Pratite nas

Pregled

BUJICA 06.12.2017. MIJO JELIĆ

Objavljeno

na

General Mijo Jelić u Bujici: Ne priznajem presudu Praljku! Što je sa nekažnjenim zločinima muslimana nad Hrvatima?!

Presuda hrvatskim uznicima iz Herceg-Bosne nije ni pravedna ni pravična i pokazala je da Haaškom sudu nije ni do pomirenja, ni do mira, ni do pravedne istine – izjavio je u Bujici Z1 televizije general HV-a i HVO-a Zlatan Mijo Jelić.

S ovom presudom taj sud dokazao je još jednom da je nepravedan i njome želi falsificirati povijest. Žrtvu želi proglasiti agresorom, a agresora želi nagraditi i proglasiti ga žrtvom! Ne želim reći da zločina nije bilo, bilo ih je i za to odgovorni moraju odgovarati, ali isto tako odgovorno mogu reći da ova šestorka nije počinila ni jedan zločin, nije ga zapovjedila, nije ga organizirala i nije ga planirala – nastavio je Jelić.

U emisiji su po prvi puta na nekoj od hrvatskih televizija prikazana potresna svjedočanstva hrvatskih majki iz srednje Bosne čiji su sinovi i muževi ubijeni od strane pripadnika Armije BiH, za što je bošnjačko vodstvo znalo. Objavljena su i šokantna svjedočanstva logoraša muslimanskih logora, a o teškim zločinima Armije BiH svjedoči i ekskluzivni dokument objavljen u emisiji o napadu na Žepče koji govori da ‘sve ustaše treba hapsiti, u nemogućnosti odmah ubiti! Žene i djecu voditi u zatvor… Pobiti sve ranjene ustaše… Prikupiti ratni plijen – bijelu tehniku i zlato”… Naređenje Štaba Armije BiH s potpisom komandanta Drocić Narcisa od 20. lipnja 1993. godine, nosi oznake ‘vojna tajna’ i ‘strogo povjerljivo’, imao ga je i Haag, no zločinci nisu procesuirani…

PRALJKOV POTEZ – ČIN OSTAVLJENOG HRVATSKOG BRANITELJA

General Jelić je u Bujici poslao i jasnu poruku hrvatskom državnom vrhu koji je ublažio stavove nekoliko dana nakon presude: “Pitajte gospodina premijera i gospođu Predsjednicu zašto priznaju presudu?! Ponavljam – ja ne priznajem presudu! Za zločin u Stupnom Dolu već je ranije netko osuđen, a za to se sada ponovno sudilo šestorci – pa oni nisu imali nikakve veze s tim zločinom! I sada bi netko trebao priznati takvu presudu?!”

Prisjetio se lika i djela generala Praljka.  

“Ponosan sam što sam bio njegov prijatelj, on je bio moj suborac i ratni zapovjednik… Ovo je čin ostavljenog i zaboravljenog hrvatskog branitelja. Pokazalo se da sve vlade za vrijeme suđenja nisu bile uključene u procese i nisu pomogle obranama šestorke. Nisu pomogli ni hrvatski politički predstavnici u BiH! Praljak je napisao više od 20 knjiga, prevodio ih na engleski jezik, ali na te knjige, dokaze i sve činjenice na koje je ukazivao nitko nije reagirao,” bio je kategoričan Jelić, a voditelj je još jednom prozvao aktualnu ministricu kulture Ninu Obuljen koja je knjige generala Praljka proglasila ‘šundom’ još dok je bila državna tajnica, o čemu je Bujica već objavila dokumente. Jelić je i to komentirao: “Pa svi koji su mogli poduzeti određene korake i učiniti nešto dobro za generala, a to nisu učinili – danas se čude zašto je ovakva presuda!”

Bujanec je i u ovoj emisiji podsjetio na knjigu ‘Demokracije i diktature’ Vesne Pusić u kojoj je Hrvatsku na više mjesta nazvala agresorom, a ista knjiga bila joj je ‘referenca’ za kandidaturu za glavnu tajnicu UN-a. U prošloj emisiji otkriveno je da je dokument u kojem je ta knjiga bila ‘referenca’ 2016. potpisao i Zoran Milanović, no istina je da su Pusićkinu kandidaturu prešutno podržali i na Pantovčaku i na Zrinjevcu! 

“Licemjerje hrvatske politike je podržati osobu koja sve vrijeme govori o agresiji Hrvatske na BIH i koja uopće nije sudjelovala u stvaranju RH, a već 20 godina konstantno optužuje vlastitu Domovinu za agresiju na susjednu državu iznoseći laži i neistine,” rekao je Jelić, koji već godinama upozorava na katastrofalnu poziciju Hrvata u Bosni i Hercegovini na tribinama diljem Hrvatske, na kojima se govorilo i o teškim zločinima nad Hrvatima u BiH za koje nitko nije odgovarao, a koje su počinili muslimani.

HRVATSKE MAJKE IZ SREDNJE BOSNE: ARMIJA BIH POBILA NAM JE MUŽEVE I SINOVE, A UBOJICE SU SUSJEDI S KOJIMA SU IŠLI U ŠKOLU!

Bujica je donijela potresne priče dviju majku iz srednje Bosne, kojima je Armija BiH pobila cijele obitelji, za što nitko nije odgovarao…

Anici Jurić iz Kaknja 13 lipnja ’93. pred očima su ubili tri sina i muža: “Ja sam bila ranjena, samo smo trebali sklopiti ruke da nas poubijaju. Djeca su mi govorila da nam neće ništa, da su s njima išli skupa u školu… Svoju Lidiju od dvije godine uzela sam u ruke, moja nevjesta, njena majka, nije mogla ni ustati, samo je govorila, čuvaj mi Lidiju… Lidija joj je bila u naručju kad je ranjena! Osmero su ih pobili odjednom… Svi su morali leći, jedan vojnik udarao mi je sina u glavu i u leđa nogom. Nisam smjela ni progovoriti, moj muž nije htio leći, a svi smo ležali… To su nam sve napravili susjedi iz Zenice i Kaknja…Oni ne odgovaraju ništa, a naši ljudi se ubijaju u Haagu! Zna se tko je to učinio, sve nam ubiše… Prije devet godina podnijela sam prijavu Tužiteljstvu BiH u Sarajevu, došli su i razgovarali sa mnom, ali nitko nije reagirao… Kada sam kasnije saznala koje su nacionalnosti bili istražitelji sve mi je bilo jasno. Da sam znala, ne bi ih nikada primila u kuću.”

Sarafini Lauš iz Travnika 9. lipnja ’93. ubili tri sina i muža, od toga dvojicu sinova pred njenim očima kao ratne zarobljenike: “Napala nas je Armija BiH. Glumili su da nas nitko ne poznaje, no te muslimanke su s nama pile kavu skupa prije…Kad smo došli u kuću, odvojili su mi djecu. Bilo je zarobljenih žena koje su uhvaćene po okolnim selima. Nitko nije preživio, samo ja… Govorili su kako im je Alija rekao da zarobljenih ne smije biti! Sina su mi ubili, a mužu Dragi jedan Safer rekao je da ga neće ubiti i pustio ga je ‘pobjeći’, no malo dalje ga je čekala zasjeda… ‘Jebali su nam majku ustašku’, pljačkali kuće, odvozili stoku, govorili ‘što se čeka s ustašama, zar ima netko živ’… S time se nosim dan i noć, spašava me jedino kada uzmem krunicu u ruke…”

Jelić je na to dodao kako čovjek teško ovakva svjedočanstva može uopće komentirati…

“Stalno se vrte Ahmići i Stupni Dol, koje također osuđujemo, no hrvatska javna televizija na stotine puta spomenula je ta dva mjesta, dok oni i hrvatske političke elite ne žele spominjati zločine nad hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini koje su počinili muslimani. Na desetke je Ahmića i Stupnih Dolova za koje nitko ne odgovara i koje nitko ne istražuje. Ovo što je pričala gospođa Jurić – pa tamo su ubijena 34 hrvatska civila! U BiH za ovakve zločine još nitko nije odgovarao iz vojnog vrha Armije BiH, a organizirali su ih, zapovijedali, planirali, postoje dokumenti i dokazi, čak i individualno rijetko tko odgovara za ovakve monstruozne zločine. Armija BIH ubila je 1051 hrvatskog civila, 121 dijete, 644 zarobljenih vojnika HVO-a, to je sve skupa bilo van borbenih djelovanja… Ukupno 1.695 nevinih Hrvata!”

 DOKUMENT: IZETBEGOVIĆ JE ZNAO ZA ZLOČINE NAD HRVATIMA, OBVIJESTIO GA JE ZAPOVJEDNIK ARMIJE BIH SEFER HALILOVIĆ!

U Bujici je u objavljena zapovijed napada na Žepče od strane Armije BiH od 20. lipnja 1993. godine u kojoj je pisalo: “Sve ustaše treba hapsiti, u nemogućnosti odmah ubiti, žene i djecu voditi u zatvore, pobiti sve ranjene ustaše, prikupiti ratni plijen i donijeti u džamiju. U potpisu komandant Narcis Drocić!”.

JELIĆ: Sud u BIH provodi određene ciljeve međunarodne zajednice, žrtva se želi proglasiti agresorom, ne želi se osuditi one koji su stvarno činili zločine i koji su sustavno planirali izvršenje ovakvih zločina i kojima je cilj bilo etničko čišćenje Hrvata u središnjoj Bosni, a onda i u Hercegovini. 

U Bujici je prikazan i drugi dokument koji je također zaprimljen na Haškom sudu, a iz kojeg se vidi kako je zapovjednik Armije BiH Sefer Halilović obavijestio Aliju Izetbegovića i bošnjačko vojno i političko vodstvo o počinjenim zločinima nad Hrvatima. Riječ je o pismu od 01. svibnja ’95. godine.

“U njemu se Halilović žali jer je Rasim Delić, tadašnji zapovjednik Armije BiH, 06. ožujka ’94. godine u intervjuu ‘Globusu ‘optužio Sefera da je odgovoran za zločine u akciji ‘Neretva ‘93’ u kojoj je bio zapovjednik. To pismo u posjedu ima i Haag i tužiteljstvo BiH. Cilj im je bio izlazak na luku Ploče. Pisao je da je već 20. rujna ’93. godine upoznao Predsjedništvo BiH, zapovjedništvo Armije BiH, ministra obrane muslimanskog dijela, ministra unutarnjih poslova i kompletan Izvršni odbor SDA sa zločinima koji su se dogodili u toj operaciji. Ako je išta UZP, onda je to! U tom pismu Aliji piše da je tražio odgovorne počinitelje da budu kažnjeni za zločine u Grabovici, gdje su ubijena 32 civila, a u Uzdolu 29 civila i 12 zarobljenih vojnika HVO-a…”

JOSIP DREŽNJAK, HRVAT IZ GRABOVICE: KAKO SE NETKO MOŽE ZVATI VOJNIKOM KADA UBIJA DIJETE KOJE MAJKA DRŽI U NARUČJU?!

 U emisiji je objavljena i šokantna ispovijest Josipa Drežnjaka, Hrvata iz Grabovice: “Zar se netko može zvati vojnikom dok ubija dijete kad ga majka drži u naručju i ubija nedužnu ženu i starce?! Od 33 žrtve iz Grabovice, ubijeno je 18 žena, 15 muškaraca. Nije tu u pitanju bio metak, lubanje su im bile smrskane, bilo je tijela bez glave… Silovatelju to nedjelo ni dan-danas nije stavljeno na teret i slobodno šeće… Osamnaest tijela iz Grabovice nismo pronašli… I danas pogledam oko kuće hoću li pronaći još neku kost, nekog susjeda ili nečiju majku…”

 Stanko Krezić bio je zatočenik muslimanskog logora u istočnom  Mostaru. Za Bujicu je rekao: “U Potocima je bilo 108 logoraša, od toga 54 žene, 14 djece i 40 muškaraca. Od toga 20-ak zarobljenih vojnika, a od njih je sedmero poginulo… Ljudi koji nisu mogli nositi teret, padali su, tako su ih ubijali, jedan je ubio svoga kuma… Poubijali su ih na zvjerski način i govorili da mogu biti sretni što nemaju noža… Tijela smo morali vući niz brdo, nisu nam dali ni da napravimo nosiljke, a onda smo na ta tijela morali bacati kamenje. Časne sestre slikali su u porno pozama, radili im strašne gadosti… Čini mi se da sam bio životinja, ne čovjek…”

 Mirko Zelenika bio je zatočenik muslimanskog logora Jablanica: “Na Malu Gospu zarobili su me i odveli u Zujinu bazu u srednjoj Jablanici. To je bilo skladište za gorivo, dva i pol s dva i pol, visine metar i 20, podzemna prostorija… Nas je tu dovedeno devetero, da bi nakon dva dana bila dovedena još dvojica, nas ukupno 11… Zbog skučenosti prostora u svakom momentu netko je na nekome ležao, naši mučitelji našli su inspiraciju iz vremena ćuprije na Drini… To je slično kao da vas netko baci u kanalizacijski šaht! Govorili su nam neka izađe onaj što je radio u ‘opštini’, neka izađe onaj mesar, odveli su nas u Jablanicu, stali pred stan mog oca i tražili pare. Rekao sam da nemam, a on meni da će me ubiti. Ja sam se ohrabrio, pa rekao da me ubije, no nije… Lizao sam čizme nekom Džemi, dobivao batine… Nakon rušenja starog mosta, udarali sun as lopatama…”

 JELIĆ: BAKIROV SAVJETNIK SELMO CIKOTIĆ DOGOVARAO JE LIKVIDACIJU HRVATSKIH ZAROBLJENIKA!

 Jelić se nadovezao: “U Haagu su bili zatvoreni Rasim Delić i Enver Hadžihasanović, zapovjednik 3. korpusa Armije BiH čija je zona odgovornosti bila središnja Bosna te Emir Kubura, zapovjednik 7. brigade gdje su bili mudžahedini. Njih trojica odgovarali su za zločine u pet općina – Bugojno, Travnik, Zenica, Vareš i Kakanj. Sedmoj muslimanskoj pripadala je i općina Žepče. U ovih pet općina u samo dva mjeseca ubijeno je preko 400 hrvatskih vojnika i civila. Nakon pada Bugojna ubijeno je 80 civila. Postoje dokumenti gdje se spominju sadašnji savjetnik Bakira Izetbegovića Selmo Cikotić i Hadžihasanović, gdje traži da mu iz Bugojna pošalju 23 vojnika i da oni neće ići u razmjenu, da će se natezati s međunarodnim predstavnicima… Njih se 19 još vode kao nestali! Cikotić je najvjerojatnije dogovarao njihovu likvidaciju, on ih je proslijedio u Zenicu! Haaški sud utvrdio je da u BiH nije bilo mudžahedina, a oni su imali kamp za obuku na planini Rostovo. U završnoj fazi obuke dovođeni su im ratni zarobljenici iz Bugojna, završni čin bilo je ritualno skidanje glava i mučenje zatvorenika!” 

 Delić je za zločine dobio svega tri godine, Hadžihasanović tri i pol godine, a Kubura dvije godine zatvora!

 “Protjerano je preko 70 tisuća Hrvata, spaljeno preko 10 tisuća hrvatskih kuća, a naša petorka nije optužena ni za pet posto ovih zločina! Nitko nije odgovarao za zločine nad Hrvatima,” rekao je Jelić.

 Spomenuo je i napad na hrvatsko selo Ravno ’91. godine koje je snagama JNA bilo ‘usput’ na putu prema Dubrovniku, čime je praktički započeo rat u BiH. Alija Izetbegović na Televiziji Sarajevo tada je rekao da to nije njihov rat… “91. godine u BiH smo doživjeli velikosrpski udar, a 92. Velikobošnjački,” zaključio je general Jelić svoj nastup u još jednoj Bujici.

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Sestre Ramljak: Treba nam vaša molitva da bude Bogu na slavu!

Objavljeno

na

Objavio

Međugorske glazbenice Anna Marija i Darija Ramljak, večeras nastupaju u finalnoj emisiji showa Supertalent, u programu NOVE TV.

Darija i Anamarija Ramljak sestre su koje su nas svojim iznimnim i nestvarnim vokalnim sposobnostima sve impresionirale. One dolaze iz Međugorje, a kažu kako je duhovna glazba ono što ih čini osobitima i da ih najbolje predstavlja. Uoči večerašnjeg nastupa na svom facebook profilu napisale su:

Dragi naši, evo nas u pripremama za večerašnji nastup. Treba nam vaša molitva da bude Bogu na slavu! 😊
Glasajte (sa hrv.brojeva) uz sadržaj TALENT09 na broj 666888 i budite uz nas!
Hvala što postojite! 💓

Sestre Ramljak ponovno oduševile nastupom u Supertalentu (VIDEO)

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Don Damir Stojić: “Rod” je umjetni konstrukt jedne nove ideologije koja nema nikakva utemeljenja u znanosti

Objavljeno

na

Objavio

Studentski kapelan, don Damir Stojić, gostovao je u emisiji laudato televizije, “Život i zdravlje” na temu Istanbulske konvencije. Istaknuo je krucijalni problem lingvističkog inžinjeringa kojim se želi umjetni termin “roda” uvesti u znanost, zakone i sve ostale pore društva: “To su izmišljeni izrazi koji nemaju nikakva značenja, to su konstrukti kako bi odražavali jednu novu ideologiju koja nema nimalo utemeljenja u istini, u znanosti.”

“Mi smo davno izgubili rat vokabulara! To se vidi kad je u pitanju homoseksualnost, gdje je “seks” tabula rasa, ništa, beznačajno.” Tako ispada da bilo tko može dodati bilo koji prefiks ispred riječi seks. “Zato imamo sad”, nastavlja don Damir, “homoseksualaca, heteroseksualaca, biskesualaca, pa aseksualaca, transseksualaca. Nažalost, prihvaćajući taj žargon i vokabular mi smo pali”, rekao je don Damir, prenosi narod.hr

Nadalje, upozorava da smo svi uronjeni u taj vokabular i da ga svi rabimo, što na nas stavlja dio krivnje za današnju situaciju te savjetuje da moramo biti jako oprezni s riječima koje koristimo.

“Dvadeset i četiri puta se pojavljuje riječ “rod” u jednom međunarodnom dokumentu. Jedan međunarodni dokument koristi jednu tako fluidnu i beznačajnu riječ!”, naglasio je.

Obrazlažući u čemu je problem Istanbulske konvencije i s njom usko povezane rodne teorije, don Damir je istaknuo da one nisu znanstveno potkrepljene: “Znanost bi trebala uzeti činjenice, prosuđivati ih i dokazivati, dok oni “rađaju” nove teorije koje apsolutno ne drže vodu”.

“Sjećam se da je 2007./2008., dr. Gordan Bosanac, veliki pobornik ovih stvari, sam rekao da muškarac, ako osjeća da je žensko, da može koristiti ženski wc. To tako zvuči ludo!”, rekao jedon Damir. “Ključ je u osjećaju.”, nastavio je, “Moj nećak kad je bio mali, mislio je da je Spiderman i skakao je od kauča do kauča. Ja sam ga morao zaustaviti i reći mu: prijatelju, nisi Spiderman. Odjedanput misli i osjećaji ulaze na područje znanosti, a koliko znam osjećaji ne bi smjeli biti jedan kriterij znanosti”.

Don Damir je tu ideologiju rodne teorije povezao s prvom pobunom Sotone protiv Boga i čovjeka u Knjizi postanka, gdje vidimo da vrhunac stvaranja jest muško i žensko: “To je zadano u Svetom pismu – da Bog stvori muško i žensko na svoju sliku i priliku. Sotona mrzi Boga i Bogu ne može ništa, međutim može unijeti perverzije u stvorenju. Zato ta prva pobuna ide za tim da razara tu komplementarnost [muškarca i žene] koja je bogomdana”.

“Rodna teorija, kao naziv, je novijeg datuma,” ističe, “ali mislim da to stoji na prvim stranicama Svetog pisma, ta pobuna protiv Adama i Eve. To je dosta znakovito da netko ide za tim da razara i potkopava ovu bogomdanu komplementarnost muškog i ženskog. Dakle, zaista se moramo boriti protiv toga, i mislim da je to opasnije nego što ljudi misle.”

U nastavku razgovora naveo je par primjera iz drugih zemalja gdje se rodna teorija provodi u praksi. U Kanadi muškarci koji se proglašavaju ženama natječu se u ženskim sportovima, idu u ženski wc, itd. Naime, “Kanada ima takozvani “afirmed action”, što znači da bi oni pomogli ugroženim skupinama dozvoljavaju kvotu za zapošljavanje manjinskih grupa i također za žene. Sad imate jedan apsurd da se muškarci javljaju za te poslove i govore da su žene.”

Osim pojave “transrodnih” osoba, tu su, i “trans-age”, “transdobne” osobe. “To znači”, navodi don Damir, “da jedan čovjek od 55 godina misli da ima 6 godina. Dovoljno je guglati i vidjeti; ovo nisu teorije koje se mogu dogoditi, ovo se događa, zato što su implementirali ono što Istanbulska konvencija želi da mi ratificiramo”.

“I sada, po kojim principima”, pita se don Damir, “ako prihvatimo sve ovo što nam Istanbulska konvencija kaže, možemo reći tom čovjeku da je lud? Dapače, on će mene optužiti da ja širim mržnju, ili neznam što već.”

“Imamo trans-vrste,” nastavlja, “trans-species”: u Finskoj je poznata situacija, gdje djevojka misli da je mačka. I ona zaista misli da je mačka. Po kojim principima ću ja toj djevojci reći da je luda, odnosno da nije mačka? I sada opet će meni netko reći da ja izvlačim ekstremne slučajeve, ali u biti to nije ekstremno, to je baš u sklopu ove teorije koju oni šire. Ušli smo u jednu fazu postmodernog razdoblja gdje istina više ne vrijedi”.

“Kanada je ušla u jednu novu fazu.”, ističe don Damir, “Naime, kanadska vlada donijela je da je ilegalno odnosno protuzakonito oslovljavati se prema nekome protiv njihove volje. Drugim riječima, ako muškarac kaže da je žena, ja moram koristiti zamjenice koje on, odnosno ona želi. I sad fabriciraju novi jezik. Klasično u engleskom imamo his, her, he, she; hrvatski -on, ona, moj, tvoj, tvoja, itd. Nove riječi se rađaju kako bi ova ideologija imala svoj vokabular.”

“Dr. Jordan Peterson, koji je profesor psihologije na Sveučilištu u Torontu, je jednostavno rekao: “Ne može nitko mene prisiliti da govorim na način na koji ja ne želim.” Dakle jedna je razina kada država meni kaže da ne smijem nešto reći – to je cenzura, i to je isto kršenje slobode govora.

Druga je pak razina, Kanada je ušla u tu razinu, koja govori: ti moraš tako govoriti! Dakle, Kanada je svesrdno prihvatila rodnu teoriju. Gledatelji u Hrvatskoj moraju znati da je u Kanadi sada protuzakonito ako ne koristiš riječi koje osoba želi da koristiš prema njoj. Jordan Peterson se digao protiv toga i doživljava užasne progone. Ja tvrdim da ako naša Vlada i Sabor ratificiraju ovaj dokumenat da ćemo doći do te razine. Znači, jedna nova diktatura i novi totalitarizam – oni prisiljavaju ljude na njihovu ideologiju”.

Don Damir je upozorio da postoji opasnost da se vratimo u doba komunizma, kada su za vrijeme Jugoslavije djeca učili svoju pseudo-povijest: “U školi učiš jedno, doma učiš drugo, pa su doma djeca morala učiti svoju pravu povijest od svojih djedova i očeva”.

Na pitanje kakve će rodna ideologija imati reperkusije na brak i obitelj don Damir je istaknuo da je sve to povezano, ipak zadnjih par godina svjedočimo napadima koji se vrše na brak, a sad i na definiciju obitelji: “Dakle imamo obiteljski zakon koji ne želi definirati što je obitelj. Mi se ne trebamo bojati reći da je obitelj zajednica muža i žene s djecom. Brak je jedno, obitelj je drugo. Svi to prirodno znamo a sad se odjednom bojimo to reći”, izjavio je don Damir.

Osvrćući se na stav Crkve prema rodnoj teoriji, rekao je: “Dovoljno je uzeti riječi pape Franje. Neznam da ijedan drugi papa, u zadnjih 30 godina govori tako oštro protiv rodne teorije. Sam Papa je skovao nove izraze koji se meni osobno jako sviđaju, najbolji je: ideološka kolonijalizacija. Usporedio je rodnu teoriju sa nacizmom. Papa Franjo je vrlo oštar na ovom području”, naglasio je, “zato što on zna što je to”.

Don Damir je iznio i svoj stav o feminističkim udrugama koje zagovaraju ratifikaciju Istanbulske konvencije: “Ja se čak pomalo čudim feminističkim udrugama u Hrvatskoj koje su dosta dvolične u sebi. Ne mogu nikako ući u njihov način razmišljnja: s jedne strane stalno naglašavaju biološku razliku (ženska ljudska prava), a s druge strane ovdje zagovaraju jednu teoriju koja potkopava ženstvenost”.

Na kraju razgovora don Damir je zaključio: “Ima staro filozofsko pravilo: ono što je očito ne treba dokazivati. Međutim, došli smo u jedno razdoblje povijesti gdje se ono očito mora dokazivati”, prenosi narod.hr

 

Karolina Vidović Krišto za Kamenjar: Tri su ključna aspekta zašto je Istanbulska konvencija neprihvatljiva

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari