Pratite nas

Intervju

Bujanec: Ono što su za Europu migranti, za Hrvatsku su jugoslavenski ostatci

Objavljeno

na

Između Milana Bandića i Anke Mrak-Taritaš, stao sam na stranu Bandića. Upravo je Bujica pokrenula aferu Gunja, za koju je papire u svojoj ladici skrivao Lovre Kuščević. Nije ih htio dati jer se već tada nadao koaliciji s HNS-om, govori Velimir Bujanec, voditelj emisije Bujica u velikom intervjuu za Hrvatski tjednik kojeg je vodio Ivica Marijačić.

Gospodine Bujanec, upravo je počela nova sezone Vaše Bujice koja je i po priznanju onih koji ju ne vole, jedan od najgledanijih televizijskih talk showa u Hrvatskoj. Jeste li se odmorili i čekate li početak nove sezone?

Da se mene pitalo, ne bih niti stao s emisijom! Međutim, programska su pravila takva da morate imati stanku. Bujica je ove godine nešto ranije završila – 9. srpnja – zbog Svjetskoga nogometnog prvenstva, zato razumijem gledatelje koji su jedva dočekali početak – 17. rujna. S obzirom na uspjeh naše nogometne reprezentacije, nije mi žao što sam malo ranije završio, ma tko bi gledao Bujicu pored onako sjajnih nastupa naših nogometaša?!

Ipak, bilo je tema, unatoč nogometu…

Na žalost, pored pozitivne stvari kao što je uspjeh naših nogometaša, ispod medijskoga radara provukle su se i mnoge ružne priče. Primjerice, stao sam s Bujicom i nakon toga je smijenjen Nikola Kajkić, šef istražiteljskog tima za Ovčaru, iskreno mi je krivo da to nisam uspio popratiti u Bujici zbog stanke koja je nastupila, no zato ćemo stvari razotkriti sada.

Prema nekim analizama, svaku Bujicu gleda više od 300.000 gledatelja, što je milijun tjedno. Od ove sezone prenose ju i dvije nove lokalne televizije, ali ipak niste uspjeli Bujicu plasirati na područje Istre i Rijeke?

Ne zamaram se brojkama, ali kada ljudi ne bi htjeli gledati Bujicu, moj ju tim ne bi ni proizvodio. Zašto raditi nešto što nitko ne gleda – to je već pitanje koje biste mogli postaviti nekim drugim televizijama. Za mene nema veće sreće nego kada te zagrli baka ispred crkve u Kruševu ili ti ruku stisne ponosni Hercegovac u Tomislavgradu.

Šalju mi i videa malih Hrvata iz cijeloga svijeta koje su djedovi i bake naučili da skaču već na sam zvuk najavne špice. Zato mi je teško mijenjati špicu, već su se i djeca na nju naviknula pa onda viču: “Baba, počela je Bujica!” I onda mora biti muk u kući. To su za mene najveći komplimenti. To je naš narod, koji volim i koji nikada ne bih izdao.

Ni ovoga ljeta nije bilo ni jednoga mjesta u Dalmatinskoj zagori, Slavoniji ili Herceg-Bosni u koje sam došao, a da me deset ljudi nije zvalo na janjetinu. Na žalost, nisam se mogao svima odazvati, što je svakako dobro za moje kilograme.

A Rijeka?

Tamo su jugo-komunjare radije gurnule lokalnu televiziju u stečaj nego da pušta Bujicu. Istra i Rijeka veliki su problem Hrvatske. U Rijeci su crveni na vlasti još od ’45., a Istrom vladaju najobičniji lopovi, što smo najbolje vidjeli iz slučaja Uljanik.

Oficirska djeca i potomci kosovaca svoj kriminal pokušavali su prikriti hajkom protiv Thompsona, no ovoga je ljeta i ta prijevara razotkrivena. Zamislite da postoji neovisna televizija u Istri i Hrvatskome primorju, siguran sam da Vojko Obersnel ne bi samo tako mogao prikrivati skandal s Verom Begić kojoj i dalje daje plaću, a ubila je čovjeka i ozlijedila dijete, vozeći pijana 3 kilometra u suprotnome smjeru, na Istarskome ipsilonu.

Izašla je iz pritvora nakon manje od mjesec dana, a nitko u Dorhu nije niti spomenuo mogućnost ponavljanja djela, iako je već ranije vozila pijana i činila prekršaje koje je prikrivala milicija Ostoje Rankovića.

Eto, mi u Bujici govorimo o takvim stvarima i naravno da mnogima nije interes da se za njih čuje pa zato ne mogu probiti led jedino u Istri i Rijeci, ali radimo i na tome, ne ću se predati. Do tada, gledatelji nas ondje mogu pratiti putem MAXtv-a, B.neta, Livestreama Z1 ili sve popularnijega YouTube kanala Bujice koji iz mjeseca u mjesec ima sve više pretplatnika.

Što možemo očekivati u Bujici u novoj sezoni, imate li već sada u vidu neke jake sadržaje ili neke novosti?

Novost od ove sezone je da smo dali priliku svojim vjernim gledateljima da sami, uoči početka emitiranja, putem društvenih mreža, izraze vlastite želje i kažu nam koje bi teme i goste voljeli vidjeti u Bujici.

Napominjem, ova emisija ne postoji zbog voditelja, ne postoji ni zbog našega skromnog, ali učinkovitoga tima – ona postoji poglavito zbog cijenjenih gledateljica i uvaženih gledatelja! Zato smo dopustili ljudima da iznesu svoje prijedloge i s radošću ćemo ih uvažiti te na profesionalan i potpuno neovisan način obraditi.

Što su ljudi tražili od vas?

Htjeli su da dovedem dr. Hasanbegovića, što sam i učinio već u prvoj emisiji. Smatraju da prostor treba dati i dr. Darku Milinoviću, Davoru Ivi Stieru ili Tomislavu Karamarku, ali i Andreju Plenkoviću i Kolindi Grabar-Kitarović.

Hoćete li pozvati Plenkovića?

Evo, pozivam ga i ovim putem! Postavit ću mu sva pitanja koja mi pošalju gledatelji, a koja stanu u 55 minuta. Ne pristajem jedino na unaprijed dogovorene PR intervjue, kakvima su skloni oni što se furaju na Mrleta iz Let 3, a zapravo sliče Simi Dubajiću i rade na državnoj televiziji.

A Kolindu Grabar-Kitarović?

Predsjednici sam već uputio zamolbu za intervju. Svoj pobjedonosni pohod protiv Josipovića započela je upravo u Bujici. Bilo bi pošteno da se obrati našoj publici koja je dobrim dijelom glasovala upravo za nju, bez obzira na to što ju neki savjetnici od toga uporno odgovaraju – jer su ljutiti što nisam prešutio onu nesretnu epizodu s Vučićem. Moj posao nije šutjeti, a njihov je posao poslušati kritike kad nisu u pravu.

Zašto ste za prvoga gosta izabrali upravo dr. Zlatka Hasanbegovića? Neki Vam zamjeraju da ga gurate zato što se prijatelji, a i svjetonazorski ste bliski?!

Točno je da smo svjetonazorski bliski, a i prijatelji smo već 25 godina. Nisam je kriv što imam tako dobre prijatelje! Za razliku od većine novinara, ja to barem iskreno kažem. Kada bi se izjasnili i svi ostali, vidjeli bi koliko zapravo ima prevrtljivaca i plaćenika na jadnoj hrvatskoj novinarskoj sceni. A najviše jugo-ljevičara. Čast izuzetcima.

Za početak nove sezone imao sam u političkome smislu, samo dvije ozbiljne opcije – Hasanbegović ili Plenković. Dr. Hasanbegović ozbiljan je političar, sjajno razumije odnose i u domaćoj i u međunarodnoj politici. Isto tako i Andrej Plenković – i on je ozbiljan političar i vješt diplomat koji svoj autoritet crpi iz Bruxellesa i svjestan je kukavičluka svojih oponenata.

Zato je s pravom bahat. Razlika između Plenkovića i Hasanbegovića je u tomu što prvi provodi tuđu politiku, a drugi vodi hrvatsku, suverenističku politiku. I zato sam izabrao dr. Hasanbegovića za svoga prvog gosta.

Mislite li da desnica u Hrvatskoj ima neke izglede?

Iskreno – ne znam. Volio bih da ima. Volio bih da imamo situaciju poput one u Mađarskoj. Da je na vlasti neki naš Orban, a da je alternativa Jobbik.

Međutim, daleko smo mi od Mađarske. Daleko smo i od Slovenije, čiji domoljubi i antikomunisti imaju jednoga Janeza Janšu koji je pošten i principijelan čovjek i koji radije ne ulazi u vlast nego da izda vlastite birače. A kada jednom dođe, počistit će sve – isto kao i Viktor Orban. Volio bih da imamo i ministra unutarnjih poslova poput Mattea Salvinija, ali nemamo.

Doduše, imali smo sličnoga ministra kulture. Kao što se Salvini bori protiv migranata i Roma u Italiji, tako se dr. Hasanbegović borio protiv jugoslavenske kulturne mafije u Hrvatskoj. Mi za sada nemamo prevelikih problema s migrantima jer oni na sreću, ne žele ostati u Hrvatskoj, ali imamo problema s Jugoslavenima koji se nikako ne mire s činjenicom da postoji hrvatska država. I zato se koriste tzv. dubokom državom da nas destabiliziraju.

Ono što su za Europu migranti, za nas su jugoslavenski ostatci i kada naš narod to shvati, desnica će i kod nas dobiti 20 posto, slično kao u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj, Italiji ili Mađarskoj. Ako se to ne dogodi zahvaljujući nekome u Hrvatskoj, dogodit će se kao domino efekt i mislim da će taj poticaj izvana biti ključan za neki novi smjer Hrvatske.

A što je s Penavom, s Vukovarom, hoće li gradonačelnik biti Vaš gost?

Apsolutno da. Podržavam prosvjed najavljen za 13. listopada u Vukovaru. Najprije ću ugostiti Nikolu Kajkića da kaže zašto su ga smijenili, uhitili i suspendirali. Zašto su mu pretresali ured i što su tražili. Zašto je Pupovac intervenirao kod Cvitana da ga se makne sa slučaja Ovčara…

Cvitan je u međuvremenu smijenjen…

I to je jedan od dobrih poteza Andreja Plenkovića. Loše je što su neki drugi nastavili Cvitanovu politiku, a pri tome ne mislim na Dorh. Kako je moguće da zbog triju glasova SDSS-a u Hrvatskom državnom saboru žrtve Vukovara budu uskraćene za pravdu?! I u slučaju Penave samo se o tomu radi.

Kako da on ljudima objasni da ima novca za nova pročelja, ali Hrvatska ništa ne poduzima da se pokrenu tužbe protiv Srbije zbog svega onoga što su našim ljudima radili po logorima od Mitrovice – nadalje?!

Saša Sabadoš koji je zatukao njegovog šogora Darka Pajičića, ide u hrvatsku mirovinu, umjesto u zatvor! I što bi sada Penava trebao kalkulirati s vlastitom obitelji, sa svojom krvlju?! Ma, tko mu ima pravo to predbacivati?!

Dobro poznajem Penavu i vjerujte mi, njega nikakve prijetnje ne će zastrašiti – pa ni bezobrazne SMS-poruke ljudi kojima je važniji trenutačni politički rejting od istine o Vukovaru.

Dio godišnjega odmora proveli ste u Rusiji, gdje ste pratili nastupe nogometne vrste. Što nosite kao ključne impresije s toga događaja, kako ste doživjeli naš uspjeh i spektakl koji se kasnije preselio u Hrvatsku?

To su zaista bili dani ponosa i slave. Bila je to prava nogometna Oluja! Bila je čast tih dana biti Hrvat u Moskvi, ali i u Hrvatskoj, u Herceg-Bosni i bilo gdje drugdje u svijetu.

Neopisivo sam, poput svih naših ljudi, zahvalan Zlatku Daliću, Luki Modriću i svim ostalim našim momcima. Pokazali su nam svima koliko je malo potrebno da se dignemo iz blata u koje nas uporno guraju naši neprijatelji. Cijeli je svijet vidio kakvi mogu biti Hrvati.

Ipak, bilo je i onih koji žive u Hrvatskoj, a navijali su protiv naše reprezentacije…

Na žalost, ima ih. Sjetite se samo kako su neki mediji poput Imbexa i sličnih ništarija, svojedobno pozivali na bojkot gledanja utakmica naše nogometne reprezentacije. Kada smo razvalili Argentinu, preko noći su okrenuli ploču, u strahu pred bijesom naroda koji voli svoju reprezentaciju.

Osobno, a i moja ekipa koja radi Bujicu, uvijek smo bili i bit ćemo fanovi hrvatske nogometne reprezentacije. Koliko lud ili glup, grbav i pokvaren, kolika budala mora biti netko pa da navija protiv svoje vlastite reprezentacije! Za to ne postoje nikakva opravdanja, to su jadnici bez života, isfrustrirane ljudske nule.

Neki kažu da tako govorite zato što ste prijatelj Zdravka Mamića, čak ste išli u Međugorje napraviti intervju s njim nakon osječke presude?

Ja se svojih prijatelja ne odričem ni kada im ide dobro ni kada im ide loše, a pogotovo sam protiv cipelarenja. Zdravko Mamić moj je prijatelj i kakav bih ja to čovjek bio da nisam napravio intervju s njim i sada kada je u Međugorju, a davao mi je ekskluzivne intervjue kada je bio na vrhu – u Zagrebu.

Osim toga, pogledajte brojke – to je jedan od najgledanijih intervjua, na YouTube imam više pregleda od svih drugih televizija, iako nisam prvi otišao u Međugorje. Znači, to je i s profesionalne strane razumljiv potez. S druge strane, ako hoćete iskreno – pa 14 igrača koji su proizašli iz nogometne industrije Zdravka Mamića bili su ključni u fantastičnome uspjehu Hrvatske. A što su im sve radili?! Što su radili jednom Luki Modriću?! Ispratili su ga iz Hrvatske s optužnicom!

Meni je jasno da španjolsko pravosuđe prije početka Svjetskoga nogometnog prvenstva pokrene postupak protiv Ronalda kako bi destabilizirali Portugal, ali mi nije jasno da tzv. hrvatsko pravosuđe ide na uništenje Modrića i Lovrena – da idu protiv naših. A idu zato što u Dorhu postoji više od polovice ljudi koji uopće nisu niti kršteni, a o njihovu domoljublju nemoguće je govoriti.

Kako na ovakve vaše stavove gledaju ljudi u Dalmaciji?

Hrvati u Južnoj Hrvatskoj svjesni su da je ovo što govorim istina. U Splitu žive u svojevrsnome strahu i pod konstantnim medijskim terorom. Na to je pristala čak i politika koja se dodvorava orjunašima i zagovornicima socijalističkoga samoupravljanja. Rekao sam da više ne ću komentirati udrugu ‘Naš Hajduk’. S njima se sada vrlo uspješno bavi Igor Štimac. On je frajer i fajter i uopće ne sumnjam u njegovu pobjedu nad tim nesposobnjakovićima.

Znači, ugostit ćete i Štimca?

Naravno. A pripremam i jedno iznenađenje, mislim da ću do tada riješiti slučaj koji nije uspjela niti policija.

Mislite na svastiku na Poljudu?

Ponudili smo nagradu, ljudi su se javili, provjeravamo činjenice… Policija neka radi svoj posao, a mi novinari imamo pravo istraživati… Ja tako već znam tko su autori onih odvratnih plakata na kojima se Modrić i Lovren prikazuju kao štakori. Znam i tko je postavljao transparente s pozivom da se ne navija za Hrvatsku.

Aleksandar Stanković, za razliku od Vas, javno je ismijavao kapetana Hrvatske nogometne reprezentacije Luku Modrića?

Niti jedna udruga u Hrvatskoj na to nije reagirala. Tzv. novinarsko društvo šuti. Nije reagirao ni HRT. Oni su se radije bavili preprodajom karata…

Što vi mislite o Dragi Ćosiću?

Ništa. Svaki put kada bi naši navijači vikali ‘Za dom spremni’ oni je po njima pljuvao, a mogao je to barem prešutjeti. Zato mi ga sada uopće nije žao.

A Stanković?

Najmanje što je mogao učiniti, mogao se ispričati Luki Modriću. Ali ne, on je pustio brkove!

Davor Šuker, što mislite o njemu?

Na svoje sam oči vidio da među članovima Izvršnoga odbora Fife uživa veliki ugled. Kada dođe na stadion bilo gdje u Španjolskoj ili nedavno u Londonu – desetci tisuća ljudi plješću mu i po nekoliko minuta. A mi Hrvati uvijek gadimo svoje. Teško je tako ići naprijed, no unatoč svemu nekako se gura.

Zato mislim da još više treba podržati hrvatsku nogometnu reprezentaciju – da još više treba ulagati u nogomet i šport općenito. Trebaju nam nogometni kampovi i stadioni. Zapravo, treba nam Orban, već sam to rekao – on je u Mađarskoj napravio i kampove i stadione. A mi u Hrvatskoj nemamo niti jedan pristojan stadion, a drugi smo na svijetu.

U Zagrebu će ga graditi Bandić, a nije se baš proslavio s dočekom naših nogometaša?

Fakat nije trebao Thompsonu isključiti struju. Općenito, naši političari ponašali su se kao da su oni drugi na svijetu, a mnogi od njih činili su sve da unište naš nogomet i naš nacionalni ponos. Sve je krenulo s Ivom Josipovićem, sjetite se Željka Jovanovića pa Stazića koji je u Saboru rekao da navija za jugoslavensku reprezentaciju, što je jedina od svih televizija objavila upravo Z1 i Bujica…

Zašto Bandić nije htio Thompsona na dočeku?

To trebate pitati njega, ali mislim da je važnije koga su htjeli Luka Modrić, Zlatko Dalić i ostali momci. Oni su htjeli Marka Perkovića Thompsona. A tko bi trebao pjevati na dočeku?! Mile Kekin?! A za podizanje nacionalnog ponosa okolo su valjda trebale skakutati neke trećerazredne glumice koje iz čistoga pomodarstva navlače kockaste gaće?! Da se pitalo Bandića ili Krešu Beljaka – tako bi i bilo. Ali ne, pitali su se oni koji su doček jedini zaslužili – naši junaci, naši nogometaši.

Pouzdano znam cijelu pozadinu priče, kako je Thompson završio u autobusu i kako je sramotno naređeno isključenje struje za vrijeme pjesme ‘Geni kameni’. I to će biti jedna od tema Bujice. Mogao je Bandić i Frljiću dati da režira doček reprezentacije, još smo dobro i prošli!

Zlatko Dalić ipak je čvrsto stao uz Thompsona, a neki su ga mediji radi toga prozvali…

To su mali miševi. Oni će uskoro početi pljuvati po Daliću, samo ako nam se nastavi ovaj nesretni niz. A Zlatko je za sve njih jedna veličina, div.

U životu je prošao krvav put do uspjeha, nije mu bilo lako ni kada je svojedobno došao u Varaždin. Tzv. urbanim rasistima tada je smetalo što je Hrvat iz Bosne, a na dočeku u Varaždinu neki od njih tada su mu se uvaljivali – bez imalo srama. Ali takvi su naši ljudi. Zato je Dalićev uspjeh još i veći i ništa ga ne može zasjeniti.

Za jugoslavensku ljevicu problem je što je Hrvat i katolik, vjernik i obiteljski čovjek, još k tome iz Livna, doveo Hrvatsku u finale Svjetskog nogometnog prvenstva. E, to mu nikada ne će oprostiti! Počeli su ga napadati zbog Thompsona i on se časno othrvao napadima, a uskoro će nastaviti. No svi su oni nebitni. Bitna je Hrvatska u finalu, a naš narod i naši mediji poput Bujice – uvijek će Daliću biti potpora.

Neke od emisija završe i na sudu, odnosno prozvani su Vas tužili. Kako stojite sa sudskim predmetima te vrste?

Izvanredno. U cijeloj prošloj sezoni dobio sam samo jednu tužbu i ona je u međuvremenu povučena, zahvaljujući Davorinu Karačiću.

Znači, brani Vas isti odvjetnik kao i Thompsona?

Naravno. Brane me i Nikolina Brkić i Emil Havkić. S Karačićem sam u zadnje vrijeme više povezan zbog tema koje obrađujemo u emisiji i njegovih uspješnih obrana HOS-ovaca i naše mladeži koja pozdravlja sa ‘ZDS’.

Thompsonu nisu dali svirati u Kostreni pa ste napravili medijsku kampanju i na kraju je koncert održan. Možemo li slični scenarij očekivati i u pulskoj Areni?

Mislim da možemo. Marko će doći u pulsku Arenu, ako treba s Filipom Hrgovićem!

Vratimo se na tužbe, stvarno ste imali samo jednu ove sezone?

Da, samo jednu. I povučena je, kao što sam rekao. Ostale su od ranije. Imam sporove s Imbexom, Babićem, Bitorajcem, Ostojom Rankovićem i Goranom Radmanom. Radman je smijenjen, mnogi sada imaju koristi od toga i rade biznis s HRT-om, a meni su ostale tužbe. Ali, nema veze. Izdržat ćemo mi to, zahvaljujući našim iseljenicima koji uvijek ulete kada nešto izgubim.

U prošlogodišnjim, ali i u onim prijašnjim Bujicama, niste skrivali svoju sklonost tzv. desnoj političkoj opciji, Neovisnima za Hrvatsku, pojedincima u HDZ-u, gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću, aktualnoj predsjednici RH Kolindi Grabar-Kitarović. Što je vrijeme više odmicalo, čini se da je kopnjelo Vaše oduševljenje s nekima od tih favorita. Slažete li se?

Između Milana Bandića i Anke Mrak-Taritaš, stao sam na stranu Bandića. Upravo je Bujica pokrenula aferu Gunja, za koju je papire u svojoj ladici skrivao Lovre Kuščević. Nije ih htio dati jer se već tada nadao koaliciji s HNS-om, no nekako sam uspio doći do njih i pomoći Bandiću da pobijedi.

U prvome krugu izbora podupirao sam Brunu Esih, a u drugom Bandića. Za nagradu sam dobio ploču skinutu s Trga maršala Tita. To mi je bila posve dovoljna satisfakcija. Žao mi je jedino to s isključenjem struje i nepotreban sukob Bandića s Thompsonom.

To je posve iracionalno i mislim da se Bandić time dodvorava Ljuštini, Staziću i sličnima. Na kraju je izgubio, bilo ga je gušt vidjeti u Areni kako sluša ‘Gene kamene’ uoči pobjede našeg Hrgovića. Ali ondje nisu smjeli isključiti struju!

A Vukomerec? Hrvati su ga najurili zbog divljanja Roma i pucanja kalašnjikovima ispred škole…

To je užas. Za nekoliko nepouzdanih romskih glasova ići protiv vlastitoga naroda – meni je to nerazumljivo. Zbog toga se i događaju stvari poput ovih sada u Kemnitzu…

Izbjegli ste odgovor na pitanje o Kolindi Grabar-Kitarović?

Što se tiče predsjednice, mislim da je pogriješila s Vučićem, a da joj je to sada i samoj jasno. Bolja je od Josipovića, ali morala bi znati da se ljude ne smije samo tako trošiti. Evo, na primjer – prof. dr. Ivo Banac mogao je biti naš veleposlanik u Americi, a nije, dok su se s druge strane za Joška Paru i njemu slične pronašla prestižna mjesta u diplomaciji, unatoč njihovu kriminalu i udbaškoj prošlosti.

Predsjednica bi trebala biti svjesna da je tijesno pobijedila i da ako ostane bez potpore desnice, ne će joj pomoći ni eventualna kandidatura Zorana Milanovića za predsjednika države.

A što je s Bernardićem? Kako gledate na sukobe u SDP-u?

Trudim se ne gledati, za mene su oni smiješna stranka. Jugoslavenskome dijelu SDP-a Bernardić smeta jer je Hrvat, slično kao što je Karamarko smetao jugoslavenskim medijima zato što mu je otac Martin bio na Križnome putu. Kao što su rušili Karamarka u HDZ-u, tako sada ruše Bernardića u SDP-u. Čim ga ne voli Bojan Glavašević ili Peđa Grbin, onda u njemu mora biti nešto dobro.

A Plenković? Mislite li da je zaista u sukobu s predsjednicom?

Siguran sam da se ne podnose. Ali shvaćam i HDZ-ovce, samo u vrijeme Tuđmana imali su situaciju da imaju svog predsjednika države, predsjednika Sabora i Vlade. A većini njih važna je jedino vlast, s idealima koketiraju tek u predizborno vrijeme. Ipak, na terenu su mnogi lokalni dužnosnici HDZ-a čestiti i dobri ljudi, vidio sam to, recimo, za Dan pobjede u Glini i prošle godine u Slunju.

Vodili ste program u Glini, a prije toga i u Slunju za Dan pobjede, kakav je osjećaj izaći pred 100.000 ljudi i govoriti?

Osjećaš se k’o Luka Modrić, samo što on to ima svaki tjedan! Šalu na stranu, to je izuzetan osjećaj, velika čast i odgovornost. Zahvalan sam svome prijatelju Marku Perkoviću Thompsonu što svaki put ima povjerenja u mene i što mi je omogućio takvu privilegiju. Divno je bilo vidjeti sve te mlade ljude ove godine u Glini kako slave našu najveću pobjedu.

Ipak, mediji su to pokušali skriti?

Ali nisu uspjeli jer je Z1 televizija u svijet poslala predivnu sliku iz Hrvatske. Vidite, svi ovih dana pričaju o nekome ljevičarskom koncertu u Njemačkoj na kojem se okupilo 50-ak tisuća ljudi, a u maloj Hrvatskoj Thompson svake godine okupi na Dan pobjede 100.000 i naša nacionalna televizija o tome šuti. Sramota!

Da ste Vi umjesto Mirka Fodora vodili doček naših vatrenih, biste li dopustili isključenje mikrofona?

Kakvo je to pitanje?! Pa fešta bi trajala barem dva sata duže, a oni su naše momke praktički potjerali s pozornice. Ponavljam, više od pola milijuna ljudi došlo je pozdraviti viceprvake, a nisu im čak niti dali da se vesele kako i koliko žele. S druge strane, pogledajte one ružne scene iz Francuske – ubojstva, pljačke, silovanja i neredi. Iz Zagreba je otišla slika kakvom bi se trebala ponositi svaka zdrava nacija.

Bliski ste i s dr. Željkom Markić. Mnogi kažu da bi bez Bujice Građanska inicijativa ‘Narod odlučuje’ teško prikupila potpise.

Smatrao sam ispravnim podržati ih. Tih 400.000 građana sigurno je moja publika. Željka Markić hrabra je i uspješna žena, sjajna majka i velika patriotkinja i zato mnogima smeta. Uvijek će imati moju potporu jer radi dobre stvari za Hrvatsku.

Ali kritičari kažu da je to pristrano s Vaše strane?!

Pristrano je i kada neki drugi voditelji na nekim drugim televizijama pozivaju da se ide na prosvjede za Jokića ili na Gay pride pa im ja to ne zamjeram. Oni neka rade svoje, a ja ću svoje, jedino se moraju naučiti brojati!

Ide li Hrvatska, po Vašem mišljenju, u političkome smislu, u lošem smjeru?

Dok god autobusi odlaze iz Hrvatske, to je loš smjer. Ali za to nije kriva samo politika, nego su krivi i mediji. Neki su čak i plaćeni za to da huškaju na iseljavanje, da podučavaju naše poduzetnike kako pokrasti državu i otvarati firme vani. Politika je zakazala i kada dopušta antidržavno djelovanje takvih medija.

Zašto nitko ne govori o pozitivnim primjerima, o ljudima koji se vraćaju u Hrvatsku iz našeg iseljeništva?! Svjestan sam da takvih primjera ima malo i da su ljudi razočarani, ali ako se svi zajedno ne potrudimo, nestat ćemo, a onda su sve ove priče uzaludne. Da bi Hrvatska krenula u boljem smjeru, treba nam alternativa, a ona je u političarima koji će voditi hrvatsku, a ne tuđu politiku. Drugi nas ne će poštivati, ako sami sebe ne poštujemo.

Smatrale li Orbana tipom političara koji nedostaje Hrvatskoj?

Mislim da sam već odgovorio na to pitanje. Hrvatskoj treba Orban, Hrvatskoj treba netko s autoritetom, netko tko će reći Sorosu da nije dobrodošao, tko će reći bankama da ne mogu više sisati krv našega naroda. Hrvatskoj treba netko tko se ne će prodati za 10-ak tisuća kuna, karticu i službeni auto, tko neće uzeti mito, a pričati nam o domoljublju i važnosti tobožnjih strateških partnera, trebaju nam mladi i pametni ljudi koji će na političkome polju biti hrabri kao što su naši branitelji bili hrabri s puškama u ruci 90-ih.

Kakav razvoj političkoga spektra u Hrvatskoj predviđate, što će se dogoditi s HDZ-om, SDP-om i ostalim strankama u Hrvatskoj?

HDZ će na ovakav način sigurno izgurati mandat do kraja. Ima HNS, ima Pupovca, ima par ucijenjenih likova i nema ozbiljnu oporbu unutar vlastite stranke. Nude mu se i neki otpadnici iz SDP-a. Zato Hasanbegović i kaže da ljevica u Hrvatskoj ima novoga vođu.

Plenković može ići na izvanredne izbore i pobijediti, ali pitanje je s kime će koalirati. Njegovi PR savjetnici neprestano mu pokazuju ankete, ali Plenković bi trebao biti svjestan da njegov HDZ može dobiti isto kao i onaj Jadranke Kosor, dakle – 25 ili 26 posto. Jer potporu desnice nema, a to je gubitak od 7 do 10 posto glasova. I svi onda misle da će napraviti veliku koaliciju sa SDP-om i Davorom Bernardićem.

A što ako se u Hrvatskoj dogodi slovenski scenarij?! I ondje je Janša dobio 25 posto pa su se svi ostali uortačili protiv njega. Tako i u Hrvatskoj nije isključeno da bi sutra Živi zid, Most i SDP mogli koalirati, a Plenkovićev HDZ u tom slučaju ostaje sam i bez vlasti. Zato mislim da prijevremenih izbora unatoč svim spinovima – ne će biti, a jedina prava anketa koja će se dogoditi u međuvremenu, to su europarlamentarni izbori. Na njima će desnica po prvi put Plenkovićevu HDZ-u uzeti mandat ili dva, što posve sigurno ne će biti primljeno s oduševljenjem.

Kojih troje aktualnih političara u Hrvatskoj smatrate najpozitivnijima, a koji su najnegativniji?

Najpozitivniji su dr. Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i general Željko Glasnović. Negativce ne ću nabrajati jer biste morali izdati posebno izdanje Hrvatskoga tjednika.

Ivica Marijačić / Hrvatski tjednik

 

Veliki trijumf hrvatske predsjednice

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

ČOVIĆ: Mi apsolutno ništa ne uvjetujemo, nego inzistiramo na poštivanju Ustava

Objavljeno

na

Objavio

Na dvodnevnoj međunarodnoj znanstveno-stručnoj konferenciji “Posavina u obrani suverenosti i samostalnosti BiH” sudjelovat će i predsjednik HDZ-a BiH i HNS-a Dragan Čović. U intervjuu za Večernji list BiH Dragan Čović govori o tome je li Posavina zapostavljena, o ustroju vlasti, odnosima s drugim dvama narodima, EU, NATO-u, Hrvatskoj…

Što očekujete od konferencije u Orašju?

Meni se to čini kao izuzetno zanimljiva konferencija. Tematika je Domovinski rat i poraće. Sa znanstvene strane, tema je to koja se treba obraditi. Naime, evidentno je da je ostalo još puno tragova koji nisu formalno-pravno okončani, a tiču se Domovinskog rata i događaja od ‘91. do ‘95. godine. Vrlo je značajno da je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u BiH, odnosno Sveučilište u Mostaru, organizirala takvu znanstveno-stručnu konferenciju koja će imati međunarodno sudjelovanje. Osobno, ne kao političar, nego sudjelovanjem, želim dati doprinos da se njezini ciljevi ispune.

Je li se zakasnilo govoriti o ovoj temi i često se zamjera, budući da se ova konferencija održava u Posavini, da su Hrvati iz Bosne i Posavine ostavljeni, zapostavljeni. Je li to tako?!

Ako je netko promijenio odnos prema Posavini, to je aktualna struktura u posljednjih desetak godina u vlasti. Ne postoji ništa što se događalo na razini BiH, a da Posavina i tamošnji Hrvati nisu bili uključeni. Stalno imamo eho rata i razaranja na tome prostoru i na to smo posebno osjetljivi. Sada u strukturama Vijeća ministara imate jednu ministricu iz Brčkog, gospođu Ankicu Gudeljević. Dosad ste imali ministra pravosuđa gospodina Jozića iz Posavine, zamjenika ministra. Uz to sve, institucije države nalaze se u jednom manjem obliku upravo u PŽ-u. Od institucija sigurnosti, zdravstva, obrazovanja. O tome području vodi se računa i izdvajanjem novca s federalne razine vlasti kako bi se pokrio nedostatak novca u županijskoj blagajni. To se radi posljednjih deset godina. U tome području rade se i četiri megaprojekta. Sjetite se koliko se truda uložilo da se dovrši dio koridora u Svilaju s mostom. To će sve biti gotovo za nekoliko mjeseci. Uz to s EU-om, odnosno RH, imamo iz Posavske županije prijelaze u sve tri općine na nekih 40 km.

Koje se investicije izdvajaju na ovome području?

Prije svega, stvaraju se potencijali u svim trima općinama za otvaranje radnih mjesta u turizmu i poljoprivredi. To se vidi po prometu roba kada je u pitanju ova županija. To je upravo središte trgovine s Hrvatskom. U Domaljevcu-Šamcu ove ćemo godine završiti najveći dio vodoopskrbe, a do sada nijedna kuća nije imala ni jednog metra vodovodne mreže. A znamo da je to područje najopterećenije zbog kvalitete vode i vezanih bolesti bubrega. S Vladom RH izgradit ćemo tornjeve za vodu, primarnu i sekundarnu mrežu.

Nije takva situacija s Republikom Srpskom?!

Često se nesporazum stvara jer se misli na cijelo posavsko područje. Prije svega na RS. Tamo je stanje takvo kakvo jest. Ne treba ga uljepšavati na bilo koji način.

U tome kontekstu često se znaju čuti komentari da bi Hrvati trebali zatopliti odnose s Bošnjacima birajući tu stranu, a ne srpsku. Treba li tako miješati karte?

Karte se stalno miješaju u BiH. Ali, stvari nisu tako jednostavne. Iskreno mislim da u političkom smislu trebamo imati vrlo dobar odnos prema bošnjačkom i srpskom narodu. Kod Srba izgradili smo dobre odnose sa SNSD-om, ali smo dobro surađivali i sa SDS-om i PDP-om. Da nastavim o pitanju RS-a, nismo uspjeli, nažalost, riješili ni jedno vitalno pitanje. Naša je brojnost takva kakva jest i stvari će se teško popraviti. Trudim se svim silama imati dobar odnos s Bošnjacima, sa SDA, SDP-om iako je po logici stvari to stranka druge orijentacije. U komunikaciji sa SBB-om apsolutno nema problema. Naš problem s Bošnjacima jest da smo jedna izborna jedinica, zbog čega dolazi do niza poteškoća i zbog čega su danas u Predsjedništvu dva bošnjačka člana. Razgovori koje vodimo sa SDA pokazuju da želimo relaksirati odnose između bošnjačkog i hrvatskog naroda.

Koja su to tri, odnosno pet pitanja koja Hrvati smatraju važnim za riješiti s Bošnjacima?

Za nas je prva točka Izborni zakon. Želimo osvijestiti kod prijatelja Bošnjaka da nema nikakvog temelja, a iz Ustava to jasno proizlazi, da nam netko bira predstavnike Hrvata. U Ustavu su tri naroda i predstavnici tih triju naroda sjede u Predsjedništvu. Identično vrijedi i za Dom naroda. Jasno je to objasnio Ustavni sud. To podrazumijeva da jedan konstitutivni narod treba birati vlastite političke predstavnike. Naravno, možete nekoga prevariti pa se pokušalo s objašnjenjima kako se, kao eto, ne zna tko je za koga glasovao, ali kada pogledate sredine iz kojih je netko glasovao za kandidate, jasno vam je da je 99% Bošnjaka biralo dva člana Predsjedništva. To će bošnjačka politika morati razumjeti. Ako se tu ne možemo razumjeti, onda je pitanje kakve stvarno nakane netko ima, od deklaracija stranaka do pojedinih istupa kojima se Hrvate identificira s manjinom koja terorizira većinu. U nekoliko razgovora s gospodinom Izetbegovićem na vrlo praktičan način pokazao sam da to nije slučaj. Na razini Vijeća ministara postoji paritet, ali kada se stvari gledaju dublje, Hrvata je na razini države između 10 i 15 posto. U RS-u smo na 0,1, u FBiH ne više od 7 do 8 posto kada se uzmu u obzir županije, općine. U Sarajevskoj županiji nema nijednog Hrvata na istaknutoj dužnosti. Slično je u Tuzli, Goraždu, Bihaću. To je katastrofalno.

Na čemu još inzistirate u odnosima s Bošnjacima?

Dugoročna priča druga je stvar na kojoj moramo zajednički raditi i to se odnosi na to kako preurediti BiH kako bi bila funkcionalna država, da nam se ne bi događala repriza s Vijećem ministara da se nakon 14 mjeseci napravi dogovor, a sve je bilo jasno dan nakon izbora. Treća zajednička stvar su euroatlantske integracije. Hrvati su potpuno i, rekao bih, čak jedini zainteresirani za europski i put u NATO. Imamo razumijevanje za stajališta srpskog naroda, ali što se tiče EU-a, mi smo napravili ogroman zastoj u posljednje dvije godine. Danas su daleko iza nas Sjeverna Makedonija i Albanija. Važno je, dok predsjeda Hrvatska, iskoristiti trenutak i povezati se s tim institucijama. Ako propustimo trenutak, bit ćemo izvan svih financijskih tokova. EU planira izdvojiti tisuću milijardi u ekološke projekte, a ja se pitam gdje smo mi tu kada je u pitanju odlagališta otpada Uborak kod Mostara. S bošnjačkim predstavnicima moramo dogovoriti fiskalnu, a onda i socijalnu uravnoteženost. Stalno nam se prigovara da imamo ministra financija, a ja pitam tko je drugima branio imati ga.

Što bi bila cijena za takvu trgovinu, zahtjev za premijerskom pozicijom…?!

Hvala Bogu da je to tako. No, da se vratim sadržaju prethodnog pitanja, nama je ključ svega da se zaustavi negativan trend koji traje već 20 godina među Hrvatima. Podsjetit ću vas kako su postojale projekcije pojedinih međunarodnih institucija, pa i dužnosnika, da treba oslabiti ekonomsku moć hrvatskog naroda. Od Hercegovačke banke nadalje uspjelo se u značajnoj mjeri. Željelo se da pod socijalnim pritiscima ljudi odlaze odavde. Uspjelo se djelomično u tome, a to je samo jedan od razloga odlazaka. Zbog toga je ekonomski razvoj ključno pitanje u odnosima. Ne može se ni o čemu govoriti, demografiji… ako ne potaknemo ekonomski razvoj. Isto tako, moramo imati zajednički pristup u raspodjeli sredstava s razine BiH i FBiH. U Sarajevu je koeficijent 2 i zbog toga se vodi takva bitka za vlast. Sve druge županije imaju koeficijent 1. Zato će se takve stvari korigirati. To su nekih četiri ili pet pitanja koja se moraju razriješiti.

Čelnik SDA nedavno je rekao kako očekuje da će međunarodna zajednica pojačati pritisak na vas kako biste popustili te se ustrojila Vlada FBiH. Kako to komentirate?

Što se tiče pritiska, predstavnici Bošnjaka uopće i ne skrivaju svoj odnos prema međunarodnim dužnosnicima, tražeći da se stvari tako rješavaju. Međutim, mi želimo raditi sukladno Ustavu i zakonima. Kao što smo željeli Vijeće ministara prije godinu dana, a mogli smo ga imati da nije netko drugi izmišljao razloge, tako se na isti način vode igre oko Vlade FBiH. Sada se traži krivac za takav proces. Što se mene tiče, Vlada FBiH može se formirati odmah, a mi trebamo riješiti dva pitanja. Jedno je reorganizirati Vladu FBiH. A to radimo sa SDA i SBB-om posljednje četiri godine. Najprije treba dogovoriti strukturu ministarstava jer moramo ispuniti odluke Ustavnoga suda o ukidanju neustavnih ministarstava, a zatim dogovoriti nova. Ako smo to u stanju napraviti za dva, tri mjeseca, a mislim da jesmo, u međuvremenu možemo promijeniti i Izborni zakon. Razumijem poruke iz veljače prošle godine kako se Izborni zakon ne može promijeniti preko noći, ali, evo, prošlo je 12 mjeseci.

Što je u paketu za rješenje?

Izbori se u Mostaru moraju održati, ali kao što Bošnjaci inzistiraju na nekim stvarima u ovome gradu, mi tražimo da se riješi pitanje Doma naroda i Predsjedništva u smislu legitimnog predstavljanja. Svi aduti i sva rješenja na stolu su. Koliko god netko bio pesimističan, vjerujem da do kraja ožujka možemo imati Izborni zakon koji će osigurati ne samo da provedemo ove izbore na najbolji način, uključujući Mostar, nego i izbore 2022. godine kako bi se eliminirale trzavice između Bošnjaka i Hrvata. Iznimno je važno da sve u međuvremenu normalno funkcionira u FBiH. Izvršna i zakonodavna vlast. Imamo proračun i ne postoji nikakvo opterećenje za ovu vlast.

Ali svejedno se hrvatsku stranu u BiH optužuje da uvjetuje uspostavu Vlade FBiH?

Mi apsolutno ništa ne uvjetujemo, nego inzistiramo na poštivanju Ustava, presuda suda i želimo partnera u vlasti koji razumije da su ovo ključna životna pitanja BiH, a dakako i hrvatskog naroda. Bez minimalne jednakopravnosti hrvatskog naroda ova BiH stalno će biti u nekom zastoju. Ne samo u smislu integriranja nego i funkcioniranja.

Što je to, precizno u Izbornom zakonu, prijeporno oko čega se do sada niste usuglasili i ima li izgleda da se prevladaju razlike?

Ovo je četvrti razgovor koji smo imali i čini mi se da Mostar više i nije tema. Znači, dogovor o 35 vijećnika. Druga je stvar što netko drugi ima ambicije rješavati pitanje prijelaznog Statuta Mostara, ustroj rada. To su posve druge stvari. Oko Doma naroda u osnovi se lome glavna koplja. Pitanje je kako izabrati legitimne predstavnike iz deset županija kao izbornih jedinica. Naš je prijedlog da se obvezno bira po strukturi stanovništva s posljednjeg popisa. Znači, gdje nema predstavnika jednog ili drugog naroda, postavlja se pitanje kako ih uopće birati.

Edim Fejzić, koji je osumnjičen da je kupovao glasove, izabran je u Klub Hrvata Doma naroda, što najbolje ilustrira to o čemu govorite!

Imamo takvih ilustracija koliko želite. Recite mi tko bira Hrvate u Bihaću, Tuzli, Sarajevu, Goraždu…?

A što kada vam kažu da ipak te Hrvate ignorirate?

Ne. Mi predlažemo da se utvrdi prag i da sve te sredine zajedno daju jednoga izaslanika. Oni neće ostati po strani i, umjesto četiriju iz tih sredina, birali bismo jednoga. Druge izaslanike raspodijelili bismo tamo gdje Hrvati žive u većini. Isto se odnosi i na Bošnjake, Srbe i ostale. Mislim da je to pošteno za sve narode. Usto, imamo različite poglede o ulozi i načinu odlučivanja u Domu naroda. Naš je stav imati natpolovične većine pri odlučivanju u klubovima kako bismo eliminirali bilo kakve igre preglasavanja. Čini mi se da se približavamo zajedničkom stavu. Kada je u pitanju Predsjedništvo BiH, čini mi se da je puno lakše jer smo ta rješenja već imali na stolu. Sada ih trebamo pomiriti. Dvije izborne jedinice bile bi najučinkovitije, ali možemo to i drukčije pomiriti. No, potrebno je napraviti rješenje koje bi odražavalo oba naroda. Imate i obveze prema Sudu u Strasbourgu u predmetu “Sejdić – Finci”. Pravnici me uvjeravaju da se i to može riješiti bez izmjene Ustava. Ali, ako netko želi svakome pojedinačno od njih jamčiti poziciju člana Predsjedništva, postavlja se pitanje koliko bismo onda članova državnog vrha imali. Sada imamo tri člana Predsjedništva i, po Ustavu, to su hrvatski, bošnjački i srpski član. Treba stvari riješiti tako da se svi mogu kandidirati, a hoće li Hrvati birati Sjedića, Fincija ili nekog trećeg, to je stvar hrvatskog naroda.

Potkraj mjeseca putujete u Bruxelles, imate susret sa šefom EPP-a Donaldom Tuskom i dužnosnicima EU-a. Kakva su vam očekivanja?

Imat ćemo susrete s brojnim dužnosnicima i mislim da ćemo poslati afirmativnu poruku kojom bismo posve promijenili sliku o BiH i dali novi zamah koji će se primijetiti u europskim institucijama.

Hoće li BiH uspjeti stići Sjevernu Makedoniju i Albaniju?

To je samo do nas. Kada bismo svi uputili istu izjavu, onda možemo očekivati napredak. Ako se budemo ponašali na dosadašnji način i slali poruke kakve smo čuli neposredno prije Nove godine, onda bi netko mogao steći dojam da je ovdje ratno stanje. Ili slušate predvodnika neke druge politike u BiH koji je posve suprotstavljen. Kod nas ni separatizam ni unitarizam nisu izašli iz rječnika. Moje je nastojanje kroz Vijeće ministara i Parlamentarnu skupštinu doći do zajedničke izjave o europskom putu. Onda bi nam se bilo lakše dogovoriti točno što ćemo izjavljivati, a da ljudi koji s nama komuniciraju razumiju da se nešto promijenilo. Barem kada je u pitanju EU.

Prije Nove godine svim radnicima Aluminija iz Mostara podijeljeni su otkazi, a istodobno još traju razgovori s izraelsko-kineskom grupacijom. Ima li nade da će hercegovački div ipak ponovno početi raditi?

Prošli smo razdoblje koje bi se moglo nazvati pravom katarzom, socijalnom i svakom drugom. Ne samo u sedam posljednjih mjeseci nego puno dulje. Godinama imamo prijetnje da će se Aluminij isključiti s napajanja električne energije. Trebamo imati na umu da dugovanja Aluminija prema svim dobavljačima u konačnici iznose 440 milijuna KM. Mi smo u kolovozu ili rujnu mjesecu počeli razgovore sa strateškim partnerima koji su prepoznali svoj interes u Aluminiju. Svi preostali zaposlenici završetkom godine uputili su zahtjev o otpremninama kako ne bi ostali zakinuti. U posljednjih sedam mjeseci svi zaposlenici koji su na to imali pravo dobili su otpremninu. Svi su u srpnju, kolovozu i rujnu također dobivali plaće kao da su radili, a svi oni koji su ostali do danas angažirani, dobili su kakve-takve plaće. S te strane nastojali smo barem koliko-toliko zbrinuti te ljude. Osigurali smo, budući da su zaposlenici iz dviju županija u Hercegovini, da zavodi za zapošljavanje urade svoj dio posla kako ne bi došli u probleme s kreditima, kako im banke ne bi blokirale račune. Bilo je i tu problema, ali mislim da je to manje-više urađeno najprofesionalnije što se moglo kako bi se te ljude zaštitilo. Zamislite da je tvrtka otišla u stečaj u srpnju. Danas nitko od ovih ljudi, njih nešto manje od 900, ne bi dobilo otpremnine, nego bi čekali stečajne aktivnosti, a što, u biti, znači da bi ostali bez ičega.

A investicija, ima li nade u pokretanje proizvodnje?

Čini mi se da bi početkom veljače Skupština Aluminija konačno trebala potvrditi ugovor sa strateškim partnerom M. T. Abraham grupom. Mislim da je tu većina stvari “ispeglana”. Taj ugovor bi u početku značio najam, prije svega prostora Ljevaonice. To bi značilo ugrubo, koliko znam, u prvoj godini angažiranje minimalno 180 radnika te u svakoj sljedećoj povećavanje kako bi u tim dvama ciklusima vidjeli kako se stvari odvijaju. Prvi test toga ciklusa traje dvije godine, a drugi tri. Po detaljima ugovora, broj zaposlenih prešao bi 1000. Hoće li biti tako, treba sačekati i ne davati lažna obećanja. Ugovor o kojemu govorim još se dorađuje, u njemu se traže rješenja. Ako bi se stvari razvijale na ovoj razini informacija koje imam, čini mi se da bi ugovor mogao biti potpisan za mjesec dana. No, govorim s oprezom želeći da se stvari razvijaju u tome smjeru. Dao Bog da bude tako. Naime, vrlo je malo onih koji su bili zainteresirani za ovakav Aluminij sa strateškim zaokretom. Koliko god to uljepšavali, dugovanja su ipak iznosila 440 milijuna KM, zbog čega su stalno bila nadmudrivanja između nas ovdje u Hercegovini, zaposlenika, vlasnika i Vlade FBiH kao najvećeg pojedinačnog suvlasnika. Čini mi se da smo izvukli maksimum i ako se ovaj sporazum postigne, onda možemo s mnogo više optimizma govoriti o pokretanju Ljevaonice, zatim Anoda i Elektrolize u konačnici, što se i navodi u ugovoru.

Za vrijeme kampanje za izbore u RH ponovno se nastojalo ocrniti Hrvate u BiH da će presuditi. Jeste li nakon objave rezultata komunicirali s Milanovićem i Plenkovićem?

Što se tiče gospodina Milanovića, bilo je pristojno poslati čestitku prve noći kad smo vidjeli da je dobio izbore. Mi se poznajemo i to smatram izrazom pristojnosti. Kada je u pitanju kampanja ovdje, vodili smo je na najprofesionalniji način. Zbog njegovih zasluga pazili smo da ga se ne povrijedi, nitko u okviru političkog spektra nije se doticao Zorana Milanovića kroz negativnu kampanju. Ali smo se homogenizirali s obzirom na to da je HDZ imao svog kandidata na predsjedničkim izborima te smo nastojali svima u BiH omogućiti, s obzirom na njihovu udaljenost i postojanje samo šest lokacija, da u konačnici mogu glasovati. Time smo zadovoljni.

Nažalost, ne možemo biti zadovoljni ukupnim rezultatom kada gledamo poziciju HDZ-a. A što se tiče gospodina Plenkovića, naravno da smo se čuli, analizirali situaciju i mislim da ćemo vrlo brzo imati susrete kako bismo ostvarili kontinuitet te suradnje. Pri tome sam govorio u kontekstu kontinuiteta politike RH prema BiH i Hrvatima u BiH. Vjerujem da će ta komunikacija biti jednako dobra kao i do sada.

U tome kontekstu mislite i na gospodina Milanovića?!

Apsolutno, tu nema nikakve zadrške. Mi smo i do sada imali vrlo korektan odnos.

Zoran Krešić/Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Plenković: Uz jedinstvo HDZ-a pobijedit ćemo na izborima, a Škoro je preuzeo retoriku Mosta

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković istaknuo je u intervjuu za subotnji broj “Večernjeg lista” da je, uz jedinstvo stranke i postignuća Vlade, siguran u pobjedu HDZ-a na parlamentarnim izborima, te ocijenio da Vlada vodi Hrvatsku u dobrom smjeru što će to nastaviti činiti i dalje.

Premijer Plenković je u intervjuu najavio i da će se na vrijeme donijeti sve potrebne odluke, među kojima je i odluka o unutarstranačkim izborima, dodavši kako su pred nama i parlamentarni izbori te da Hrvatska sada predsjeda i Vijećem Europske unije (EU).

Svatko se može kandidirati za predsjednika HDZ-a

Po Plenkovićevim riječima, za predsjednika HDZ-a može se kandidirati svatko tko smatra da može pridonijeti stranci, a članstvo će odlučiti tko će biti predsjednik. Dodao je kako je njegova ambicija, kada je preuzeo vodstvo HDZ-a, bila da stečeno iskustvo stavi u službu razvoja svih dijelova Hrvatske i veće prepoznatljivosti Hrvatske u svijetu.

Osvrnuo se i na gubitak kandidatkinje HDZ-a i aktualne predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima, rekavši kako je ovaj tjedan na Predsjedništvu i Nacionalnome vijeću HDZ-a iznio vlastiti analizu izbora, saslušao šefa izbornoga stožera Ivana Anušića kojemu je, kao i svim drugim članicama i članovima HDZ-a zahvalio na velikom angažmanu.

Plenković je ocijenio kako je održana rasprava bila temeljita te da je u raspravi pružena jednoglasna potpora dosadašnjem smjeru politike HDZ-a  i Hrvatske.

Apsurdna situacija: Postignuća Vlade nisu dovoljno vrednovana

Ambicija Vlade je da javnosti detaljnije i uvjerljivije predstavimo svoja postignuća, rekao je Plenković i ocijenio kako se zapravo nalazimo u apsurdnoj situaciji da sada, kad su rezultati Vlade na ekonomskom, socijalnim, sigurnosnom, međunarodnom i vrijednosnom planu neusporedivo bolji nego prije, i to ponajprije na hrvatske građane, ti konkretni pomaci nisu dovoljno vrednovani, prepoznati i uspoređeni s izrazito lošim zatečenim stanjem.

“Zadaća nam je da, nakon izbora, HDZ ostane najjača i pobjednička stranka, i siguran sam da ćemo ostvariti taj cilj”, istaknuo je predsjednik HDZ-a. Dodao je kako u postojećem izbornom sustavu, osim u slučajevima velikih predizbornih koalicija, nije izgledno da jedna stranka samostalno osvoji više od 76 mandata te će, kako je najavio, HDZ tražiti partnere koji su mu programski i svjetonazorski bliski.

S tim u vezi, podsjetio je da je 2016. HDZ-ov odabir bio da mu partneri budu Most, svi predstavnici nacionalnih manjina te nekoliko zastupnika koji su poduprli  HDZ bio prirodan i logičan. Ocijenio je kako je bit razlaza s Mostom bio njihov nelojalni potez kad nisu htjeli podržati kolegu (Zdravko Marić) koji je s njima bio i u prijašnjoj vladi.

Škoro je preuzeo retoriku Mosta i za njega su isti HDZ i SDP

Kad je pak riječ o Miroslavu Škori, koji je na predsjedničkim izborima u prvom krugu ostvario dobar rezultat, Plenković je podsjetio da Škoru poznaje samo iz jedne situacije kada su 2000. bili zajedno u predsjedničkoj kampanji Mate Granića. Ocijenio je kako ni tada, a ni kasnije kad je Škoro bio zastupnik HDZ-a u Hrvatskom saboru i generalni konzul u Pečuhu, nije vidio Škorin koncepcijski, identitetski ili svjetonazorski problem s temeljnim načelima i vrijednostima HDZ-a.

Ali, dodao je, slušajući Škorine nastupe, primjetio je da je preuzeo retoriku Mosta te da su za njega HDZ i SDP isti. Plenković smatra to pomalo bizarnim za čovjeka koji je bio zastupnik HDZ-a i kandidat za gradonačelnika Osijeka.

“To ne može biti njegova originalna teza. Tu ne vidim iskrenost. Cijelo vrijeme imam dojam da izgovara tuđe teze, dok za razliku od njega govorim ono što mislim i i stojim iza svoga programa u HDZ-u”, ocijenio je Plenković.

Milanovićeva lažna teza da je HDZ svjetonazorski otišao lijevo

Izabrani predsjednik Zoran Milanović još je u kampanji 2016. obmanjivao birače i članove HDZ-a da je stranka  svjetonazorski otišla lijevo, a to je radio i u ovoj predsjedničkoj kampanji, ustvrdio je predsjednik HDZ-a. Dodao je kako ga je Milanović lažno optužio da o predsjedniku Franji Tuđmanu “gore misli nego on” ali, ocijenio je, nije mogao ničim potkrijepiti tu besmislicu jer osobno o Franji Tuđmanu imam visoko mišljenje, a Milanovićeva konstrukcija je “perfidna obmana i to su ozbiljne laži s velikom političkom štetom”.

S tim u vezi, spomenuo je i neke elemente koji su korišteni kako bi se opravdalo navodno “skretanje HDZ-a ulijevo”, kao što su sporazum iz Marakeša i ratifikacija Istanbulske konvencije kojom smo, istaknuo je, željeli ojačati mehanizme sprječavanja nasilja nad ženama i obiteljskoga nasilja, a u članak zakona stavili smo jasnu interpretativnu izjavu da se spomenutom konvencijom u hrvatski pravni poredak ni na koji način ne usvaja rodna ideologija, kojoj se i mi protivimo.

Kad je pak riječ o “tvrdoj kohabitaciji” sa Zoranom Milanovićem, Plenković je objasnio kako to znači kohabitaciju u skladu s Ustavom između dvije bitno različite političke opcije.

Što se pak tiče političke budućnosti Kolinde Grabar- Kitarović, premijer Plenković siguran je da će ona najbolje izabrati kako će nastaviti svoj politički i profesionalni put. Plenković je zahvalio Kolindi Grabar-Kitarović na svemu što je učinila tijekom svoga predsjedničkog mandata, a posebno na međunarodnom pozicioniranju Hrvatske.   (Hina/A.M.)

Plenković: S Milanovićem će biti tvrda kohabitacija u skladu s Ustavom i zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari