Pratite nas

Pregled

BUJICA – MARKO BABIĆ – HEROJ S TRPINJSKE CESTE!

Objavljeno

na

Kata Lozančić, sestra Marka Babića – heroja s Trpinjske ceste: “Moj je Marko bio veliki navijač Hrvatske nogometne reprezentacije; danas igraju i za njega!”

“Drago mi je što je škola u Vukovaru dobila ime po Marku; kada bi ploča s njegovim imenom bila dvojezična – prva bih je skinula,” izjavila je u Bujici na Z1 Kata Lozančić, rođena Babić, sestra pukovnika Marka Babića.

U emisiji je gostovao i Babićev suborac s Trpinjske ceste, danas predsjednik Savjeta za branitelje Grada Vukovara Tomislav Josić: “SDSS i SDP bili su protiv da Srednja strukovna škola u Vukovaru dobije ime po Marku Babiću, ali nismo im popustili!”

MINISTAR TOMO MEDVED EKSKLUZIVNO ZA BUJICU: “MARKO BABIĆ UNIŠTIO JE NAJVIŠE NEPRIJATELJSKIH TENKOVA!”

Povodom 11. obljetnice smrti pukovnika Marka Babića, jednog od najvećih junaka Domovinskog rata, Srednja strukovna škola u Vukovaru, u četvrtak 05. srpnja 2018. dobila je njegovo ime. Tim povodom ekskluzivnu izjavu za Bujicu dao je ministar hrvatskih branitelja, general Tomo Medved: – Marko je prije svega bio domoljub, čovjek koji je na samome početku velikosrpske agresije došao iz Švicarske i stavio sebe na raspolaganje Domovini. Svojim je herojstvom dao izniman doprinos organizaciji obrane Vukovara. Poučio je mnoge branitelje vještini ratovanja, iako nisu imali dovoljno opreme i naoružanja. Bili su vođeni idealima i ljubavlju te junaštvom branili Hrvatsku. Marko je uništio najviše neprijateljskih tenkova i oklopnih vozila u obrani Vukovara!

General Željko Glasnović bio je jedan od Babićevih zapovjednika na Kupresu, u izjavi za Bujicu prisjetio se pokojnog suborca: – Bio je čovjek s čvrstim moralnim načelima, nema puno takvih danas! Imate neke iz Vukovara koji su bili tamo, ali su zaboravili zašto su se borili. Dobro sam ga poznavao i bio je izniman čovjek i vojnik, nije bio salonski strateg, nego je bio tamo gdje se gine s puškom u ruci. Nije bio neki feldmaršal koji bi sjedio 10 kilometara iza linije…

GLASNOVIĆ: “MARKO BI I DANAS KRENUO U AKCIJU!“

Glasnović dobro zna kako bi Marko Babić odgovorio na današnju situaciju u Hrvatskoj: – On bi i danas krenuo u akciju, brzo bi neke spustio na svoje mjesto! Prerano je otišao.

Obrazovne institucije u cijeloj zemlji trebale bi dobiti imena po našim herojima! Marko Babić bio je među najvećima, uvijek je bio na puškometu, a ne u nekom podrumu – zaključio je general i saborski zastupnik Željko Glasnović.

Obitelj Marka Babića doselila je u Vukovar iz Potravlja, teško su stradali nakon 1945. godine, ali i ‘91. “Povijest se ponavlja,” govori Kata Lozančić, rođena Babić – i nastavlja: “Naša dva strica ubili su komunisti nakon 2. svjetskog rata, a roditelje su nam odveli četnici, držali ih u Trpinji, teško mučili i na kraju smaknuli.”

EMOTIVNA ISPOVIJEST KATE LOZANČIĆ, SESTRE MARKA BABIĆA: ’45. SU NAM UBILI DVA STRICA, A ’91 RODITELJE – POVIJEST SE PONAVLJA!

U Potravlju, između Sinja i Knina, rođeni smo ja i stariji brat Ivan – nastavlja svoju priču sestra Marka Babića: – Kada je rađena brana na Cetini, jugoslavenske vlasti potopile su nam najkvalitetnije polje i morali smo preseliti u Slavoniju. Marko je rođen 1965. godine u Vukovaru i uvijek će biti moj mlađi brat… Dobio je ime po nestalome stricu iz Drugog svjetskog rata. Moj je otac 1945. izgubio dva brata, nikada ih nismo pronašli… Bačeni su u jame, tko zna gdje. Njih su ubili jugo-komunisti, a u naše selo za vrijeme 2. svjetskog rata zalazili su i četnici, isto kao i partizani.

Istu sudbinu Babići su u Vukovaru doživjeli 1991. godine: “Nažalost, povijest nam se ponovila. Moja majka i otac su 14. rujna 1991. tijekom velikog tenkovskog napada na Vukovar ostali odsječeni na Trpinjskoj cesti, s još nekim susjedima. Par ljudi je preživjelo i odvedeni su u logor u Trpinju. Držali su ih u VUPIK-ovom skladištu, strašno su ih mučili i maltretirali… Neki od njih su se uspjeli izvući, a poslije su svjedočili što se sve događalo u tom logoru. Moga oca su tjerali da pije krv, dok su druge mučili! To mi je rekla svjedokinja koja je tamo bila i preživjela. Za taj zločin presuđeno je 10-orici lokalnih Srba, koji se sada nalaze u zatvoru u Osijeku. Tamo je ubijeno i strašno mučeno 70 Hrvata pa ispada da je za svakoga ubijenoga zločincima dosuđeno manje od dvije godine!“

JOSIĆ: “DOBRI SU IZGINULI, A LOŠI OSTALI, KAMO SREĆE DA JE OBRNUTO!“

O herojstvu Marka Babića u Bujici je svjedočio Tomislav Josić: “Tko je imao hrabrosti u ono vrijeme stati ispred tenka i uništiti samo jedan – svaka mu čast. A Marko ih je uništio najmanje 14! Skroz je drugačije tako nešto gledati na televiziji… Za gađanje tenkova trebala je neizmjerna hrabrost, a Marko Babić rodio se hrabar.  Puno dobrih ljudi je izginulo u tim akcijama, a puno je loših ostalo. Kamo sreće da je obrnuta situacija!“

Marko se svojim djelima pokazao i za vrijeme rata i nakon njega – nastavio je Josić: – On je počasni član Generalskog zbora, a nije general i mislim da to dovoljno govori o njemu. Mi smo na Trpinjskoj cesti imali zapovjednike poput Blage Zadre i Marka Babić, koji su uvijek išli prvi i koji nisu čekali negdje u podrumima da bi dobili izvještaje… Kada imaš takve ljude koji te vode, onda ti nije problem nigdje ići!

SESTRA KATA: “MISLILA SAM DA JE POGINUO NA KUPRESU!“

Kata Lozančić cijelo je vrijeme strahovala za život svoga brata, a 10. travnja 1992. bila je uvjerena da je poginuo na Kupresu: ”Javljeno je da je poginuo čovjek koji je uništio najviše tenkova na Trpinjskoj cesti. Ja sam odmah pomislila na Marka, jer se već tada za njega govorilo da ih je uništio najviše. Međutim poginuo je Andrija Marić, još jedan sjajan borac koji je zajedno s mojim bratom uništavao neprijateljske tenkove. Na Kupresu je poginuo i Robert Zadro, Blagin sin – i pola te ekipe, koju dobro znam…“

Babićevoj sestri i roditeljima lokalni Srbi prijetili su već i prije početka agresije na Vukovar: “Bila sam jako uznemirena, jer sam već u 7. mjesecu 1991. godine doživjela da me se telefonski uznemirava, da se moju obitelj zove, vrijeđa i prijeti. Govorili su nam da će nas klati i sve pobiti! Jednom mi je bilo javljeno da je Marko ubijen. To je vrijeme kada nije bilo mobitela, pa sam ga morala ići tražiti…”

Unatoč teškim ratnim uvijetima, Marko je uvijek bio dobre volje i optimističan – tvrdi njegova sestra i pojašnjava: – Kada bi dolazio sa straže uvijek je bio veseo, imao je tu vedrinu i neprestano je smišljao neke štoseve. Njemu je rat bio kao igra! Bio je mlad, pun poleta, išao je u akcije s veseljem, tu nije bilo nikakve tuge. I to je trajalo sve dok nisu počeli ginuti naši ljudi…

MARKO JE UVIJEK BIO ISPRED VREMENA…

U Bujici je puštena jedna od najsnažnijih izjava pukovnika Marko Babić: “Da se po meni godine 1992. – ’93. izvelo pred sud pet, šest tajkuna, ratnih profitera i dezertera te udbaša kojih su pune novine, ova bi država bila puno časnija i narod bi drugačije razmišljao…”

Gospođa Lozančić prokomentirala je bratove riječi: – On je uvijek bio ispred svoga vremena i znao je procijeniti situaciju i ljude. To mu je bila vrlina.

SDSS I SDP PROTIV TOGA DA SE ŠKOLA U VUKOVARU NAZOVE PO MARKU BABIĆU!

Tomislav Josić otkrio je u Bujici da je bilo i onih koji su se protivili tome da Srednja strukovna škola u Vukovaru dobije ime po Marku Babiću: ”Ima puno takvih! Nisu to samo Srbi, SDSS ili SDP. Oni su bili otvoreno protiv i nismo im popustili. To je donekle i razumljivo, no bilo je čak i tzv. branitelja kojima to ne odgovara! Takvi razmišljaju da se prvo treba podignuti spomenik njima, pa tek onda nekom drugom!“

Josić je nastavio bez dlake na jeziku: “Davno je brigadir Borković rekao da je Vukovar branilo 1.850 ljudi, a nas danas u 204. brigadi ima više od 6 tisuća! Nakon 25 godina saznao sam da smo u Vukovaru imali satniju poštara, mesara i vodoinstalatera, bila je tamo navodno i satnija kuharica, kao i onih koji su štrikali čarape! Svakakvih satnija imali smo mi u Vukovaru, a najmanje je bilo onih koji su s puškom u ruci branili grad i Domovinu.”

Na pitanje voditelja što bi učinila da u budućnosti na Srednjoj strukovnoj školi u Vukovaru osvane ime njezina brata ispisano ćirilicom, na nekoj dvojezičnoj ploči, Kata Lozančić je bez imalo razmišljanja odgovorila: “Pa, skidat ću je! Ne bojim se sankcija. Kako sam je otkrila tako ću je i skinuti.”

JOSIĆ: “MARKO BI NALUPAO ONE ŠTO SKIDAJU TRANSPARENTE POTPORE HRVATSKOJ REPREZENTACIJI!“

Marko Babić bio je veliki navijač Hajduka i Hrvatske nogometne reprezentacije. Išao je na prvenstva u Njemačku, Francusku, Portugal i Japan. Na pitanje što bi Marko rekao na Lovrenovo slavlje u svlačionici, uz stihove Thompsonove ‘Bojne Čavoglave’, Kata Lozančić je odgovorila: “Marko je uvijek bio za dom! Već kao maloljetnik išao je na sve Hajdukove utakmice. Bio je veliki prijatelj s Igorom Štimcem i mnogima iz našega nogometa. Nije propustio niti jednu utakmicu Hrvatske nogometne reprezentacije, ni jedno prvenstvo! Bio je veliki navijač, a danas naši dečki igraju i za njega!”

Komentirala je i vandale koji su u Trogiru skinuli transparent potpore reprezentaciji s natpisom ‘Vi ste ponos Hrvatske’: – Ne mogu oni toliko transparenata skinuti, koliko ih mi možemo napraviti! Ne mogu skinuti ni toliko naših zastava, koliko ih mi možemo sašiti i postaviti! Šivala sam ih ‘90. mogu i danas.Naša ljubav prema Hrvatskoj je bezgranična!

Tomislav Josić bio je nešto konkretniji: “Marko o takvima ne bi ništa ni rekao, jer se s takvima ne može razgovarati. Ono što bi on njima napravio – dobro bi ih nalupao!”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Hasanbegović: Bandić je susretom s Palmom pogazio dostojanstvo svoje, institucije koju obnaša, i svih građana RH

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je primio Dragana Markovića Palmu – Neovisni za Hrvatsku Bandiću su uskratili podršku. Ima li i dalje zagrebački gradonačelnik većinu u Gradskoj skupštini? Hoće li oporba srušiti proračun, a time i gradonačelnika? Čekaju li Zagrepčane novi izbori, u Otvorenom su govorili Andrija Mikulić, predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba, Gordan Maras, predsjednik zagrebačkog SDP-a, Zlatko Hasanbegović (Neovisni za Hrvatsku), Anka Mrak-Taritaš, predsjednica Građansko-liberalnog saveza i Gordana Rusak iz Kluba zastupnika Stranke rada i soldarnosti BM 365.

Hasanbegović ‘oprostio’ Bandiću

“Neovisni za Hrvatsku nisu uskratili potporu zagrebačkom gradonačelniku, jer mu je nisu ni dali. Mandat gradonačelniku dali su građani. Skupština donosi odluke iz svog djelokruga, a u njoj postoji sporazum o ‘radnoj tj. tehničkoj većini'”., kazao je Zlatko Hasanbegović. “Taj sporazum vrijedi, a ukoliko članica sporazuma nije zadovoljna s našom suradnjom, već sutra može naći nove partnere, npr. gospođu Mrak-Taritaš”, dodao je. Ponovio je da je Bandić susretom s Palmom pogazio dostojanstvo svoje, institucije koju obnaša, i svih građana RH. “Iz trećega puta se ispričao građanima. Tom isprikom slučaj Palme, vezano za naše sudjelovanje u Skupštini je stavljeno je ‘ad acta'”, rekao je Hasanbegović. Dodao je kako su u posjetu Zagrebu bili i predstavnici Bajine Bašte.

‘Tresla se brda, rodio se miš’

“Tresla se brda, rodio se miš. Oporba je dokazala ne može sakupiti dovoljno (26) potpisa za raspuštanje Skupštine”, rekao je Andrija Mikulić je u emisiju donio sporazum o programskoj suradnji. Hasanbegovića je pitao – jesu li Neovisni za Hrvatsku i dalje u programskoj koaliciji s Bandićem i HDZ-om. Naglasio je kako ta stranka pokazuje određenu dozu političke neozbiljnosti nekulture i ljutnje. Zlatko Hasanbegović mu je odgovorio kako u ovom slučaju nema ljutnje. “Mi smo iskazali nezadovoljstvo gradonačenikovim postupkom, napustili sjednicu i zatražili ispriku. Jedino bitno u ovom slučaju je što će biti s proračunom”, kazao je. Mikulić ga je pozvao da, kad je izašao iz Skupštine – onda izađe i iz upravnih vijeća i svih pozicija koje ima.

“Gospodine Mikuliću, vi ste potpuno irelevantni jer u Skupštini figurirate kao politički šegrt Andreja Plenkovića i provodite smjer na temelju njegovih šalabahtera”, rekao je Hasanbegović.”Vi ste zainteresirani za državotvornu politiku, a ja nikad nisam vidio da ste nešto napisali ili rekli vezano za položaj Hrvata u BiH”, odgovorio mu je Mikulić. Hasanbegović je rekao kako je o tome neprimjereno govoriti u ovoj emisiji. Hasanbegović je dodao kako je jučer na Palama s Miloradom Dodikom potvrđeno strateško partnerstvo njihove sestrinske stranke HDZ-a BiH. Upitao je “trebamo li imati i veliku Plama koaliciju u zagrebačkoj skupštini?”

Gordana Rusak iz Stranke rada i soldarnosti BM 365 je kazala kako se radi o teatru. “Spustila bih tenzije i smirila loptu”. Demantirala je da je Bandić plaćenim oglasima oštetio građane, jer je koristio budžet koji mu je na raspolaganju upravo zbog takvih stvari, promidžbe i objave oglasa i čestitki. “Glavna agenda je rušenje. Rušit ćemo kako bi mi došli na vlast, a to je potcjenjivanje glasača”, kazala je.

“Građani nisu zadovoljni ovom vlašću i gradonačelnikom. Pozivam da se ovdje ne rade performansi. Interes građana je vlast koja nema problem sa smećem, koja rješava azbestne krovove na školama, a ne ona koja politički trguje i plaća ‘picokijade’. Neovisni za Hrvatsku mogli bi se pretvoriti u ‘Ovisni o Bandiću'”, kazao je Gordan MarasGordana Rusak optužila ga je da je otišao u ‘demagoške vode’.

Anka Mrak Taritaš je kazala kako bi ovu ‘predstavu mogla gledati kući iz fotelje’. “Gospodina Palmu gradonačelnik je zvao kao gosta. Zovete li vi u goste nekoga koga ne poznajete. Suštinsko pitanje je – zašto? Ništa nije slučajno. Zvao ga je da napravi prestavu, kao što uvijek radi predstavu”, smatra Mrak Taritaš. Što se tiče većine u Skupštini – ključno je pitanje proračun. “Petina proračuna išlo je u komunalne aktivnosti, a ostatak udrugama i sponzorstvima. Skupština se može rušiti tako da 26 zastupnika s izvornim mandatom potpišu da daju mandat na raspolaganje. Drugi način je da se ruši kvorum 90 dana, a treći da ne prođe proračun – a tako pada i gradonačelnik”, kazala je.

“Nismo komunalni redari – mi smo političari. Naš politički cilj su novi izbori za Skupštinu Grada Zagreba”, kazao je Zlatko Hasanbegović. Dodao je kako je trećina Kluba SDP-a prešla Bandiću, a klub Sandre Švaljek više ne postoji. Sadašnji odnosi u Skupštini su negacija političke volje. Potpuno je bespredmetno raspravljati o tome koliko novaca treba za kante ili adventske svjećice. Ako ne postoji 21 tzv. oporbeni zastupnik – imat ćemo nove izbore. Proračun će pasti ili će Bandić naći još tri prebjega”, smatra.

‘Dignite rukice i imamo izbore’

“Da je HDZ stranka koja razmišlja o građanima Zagreba – ovog bi trenutka odlučio da neće čekati sitniš od Milana Bandića nego će prepustiti građanima Zagreba da odluče”, kazao je Gordan Maras. Anka Mrak Taritaš obratila se Hasanbegoviću i kazala kako je njegova stranka jedina u cijelosti ispunila svoja predizborna obećanja – promijenjen je naziv ‘Trga maršala Tita’. “Uvjet pod kojim se može dovesti do izbora za gradonačelnka je – rušenje proračuna. “Imate svojih pet rukica, dođite tamo i nemojte ih dignuti za proračun”, kazala je. “Naš politički cilj su novi izbori, a do njih se može doći neusvajanjem proračuna. Svih treba interesirati samo jedna stvar – postoji li ili ne postoji 21 oporbeni zastupnik”, odgovorio je Zlatko Hasanbegović. Maras je potvrdio kako oni neće dignuti ruke za proračun.

“Fascinira me kolega Maras koji je mag populizma, a efekt nula. To se vidi po Klubu SDP-a”, kazao je Andrija Mikulić. Prozvao je SDP za političku trgovinu dok je obnašao vlast na nacionalnoj razini vezano za HRT, Apis i tzv. bijelu noć. Maras ga je pozvao da se ‘sabere’.  Sugovornike je pozvao da razmisle o još jednom načinu da dođe do izbora za gradonačelnika – da gradonačelnik ne predloži proračun, ili da ga povuče. Kazao je kako će HDZ kad vidi proračun – o njemu odlučivati, a sugovornike je upitao znaju li koliko izbori koštaju.

Maske su pale, kazala je Gordana Rusak. “Emisija je pokazala kako nije bitno što će gradonačelnik raditi, cilj je samo rušenje njega i Skupštine. Oporba nije ni vidjela prijedlog proračuna”, kazala je. Maras i Hasanbegović su potom podsjetili kako je gospođa Rusan iz Mosta otišla u HSLS, a potom kod Bandića. Maras je kazao kako i jest problem što su se građani priviknuli da se sve može riještit ‘političku trgovinu’. “Bandić njima drži većinu na razini države, a oni drže Bandića na lokalnoj razini da im rješava probleme”, dodao je. Rusan je više puta ponovila kako nije članica nijedne stranke.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Velimir Đerek Sokol nesebičnim srcem i hrabrošću spojio je Vukovar i rodni Imotski

Objavljeno

na

Objavio

Velimir Đerek Sokol nesebičnim srcem i hrabrošću spojio je Vukovar i rodni Imotski. O zadnjim danima njegovog života i njegovoj junačkoj borbi u Vukovaru za 24sata.hr govori njegov suborac Ivan Anđelić Doktor

Ususret obljetnici vukovarske tragedije 24sata.hr donosi priče o tri malo poznata vukovarska junaka. Prva priča je o Velimiru Đereku Sokolu, mladiću koji je ostavio lijepi posao u Zagrebu i otišao se boriti u pakao Vukovara gdje je i ostavio svoj mladi život. Imao je tek 26. godina…

Vukovarski heroj, junak Sajmišta, Imoćanin Velimir Đerek Sokol nije dugo razmišljao kad je vidio da je njegova domovina napadnuta. Već u svibnju 1991. godine priključio se vojsci i stavio na raspolaganje domovini.

Rođen 14. kolovoza 1965. godine u Vinjanima Gornjim kraj Imotskog djetinjstvo i mladost je proveo u rodnom kraju, a sudbina ga je odvela u razrušeni Vukovar.

Ivan Anđelić -Doktor (62), Sokolov suborac, prisjetio se dana kojih je proveo sa svojim neprežaljenim ratnim drugom.

U Vukovar 27.rujna dolazi veća skupina dragovoljaca iz nekoliko hrvatskih gradova. Nakon nekoliko dana Doktoru dolazi jedan mlađi čovjek odjeven u novu američku maskirnu odoru i govori mu kako je on tu već nekoliko dana i da ga je poslao ministar Gojko Šušak da mu šalje prave i istinite informacije

– Znači, njega Šušak šalje, to mi je rekao, kao svog izvjestitelja koji će mu slati prave i istinite informacije iz Vukovara. I on dolazi, nikome se ne javlja, nego dolazi s tim dragovoljcima 27.-og i snima situacija četiri, pet dana.

I dolazi on tako jedan dan do mene. Sjedne do mene dok sam ja za minobacačem i pita me: Ti si Doktor? Odgovaram mu: Jesam. A on će meni:  Mene Šušak poslao u Vukovar. Pogledam ga i kažem: Baš tebe? A on: Baš mene.

‘Jedini je imao direktan kontakt sa Šuškom’

I ja ga gledam, ima pancirku, ima novu američku uniformu, šta ću, zovem odmah zapovjednika Ivicu Arbanasa i kažem mu da dođe. Obojica ga gledamo, postavljamo mu puno pitanja. On se smješka, polako nam objašnjava, otkopčava jaknu i pokazuje potpuno novu pancirku. Ja sam imao onu laganu američku gotovo poderanu, Arbanas onu tešku policijsku, a takvu kao što je bila njegova još nikad nismo vidjeli – prisjeća se prvog susreta s Sokolom Ivan Anđelić Doktor.

I kaže njemu Arbanas tada, priča nam Doktor, da on tu pancirku stavi na ogradu, pa da se vidi koliko je zapravo dobra. Sokol, uvjeren u kvalitetu, skine je i stavi na željeznu ogradu.

– Arbanas tada opali s M15 Coltom 5,56 mm i probije je. Nije mu bilo drago, mislio je da je jača i da će nam dokazati da je bolja od naše. I ja ga tu istu večer odvodim u Štab i on je sa Šuškom iz Štaba priča telefonski. Jedino je on imao direktan kontakt s njim – ističe Doktor te nastavlja priču:

– U jednom od jačih napada na Sajmište, 2.listopada uspješno smo se obranili, ali uz velike žrtve, mnogo je bilo ranjenih i poginulih, među kojima i heroj Sajmišta, zapovjednik satnije Petar Kačić.

Naš novi prijatelj Vele, kako se predstavio, bio je idealan da preuzme Motorolu i zapovjedništvo umjesto Kačića. Nije imao izbora.. Najviše je vremena proveo sa mnom, ispitujući me o neprijateljskim snagama i našim mogućnostima, možemo li se pomaknuti, zauzeti položaje od neprijatelja. Sam je sebi odredio ime na Motoroli, Sokol.

Kad bismo odbili neki napad, ja sam neprijateljske vojnike pozivao da šalju nove snage i da slobodno pokupe svoje poginule koji su ostali na našem području jer tada nećemo pucati na njih. Takvim razgovorima sam dizao moral našim braniteljima, prikazujući veličinu naših snaga – prisjeća se Doktor.

A njegov novi mladi prijatelj stalno je uz njega.

– Sve akcije bio je uz mene, pratio me svugdje, bio je inteligentan i sposoban momak, sve ga je interesiralo, ali se nije pravio pametan. Došao je na novi teren, sve bi pitao i pamtio. Morali smo četnike stalno zastrašivati i zavaravati, a  bistri Sokol je odmah skužio moju igru – naglašava Doktor.

‘Ovdje tvoj Sokol sa 6 stotina Imoćana!’

Da je Sokol znao kako i kad ispravno reagirati potvrđuje je i epizoda kad je Doktora početkom listopada Šljivančanin pozvao na predaju.

– Rekao je preko megafona: “Ivane Anđeliću – Doktore  ja sam profesionalni vojnik, oficir, danima pratimo vaš rad, nemate teoretske šanse. Izađite s podignutim rukama, odložite naoružanje, bit će vam suđeno po jugoslavenskom zakonu. Mnogi će spasiti glavu, ali, na žalost, mnogi će platiti glavom”.

Motorolom sam mu odgovorio: “Profesionalni vojniče, oficire, je*** ti mater četničku! Moje ime i prezime znaš, a ti se predstavljaš kao profesionalni vojnik, oficir. Što se ti ne predstaviš? Kad te ubijemo podignut ćemo spomenik neznanom junaku. Pakuj tu čergu i u tri pi**e materine preko Dunava”. E u tom trenutku je trebalo uvjeriti neprijatelja da je u Vukovaru velik broj hrvatskih branitelja, iako je to bila potpuna laž, ali moj pametni Sokol upada u tom trenutku: ‘To lipi moj doture! Ovdje tvoj Sokol sa 6 stotina Imoćana!’ Ma kakvih 600 Imoćana, on sam stoji. Ali panika se stvorila u neprijateljskim redovima  – govori nam Doktor.

– Znate, on je u mene gledao kao u Boga, a on je meni značio ufff… neopisivo puno – i danas s tugom u glasu govori Doktor o svom mladom suborcu Sokolu.

– I nastavljaju se sve jači napadi na naše položaje, najviše topništvom., Pa svaki dan imamo mnogo mrtvih i ranjenih. Odlazimo u štab pokušavajući dobiti ministra Šuška, reći mu da ovako ne možemo još dugo izdržati.

U večernjim satima 12. listopada odlazim po potrebne zalihe streljiva kojeg je bilo sve manje. Nisam se zadržao ni pola sata, kad ugledam svoje suborce u dvorištu okupljene oko mrtvog Sokola. Josip Šijaković mi je rekao da su bili skupa i da se Vele želio oprati malo u dvorištu kod bunara, skinuo je košulju i počeo se prati kada su počele padati granate.

Josip je rekao da se skloni, ali Vele je samouvjereno bez straha govorio: Vidiš da prebacuju, neće oni mene’ i nastavio pranje. Josip se sklonio, ali brzo se vratio i vidio ga kako leži. Nije čuo nikakve jauke iako je bio 5 metara od njega. Dvije velike rane na glavi u predjelu sljepoočnice i velike prijelome potkoljenice. Smrt je bila trenutna –  objašnjava nam Doktor.

‘Nismo mu ni prezime znali’

Doktor zapovijeda da ga stave na nosila i odmah ga odluči nositi u Štab.
–  Velu smo stavili u prtljažnik golfa, a noge su mu visjele van. Došao sam u Štab i rekao Jastrebu Borkoviću da je mrtav. Nastao je muk, pitali smo kome ćemo javiti da je mrtav. Ime mu je Velimir, zovemo ga Vele, sam sebi je dao kodno ime Sokol, iz naših razgovora sam saznao da je odrastao sa Zvonom Bobanom u Imotskom i da je radio u hotelu Esplanada u Zagrebu. Ostale podatke nikad nismo ni spominjali – prisjeća se Doktor.

Trebalo se stoga vratiti na Sajmište po košulju, jer su pretpostavljali da valjda ima nešto u njoj i možda će pronaći neke dokumente.

– Odlazim sam, jer nitko neće sa mnom, tko bi se i nudio, eto, samo mi Vele pravi društvo u prtljažniku Golfa.  I zaista, u košulji je bila osobna te smo odmah sve saznali i javili majci Zorki u Vinjane Gornje. I ja tako dalje vozim svog Sokola u Komunalac preko puta bolnice jer su se u tom dvorištu su se skupljali naši mrtvi.

Kad sam vidio da nemaju sanduka, nego mrtve samo motaju u foliju i stavljaju papirić, nisam ga htio ostaviti. Vozim ga potom u bolnicu i doktorici Bosanac govorim da hoću da se za njega napravi sanduk, da ga se sutra pokopa na malom groblju preko puta bolnice – nastavlja priču o svom Veli, imotskom Sokolu, Ivan Anđelić Doktor.

‘Četnici nikad nisu saznali da su Sokolovi poginuli’

Ostavlja uz njega osobnu iskaznicu. Vraća se na Sajmište i razmišlja što će četnici sutra reći kad shvate da onog umiljatog, staloženog, dalmatinskog govora koji bi uvijek započinjao s ‘Lipi moj’, više nema…

– Razmišljajući pada mi na pamet da imam jednog dragovoljca iz Sinja, zove se Ivan Poljak. Objasnim mu što treba, dam Motorolu i kažem: ‘Ti si sad Sokol’. Zapovjednik Arbanas to prihvaća. Nažalost, i drugi Sokol pogiba 6. studenog, ali četnici nikad nisu saznali da su Sokolovi poginuli. Nikad nisu otkrili, tražili su imotske i sinjske sokolove i nakon što je grad pao.. – govori nam Doktor te ističe kako mu je Sokolova majka Zorka nakon što su se upoznali do kraja života govorila: ‘Ti si moj drugi sin’.

Nakon izlaska iz Vukovara Arbanas, Perić i Doktor odlaze kod ministra Šuška. Doktor mu tada pokazuje malu sliku koja je bila u košulji uz osobnu iskaznicu.

– Upitao sam ministra poznaje li ovog čovjeka. Nije ništa rekao, samo je kimnuo glavom. Ja mu tada govorim: ‘Ja sam ovog čovjeka vodio u Štab kada je s vama razgovarao, ja sam ga i mrtvog odnio’. Nisam imao snage više išta reći, a ni ministar, samo se mogla vidjeti velika tuga i suze u očima nas obojice – priča Ivan Anđelić Doktor, i pokazuje nam rijetku snimku na kojoj je s Arbanasom i Sokolom i s još jednim suborcem te nam govori: Ma vidi mog Sokola, vidi tu drsku, buntovnu facu!

‘ Hrvatska se ne brani na Trgu bana Jelačića, već u Vukovaru’

Velimir Đerek Sokol je ekshumiran, evidentiran, a posmrtni ostaci prebačeni su u njegove Vinjane Gornje. Pokopan je uz vojne počasti u Vinjanima 23. svibnja 1998. godine. U njegovu čast je igralište u Vinjanima Gornjim nazvano Velimir Đerek – Sokol.

U ožujku 2016. godine u Vukovaru razbijena je spomen ploča Sokolu, gdje su je 2011. godine na 20. obljetnicu pogibije hrabrog Imoćanina postavili UDVDR Imotska krajina i Grad Imotski.

Ploča je obnovljena  i postavljena na Dan državnosti iste godine. Njegova sestra Rajka Mikulić tom prilikom održala je govor, a između ostalog je rekla:

– Dvadeset i pet je godina prošlo od onoga poziva, jednoga vrelog ljetnog dana 1991. godine, još tako živog u sjećanju, kada me moj Vele, moj Sokol, a usuđujem se reći da nije samo moj, jer on je bio simbol svih domoljuba,  nazvao i rekao: „Sestro, ja odlazim u Vukovar“! “ Vukovar, zašto u Vukovar?“ S jedne strane ostala sam zatečena, a s druge nimalo iznenađena! Ipak sam ga sebično pokušala odgovoriti. A on, onako hrabar, lijep i stasit kakav je bio, reče: „Sestro, Hrvatska se ne brani na Trgu bana Jelačića, već na njezinim granicama!“ – kazala je Sokolova sestra koja je pokušala razuvjeriti brata da ne ide u Vukovar. Uzalud..

(24sata.hr)

 

Kad te pozva Domovina, na branik njen si stao, dao si joj srce svoje

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari