Pratite nas

Pregled

BUJICA – MARKO BABIĆ – HEROJ S TRPINJSKE CESTE!

Objavljeno

na

Kata Lozančić, sestra Marka Babića – heroja s Trpinjske ceste: “Moj je Marko bio veliki navijač Hrvatske nogometne reprezentacije; danas igraju i za njega!”

“Drago mi je što je škola u Vukovaru dobila ime po Marku; kada bi ploča s njegovim imenom bila dvojezična – prva bih je skinula,” izjavila je u Bujici na Z1 Kata Lozančić, rođena Babić, sestra pukovnika Marka Babića.

U emisiji je gostovao i Babićev suborac s Trpinjske ceste, danas predsjednik Savjeta za branitelje Grada Vukovara Tomislav Josić: “SDSS i SDP bili su protiv da Srednja strukovna škola u Vukovaru dobije ime po Marku Babiću, ali nismo im popustili!”

MINISTAR TOMO MEDVED EKSKLUZIVNO ZA BUJICU: “MARKO BABIĆ UNIŠTIO JE NAJVIŠE NEPRIJATELJSKIH TENKOVA!”

Povodom 11. obljetnice smrti pukovnika Marka Babića, jednog od najvećih junaka Domovinskog rata, Srednja strukovna škola u Vukovaru, u četvrtak 05. srpnja 2018. dobila je njegovo ime. Tim povodom ekskluzivnu izjavu za Bujicu dao je ministar hrvatskih branitelja, general Tomo Medved: – Marko je prije svega bio domoljub, čovjek koji je na samome početku velikosrpske agresije došao iz Švicarske i stavio sebe na raspolaganje Domovini. Svojim je herojstvom dao izniman doprinos organizaciji obrane Vukovara. Poučio je mnoge branitelje vještini ratovanja, iako nisu imali dovoljno opreme i naoružanja. Bili su vođeni idealima i ljubavlju te junaštvom branili Hrvatsku. Marko je uništio najviše neprijateljskih tenkova i oklopnih vozila u obrani Vukovara!

General Željko Glasnović bio je jedan od Babićevih zapovjednika na Kupresu, u izjavi za Bujicu prisjetio se pokojnog suborca: – Bio je čovjek s čvrstim moralnim načelima, nema puno takvih danas! Imate neke iz Vukovara koji su bili tamo, ali su zaboravili zašto su se borili. Dobro sam ga poznavao i bio je izniman čovjek i vojnik, nije bio salonski strateg, nego je bio tamo gdje se gine s puškom u ruci. Nije bio neki feldmaršal koji bi sjedio 10 kilometara iza linije…

GLASNOVIĆ: “MARKO BI I DANAS KRENUO U AKCIJU!“

Glasnović dobro zna kako bi Marko Babić odgovorio na današnju situaciju u Hrvatskoj: – On bi i danas krenuo u akciju, brzo bi neke spustio na svoje mjesto! Prerano je otišao.

Obrazovne institucije u cijeloj zemlji trebale bi dobiti imena po našim herojima! Marko Babić bio je među najvećima, uvijek je bio na puškometu, a ne u nekom podrumu – zaključio je general i saborski zastupnik Željko Glasnović.

Obitelj Marka Babića doselila je u Vukovar iz Potravlja, teško su stradali nakon 1945. godine, ali i ‘91. “Povijest se ponavlja,” govori Kata Lozančić, rođena Babić – i nastavlja: “Naša dva strica ubili su komunisti nakon 2. svjetskog rata, a roditelje su nam odveli četnici, držali ih u Trpinji, teško mučili i na kraju smaknuli.”

EMOTIVNA ISPOVIJEST KATE LOZANČIĆ, SESTRE MARKA BABIĆA: ’45. SU NAM UBILI DVA STRICA, A ’91 RODITELJE – POVIJEST SE PONAVLJA!

U Potravlju, između Sinja i Knina, rođeni smo ja i stariji brat Ivan – nastavlja svoju priču sestra Marka Babića: – Kada je rađena brana na Cetini, jugoslavenske vlasti potopile su nam najkvalitetnije polje i morali smo preseliti u Slavoniju. Marko je rođen 1965. godine u Vukovaru i uvijek će biti moj mlađi brat… Dobio je ime po nestalome stricu iz Drugog svjetskog rata. Moj je otac 1945. izgubio dva brata, nikada ih nismo pronašli… Bačeni su u jame, tko zna gdje. Njih su ubili jugo-komunisti, a u naše selo za vrijeme 2. svjetskog rata zalazili su i četnici, isto kao i partizani.

Istu sudbinu Babići su u Vukovaru doživjeli 1991. godine: “Nažalost, povijest nam se ponovila. Moja majka i otac su 14. rujna 1991. tijekom velikog tenkovskog napada na Vukovar ostali odsječeni na Trpinjskoj cesti, s još nekim susjedima. Par ljudi je preživjelo i odvedeni su u logor u Trpinju. Držali su ih u VUPIK-ovom skladištu, strašno su ih mučili i maltretirali… Neki od njih su se uspjeli izvući, a poslije su svjedočili što se sve događalo u tom logoru. Moga oca su tjerali da pije krv, dok su druge mučili! To mi je rekla svjedokinja koja je tamo bila i preživjela. Za taj zločin presuđeno je 10-orici lokalnih Srba, koji se sada nalaze u zatvoru u Osijeku. Tamo je ubijeno i strašno mučeno 70 Hrvata pa ispada da je za svakoga ubijenoga zločincima dosuđeno manje od dvije godine!“

JOSIĆ: “DOBRI SU IZGINULI, A LOŠI OSTALI, KAMO SREĆE DA JE OBRNUTO!“

O herojstvu Marka Babića u Bujici je svjedočio Tomislav Josić: “Tko je imao hrabrosti u ono vrijeme stati ispred tenka i uništiti samo jedan – svaka mu čast. A Marko ih je uništio najmanje 14! Skroz je drugačije tako nešto gledati na televiziji… Za gađanje tenkova trebala je neizmjerna hrabrost, a Marko Babić rodio se hrabar.  Puno dobrih ljudi je izginulo u tim akcijama, a puno je loših ostalo. Kamo sreće da je obrnuta situacija!“

Marko se svojim djelima pokazao i za vrijeme rata i nakon njega – nastavio je Josić: – On je počasni član Generalskog zbora, a nije general i mislim da to dovoljno govori o njemu. Mi smo na Trpinjskoj cesti imali zapovjednike poput Blage Zadre i Marka Babić, koji su uvijek išli prvi i koji nisu čekali negdje u podrumima da bi dobili izvještaje… Kada imaš takve ljude koji te vode, onda ti nije problem nigdje ići!

SESTRA KATA: “MISLILA SAM DA JE POGINUO NA KUPRESU!“

Kata Lozančić cijelo je vrijeme strahovala za život svoga brata, a 10. travnja 1992. bila je uvjerena da je poginuo na Kupresu: ”Javljeno je da je poginuo čovjek koji je uništio najviše tenkova na Trpinjskoj cesti. Ja sam odmah pomislila na Marka, jer se već tada za njega govorilo da ih je uništio najviše. Međutim poginuo je Andrija Marić, još jedan sjajan borac koji je zajedno s mojim bratom uništavao neprijateljske tenkove. Na Kupresu je poginuo i Robert Zadro, Blagin sin – i pola te ekipe, koju dobro znam…“

Babićevoj sestri i roditeljima lokalni Srbi prijetili su već i prije početka agresije na Vukovar: “Bila sam jako uznemirena, jer sam već u 7. mjesecu 1991. godine doživjela da me se telefonski uznemirava, da se moju obitelj zove, vrijeđa i prijeti. Govorili su nam da će nas klati i sve pobiti! Jednom mi je bilo javljeno da je Marko ubijen. To je vrijeme kada nije bilo mobitela, pa sam ga morala ići tražiti…”

Unatoč teškim ratnim uvijetima, Marko je uvijek bio dobre volje i optimističan – tvrdi njegova sestra i pojašnjava: – Kada bi dolazio sa straže uvijek je bio veseo, imao je tu vedrinu i neprestano je smišljao neke štoseve. Njemu je rat bio kao igra! Bio je mlad, pun poleta, išao je u akcije s veseljem, tu nije bilo nikakve tuge. I to je trajalo sve dok nisu počeli ginuti naši ljudi…

MARKO JE UVIJEK BIO ISPRED VREMENA…

U Bujici je puštena jedna od najsnažnijih izjava pukovnika Marko Babić: “Da se po meni godine 1992. – ’93. izvelo pred sud pet, šest tajkuna, ratnih profitera i dezertera te udbaša kojih su pune novine, ova bi država bila puno časnija i narod bi drugačije razmišljao…”

Gospođa Lozančić prokomentirala je bratove riječi: – On je uvijek bio ispred svoga vremena i znao je procijeniti situaciju i ljude. To mu je bila vrlina.

SDSS I SDP PROTIV TOGA DA SE ŠKOLA U VUKOVARU NAZOVE PO MARKU BABIĆU!

Tomislav Josić otkrio je u Bujici da je bilo i onih koji su se protivili tome da Srednja strukovna škola u Vukovaru dobije ime po Marku Babiću: ”Ima puno takvih! Nisu to samo Srbi, SDSS ili SDP. Oni su bili otvoreno protiv i nismo im popustili. To je donekle i razumljivo, no bilo je čak i tzv. branitelja kojima to ne odgovara! Takvi razmišljaju da se prvo treba podignuti spomenik njima, pa tek onda nekom drugom!“

Josić je nastavio bez dlake na jeziku: “Davno je brigadir Borković rekao da je Vukovar branilo 1.850 ljudi, a nas danas u 204. brigadi ima više od 6 tisuća! Nakon 25 godina saznao sam da smo u Vukovaru imali satniju poštara, mesara i vodoinstalatera, bila je tamo navodno i satnija kuharica, kao i onih koji su štrikali čarape! Svakakvih satnija imali smo mi u Vukovaru, a najmanje je bilo onih koji su s puškom u ruci branili grad i Domovinu.”

Na pitanje voditelja što bi učinila da u budućnosti na Srednjoj strukovnoj školi u Vukovaru osvane ime njezina brata ispisano ćirilicom, na nekoj dvojezičnoj ploči, Kata Lozančić je bez imalo razmišljanja odgovorila: “Pa, skidat ću je! Ne bojim se sankcija. Kako sam je otkrila tako ću je i skinuti.”

JOSIĆ: “MARKO BI NALUPAO ONE ŠTO SKIDAJU TRANSPARENTE POTPORE HRVATSKOJ REPREZENTACIJI!“

Marko Babić bio je veliki navijač Hajduka i Hrvatske nogometne reprezentacije. Išao je na prvenstva u Njemačku, Francusku, Portugal i Japan. Na pitanje što bi Marko rekao na Lovrenovo slavlje u svlačionici, uz stihove Thompsonove ‘Bojne Čavoglave’, Kata Lozančić je odgovorila: “Marko je uvijek bio za dom! Već kao maloljetnik išao je na sve Hajdukove utakmice. Bio je veliki prijatelj s Igorom Štimcem i mnogima iz našega nogometa. Nije propustio niti jednu utakmicu Hrvatske nogometne reprezentacije, ni jedno prvenstvo! Bio je veliki navijač, a danas naši dečki igraju i za njega!”

Komentirala je i vandale koji su u Trogiru skinuli transparent potpore reprezentaciji s natpisom ‘Vi ste ponos Hrvatske’: – Ne mogu oni toliko transparenata skinuti, koliko ih mi možemo napraviti! Ne mogu skinuti ni toliko naših zastava, koliko ih mi možemo sašiti i postaviti! Šivala sam ih ‘90. mogu i danas.Naša ljubav prema Hrvatskoj je bezgranična!

Tomislav Josić bio je nešto konkretniji: “Marko o takvima ne bi ništa ni rekao, jer se s takvima ne može razgovarati. Ono što bi on njima napravio – dobro bi ih nalupao!”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Anušić: Za ostanak ljudi u Slavoniji ključne su plaće

Objavljeno

na

Objavio

Danas se u Belom Manastiru održava 6. sjednica Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem. Na sjednici će premijer Andrej Plenković i ministri potpisati ugovore vrijedne 640 milijuna kuna na području slavonskih županija. Na sjednici Savjeta bit će i povjerenica Europske komisije za regionalnu politiku Corina Cretu.

Tim su povodom u emisiji Dobro jutro Hrvatska gostovali Velimir Žunac, državni tajnik u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova EU, te Tomislav Rob, gradonačelnik Belog Manastira i Ivan Anušić, osječko baranjski župan.

Ova sjednica koja se održava u Belom Manastiru, lijepa je poruka premijera i svih članova Vlade, da Baranja nije zaboravljena, da će projektom iz konkurentnosti i kohezije, tj. Intervencijskim planom za ratom pogođena područja, ogromna sredstva biti uložena u sam grad i u dio Općine Darda koja je s nama u projektu, istaknuo je Rob.

Anušić je istaknuo kako Projekt Slavonija ima veliku ulogu za čitavu Slavoniju, Baranju i Srijem, te da se nada da će upravo on doprinijeti poboljšanju demografske situacije koja je loša. Plaće su ključne za ostanak ljudi. Moramo početi otvarati radna mjesta, koja trebaju biti normalno plaćena, rekao je Anušić. Ovdje su plaće ponekad duplo manje nego u ostatku Hrvatske.

Proces osiromašivanja i oslabljivanja Slavonije, Baranje i Srijema nije počeo jučer. Ovo je kontinuirani proces od samog završetka Domovinskog rata i od tada se nitko ozbiljno nije bavio ovim krajem, istaknuo je Anušić. Napokon smo nakon 27 godina počeli sustavno, planski i strateški razmišljati. Krenuli smo pravim smjerom i nadam se da će to u skoro vrijeme konkretno rezultirati, naglasio je Anušić. Žunac je istaknuo kako su svi zadovoljni napretkom Projekta Slavonija.

Ukupna alokacija od dvije i pol milijarde eura, je s današnjom sjednicom dosegla alokaciju od 42 posto ugovorenih projekata, a to je 7,9 milijardi kuna.
Danas se u Belom Manastiru potpisuje 11 ugovora ukupne vrijednosti 640 milijuna kuna. Područje zdravstva, zaštite šuma, prometa, obrazovanja, socijalne skrbi, poljoprivrede. To su projekti koji se tiču svih 5 slavonskih županija, napomenuo je Žunac. Nadam se da ćemo svim ovim projektima promijeniti trendove u Slavoniji i vratiti optimizam ljudima koji tamo žive, zaključio je Žunac.

Što se tiče demografske slike u Belom Manastiru, mislim da smo uspjeli donekle zaustaviti odlazak mladih. Broj prvašića ostao je na istoj razini od prošle godine, ali bez novih radnih mjesta i urednih plaća teško možemo zadržati mlade, istaknuo je Rob. Potencijali Baranje su nevjerojatni, ali će zaživjeti u potpunosti i završetkom 5C prometnog koridora koji će ići kroz Baranju do mađarske granice, napominje Anušić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Sever: Liječnici i informatičari neće za 1.000 kuna ostati u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Hoće li nastavak porezne reforme dati novi zamah gospodarstvu, pomoći radnicima i poslodavcima ili je riječ o kozmetičkim promjenama? Ima li ipak prostora za znatnije rasterećenje plaća? Je li povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje rješenje za nagomilane dugove zdravstva? Što će donijeti smanjenje PDV-a na 24 posto od 2020.?

O ovome su u Otvorenom odgovore pokušali dati Zdravko Marić, ministar financija, Davor Majetić, glavni direktor HUP-a, Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata te prof. dr. sc. Luka Brkić s Fakulteta političkih znanosti.

Na konstataciju da kritike na danas predstavljene izmjene paketa poreznih zakona stižu sa svih strana, ministar Marić odgovara da će ih uvijek biti, posebno iz oporbe. Ovo je treći krug u okviru jedne porezne reforme i sve ove mjere su konzistentne, kaže, s onima prije.

Ukupno rasterećenje ovim izmjenama je 6,3 milijardi kuna ravnomjerno raspoređenih između građana i poduzetnika, istaknuo je ministar. Što se tiče poreza na dohodak, Marić je istaknuo kako treba uzeti u obzir da ga više od polovice građana uopće ne plaća.

Brkić: Nema bitnih pomaka

Za profesora Brkića ovo nije reforma u punom smislu riječi. Prava reforma koju pamtim je 2000.-tih godina kad se mijenjao mirovinski sustav, dodao je. Smatra da je prevelik naglasak na poreznoj reformi s obzirom na ostale probleme te navodi kako se problem primjerice zdravstva, ne može riješiti zadiranjem u poreze.

Podsjetio je kako su kritike Europske komisije usmjerene na probleme konkurentnosti, inovacija, obrazovnog sustava – a tek na kraju liste dolazi javni dug kao posljedica lošeg činjenja vezanog uz sve ostalo. Sva izvješća govore da nema bitnih pomaka na teme koje naglašava Europska komisija, naglasio je.

Pitanje je slažemo li se u dijagnozi… u terapiji se svakako ne slažemo, slikovito se izrazio. Dodao je kako do izostanka reformi dolazi zbog niza, kako je rekao, “vrlo opasnih politički uvjetovanih poteza”.

Sever: Liječnici i informatičari neće za 1.000 kuna ostati u Hrvatskoj

Sever se osvrnuo na stavku prema kojoj će se najviša stopa poreza na dohodak primjenjivati tek od 30.000 kuna, a ne od 17.500 kuna kao sada. Prema njegovom mišljenju ona neće polučiti ono zbog čega se mijenja – kako bi se zadržalo u Hrvatskoj visoko obrazovani kadar – liječnike, informatičare… Oni su većinom ispod te razine, ova mjera ide u korist vršnih menadžera. Liječnicima i informatičarima koji imaju tako visoku plaću tisuću kuna neće biti razlog da ostanu u Hrvatskoj, istaknuo je.

Podsjetio je kako je medijalna plaća u Hrvatskoj oko 5200 kuna i ispod toga su primanja više od 700 tisuća građana. Tragedija je da toliki veliki broj ljudi ima tako male plaće i da oni neće biti obuhvaćeni ovom reformom. Povećanje minimalne plaće i povećanje neoporezivog dijela plaće možda bi dalo neki efekt, smatra Sever.

Majetić: Država bi nam trebala uzimati manje

Za Majetića je svako smanjenje opterećenja dobro, pa tako i danas predloženo. Ono čime nije zadovoljan je djelovanjem države i okruženja koje stvara.

Bez promjene države mi ne možemo podići konkurentnost. Mi od države tražimo reforme u svim važnim dijelovima – pravosuđu, javnoj nabavi, zdravstvu, upravi…, rekao je Majetić. Prema njegovu mišljenju, država bi trebala manje uzimati poslodavcima kako bi oni taj novac prelili u plaće radnicima. Ponovio je kako na tržištu rada nedostaje 50 tisuća radnika zbog čega poduzetnici često nisu u mogućnosti izvršavati svoje obveze, a to utječe na njihovu nekonkurentnost.

Sever: Poslodavcima na naplatu dolazi odnos prema radnicima

To naricanje od strane poslodavaca o nedostatku radne snage… dolazi im na naplatu dugogodišnji odnos prema radnicima – male plaće, rad na određeno…, odgovorio je Sever na Majetićevo izlaganje. Pogrešna politika sad dolazi na naplatu. Poruka je poduzetnicima – podignite plaće radnicima, istaknuo je Sever.

Kamo sreće da poreznim sustavom možemo riješiti sve probleme… 6,3 milijarde nije mali iznos. Moramo voditi brigu o fiskalnim obvezama, javni dug smanjujemo i time otvaramo prostor za ova rasterećenja. Na smanjenje PDV-a na osnovne živežne namirnice išli smo jer će to zahvatiti i osjetit će ga najveći broj naših građana, rekao je Marić.

Sever se slaže, no ponavlja – nešto će dobiti oni koji imaju najviše; oni kojima najviše treba, njih neće dotaknuti porezne promjene.

Majetić očekuje da će zajedno s radnicima utjecati na državu da smanji davanja poslodavcima kako bi im ostalo više novca koji bi usmjerili na plaće radnicima. Mi danas dižemo plaće u nekim sektorima na uštrb investiranja i ulaganja u razvoj. Poduzetnik nema otkud dati veću plaću, a mora kako bi zadržao radnika, istaknuo je Majetić. Pozvao je Vladu da krene što prije u ozbiljne promjene. Kada smanjimo namete, povećamo plaće i zaposlenost, bolje će se puniti i državni proračun, rekao je.

Ministar Marić kaže kako parafiskalni nameti nisu u njegovu djelokrugu no očekuje da će u Vladi i to u skoro vrijeme doći na dnevni rad.

Profesor Brkić je rekao kako fiskalna politika “nije znanost već alkemija”. Ovdje je riječ samo o preraspodjeli i to ne omogućuje podizanje plaća. Produktivnost može samo donijeti povećanje plaća. Ne možete očekivati od fiskalne politike da poluči rezultate, rekao je Brkić.

U smanjenju PDV-a s 25 posto na 24 ne vidi smisla jer smatra da bi taj 1 posto nedostajao u državnoj blagajni, ne bi se osjetilo na smanjenju cijena proizvoda već bi taj novac završio u džepovima poslodavaca. Možda bi se smanjenjem PDV-a poslala određena politička poruka vladajućih, no građani to ne bi posebno osjetili, uvjeren je.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari