti hrabri kao što su naši branitelji bili hrabri s puškama u ruci 90-ih.

Kakav razvoj političkoga spektra u Hrvatskoj predviđate, što će se dogoditi s HDZ-om, SDP-om i ostalim strankama u Hrvatskoj?

HDZ će na ovakav način sigurno izgurati mandat do kraja. Ima HNS, ima Pupovca, ima par ucijenjenih likova i nema ozbiljnu oporbu unutar vlastite stranke. Nude mu se i neki otpadnici iz SDP-a. Zato Hasanbegović i kaže da ljevica u Hrvatskoj ima novoga vođu.

Plenković može ići na izvanredne izbore i pobijediti, ali pitanje je s kime će koalirati. Njegovi PR savjetnici neprestano mu pokazuju ankete, ali Plenković bi trebao biti svjestan da njegov HDZ može dobiti isto kao i onaj Jadranke Kosor, dakle – 25 ili 26 posto. Jer potporu desnice nema, a to je gubitak od 7 do 10 posto glasova. I svi onda misle da će napraviti veliku koaliciju sa SDP-om i Davorom Bernardićem.

A što ako se u Hrvatskoj dogodi slovenski scenarij?! I ondje je Janša dobio 25 posto pa su se svi ostali uortačili protiv njega. Tako i u Hrvatskoj nije isključeno da bi sutra Živi zid, Most i SDP mogli koalirati, a Plenkovićev HDZ u tom slučaju ostaje sam i bez vlasti. Zato mislim da prijevremenih izbora unatoč svim spinovima – ne će biti, a jedina prava anketa koja će se dogoditi u međuvremenu, to su europarlamentarni izbori. Na njima će desnica po prvi put Plenkovićevu HDZ-u uzeti mandat ili dva, što posve sigurno ne će biti primljeno s oduševljenjem.

Kojih troje aktualnih političara u Hrvatskoj smatrate najpozitivnijima, a koji su najnegativniji?

Najpozitivniji su dr. Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i general Željko Glasnović. Negativce ne ću nabrajati jer biste morali izdati posebno izdanje Hrvatskoga tjednika.

Ivica Marijačić / Hrvatski tjednik

 

Veliki trijumf hrvatske predsjednice

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Karamatić: Članovi SIP-a BiH sigurniji bi bili u Alepu nego u Sarajevu, došao je kraj mutant državi

Objavljeno

na

Objavio

Od izbora je prošlo mjesec i po dana, a još uvijek se ne zna kako će se popuniti Dom naroda u Federaciji niti tko će činiti buduću vlast. Atmosfera je i više nego usijana na političkoj sceni, a onda predsjednik HSS-a BiH Mario Karamatić izjavi kako se nada da će u budućnosti obljetnica osnivanja Herceg Bosne biti državni praznik. Je li to zaista moguće, što će se događati na političkoj sceni u danima pred nama Karamatić otkriva u intervjuu za Pogled.ba, prenosi Poskok.info

Ponovo ste dodali ulje na vatru izjavama o Herceg Bosni. Zaista vjerujete da će državni praznik biti godišnjica osnivanja Herceg  Bosne?

Da. Samo se treba držati zakona Bosne i Hercegovine. Budući da BiH nema zakona o praznicima, u Federaciji je još uvijek na snazi Zakon o državnim praznicima Hrvatske Republike Herceg Bosne. Ne znam zbog čega ne bi intervenirali na način da se Herceg Bosna obilježava kao državni praznik. Znam da je teži dio posla nagovoriti kolege iz srpskog i bošnjačkog člana na ovu ideju, ali će im biti ponuđeno, pa neka glasuju.

Spominjete glasovanje. Narod je glasovao na izborima, pa još nema vlasti niti se zna što će biti s Domom naroda. Ima li kakvih promjena? Kakvo je trenutno stanje  u procesu formiranja vlasti?

Proces konstituiranja vlasti skoro ne postoji u Federaciji. Što se tiče skupština županija, očekujem da će to biti relativno brzo riješeno i da će se stvoriti parlamentarne većine. Brzo bi trebalo biti formirano i Vijeće ministara BiH jer ga potvrđuje samo državni Zastupnički dom. Unatoč dogovoru stranaka Hrvatskog narodnog sabora BiH sa srpskom stranom, mi još nemamo relevantnog sugovornika sa bošnjačke strane. A BiH može funkcionirati samo kao tronožac. Jedna “noga” nije u razgovorima. Kada oni između sebe razigraju postizborne karte, onda ćemo i s njima sjest i vidjeti hoćemo li se dogovoriti ili ne.

Vlasti se formiraju u županija, ali bošnjačke stranke izbacuju legitimne  hrvatske predstavnike gdje god to mogu. Kako to komentirate?

Što se tiče položaja Hrvata u tim županijama, on se neće promijeniti jer prema Hrvatima istu politiku vode sve bošnjačke stranke. Čak su one koje se nazivaju “građanskim” radikalnije prema Hrvatima nego SDA. Prije nekoliko dana smo imali paljevinu kuća hrvatskih povratnika kod Viteza. Niti jedna tzv. multietnična stranka na to nije reagirala. Razlog može biti samo u tome što su kuće vjerojatno zapalili pripadnici bošnjačkog naroda i što se radi o hrvatskim kućama. Da je bilo obratno, onda bi se propeli na zadnje noge.

Hrvatski narodni sabor BiH je pokrenuo priču svehrvatskog zajedništva. Je li to moguće i podržavate li taj projekt?

HSS BIH taj projekt apsolutno podržava. Još 2006. godine mi smo predlagali da prema Sarajevu sve hrvatske stranke moraju nastupiti zajedno. Nakon što su nam Bošnjaci treći put nametnuli hrvatskog člana Predsjedništva BiH, nakon što su postavili dva puta vlast bez legitimnih predstavnika Hrvata, izgleda je došlo u glavu i onima koji nisu bili na tome tragu da je potreban zajednički nastup Hrvata. To su shvatili i oni koji se željeli prodati političkom Sarajevu za šaku maraka. I oni sada tvrde da će ostati s nama. Ja se nadam da će ostati dio hrvatskog bloka. Nažalost, prilika čini lopova, prilika čini izdajnika, a onaj tko je jednom izdao, ja mu ne mogu puno vjerovati. Mislim da su neki ušli u priču o svehvatskom bloku jer su drastično pali na prošlim izborima, narod im je pokazao što misli o tajkvoj politici i vide da će nestati sa političke scene ukoliko ne budu dio našega bloka. S druge strane, dok je ovakav Izborni zakon i ovakav ustroj države, mi nemamo prava na neki politički pluralizam. Kod Hrvata će se to razviiti kad bude zajamčeno Hrvatima da će birati svoje predstavnike.

Kako je zamišljeno to svehrvatsko zajedništvo? Na svim razinama ili na neki drugi način?

Razgovaralo se o tome samo načelno. Nema smisla da se svehrvatsko zajedništvo pravi u ZHŽ-u gdje u Skupštini sjede samo hrvatske stranke. Ali u središnjoj Bosni je ono nužnost, kao i u Federaciji i razini države. Moramo biti zajedno svugdje gdje nemamo dvotrećinsku većinu  skupštinama.

Vrijedi li to svehrvatsko zajedništvo i u Rami, gdje HNS BiH ima 16 zastupnika, a općinom vlada SDA?

U Rami je dio hrvatskih zastupnika pokazao da je probosanski orijentiran. Ja bi volio da se i tu pokaže to zajedništvo. Hrvatske stranke imaju više od dvije trećine vijećnika u Općinskom vijeću i sramotno je da se ne može izglasati Dan sjećanja na žrtve Uzdola jer se pojedini vijećnici ili pojedine stranke boje da se ne zamjere koalicijskim partnerima iz bošnjaškog naroda.

Središnje izborno povjerenstvo BiH ovoga tjedna nije donijelo odluku oko popunjavanja Doma naroda. Očekujete ubrzo rješenje ovoga pitanja?

Pitanje je može li SIP BiH donijeti podzakonski akt koji će biti iznad zakona. U zakonu nema načina kako popuniti Dom naroda. Druga stvar je što kada SIP donese odluku. Kakva god da ona bude, netko neće biti zadovoljan. Pitanje je i hoće li OHR intervenirati ako ne bude zadovoljan odlukom SIP-a. Kada je 2010. godine SIP donio odluku da nije zakonito konstituirana federalna Vlada, OHR je to privremeno to suspendirao. A ta suspenzija je na snazi i danas. Tu se radi  o uspostavi famozne Platforme, izboru Živka Budimira, matematičkim egzibicijama Valentina Inzka. Pitanje hoće li se isto ponoviti ovaj put. Jedina realna odluka je da ne mora iz svake županije biti biran najmanje jedan pripadnik konstitutivnog naroda, da se primjeni popis iz 2013. jer u zakonu jasno stoji da se primjenjuje posljedni popis. Samo je pitanje hoće li OHR sve to oboriti.

Pritisci na SIP su ogromni. Mogu li ti ljudi uopće raditi u takvim uvjetima?

Pitanje je i smije li SIP to donijeti. I tome tamnom vilajetu koje se zove Sarajevo meni nije jasno kako funkcioniraju članovi SIP-a i dolaze na posao. Gore je situacija paranoje i mislim da bi ti ljudi imali veći osjećaj sigurnosti u Alepu, a ne u Sarajevu.

Iz tzv, “građanskih” stranaka kažu kako neće priznati odluku SIP-a ako ne bude po njihovim očekivanjima…

I to je zanimljivo. Na takve izjave šute svi, od OHR-a do Veleposlanstva SAD-a. Sad zamislite da takvo nešto govore hrvatski dužnosnici. Odmah bi počela priča o državnom udaru. Bio je državni udar kada su migranti krenuli iz Sarajeva prema Mostaru i kada ih je zaustavio MUP HNŽ-a. Danas kada MUP USŽ vraća migrante u Sarajevo, to nije državni udar nego je sve uredno.

Koliko ste u HSS-u zadovoljni izbornim rezultatima?

U ime HSS-a mogu reći da smo zadovoljni rezultatima koje smo ostvarili. Zadržali smo kontinuitet rasta. Na svakim izborima dobivamo sve više glasova i mislim da će se tako nastaviti u budućnosti.

Dobili ste osobno više od 7000 glasova, a nemate neku jaku stranačku infrastrukturu, Malo hrvatskih kandidata se može pohvaliti tim rezultatom…

Činjenica jeste da koliko god Hrvati nemaju svojih medija i funkcioniramo skoro isključivo na bazi društvenih mreža, ipak se pokazalo da su birači moj rad prepoznali i to nagradili na izborima.

Ipak, broj glasova koj ste dobili nije vam osigurao izravni mandat. To znači da opet idete u državni Dom naroda?

Što se mene tiče osobno ja sam osobno spreman biti tamo gdje najviše mogu pomoći Hrvatskom narodnom saboru BiH do izmjene Izbornog zakona i uspostave apsolutne jednakopravnosti. A nakon toga ću se baviti samo HSS-om.

Jesu li poznata imena kandidata Hrvatskog narodnog sabora BiH koja će biti u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH?

To se još ne zna. Osobito za Dom naroda jer nemamo kriterija po kojem bi taj posao trebao biti obavljen. Postoji mogućnost apsolutne blokade BIH i ja čak priželjkujem takav scenariji. Mislim da je ovaj mutant od države došao svoga kraja. Institucije BiH više ne mogu raditi ništa, ne možemo donijeti nikakav zakon, raticifirati bilo kakav sporazum. Znači, imamo mostarizaciju BiH i da citiram Vlatka Mačeka “ako se kaput krivo zakopča, jedino što je moguće je otkopčati ga i ponovo ispravno zakopčati. Mislim da je vrijeme da skinemo luđačku košulju i ponovo je u dogovoru s druga dva  naroda fino zakopčamo kako je to trebalo biti na početku. Ukoliko oni to ne žele, hajmo se razići i biti jedni drugima dobri susjedi.

Opet idete na priču revitalizacije Herceg Bosne. Koliko je to zaista realno?

Mislim da jeste. Mi imamo mehanizme po međunarodnom pravo po kojem bi se mogli vratiti na početni položaj, ali nam u tome treba potpora Vlade RH i Sabora RH. I veliko je pitanje hoćemo li tu potporu dobiti. Veliko je pitanje imamo li uopće konsenzus unutar HNS-a BiH da se ide u tome pravcu. Na nekoliko sjednica Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora sam spominjao inicijativu o revitalizaciji Herceg Bosne, ali ta inicijativa nije naišla na potporu unutar HNS-a BIH. Mi u HSS-u od toga nećemo odustati. Ukoliko ne uspijemo to progurati na HNS-u BiH, onda ćemo taj proces pokrenuti preko naše sestrinske stranke u Hrvatskoj.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Kardinal Bozanić: Treba otvoriti arhive i napraviti reviziju povijesti koja je stvarana za vrijeme totalitarističkog sustava u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić dao je za Hrvatsku katoličku mrežu (HKM) veliki razgovor u zadnjim danima pohoda ‘Ad limina’ u Rimu.

S njime je razgovarao Slavko Antunović, novinar i urednik Informativne katoličke agencije, o susretu sa Svetim Ocem, Alojziju Stepincu, potrebi otvaranja povijesnih arhiva u Hrvatskoj i mnogočemu drugome zanimljivom.

Podsjećanje na svrhu pohoda ‘Ad limina’, susret sa Svetim Ocem, svetost Alojzija Stepinca, kao i nepravedno stjecanje bogatstva te potreba otvaranja povijesnih arhiva u Hrvatskoj.

Naglasci su to razgovora sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, koji je za Hrvatsku katoličku mrežu na marginama Pohoda apostolskim pragovima, vodio Slavko Antunović, novinar i urednik Informativne katoličke agencije.

Antunović je prethodnih dana vrlo detaljno hrvatsku javnost izvješćivao o boravku članova Hrvatske biskupske konferencije u Rimu gdje su slavili euharistiju u sve četiri rimske bazilike i održali tematske sastanke, vrlo detaljno isplanirane, u dikasterijima, kongregacijama i papinskim vijećima. Hrvatski su biskupi, također, imali priliku obići neka druga njima važna mjesta, a redovito su predvodili svete mise u Hrvatskome zavodu i crkvi Sv. Jeronima.

Na upit o temama, problemima i izazovima koji su dominirali u službenim razgovorima, kardinal Bozanić je izdvojio: Možemo reći da pohod ‘Ad limina apostolorum’ ima nekoliko dijelova. Jedan je onaj koji je vezan uz glavne rimske bazilike, Sv. Petra, Ivana Lateranskog, Sv. Pavla izvan zidina i Sv. Marije Velike. Biskupi kad dolaze ‘Ad limina’ uvijek uključuju i pohod tim bazilikama. Dolazi se na naše korijenje, tamo gdje su žrtvovali svoje živote apostolski prvaci, tamo gdje vjernici stoljećima hodočaste. To su mjesta molitve, mjesta gdje se traži milost odozgo, gledajući na svjetle primjere, pojasnio je kardinal.

Drugi dio ‘Ad limina’, glavni, je susret sa Svetim Ocem, Petrom naših dana. Njega ne možemo gledati samo izvana sociološki ili samo sa strane ovozemnog pogleda na redoviti život. To je susret sa onim koji sada vrši službu sv. Petra. To je misterij Crkve. Ona živi od Isusa Krista koji je okupio apostole, predao prvenstvo Petru i mi dana imamo Petra.

To je papa Franjo. Došli smo sa svim poštovanjem, odanošću, njemu kao svome ocu, bratu u episkopatu i to smo na osobit način doživjeli u njegovoj otvorenosti, blizini, jednostavnosti u razgovoru koji je trajao više od sat i pol vremena.

Podsjetio je kardinal da je taj susret bio odmah nakon mise na grobu Sv. Petra. Gledajući očima vjere mi smo bili sa onim koji je središte i znak jedinstva Crkve. Mi smo mu izrazili svoj zahvalnost i on je želio razgovarati. Iznijeli smo mu pitanja. Čuli smo njegovo mišljenje. On je čuo naša mišljenja. Pojasnio je zagrebački nadbiskup da je Sveta Stolica bila uvijek otvorena prema mjesnim crkvama.

Ovdje je izdvojio papu Hadrijana koji je prije više od tisuću godina dozvolio Hrvatima misu na njima razumljivom jeziku, a to je znak blizine Crkve i to je Crkva. Naglasio je: Svako vrijeme ima svoj način komunikacije ali pohod ‘Ad limina’ ide unatrag u stoljeća, što se može pratiti od vremena pape Siksta V. No, to je nešto što stalno traje u Crkvi – ta communio – kolegijalnost, zajedništvo i, dakako, da svako vrijeme nosi svoja pitanja, svoje izazove, te u tom vidu nama je dragocjena svaka orijentacija koju nam daje papa Franjo.

Također, nastavio je kardinal – pojašnjavajući metodologiju rada i priprema Biskupske sinode – da je njihov rad, pogotovo što se tiče pripremnoga razdoblja, pa i one najnovije o mladima, plod Drugog vatikanskog sabora. Susreti biskupa i koncili su se i prije održavali, a danas sigurno da sve više dolazi do izražaja svijest o narodu Božjem, kao što smo i mi u Zagrebu imali.

Najnovija Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije je okupila i laike i redovnice i redovnike i svećenike i biskupe, pomoćne, dok Prva sinoda nadbiskupije, koja je održana 1925. godine po ondašnjem kodeksu, crkvenim propisima, okupila je samo svećenike. Riječ je tu o razvoju u Crkvi, a Crkva je otvorena još većim iskoracima.

Na upit ima li nekih razilaženja između Svete Stolice i Crkve u Hrvatskoj po pitanju kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, sugovornik HKM-a, kardinal Josip Bozanić, je istaknuo:

Mora nam biti jasno jedno, proglašenje blaženim i svetim je djelo Svete Stolice i ona je kardinala Stepinca proglasila blaženim. Dakako da proces počinje od baze, od mjesne Crkve. U slučaju Stepinca to nije bilo moguće radi situacije komunističkog vremena pa je početak bio ovdje. Dakle, Sveta Stolica je bila jako široka da je započela proces i već za vrijeme komunizma, pri Rimskoj biskupiji.

Poslije je to nastavljeno doma, ispitivanjem tolikih svjedoka, i sigurno da Svetoj Stolici pripada odluka kad će nekoga proglasiti blaženim. U ovom slučaju je Sveta Stolica sigurno jako, s jedne strane, otvorena da stvar završi, a, s druge strane, možemo reći da smo svjedoci kod nas u Hrvatskoj, u svim biskupijama, kako kult blaženog Alojzija sve više raste, tako da nas Božja providnost vodi svojim putem.

Papa Franjo je toliko puta naglašavao i naglašava da je on uvjeren u svetost blaženog Alojzija. Bog nas vodi jednim putem. Ali tu ne smijemo osjećat se kao oni koji žele biti na jednoj strani, a nekoga drugo gledati na drugoj strani. Mi smo svi, unutar Crkve, i duboko vjerujemo da ćemo se iznenaditi daru koji ćemo još na tom putu dobiti, a ovo što se događa, zapravo, još više pojačava kult bl. Alojzija Stepinca. To svi jako dobro osjećamo i u Hrvatskoj, a interes je i u općoj Crkvi.

U razgovoru je otvorena i jedna – kako ju je novinar Antunović odredio – ‘bolna tema i za naš hrvatski narod’; o čemu piše sam papa Franjo u ‘Laudato si’ i u svome najnovijem dokumentu Papinsko vijeća za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja. Kardinal je, naime, ovdje iznio jedno svoje razmišljanje o gomilanju bogatstva političkih elita. Problem je što je to bogatstvo ponekad skriveno u poreznim oazama u svijetu, a ono je jednako vrijednosti javnoga duga njihovih zemalja.

O ovome bi trebalo puno šire govoriti, no sigurno – odgovorio je – da ako gledamo i globalno i nacionalno, a što je jako dobro opisano u papinskoj enciklici ‘Laudato si’, opasnost je današnjeg svijeta da se odluke donose negdje daleko, Kao i one druge odluke koje poslije koordiniraju i žele organizirati život, najprije se donesu negdje daleko, a ljudi toga nisu ni svjesni. Počne se govoriti o nekim konvencijama, o nečemu što nije jako važno, što ne obvezuje, pa se o tome – tobože – ne želi previše ni govoriti, lako se to potpiše, a onda se potpisnika traži na odgovornost.

Ti si član toga kluba. Trebaš biti odgovoran prema tome i sve se spusti na nacionalnu razinu, te se kaže da mi to trebamo radi nekih, ali to neće biti tako važno, no onda se na kraju susrećemo da to ulazi u zakone, ulazi u škole, u odgoj. Zapravo, to je jedna situacija koja je malo demokratska. Ponovio je: malo demokratska.

I ja mislim da biste vi novinari trebali više o tome govoriti. Trebaju se odluke donositi što bliže narodu. Narod treba biti upoznat i s onim odlukama koje izgledaju jako daleke jer će imati utjecaj na nas, na našu zemlju, na mlade, na budućnost, na ekonomiju i na razvoj.

U završnome pitanju – povezanom i sa susretom sa Svetim Ocem jer su mu biskupi govorili i o dva svetačka lika hrvatskog naroda Miroslavu Bulešiću i Alojziju Stepincu – kardinal se osvrnuo na stradanja pojedinaca i velikog dijela hrvatskog naroda u komunističkoj strahovladi, a što još uvijek u našoj javnosti teško izlazi na svjetlo.

Ne smijemo se bojati istine. I svi oni koji se boje otvarati arhive, koji nam govore o nekoj reviziji povijesti, pa treba napraviti reviziju povijesti – naglasio je zagrebački nadbiskup – koja je stvarana za vrijeme totalitarističkog sustava jer tada nije bilo prave povijesti. Bila je ideološka povijest.

I tu je jedini problem kod nas. Ja razumijem i neke možda profesore koji su obranili doktorsku disertaciju i sad vide da je to bilo na temelju ideologije, a ne stvarnih činjenica. Treba otvoriti arhive. Treba suočiti se sa svime, i sa svijetlim i sa tamnim stranama. I trebamo promicati slobodu u istraživanju i ne bojati se istine.

Što se tiče onih osoba, utjecajnih, koji po tom pitanju drže poluge moći, ustvrdio je da ne bi želio suditi već neka svatko ispita svoju savjest, ali sigurno da bi smo morali poticati mlade generacije neka se jača kod njih želja za istinom naše povijesti. Ima još mnogih stvari skriveno, upozorio je kardinal Bozanić.

Ponovio je – kao zadnju misao u razgovoru za IKA-u i HKR – treba otvoriti arhive, treba odgovorno, bez neke napetosti, sa svim ljudskim respektom, ali dok god istina ne dođe na svjetlo dana do tada će biti ovih naših prepucavanja, i to nas sputava.

 

Marko Ljubić: Čuje li Hrvatska Bozanića?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari