Pratite nas

Pregled

BUJICA: 13 godina ništa nije učinjeno za hercegovačku šestorku!

Objavljeno

na

Zlatko Vitez u Bujici: Znao sam da će se ubiti; političari su Praljka ostavili na cjedilu! 13 godina ništa nije učinjeno za hercegovačku šestorku!

‘Jugoslovenima’ je presuda u redu, isto kao što im je život u ‘Jugosloviji’ bio OK – izjavio je Zlatko Vitez i dodao: – Takvima je važno da imaju svoje skijanje i plaćicu, ne razmišljaju oni o budućnosti hrvatske djece…

Posljednja Bujica u cijelosti je bila posvećena komemoraciji za generala Slobodana Praljka. Gost Z1 bio je Zlatko Vitez, Praljkov veliki prijatelj, prvak hrvatskog glumišta, bivši savjetnik predsjednika Tuđmana za kulturu i nekadašnji ministar kulture. Vitez se s Praljkom zadnji puta čuo dva tjedna prije tragičnog haaškog čina, a po mnogima – upravo je on imao najimpresivniji nastup na komemoraciji u Lisinskom.

Komemoracija na kojoj se okupilo na tisuće Hrvata, prošla je bez incidenta, premda su tzv. novinari nekih portala koji Praljka uporno nazivaju ‘ratnim zločincem’, u Lisinski došli doslovce maskirani, a na ulazu su se lažno predstavljali kako bi dobili akreditaciju.

 “Sve je proteklo u visokom stupnju poštovanja prema djelu Slobodana Praljka, ali ne samo kao vojskovođe,” započeo je Vitez i nastavio: “On je prije svega bio humanist, filozof, završio je Umjetničku akademiju, bio je kazališni i filmski redatelj, a komemoracija je sve to objedinila. To sam se potrudio izreći u nekoliko minuta koje sam dobio, ali s naglaskom na njegovo domoljublje. Imao sam čast raditi s njim predstavu 1984. godine na ‘Polemike’ Antuna Gustava Matoša ‘Dragi moji suvremenici’ koja je bila popraćena rodoljubnim Matoševim stihovima. Predstava je odjeknula izvanredno, usprkos mrzlom Zagrebu koji nije prihvaćao Praljkove ideje… Igrali smo do samog početka izbijanja rata. U sjećanju mi je ostalo gostovanje na Lošinju; na povratku, kada kada je na Velebitu granulo sunce, sva trojica u isti glas, Slobodan Praljak, Božidar Boban i moja malenkost – zapjevali smo iz sveg glasa ‘Vilu Velebita’, nitko to ne može izrežirati…”

 MEKUŠCI, TUĐEM SLUZI SLUGE, TUĐE PRIREPINE – MEŠETARI MOJE DOMOVINE…

 Vitez je bio i na ispraćaju šestorke u Haag, u zagrebačkoj zrakoplovnoj luci.

 “Bio sam potišten, Praljak me je utješio, rekao da se trgnem i predložio da recitiramo odlomke iz proročanske Matoševe ‘More’ koja je napisana 1907. godine, a aktualna je i danas,” prisjetio se Vitez i počeo recitirati u studiju: “K’o babe kukaju, k’o tikve plutaju i novac gutaju, te korizme gladne, zulumćari škuri, mlakonje, mekušci, bezočni panduri, tuđem sluzi sluge, tuđe prirepine, mešetari moje — tvoje domovine!”

 Zlatko Vitez je upravo ove stihove recitirao i u Lisinskom, a briljantna izvedba puštena je u Bujici.

 

Iduće godine navršit će se 50 godina od kada su se Vitez i Praljak upoznali na studiju: “Slobodana se optuživalo da je srušio Stari most u Mostaru, premda više nije bio zapovjednik kada je most srušen. Novi most otvorio je naš poznanik iz studentskih dana Sulejman Kupusović sada veliki musliman, a tada veliki ‘jugosloven’ koji je htio spriječiti studentski štrajk, a u tome ga je osujetio upravo Praljak!”

 Na pitanje voditelja kako to da jedan Varaždinac toliko voli Hercegovce i Hercegovac mu je najbolji prijatelj, Praljak je odgovorio da je on Varaždinec – Domovine sin i da ga ne određuje pripadnost nekom zavičaju ili lokalnom klanu, već pripadnost Hrvatskoj domovini, a jedan od njezinih najljepših krajeva je – Hercegovina!

 DO SAMOG KRAJA UZ GENERALA, ČULI SU SE DVA TJEDNA PRIJE TRAGIČNOG ČINA…

 S generalom se zadnji puta čuo dva tjedna prije tragičnog čina…

 “Javljao se prijateljima, čuli smo se telefonski, to su bili razgovori tipa ‘kako si’ i vezani za zdravlje… Znali smo da smo bili prisluškivani, nismo imali ni vremena ni volje voditi poduže razgovore. Kada god je dolazio u Zagreb, kada su ih puštali na tzv. odmore, onda smo često provodili vrijeme skupa, pogotovo kada je bio zadnji puta 2012. godine na ljeto… Gotovo smo svakodnevno razgovarali i imali smo u planu što ćemo raditi kad se vrati… Nažalost, dragi Slobodan je otputovao na onu drugu obalu s koje se nijedan putnik ne vraća… No, s nama je! Na komemoraciji smo vidjeli ganutljivu reakciju, ne samo njegovih suboraca, nego svih ljudi koji su bili privrženi ideji Franje Tuđmana i stvaranja hrvatske države, ali i očuvanja hercegovačkog korpusa u BiH,” ispričao je Vitez.

Bujanca je zanimalo kako to da njih dvojica Varaždinaca toliko vole Hercegovce, dok mnogi tjeraju urbani rasizam: “Krenuo bih od naše pjesme koju smo naučili pjevati još kao mala djeca – Ja sam Varaždinec, domovine sin! Nisam sin neke uske regije ili pripadnosti zavičajnom društvu, nego domovine, a naša domovina je i Hercegovina. Antuna Branka Šimića, Maka Dizdara i Ivu Andrića smatram hrvatskim piscima. Išao sam u gimnaziju s nekoliko Hercegovaca koji su me upoznali sa svojim zavičajem, a to je jedan od najljepših krajeva naše domovine”. 

 ODGOVOR PROVOKATORU: PRALJAK JE SPAŠAVAO MUSLIMANSKE I SRPSKE OBITELJI, ZNA TO ABDULAH SIDRAN DOBRO!

 Vitez je u Bujici odgovorio i na provokacije bosanskog književnika Abdulaha Sidrana koji je ovih dana ružno govorio o Slobodanu Praljku.

 “O Praljku govoriti, bez da se spominje njegov grandiozan humanizam u ratu, je bespredmetno! I to Sidran jako dobro zna. Zna se koliko je Praljak spašavao i muslimanske obitelji… Pa spavali su mu kod kuće u Čapljini! Kao i srpske obitelji i nikada što se tiče toga nije radio nikakve razlike. Rat je, što veli Držić, poguba ljudske naravi. U ratu se događaju monstruozne stvari koje se u normalnom životu ne bi smjele događati. Praljka optuživati po zapovjednoj odgovornosti nakon svih dobročinstava koje je napravio je besmisleno! To je izmišljeni model da bi se moglo napakirati i hrvatskoj državi i hrvatskim vlastima. U okviru konstrukcije ‘udruženog zločinačkog pothvata’ mora postojati konstrukcija zapovjedne odgovornosti… E, zato imamo državu koja je zakazala! Zato imamo i plaćamo naše bajne diplomate, zato imamo premijere, zato konačno postoji i institucija predsjednika države – da se tome odupru! A što su oni napravili u 13 godina suđenja hercegovačkoj šestorci?! Mesić ne samo da je svjedočio, nego je davao transkripte koji su po svim svjetskim pravilima još dugo trebali biti neotvoreni. Imamo još slučajeva koji su čisto narušavanje prava i integriteta naše hrvatske države,” bio je kategoričan gost Bujice. Priznao je da je za haaške uznike pokušao agitirati, ali svugdje je nailazio na otpor i na zid… 

“To nije problem ‘druge države’ – kako su govorili neki naši političari, gurajući glavu u pijesak, to je pokazala sama presuda u kojoj piše da su Tuđman i Šušak bili dijelom ‘udruženog zločinačkog poduhvat’a, a njihovi vojni i politički zapovjednici su osuđeni na dugogodišnje robije…”

 BOŠNJAKOVIĆU SAM VIDIO NELAGODU U OČIMA DOK JE SLUČAJNO SUSREO PRALJKA…

 Prepričao je kako su se jednom prilikom u Dežmanovoj, u Zagrebu susreli general Praljak i sadašnji i tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković: “Sjedili smo zajedno, Praljak mu je bio okrenut leđima kad je naišao. Vidio me i pozdravio, a kada je ugledao Praljka, problijedio je kao smrt! Vidio sam tu nelagodu, taj strah u očima… Ali, ne samo kod njega – tako je kod većine političara. Jednostavno su smatrali da na njih to ne spade! Jer to znači da to mora biti dio dogovorne politike. Oni posao obrane naših ljudi nisu napravili! Post festum ne mogu ništa, da su htjeli mogli su napraviti za vrijeme suđenja, a trajalo je 13 godina! Sada više ne vjerujem da se išta može učiniti.” 

 Državni vrh na komemoraciju nije došao, osim ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, potpredsjednika Hrvatskog sabora Milijana Brkića i izaslanika Predsjednice Ante Deura, dok je potpredsjednik Vlade Damir Krstičević došao na kratko i otišao kada su ga primjetili novinari.

 “Uvijek mogu reći da su imali prečih obaveza, da su poslali svoje izaslanike… Njihova nazočnost na takvom značajnom skupu itekako bi bila dobrodošla, a to bi prihvatio i onaj većinski dio hrvatskog naroda. Ima i ljudi koji se obraćaju putem portala koji smatraju da je presuda u redu, ali ti bi i dan – danas smatrali da bi im život u ‘Jugosloviji’ bio OK. Zovem je namjerno ‘Jugoslovija’ jer se uvijek govorilo ‘Jugosloveni’… Njima je sve u redu, samo da imaju svoje skijanje, dobre honorare i plaćice, dobro organizirane privatne ili državne radne organizacije, a ovo što se događa u višoj politici koja određuje sudbinu njihove djece i unučadi u takvom neprijateljskom okruženju Srbije, BiH i Slovenije, reći će da ih se to ne tiče i da je to stvar drugih,” ogorčeno je rekao Zlatko Vitez.

 TUĐMAN JE ODLIKOVAO IZETBEGOVIĆA, A ON JE BIO SPREMAN POSLATI U SMRT 200 TISUĆA LJUDI KAKO BI IMAO ‘ČISTU’ DRŽAVU! POČETAK ISILA-a JE U BIH!

 “Nije me previše iznenadilo to što se dogodilo u Haagu jer sam znao za Praljkove stavove. On je često puta znao reći da neće živjeti sa stigmom ratnog zločinca, bio je decidiran, bio je čovjek od uvjerenja i karaktera! Nije me iznenadila ni presuda jer sam vidio optužnicu, koja se trebala rušiti na potpuno drugačiji način i to već na prvostupanjskoj presudi! Svijet na određeni način želi da se ova situacija smiri na ovakav način, da nema pobjednika, da nema naših dobročinstava prema BiH, premda smo mi glasovali za tu državu na referendumu i branili je u ratu. No, ovako se ništa neće smiriti, biti će samo još gore… Pa, Tuđman je odlikovao Aliju Izetbegovića! Ako si neprijatelj države, kako može predsjednik te države primiti odličje predsjednika ‘neprijateljske’ države? Hajde mi to objasnite,” bio je kategoričan Vitez i prisjetio se jednog događaja: “Godine ’92. predsjednik Tuđman došao je neraspoložen na moju predstavu. Rekao mi je da je kod njega bio Izetbegović i rekao da situacija nije dobra. Nudio mu je sve, obuku vojnika u našim vojarnama, pomoć u naoružanju, liječničku pomoć i zajedničku vojsku kako bi se oduprli moćnom i snažnijem okupatoru – JNA i četnicima. Izetbegović mu nije znao ni reći podatke koliko ih je izginulo, ali je rekao da će izginuti i 200 tisuća muslimana ako treba, ali da će imati svoju državu, a ne našu – zajedničku… Tuđman je svakog hrvatskog vojnika isplakao, a ovaj bi ih žrtvovao 200 tisuća! Početak ISIL-a bio je u Bosni i Hercegovini! Tko je doveo ‘muhadžedine’, namjerno kažem – ‘muhadžedine’ – Izetbegović!”

 Otkrio je kako je dao domovnice Kemalu Montenu i Indeksima ’95. godine dok je bio ministar kulture. “Pa koja država daje domovnice svojim ‘neprijateljima’,” prokomentirao je.

 Slobodana ću pamtiti po smijehu, bio je drag čovjek, iako je djelovao pomalo zastrašujuće s onom bradom. Bio je spreman svakome pomoći. Kada je bio u Sunji, nazvao ga je jedan Srbin iz Banje Luke jer je čuo kakav je čovjek, pitao ga je da mu izbaci vodu iz radijatora u kući da se ne bi smrznuli. Odmah je poslao vojnika da to napravi, a kada su mu rekli da se ovaj možda nikada neće vratiti, Slobodan je rekao da mu je tako savjest čista,” rekao je Zlatko Vitez u Bujici, a emisiju je zaključio anegdotom iz Haaga: “Praljak je tamo razgovarao i sa Miloševićem. Razgovarali su uglavnom o vinima, a kada su u Hrvatskoj počeli napadi na Tuđmana, Milošević mu je rekao da su ti što ga napadaju budale, jer da nije bilo Tuđmana, nikada Hrvati ne bi dobili svoju državu!”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Zoran Erceg na splitsku povorku homoseksualaca došao ‘provocirati’ u majici Crvene zvezde

Objavljeno

na

Objavio

Foto: dalmacijadanas.hr

Na devetoj splitskoj paradi homoseksualaca pojavio se i Zoran Erceg i to u majici Crvene zvezde, na čijoj je poleđini pisalo “Aleksandar Kralj”, inače je to vaterpolist koji je prije četiri mjeseca skočio sa splitske Rive u more bježeći od napadača.

Smatram da kao građanin Splita imam građansku dužnost da podržim ljude kojima su ugrožena ljudska prava jer i meni kao invalidu su ugrožena u nekom drugom dijelu moja ljudska prava. Svi ljudi koji budu čitali ovu izjavu su pripadnici neke manjine kojoj su ugrožena ljudska prava. Da li su to samohrane majke, djeca bez roditeljske skrbi… Svi mi pripadamo nekoj skupini kojoj su ugrožena ljudska prava. Ovo je majica momka koji je potjeran od splitskih huligana, od vaterpolista koji je bačen u more. Mi imamo problem sa sobom. Sutra će to biti građani Zagreba, pa Šibenika i to samo zato što ne navijaju za neki drugi klub”, rekao je Erceg, prenosi Dalmacija Danas.

Zoran Erceg kontroverzni je splitski snimatelj u zadnje vrijeme poznat po zabrani pristupa Tuđmanovom spomeniku nakon incidenta koji je izazvao na otkrivanju istoga.

Ranije je rekao NE prosvjedu u Savskoj 66 , nakon što je na Facebooku pokrenuo stranicu ‘DOSTA JE – Stop agresiji šatordžija iz Savske’, koja se internetskim žargonom može okarakterizirati kao ‘Hate group’ (stranice na kojima se okupljaju članovi s primarnom svrhom promicanja mržnje, neprijateljstva i zlobe protiv pripadnika druge rase, vjere, invalidnosti, seksualne orijentacije, ili nacionalnosti/nacionalnog podrijetla a koji se razlikuje od onog od članova organizacije).

Njegove fotografije snimanja Ratka Mladića i aktivnosti kninskog korpusa kružile su internetom.

Na fotografijama iz 1991. godine jasno se vidi kako je Herceg snimao dogovoreni pregovarački sastanak Mladića s jedne i hrvatskih snaga s druge strane predvođenih Nikolom Vukošićem, tadašnjim zapovjednikom hrvatskih redarstvenih snaga i Josipom Jurasom članom Kriznog stožera.

Hrvatske kamere pri tom su tajno najprije zabilježile dolazak Ratka Mladića u “kampanjoli” kao i snimatelja Zorana Ercega koji se s njim osobno dovezao te iz vozila izvukao kameru i snimao cijeli događaj.

“Kada sam došao u Knin, tražio sam dozvolu za snimanje aktivnosti kninskog korpusa i dobio je”, prepričao je Erceg na više portala te naglasio kako mu je pri tom Ratko Mladić kazao: “Je li ustašo, hoćeš li ići sa mnom da vidiš što ja radim s tvojima”, te dodao da u skradinskom zaleđu ima grupu ustaša koje su opkolili i da ide s njim vidjeti kako će ih srediti. Radilo se o Velikoj Glavi gdje su hrvatski branitelji u pokušaja neprijateljskoga proboja postavili uspješnu crtu obrane koja ih je od agresora dijelila jedva 70 metara i do Oluje je bila jedna od najtežih kota bojišnice u cjelokupnom Domovinskom ratu. U opisu te snimateljske epizode, Erceg danas tvrdi kako se dolaskom na položaj našao u neugodnoj situaciji s okupirane strane i da je “ispalo” da je Mladićev snimatelj.

Pritom evocira kako je tada napravio fatalnu pogrješku jer kasetu s materijalom nije predao nekome od kolega iz šibenskog ili splitskog dopisništva, te da mu je istu po povratku u Knin oduzeo Mladić s opaskom da se sutra vrati po nju nakon čega je iz Knina po njegovom daljnjem opisu istjeran hicima iz vatrenog oružja i da je živu glavu spasio bježeći u Renaultu 4, pod paljbom kojim je upravljao skoro u ležećem položaju.

Po povratku u Knin gdje je ostavio svoju Renault četvorku, Mladić mu je rekao da mu da kazetu da je pregleda te da se sutra vrati po nju.

“Rekao sam mu da je odmah pogleda, njegovi tjelohranitelji su mi stavili cijev uz glavu. Krenuo sam prema Splitu, kada su na mene otvorili paljbu. Vozio sam ležeći, virio sam da vidim kuda vozim”, prisjeća je. U Knin se drugog dana nije vratio.

Erceg je više puta naglasio da je prošao niz ratišta te istaknuo kako je dva puta ranjen u Hrvatskoj, a da mu je ranjavanje u Sarajevu bilo gotovo fatalno s posljedicom, jednom tvrdi 80 % a potom 50 % ustanovljenog invaliditeta. Po informacijama iz Registra branitelja Zoran Erceg rođen u Kninu 1959. u borbenom sektoru Ministarstva obrane proveo je 18 mjeseci (546 dana).

Aktivnosti u Dalmatinskoj akciji

Oštro je napao braniteljske udruge koje su se suprotstavile tome da se jedna ulica u Splitu nazove “Prvog partizanskog odreda”, a za rata je bio, nakon ranjavanja, dopredsjednik separatističke Dalmatinske akcije koju je Vrhovni sud 2000. godine oslobodio optužbi za teroristički čin – postavljanje eksploziva u vlastite prostorije u središtu Splita.

Uz njegovo ime veže se i humanitarna afera prema kojoj nije izvršio potpunu primopredaju sakupljenih donacija. Više možete pročitati ovdje.

Također, bile su razne kontroverzije vezane uz ranjavanje Ercega jer je često sniman sa štakama iako vrlo dobro hoda i bez njih, planinari po Mosoru i snima iz helikoptera u ekstremnim uvjetima.

Na stranicama Ercegove Fotoakademije moglo se vidjeti niz video zapisa u kojima je bez problema hodao bez štaka i pomagala.

Đuri Glogoškome predbacivao je zloporabu branitelja “Kada bih sebično vodio računa samo o svojim materijalnim interesima, ja bih sada bio sa Đurom i bio bih s drugim braniteljima u šatoru jer kad bi se oni izborili za ovo što žele, bilo bi mi u materijalnom smislu bolje. Moramo se izdignuti iznad vlastitih interesa i boriti se za ono što smo se borili u ratu, a to je demokratska, tolerantna, slobodna, ravnopravna Hrvatska u kojoj će se poštivati ustavno-pravni poredak, a ne da mi zbog naših interesa rušimo cijelu državu. Nismo se za to borili niti su zato poginuli naši prijatelji”, moralizirao je ranije Erceg.

“Glogoški je pojasnio kako nije u Savskoj 66 zbog materijalnih interesa. “Meni je osigurana egzistencija, hrvatska država mi je osigurala egzistenciju, osigurala mi je stambeno pitanje, ne tražim više ništa za sebe od ovoga što imam. Ovdje smo zbog ljudi, kao što je gospodin Erceg, koji imaju probleme s institucijama ove države. Žao mi je što gospodin Erceg nije prvo došao u šator da nas upozna koji su to njegovi problemi kao i tisuće onih drugih koji su nas upoznali sa svojim problemima”, odgovorio mu je Glogoški.

“Ako je za hrvatsku državu problem 460 i nešto ratnih invalida prve skupine, mi ćemo se odreći svojih prava”, rekao je Glogoški.

Ercega se nitko ne sjeća kao člana postrojbe

Na taj Ercegov nastup i moraliziranje Glogoškome reagirala je Udruga branitelja Dubrovnika.

Udruga branitelja Dubrovnika demantirala je navode Zorana Ercega da je bio pripadnik Odreda naoružanih brodova, “nitko ga se ne sjeća kao člana te postrojbe, nema ga u popisu branitelja grada, a optužuju ga i za otuđenje video zapisa obrane Dubrovnika”, reagirala je udruga priopćenjem koje potpisuje predsjednik Izvršnog odbora Udruge branitelja Dubrovnika profesor Marko Mujan:

“Potaknuta sinoćnjom emisijom na Al Jazeera televiziji, u kojoj su gostovali predsjednik Udruge stopostotnih ratnih vojnih invalida Đuro Glogoški i samo prozvani protu prosvjednik i branitelj Zoran Erceg, Udruga branitelja Dubrovnika odlučila je reagirati i pozvati institucije pravne države da istraže ratni put i okolnosti ranjavanja navodnog branitelja.

Naime, Udruga branitelja Dubrovnika, tragom izjave Zorana Ercega da je tijekom Domovinskog rata i obrane Dubrovnika bio pripadnik Odreda naoružanih brodova, stupila je u kontakt sa Joškom Koprivecom i Rudijem Butkovićem, pripadnicima navedene postrojbe.

Prema izjavi Rudija Butkovića, jednog od osnivača ONB-a, Zoran Erceg nikada nije bio pripadnik te časne i proslavljene postrojbe, ali je ostao upamćen kao navodni snimatelj, koji je u nedostatku vlastitih posudio video zapise pripadnika ONB-a koje nikada nije vratio.

Nakon više nego uspješnog djelovanja te održavanja Dubrovnika na životu, kao svojevrsna žila kucavica, a zbog prestanka opsade Dubrovnika, dana 31. prosinca 1992. godine Odred naoružanih brodova je raspušten.

Tijekom djelovanja ove postrojbe kroz nju je prošlo 118 pripadnika, a na odluci o raspuštanju su potpisi Rudija Butkovića, generala Nojka Marinovića i pokojnog pukovnika Aljoše Nikolića. Među tih 118 pripadnika nema imena Zorana Ercega, pa je očito, a i vrlo lako provjerljivo, da isti nikada nije bio pripadnik te postrojbe te da je svjesno lagao hrvatsku javnost.

U istoj emisiji Zoran Erceg je spominjao svoje ranjavanje no ni Joško Koprivec ni Rudi Butković nemaju nikakva saznanja o tom navodnom ranjavanju. Zbog svega navedenog pozivamo institucije pravne države da preispitaju ratni put navodnog branitelja Zorana Ercega, a sve zbog vjerojatnosti da je u navedenom dijelu taj ratni put moguće lažiran.

Zoran Erceg je javno, pred televizijskim kamerama, lagao hrvatskoj javnosti, pa postoji vjerojatnost da je uporište za svoje laži imao u možebitnoj lažiranoj dokumentaciji o pripadnosti različitim postrojbama.”, zaključuje se u priopćenju Udruge branitelja Dubrovnik.

(Dalmacija danas / narod.hr)

 

Mladen Pavković: Zoran Erceg nije ništa drugo nego srbijansko-četnički provokator

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

U Moskvi predstavljeno rusko izdanje knjige Zlatka Dalića ‘Rusija naših snova’

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Rusko izdanje knjige Zlatka Dalića “Rusija naših snova“ predstavljeno je u petak u Moskvi, na dan kada je prije godinu dana počelo Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji, na kojemu je hrvatska nogometna reprezentacija, predvođena izbornikom Dalićem, ostvarila povijesni uspjeh.

U povodu Dana državnosti Republike Hrvatske, a s ciljem pozicioniranja Hrvatske na gospodarskoj i turističkoj mapi svijeta, Podravka, kojoj je Dalić brend ambasador, u Moskvi je priredila prigodan program uz promociju, te u suradnji s Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Ruskoj Federaciji i Hrvatskom turističkom zajednicom, okupila brojne uzvanike, među kojima je bio i izbornik ruske reprezentacije Stanislav Čerčesov.

Zlatko Dalić je tom prigodom rekao kako mu je bio poseban osjećaj doći u Rusiju i osvježiti sjećanja na veličanstven uspjeh, a veseli ga što je njegova knjiga sada dostupna i na ruskom jeziku kao “zahvala ruskom narodu na gostoprimstvu i svim lijepim trenucima koje nikada nećemo zaboraviti.“

Predsjednik Uprave Podravke Marin Pucar podsjetio je na više od 50 godina dugu vezu Podravke i Rusije. “Sve je započelo s Vegetom, a danas su na stolovima naših potrošača u Rusiji omiljeni i brojni drugi naši proizvodi”, napomenuo je.

Iz Podravke je priopćeno kako su na promociji bili i Mario Zorko, glavni urednik Sportskih novosti koje su objavile knjigu, bivši Vatreni Stipe Pletikosa i Ivica Olić koji su dio svoje karijere proveli u Rusiji, Tomislav Car, veleposlanik Republike Hrvatske u Ruskoj Federaciji Tomislav Car, a na svečanosti je nastupio Petar Grašo.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari