Pratite nas

Magazin

BUJICA: fra Vjenceslav Janjić i Tomislav Josić: Prije mjesec dana zaustavio me policajac kojem sam ’91. predao oružje

Objavljeno

na

Gosti večerašnje Bujice su župnik župe Sv. Josipa Radnika u Vukovaru fra Vjenceslav Janjić i predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić!

TEMA 1: Milicija Ostoje Rankovića sedmoricu članova vukovarskog Stožera ispitivala kao “teroriste”!

TEMA 2: Kucnuo je čas! nakon 77 godina i komunističkih zabrana, u Borovu naselju napokon počinje izgradnja velebne crkve sv. Josipa Radnika! Pomozimo Vukovarcima da izgrade bogomolju koju su toliko čekali – Uskrs je pravo vrijeme za novi početak!

U večerašnjoj Bujici na Osječkoj TV i pridruženim televizijama gostovali su župnik župe Sv. Josipa Radnika u Vukovaru fra Vjenceslav Janjić i predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i novi predsjednik Savjeta za branitelje u Gradu Vukovaru Tomislav Josić, koji je u emisiji otkrio nevjerojatan podatak.

“Da umjesto naljepnica nalijepimo srpsku zastavu, možda onda ne bi imali problema. Ili recimo Vojislava Šešelja, vjerojatno ne bi smetalo policiji. Ima u vukovarskoj policiji jako puno onih kojima ne bi smetalo. Mene je prije mjesec dana zaustavio policajac, isti čovjek kojem sam predao oružje 20. 11. 1991.”, iznenađujuće je u emisiji otkrio Josić.

Tvrdnju je izrekao ponukan nevjerojatnim potezom MUP-a. Naime, sedam članova Stožera za obranu hrvatskog Vukovara ispitivano je pod optužbama za terorizam.

bujicaAjosic

foto: Velimir Bujanec

“Dobili smo priopćenje kasnije da oni koji su nas ispitivali pripadaju KRIM policiji pa su se našli slobodni da vrše ta ispitivanja. Došli su u nekoliko navrata, svaki put se onaj tko je dolazio predstavio kao djelatnik službe za terorizam. One koji su napadali Hrvatsku, tko je i dan danas naoružan do zuba, oni ne zanimaju nikoga, nego napadaju nas. Mi smo branitelji, mislim da ne moramo dokazivati koliko volimo i cijenimo svoju domovinu, Njima smetamo jer se protivimo protuzakonitom i protuustavnom stavljanju dvojezičnih ploča”, nastavio je čelnik SOVH-a.

Dodao je da se branitelji ne mogu lako zastrašiti, ali da je jako ružno kada ih ispituju pripadnici odjela za terorizam.

Josić je rekao da se situacija u Vukovaru mijenja na bolje, jer su do sada imali vlast koja nije bila prohrvatski orijentirana, što se sada, kako tvrdi, promijenilo pod gradonačelnikom Ivanom Penavom.

Fra Janjić osvrnuo se na napade koje je trpio za vrijeme mandata bivšeg gradonačelnika Željka Sabe zbog političkih konotacija u propovijedima.

“Nisam pozivao nikada glasujte za ovoga ili onoga, ja sam kao svećenik uvijek ponavljao da je naša građanska i vjernička dužnost izaći na izbore… To je meni uzeto za grijeh. Ja nisam ultradesničar, smatram da je poziv svakog čovjeka biti domoljub, čovjekoljub i bogoljub”, rekao je Janjić.

Josić je postao predsjednik Savjeta za branitelje u Gradu Vukovaru, što nije svakome sjelo, iako većina pozdravlja tu odlku.

“Oni koji su bili bliski bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću i Željku Sabi ne razmišljaju tako, žao mi je što su se okrenuli na drugu stranu, gledaju neke svoje sitne interese, umjesto da gledaju dobrobit grada. Mislim da nitko u gradu nema ništa protiv toga da sam ja predsjednik Savjeta za branitelje. Za sada nemam pritužbe, iako znam da imam puno neprijatelja koji bi me maknuli od tamo”, rekao je Josić.

[ad id=”68099″]

Josić: Čudi me da Goli otok nisu ponovno pokrenuli

Osvrnuo se na odluku da most u Vukovaru dobije ime po hrvatskom branitelju Jean-Michelu Nicolieru, dok ga je Sabo htio nazvati Mostom prijateljstva.

“Meni je drago da je taj most dobio ime, da je i majka bila tu, nažalost tijelo nije nađeno. Institucije ne rade kako treba… imamo puno ljudi koje tražimo. Dok se ne nađu, dok se ne sahrane, neće biti mira za obitelji. Žao mi je jer sam siguran da stanovništvo koje je bilo u SAO krajini zna za to, ali ništa ne govore. Ministarstvo branitelja plaća po pet tisuća kuna da otkriješ gdje su tijela, ali ne žele reći. Kada bi rekli gdje je 12 ljudi, dobili bi 60 tisuća kuna”, dodaje Josić, koji je najavio da će predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović 12. travnja doći u Vukovar.

Josić je ono što se događa u Vukovaru i mnogo šire nazvao posljedicama mentalnog komunizma, a fra Janjić je dao svoje objašnjenje postupaka ove vlasti.

“Ne treba se čuditi, jer bi mi htjeli da se preko noći taj mentalitet promijeni. On je okorio već, i ako je netko 50 godina živio u tom mentalnom sklopu, teško je očekivati nešto drugo. Trebamo odgajati mlade generacije koje neće biti opterećene prošlošću”, rekao je fra Janjić.

Josić se nadovezao da je sramota da se branitelje naziva teroristima, ali da to nije čudno kada vidi svakodnevne napade na branitelje koji prosvjeduju u Savskoj.

“Čudi me da taj Goli otok nisu ponovno pokrenuli, to je nastavak komunističke ideologije, na Titova zlodjela, mislim da je Hrvatima dosta toga”.

Josić je dodao da je iznos ratne odštete koji bi Srbija trebala isplatiti Hrvatskoj 98 milijardi eura, dok hrvatski vanjski dug iznosi 47 milijardi eura, što znači da ne bi bili dužni kada bi nam Srbija platila samo pola ratne odštete.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Vratija se Roko, di je bija, krila izgubija…

Objavljeno

na

Objavio

ISPADANJE IZ NATJECANJA EUROVIZIJE USPJEH/NEUSPJEH?

Nakon druge večeri napora za ulazak u završnicu ovogodišnjeg jeruzalemskog natjecanja za pjesmu Eurovizije, ne ulazak našeg natjecatelja s pjesmom „The dream“ bio je za mene konsternirajući. Prigodom izvedbe, što je treći puta kako sam pjesmu čuo, čak sam zajedno s pjevačem zapjevao početak refrena… Znači,“ ušla“ mi je pjesma u uho,  a i inače mi se glazbeno svidjela, a pogotovo glas i pjevanje pjevača… Međutim…

Već prigodom prvog slušanja na domaćem terenu nisu mi se svidjela krila, točnije njihov dizajn, pa sam u svojem komentaru na FB bio preporučio moderniji oblik krila kakav mi je bio poznat iz opusa akademske kiparice Dijane Ive Sesartić i njezinog kipa jednog od arkanđela na solinskoj rivi.

PJESMA LIJEPA –KRILA SE NISU UKLAPALA

Na Euroviziji izvedba je bila sjajna, ali ostao  je dojam da su krila bila nezgrapna, a izvođač je u snimanju iz daljine izgledao kao, ne mogu si pomoći,  ormar ili, ajmo reč, ormarek s krilima. Ali i sa zavidnom eksplozijom pljeska na kraju izvedbe, dužom i bučnijom od drugih izvođača, prije i poslije našeg Roka…

Naravno da je ovo moja subjektivna ocjena. Ali i teško mirenje s odlukom glasača, po onoj narodnoj  – svatko sudi po sebi. Kako doći do objektivnije stručnije ocjene boljeg poznavatelja i usporediti s njom vlastito mišljenje? Temeljno novinarsko pravilo je  „u glavu“. Kako naći takvu „glavu“,  kada se radi o multidisciplinarnom spektaklu u kojem je pjesma i glazba samo nit vodilja. Potražih Facebook i FB prijatelja Zorana  Škugora, poznatog producenta i all round intelektualca, koji poznaje background glazbenih manifestacija, od klapskih, do eurovizijskih i šire…

ŠKUGOR: DANAS SE PISME GLEDAJU, A NE SLUŠAJU

S njegovim dopuštenjem, iz inboxa objavljujem moje pitanje i odgovor. Pitanje je glasilo:“ Kad bu meritorna ocjena palih anđela. Meni je pjesma lijepa, ulazi u uho. Je li dekoracija potopila pjesmu, naravno uz druge motive, od političkih na dalje…? Odgovor je bio: Danas se pisme gledaju, a ne slušaju… Moja reakcija je bila: Ojme, falila dekoracija. Fala, bila je ka prije trideset godin…ne?“. I to je sve. Zamolih g. Škugora za intervju. Nije bilo reagiranja,  pa intervjua nema.

Zato nastavljam s osvrtom. Dobih glazbenjačku potvrdu i poduku poznatu meni i iz moje teniske amaterske sfere, da se tenis igra nogama, a pomaže rukama. Premda se loptica preko mreže prebacuje s reketom u ruci. Prevedeno na glazbenu natjecateljsku sferu u slobodnoj interpretaciji – možeš imati super i glazbu i izvođača, ali odlučuju ostali i vidljivi i nevidljivi činitelji iz sfere znanja sposobnosti, stručnosti, ali i kockarski… Sve,ali baš sve, vidljivo s pomoću televizijskog prijenosa…

SVE JE VIDLJIVO NA TELEVIZORU

Za moj dojam da je pjesma dobra dobih potvrdu čitajući subotnji Večernjak. Evo samo nekoliko konstatacija. Poznati pjevač ocjenjuje da naš Roko odlično pjevao, ali da Eurosong nije više natjecanje pjesama nego polako postaje Eurovideosong. Poznata pjevačica je nastup Roka opisala da ima sjajan vokal, da je lijepo otpjevao pjesmu i da je pjesma vrlo korektna. Naglasila je da je vizualno iznimno važno, jer to nije festival, ni koncert na kojem slušate svojeg omiljenog pjevača. Eurosong je nepredvidiv, zahtijeva autentičnost. Svojedobno poznata TV voditeljica drži da na Eurosongu nismo podbacili i da je naša pjesma bila sjajna kao i interpretacija. Izrazila je razočaranje ukusom Europe. Citirat ću, uz nadanje da ne ću dobiti „po nosu“, mojeg FB prijatelja, glazbenog kritičara Hrvoja Horvata koji kaže: „Na Eurosongu je bitno i biti simpatičan, a ne samo vikati i pjevati visoke tonove i iskazivati tehničke moći pjevača. Eurosong ima drugačije postulate  i često sasvim slučajne stvari odlučuju o pobjedniku“…

TKO GUBI, IMA SE PRAVO LJUTITI…

Poslije svakog debakla, po narodnoj : Tko gubi ima se pravo ljutiti, postavljaju se pitanja, viri u susjedstvo, i u dvorišta moćnih, traže se krivci. Sve to traje neko vrijeme dok aktualna politika i PR ne ponude nešto drugo, a Eurosong polako siđe s pozornice javnosti. Međutim, radi se o imidžu države i njezinog kulturnog statusa u svijetu i ne bi nam trebalo biti svejedno da nas je toliko zemalja preteklo u finalnom natjecanju.

Ne bi trebalo u državi koja je svojedobno bila uspješna u ovom natjecanju  biti svejedno ima li nas ili nema u natjecanju, ali i završnici. Stoga nije neopravdano očekivati od mjerodavnih, ne znam tko su oni, ali njihovo djelovanje je ocjenjivo i vidljivo, da pokušaju pronaći algoritam za pripremu uspješnog nastupa, jer, očito je, da samo pjesma i glazba ne odlučuju sami po sebi, nego u sinergiji brojnih ostalih  činitelja. Želimo im, ne baš poznatima, ali po neuspjehu prepoznatima, uspjeh u tom poslu.

OJ, MJERODAVNI, RADI SE O IMIDŽU HRVATSKE…

U odgovoru na pitanje iz naslov, nezadovoljni smo bez ulaska u završnicu. Ipak,  zadovoljni smo, ne samo ja, lijepom pjesmom i njenim interpretatorom i interpretacijom. Očito je da brojnost utjecajnih činitelja čini nastup kao svojevrsni lutrijski  podvig. U ostalom, što u životu nema lutrijskih natruha? Kvaliteta  pjesme pokazat će se na tržištu brojem prodanih nosača zvuka, što želimo. Nastup na Euroviziji, pa ne i u završnici, pridonijet će promociji, ako ju naši poslovnjaci s tog područja budu znali provesti i uspješno iskoristiti. U ovom slučaju radi se o njihovom džepu, pa se očekuje uspješna „prodaja“ dobrog proizvoda.

Do idućeg Eurosonga bez krila, jer se zna kako je Ikar završio kad su mu se „rastopila“ zbog Dedalova izbora ljepila. Razmislimo možda, našalimo se, o čarobnom letećem sagu i Aladinovoj svjetiljci… Učinila bi, moguće, put  do uspjeha transparentnijim…

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Službeno se upoznali Zdravko Mamić i Aleksandar Vučić

Objavljeno

na

Objavio

Svečanost otvaranja 22. međunarodnog sajma gospodarstva – Mostar 2019, privukao je, uz brojne izlagače, još i neke nevjerojatno zanimljive osobe. A to je, svakako, vidljivo i na ovoj fotografiji.

Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić prije posjeta sajmu razgovarali su o suradnji BiH i Srbije.

U Mostaru je nazočan i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, no on se nije sastajao u sjedištu HDZ-a s Čovićem i Vučićem.

Ali, ovo je sigurno najatraktivniji i najnevjerojatniji prizor iz Mostara – predsjednik Srbije s neskrivenim divljenjem gleda u Zdravka Mamića, bivšeg izvršnog predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza i Dinama, koji je već mjesecima u bijegu pred hrvatskim pravosuđem.

Simpatija je obostrana, što potvrđuju srdačnost i toplina dvojice zaljubljenika u sport, a na fotografiji Čović samo ”statira”.

Podsjećamo i kako je Mamić već javno, u intervjuu srbijanskom Alo.rs, početkom siječnja ove godine, izrazio svoje divljenje Vučiću.

“Na sav posao i obveze koje ima, primjećujem da Aleksandar Vučić veliku pažnju poklanja i sportu. A to što predsjednik države voli sport čudesno je bitno za jednu zemlju. Za sportaše je to najvažnije”, rekao je Mamić u intervjuu za srpski Alo.rs pa dodao:

“Znam da je Vučić u nekoliko službenih posjeta s hrvatskim delegacijama, ili pojedincima u Zagrebu i Vukovaru pitao za mene i hvalio moj rad. To mi je veliki kompliment. On je poznati navijač Crvene zvezde i očigledno se dosta razumije u nogomet. Nažalost, nisam imao priliku upoznati Vučića, ali bih ga volio upoznati.”

Eto, sada se u Mostaru obojici ispunila velika želja, piše direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari