Pratite nas

Kolumne

BUJICA O AFERI NASILNIK: Tončika Anastasia Lalovac ne vjeruje u pravdu, planira se vratiti u Kanadu!

Objavljeno

na

VIDEO! BUJICA O AFERI NASILNIK: Tončika Anastasia Lalovac ne vjeruje u pravdu, planira se vratiti u Kanadu!

Branko Šerić: – Nasilje u obitelji može biti sve, pa i nasilje pred djetetom… Pitam se je li Državno odvjetništvo postupilo kako treba?!

Nikola Kajkić: – Od početka se znalo da će Cvitan preko Miljenića zaštititi Lalovca!

Dr. Herman Vukušić: – Puno blaži oblici obiteljskog nasilja sankcionirani su zatvorskom kaznom!

Dr. Igor Peternel: – Riječ je o klasičnom zlostavljanju, Sanji Sarnavki ide na dušu što je pokušala dovesti u pitanje potpuno autentičnu snimku!

Bujica na Z1 i partnerskim televizijama bavila se sramotnim rješenjem Državnog odvjetništva koje je odbacilo prijavu protiv saborskog zastupnika SDP-a i bivšeg ministra financija Borisa Lalovca koju je podnijela njegova supruga Tončika Anastasia Lalovac zbog obiteljskog nasilja. Aferu nasilnik u televizijski eter lansirala je upravo Bujica, o njoj su kasnije izvještavale sve televizije, međutim, rješenje DORH-a kojim se odbaciju prijava protiv Lalovca ni jedna televizija nije spominjala, a kamo li problematizirala…

“U praksi sam se susreo s velikim brojem slučaja obiteljskog nasilja, puno blaži oblici od ovoga bili su sankcionirani direktnom zatvorskom kaznom, uz obavezu daljnjeg psihijatrijskog liječenja. Čini mi se da Boris Lalovac spada u grupu povlaštenih bivših dužnosnika Milanovićeve Vlade, pored Tomislava Sauche, načelnika općine Tisno Ivana Klarina, samog Zorana Milanovića pa i ostalih koji se migolje hrvatskom pravosuđu,” izjavio je za Bujicu ugledni hrvatski psihijatar dr. Herman Vukušić.

VUKUŠIĆ I PETERNEL OŠTRO PROTIV SARNAVKE!

Vukušić nije štedio ni Sanju Sarnavku iz udruge B.a.B.e. koja ne samo da nije zaštitila gospođu Lalovac, već je javno izrazila sumnju u cijeli slučaj.

“Argument Sanje Sarnavke je da je gospođa Lalovac šutjela tijekom zlostavljanja… To je skandalozno i sramotno! Ona se cijeli život bavi zlostavljanim ženama, a sada odjednom ne zna da je najčešća reakcija ljudske psihe na teror, užas i strah upravo šutnja. Zapreprašten sam činjenicom da jedna aktivna djelatnica nevladinog sektora koja je na glasu kao istaknuti borac za ljudska i posebno, ženska prava može reći takvu notornu glupost i bedastoću,” komentirao je dr. Vukušić izjave Sanje Sarnavke o rješenju DORH-a u slučaju Lalovac.

Potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora dr. Igor Peternel u Bujici je kritički govorio o sporosti DORH-a i predbacio Cvitanu što se na rješenje tako dugo čekalo. Komentirao je i Sarnavku: “Autentičnost snimke uopće nije upitna, vrlo se dobro čuje da je riječ o klasičnom psihičkom zlostavljanju, a to što se Sarnavka nije očitovala, to ide njoj na dušu”.

Da u cijelom slučaju nešto smrdi, dodatno potvrđuje podatak da je DORH, prema saznanjima Bujice, izmanipulirao žrtvinu majku Anđu Bago i sestru Milicu Jurić. Njihovi iskazi navedeni u rješenju koje broji 10 stranica, u potpunosti su izvrnuti, a to je uredniku Bujice potvrdila sama žrtva Tončina Anastasia Lalovac. S druge strane, kao ‘relevantno svjedočenje’ uzeto je ono Josipa Pavletića kojeg je gospođa Lalovac, kako sama tvrdi, vidjela tek dva put u životu, kada joj je rješavao leasing za auto. U Bujici je rečeno da je žrtva za svjedoka htjela pozvati i Miloša Lalovca, brata optuženog Borisa Lalovca, no DORH je to svjedočenje odbio! Tončika Anastasia Lalovac, podsjetimo, obavijestila je i cijeli bivši vrh SDP-a o zlostavljanju – Igora Dragovana, Orsata Miljenića, Milanku Opačić i Zorana Milanovića, ali nitko od njih nije reagirao. Lalovac je zaprijetio supruzi da će Miljenić i onako “sve srediti sa Cvitanom”… Nakon rješenja DORH-a koje je zaprimila prošli tjedan, Tončika Anastasia Lalovac sumnja upravo u takav scenarij. Pisat će žalbu, ali više ne vjeruje u hrvatski pravni sustav. Prije emisije u srijedu našla se sa voditeljem i rekla da za sada ne smije pred kamere jer joj prijete da će joj oduzeti dijete, učini li to još jednom. Tončika Anastasia Lalovac rekla je voditelju da se osjeća odbačenom, zgaženom i samom protiv cijelog sustava koji štiti moćne nasilnike, a razmišlja i o povratku u Kanadu, koja je za razliku od Hrvatske – pravna država. I maloljetni sin Tomislav ima kanadsko državljanstvo pa je ovakav scenarij posve izgledan.

ŠERIĆ: OBITELJSKO NASILJE JE I GALAMA PRED DJETETOM!

Gost Bujice, odvjetnik Branko Šerić istaknuo je kako u ovakvim slučajevima treba postupati s puno takta.

“Radi se o neobičnim sudionicima obiteljskog nasilja. Pitam se je li Općinsko državno odvjetništvo postupilo kako treba i je li prikupilo sve dragocjene informacije… Najdragocjeniji izvor saznanja trebalo je biti malodobno dijete. Nije bitan samo ovaj incident sa snimke, iako nije navažan, bitna je cijela povijest supružnika i njihovi poremećeni odnosi. Nasilje u obitelji može biti sve, pa i galama pred djetetom,” rekao je Šerić, a voditelj je dodao kako mu se gospođa Lalovac požalila da je njezin suprug jednom prilikom, uz galamu, bacio u smeće sve puzzle maloljetnog Tomislava zato jer nije dobio peticu u školi! Kasnije se u ovom slučaju, često pozivao upravo na zaštitu djeteta…

Šerić je komentirao i odbijanje Miloša Lalovca, brata Borisa Lalovca kao svjedoka:

“To je propust! Kod ovako osjetljivih predmeta potrebno je napraviti sve živo – kompletne izvide i saslušati sve svjedoke, posredne ili neposredne!”

U Bujici je prikazano rješenje iz sličnog slučaja, u kojem je Zagrepčanin D.M. u siječnju ove godine kažnjen sa 10 dana Remetinca zbog verbalnog i psihičkog nasilja. Suprugu je psovao i zaključao u sobu. Istoga dana privela ga je policija, a sudac za prekršaje poslao u zatvor. Određena mu je i mjera obaveznog psihijatrijskog lječenja te zabrana pristupa supruzi. Dvostruka mjerila prema običnim građanima i visokim dužnosnicima komentirao je Šerić, ali i predsjednik Nacionalnog sindikata policije Nikola Kajkić koji se u Bujicu javio iz Vinkovaca.

KAJKIĆ: OD POČETKA SE ZNALO DA ĆE CVITAN ZAŠTITITI LALOVCA!

Kajkić je prvo pojasnio rješenje kojim je građanin D.M. poslan u Remetinec na 10 dana zbog blažeg oblika zlostavljanja od onog u slučaju Lalovac: – Policija postupa kada se utvrdi prekršaj nasilja u obitelji, ona je tada i tužitelj i zastupa žrtvu pred Prekršajnim sudom. U takvim slučajevima policija je ta koja traži mjeru opreza, do pravomoćnosti presude prati i nadzire situaciju. Kazneni postupak je nešto drugo. U kaznenom postupku policija, nakon što se utvrdi kazneno djelo, mora kontaktirati državnog odvjetnika, u dogovoru s njim odlučuje ide li se na prekršaj ili kazneno djelo… Ako je kazneno djelo, onda sve daljnje odluke donosi DORH, poput mjera opreza, te daje upute o radu. Što se tiče slučaja u kojem je okrivljenik na deset dana završio u zatvoru, on je zaista vrlo sličan. No, Lalovac je sve radio pred malodobnim djetetom i zato njegov slučaj spada u kazneno djelo. Zašto DORH nije prihvatio sve relevantne dokaze pa čak ni iskaz Lalovčevog brata?! Očito je sve od samoga početka bilo usmjereno k tome da će Lalovac na prijedlog Orsata Miljenića, kod Cvitana biti oslobođen kaznenog progona, što se na kraju i pokazalo točnim!

Kajkić je naveo još jedan zanimljiv slučaj koji dovoljno govori o dvostrukim kriterijima Dinka Cvitana: – Jedan policijski službenik u Zagrebu, dakle isto odvjetništvo i isti grad, policijski specijalac koji se samo verbalno sukobio sa suprugom, nedavno je uhićen u sličnom slučaju. Priveden je sucu istrage, nakon čega je pušten da se brani sa slobode, suspendiran je iz službe i bit će kazneno gonjen. To je čak i blaži slučaj nego Lalovčev, a istragu je vodilo isto Državno odvjetništvo koje je imao bitno drukčije kriterije! Odmah na početku je trebalo skinuti imunitet Lalovcu, no očito je već tada bila donesena odluka o tome da će ga se zaštititi, a čekalo se samo pravo vrijeme da nam se to servira… Sjetimo se i nedavnog slučaja ubijene Kristine Krupljan koji je šokirao Hrvatsku. Majka je dan prije njezina ubojstva bila u DORH-u i prijavila ozbiljne prijetnje smrću. Dobila je hladan odgovor da ide kući i bude mirna, da čeka kazneni sud i da će sve biti u redu. DORH nije donio rješenje o mjerama opreza. David Komšić brutalno je ubio Kristinu Krupljan, a DORH je to mogao spriječit. Ni za to nažalost, nitko nije odgovarao, svi su optuživali policiju, a DORH je bio taj koji je trebao donijeti odluku i koji je napravio kobni propust…

ŠERIĆ: CVITAN JE OČITO ZNAO…

Šerić je, komentirajući navode o umiješanosti Glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana u slučaj Lalovac, priznao da Cvitana poznaje dugi niz godina, još kao bivšeg tužitelja, odvjetnika i ravnatelja Uskoka.

Doživljavao sam ga uvijek kao profesionalca. Teško je vjerovati da on zna za svaki predmet, to je nemoguće. No, ovdje je očigledno znao! Je li Cvitan imao utjecaja na ishod postupka, to ne znam – rekao je odvjetnik Šerić.

Govorio je i o jednom od načina na koji je Glavni državni odvjetnik mogao utjecati na cijeli slučaj.

“U Zakonu o Državnom odvjetništvu postoji institut koji se zove obvezna uputa. Državni odvjetnik zamjenicima može narediti kakvu odluku donijeti po sustavu subordinacije, ali u tom slučaju dužan je napisati uputu kako neki predmet treba riješiti. Ako je Cvitan donio takvu uputu, mora postojati trag u spisu,” pojasnio je Šerić, uz jasnu kritiku rada DORH-a koji se često stavlja u ulogu koja mu ne pripada i uz pomoć dijela medija ljude unaprijed osude, otvore hajku na njih i stvore dojam krivnje bez suda: “U slučaju Maestro, gdje branim Josipa Matanovića, sud u Strasbourugu je prihvatio moju tužbu i naredio ponavljanje postupka jer je Državno odvjetništvo selekcioniralo dio dokaznog materijala, dio nisu htjeli dati sudu! Čovjek je zbog toga odležao 8 i po’ godina! Skandal! Nije na DORH-u da odlučuje jesu li neki dokazi suvišni, to mora odlučiti sud. Matanović je bio osuđen na 11 godina i sada se sve vraća na početak. Osam i pol godina ležao je u zatvoru, a tome su uvelike pridonijeli Sanader i Mesić koji su ga prije samog postupka prozivali za korupciju i tako kontaminirali postupak. Na Ustavnom sudu dobili smo tužbu da je moj klijent oštećen takvim nastupima, to je potvrdio i sud u Strasbourgu i tko sada može nadoknaditi štetu koja je počinjena tom čovjeku,” zapitao se Šerić i zaključio: “Ne može DORH raditi na silu i unaprijed odrediti da je netko kriv, a tek onda prikupljati dokaze! Dokazi moraju upućivati na krivca i kazneno djelo, a ne da se kroz postupak potvrđuje radna teza da je netko kriv…”

Voditelj je kao primjer selektivnosti u radu DORH-a naveo i slučaj Agram te naročito slučaj pročelnika Ureda gradonačelnika Zagreba Mire Lace, koji je morao u Remetinec jer je omogućio da bolesnu novinarku službenim automobilom odvezu na operaciju u Austriju. Boris Lalovac je svoju teško bolesnu suprugu zlostavljao, no ni jedan dan nije proveo u Remetincu! Spominjao se i slučaj kćeri Zorana Mamića, Nine Mamić koja je zbog jedne SMS poruke završila u pritvoru, očito jer je to politički nekome odgovaralo, a ovdje se štiti evidentnog nasilnika Borisa Lalovca, o čijem nasilju postoji snimka i fotografije i medicinski nalazi – no, nikome ništa!

CIJELU BUJICU SA BRANKOM ŠERIĆEM O EPILOGU SLUČAJA LALOVAC POGLEDAJTE OVDJE:

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Kako će izgledati Hrvatska skuhana na istanbulsko-marakeški način?

Objavljeno

na

Objavio

Misleći valjda kako radi dobar marketinški potez za sebe i svoju stranku zastupnik Hrvoje Zekanović uputio se u Marakeš s prosvjednim transparentom metar puta metar i pol. Fotka je stigla u Hrvatsku i istoga časa plasirana u javni prostor. Potom i video. Tako i treba u doba modernih sredstava komunikacija – a ne da doma skrivamo informacije, fotografije i kadrove o tome gdje se i koliko ilegalaca po Hrvatskoj skriva. Za razliku od ilegalnih migranata, Zekanović u prosvjedu bez prosvjeda bijaše vijest dana. Gdje? U državi čiji poredak nije u stanju vratiti doma hrvatske „migrante“, ali je spreman izručiti državu i narod blagodatima Globalnoga kompakta, piše Nenad Piskač/HKV

Hrvatska je vlast, također misleći da radi dobar posao, ali ne zna za čiji račun, na poklonstvo Globalnome kompaktu poslala ministra policije što predstavlja prvoklasan politički egzibicionizam i degradaciju ministrice vanjskih poslova. Dobro, u globalističkome poretku svijeta ministri vanjskih poslova vjerojatno će prvi izumrijeti. Bit će dovoljan samo jedan, jedini i jedinstveni Ministar globalnih poslova. Hrvatska bi mogla na to mjesto kandidirati Budu. Lončara. Vesna se Pusić već ranije kandidirala, ali je nepravedno odbijena.

Prosvjeduje se u Zagrebu, a ne u Maroku

Inkluzivna vlada po provjerenom uzoru nametanja Istanbulske, uključila je Kompakt u svoj program rada, kao da je on njezin projekt obećan u predizborju. Istina, ovaj put smo pošteđeni interpretativne izjave Andreja Plenkovića, što je za svaku pohvalu. Vlada ne želi javno raspravljati o njemu ni prije, niti poslije Markeškoga susreta. Onemogućena je rasprava i na plenarnoj sjednici Sabora, dovoljno su na Odboru raspravljali Kovač i Stier gdje su bez glasovanja odglasovali za Kompakt. Još ranije vodeća stranka inkluzivne koalicije jednoumno je prihvatila Kompakt, kao nekad SKH Titove ekspozee. Tako sad ne znamo kamo taj Kompakt vodi državu i naciju, ali se sjećamo kamo su Titovi ekspozei odveli sfrjot. K tome iz stranke je u tom pitanju izbačena i sama pomisao o „glasovanju po savjesti“. Nametanje je nesavjesno postupanje. Savjesno ipak podrazumijeva nekakvu etiku, odgovornost, razbor, dijalog i ozbiljnost.

U okolnostima nametanja Kompakta Zekanović je kao modus operandi prihvatio logiku političkog egzibicionizma. Promijenio je time taktiku u odnosu na prosvjede protiv Istanbulske. Možda mu ništa drugo nije preostalo? Pitam se, ipak, nije li Božinović preventivno priveo Zekanovića u Marakeš kako bi mu podigao cijenu na, inače stabilnom, ali nesposobnom domaćem tržištu političkoga kapitala, ljudi i roba? Poretku odgovara prosvjed Hrvata u Marakešu više negoli prosvjed u Zagrebu. Da može, sve bi nas potjerao – marš u Marakeš! Prostor ovako i onako treba isprazniti, invaziji treba prostor, po mogućnosti etnički očišćen od dosadnih domorodaca. Na tom planu režim je više od drugih srednjoeuropskih režima iskoračio nekoliko koraka ispred Kompakta. To je zato jer našim režimom upravljaju vizionari.

„Hrvatski Orban“, kako Zekanoviću tepaju režimski mediji, u kraljevskome gradu Maroka nije uspio ništa spriječiti, niti je mogao sve da je na prosvjed došao kompletan Hrast. U Zagrebu su, međutim, mogli organizirati prosvjedni skup. Ili pričekati da netko drugi organizira prosvjed, pa istrčati s kontraprosvjedom, što smo na primjeru referendumskih inicijativa već vidjeli da je prilično efikasna metoda podilaženja režimu. Ali, organiziranjem prosvjeda zamjerili bi se režimu, moguće i pokvarili okus kobasica što će se servirati poslije idućih izbora. Doista, i u politici vječna je dvojba – Shakespeare ili kobasica. Obraz ili senf.

Kako će izgledati Hrvatska skuhana na marakeški način?

Pa, zašto je onda oporbenjak otišao i kako to da su ga pratile režimske medijske kuće? Čini se da je otišao po političke bonove bez pokrića. A to što je u tuzemstvu bio medijski izvrsno praćen otvara sumnju da radi dobar posao i za promarakeški režim, koji sad može gazdama klečeći raportirati, evo vidite, samo jedan Hrvat ima nešto protiv globalnoga slova i migracijskoga zloduha, sve ostale smo sredili.

Zekanović je uspio nekoliko sati skrenuti pozornost s Božinovića na sebe, što će mu režim ubrojiti u zasluge. U tuzemstvu je glede skupa u Marakešu napravljena medijska ravnoteža, malo Božinovića, malo Zekanovića. Međutim, rezultat je nula bodova! Utemeljene kritike Globalnoga kompakta nismo čuli ni od jednoga. I što sad? Ništa. Možemo li se nadati izlasku iz istanbulažnjenja i marakešizacije ako ćemo slijediti političke egzibicioniste? Nisam siguran. Ali sasvim je jasno da treba osvojiti vlast te potom s dva kratka dokumentića s prijezirom odbaciti i Istanbulsku i Kompakt budući da je to izraz volje hrvatskoga naroda, koji je Predsjednica države, da je htjela, mogla provjeriti raspisivanjem referenduma.

Ozbiljan otpor Kompaktu radi se na domaćem terenu, kao što to rade u zdravorazumskim državama. Naš zastupnik Zekanović promašio je adresu prosvjeda, čak i kontinent. Ali drži se kao da je učinio nešto epohalno, prijelomno za sva vremena. Druga bi stvar bila da je s Hrastom osmislio pokret otpora protiv legalizacije islamske invazije, povezao se s istomišljenicima u svijetu i potom se uputio prosvjedovati na mjesto nemiloga događaja dalekosežnih posljedica. Ovako je ispalo – nu, vidi mene u Marakešu.

Koliko se može primijetiti Božinović i Zekanović obavivši svaki svoj dio posla vratili su se doma, tj. nisu migrirali i u Maroku zatražili azil s pripadajućim smještajem, zdravstvenim osiguranjem, vrtićem, školom na hrvatskom jeziku i katoličkom crkvom. Oba su zadovoljna osobnim postignućima: Božinović je jedan dan glumio ministricu vanjskih poslova Mariju Pejčinović-Burić (što je u duhu Istanbulske), a Zekanović pak „hrvatskoga Orbana“ (što spada u rubriku „vjerovali ili ne“). To je Marakeš na hrvatski način.

A kako će izgledati Hrvatska skuhana na istanbulsko-marakeški način, nitko ne želi o tome ništa znati, kamoli išta poduzeti.

Nenad Piskač/HKV

Hrvatski Hrast i njemački AFD zajedno u Marakešu protiv Sporazuma o migracijama!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Jadno i žalosno: Na što je spala ‘detuđmanizacija!’

Objavljeno

na

Objavio

Otkrivanje impozantnog spomenika prvom hrvatskom predsjedniku i tvorcu moderne Hrvatske dr. Franji Tuđmanu koje se odigralo u Zagrebu jučer (10. prosinca) na 19-u obljetnicu njegove smrti, očekivano je prošlo uz primjerenu halabuku koju su nastojali praviti oni koji su mu neskloni. Tako su naklapali o tomu “sliči li spomenik onomu komu je namijenjen”, “zašto je tako predimenzioniran”, tvrdili kako se on “ne sviđa obitelji Tuđman”, pa su čak postavljali i pitanje “čemu spomenik” i “zaslužuje li ga” jedna takva “štetočina” kao što je bio on.

“Tuđman” – vele oni . “nije dopuštao demokraciju“, “nije poštivao ljudska prava“, “on je ostavio Hrvatsku u kojoj vlada 200 obitelji“…itd., itd.

Sve to, pa i još mnogo čega sličnoga ispalila je bratija iz lijevo-liberalno-anarhističkog miljea (što preko portala i tiskovina, što putem TV-a), ali sve od reda sami marginalci – jer, vodeći među njima shvatili su odavno kako je proces “detuđmanizacije” doživio svoj krah, a točka na “i” bila je službeno odustajanje SDP-a od ove koncepcije u vrijeme vladavine Zorana Milanovića (kad su ono čak i naši neokomunisti okupljeni oko spomenutog Zokija i Hajdaš Dončića objeručke prihvatili ideju da se zagrebačka zračna luka nazove po prvom hrvatskom predsjedniku).

No, uvijek ima onih kojima teže i sporije dolazi iz gu…e u glavu – kako se to obično kaže, pa još jedno vrijeme nastavljaju po inerciji bauljati stazom za koju nisu svjesni da ne vodi nikuda.

Bilo je otužno gledati sirotu Radu Borić, drugaricu “društvenu aktivisticu” (po profesiji) i zastupnicu u zagrebačkoj Gradskoj skupštini kako s nekoliko pristaša (a ukupno ih se skupilo cca 8-9) s razvijenim transparentima, na jedan tragikomičan način pokušava baciti sjenu na ceremonijal otkrivanja spomenika (nisam među njima primijetio jednako žestokog borca za istu stvar Zorana Pusića, pa se pitam, da mu se nije ne daj Bože dogodilo nešto – ili siromašak možda nije znao za ceremonijal otkrivanja spomenika).

Bilo kako bilo, ovo društvance postrojeno nedaleko od mjesta na kojemu je održavana svečanost izvelo je svoj tragikomični performans čiji je značaj upravo srazmjeran društvenom utjecaju što ga “detuđmanisti” u Hrvatskoj imaju danas.

Kamere su, dakako (kao uvijek do sada) bile u blizini i na usluzi drugarici Radi-Lambadi (što zbog toga što je fotogenična, a što iz razloga navike samih kamermana koji znaju da nema fešte bez nje), pa je ona u svojoj prepoznatljivoj maniri, mrtva ozbiljna i zabrinuta lica (smrklo joj se od tolikog “kršenja ljudskih prava”) izvalila nekoliko tragikomičnih optužbi na račun pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Među njima se našla i ona o “200 bogatih obitelji“, prljava laž za koju je odavno dokazano kako je upravo samo to: laž i ništa drugo (Vidi: https://www.vecernji.hr/premium/kako-je-nastao-hrvatski-mit-o-200-obitelji-1171131), ali, eto, drugarica Rada – Lambada valjda još uvijek nije čula kako je taj mit već u sferi pluskvamperfekta, pa ga i dalje rabi.

I reče još glasnogovornica onih 7-8 nezadovoljnika Tuđmanovim djelom, likom i spomenikom, Rada – Lambada, kako “u vrijeme Tuđmana nije bilo slobode i demokracije, kršila su se ljudska prava” itd. Ne reče kakvu su to “demokraciju”, “slobodu” i “ljudska prava” punih 45 godina njegovali njezini komunisti (počevši od Tita, preko Rankovića, Bakarića, do Šuvara, Račana i drugih), koliko su ljudi pobili “u ime naroda” i kakvo su nam zlo napravili.

Zaboravila Rada-Lambada na te “detalje”.

Zaboravila i to da je u vrijeme vladavine dr. Franje Tuđmana bio rat i da ni u jednoj zemlji na svijetu u vrijeme ratnog stanja nije bilo toliko demokracije kao tada u Hrvatskoj. Zaboravila Rada-Lambada sva ona nabacivanja blatom na predsjednika Hrvatske 90-ih godina, počevši od “Ferala”, “Arkzina”, “ST-a” i drugih udbaških glasila, do “stojedinice” i sličnih medija. Pod krinkom “slobode izražavanja” vodila se haranga protiv hrvatskoga naroda i sve činilo kako bi mu se otežala borba za državnu samostalnost, a Hrvatsku ocrnilo i oklevetalo u svijetu. Čista petokolonaška, izdajnička djelatnost onih koji su se prodavali za judine škude – kao što i danas mnogi čine.

Tko bi takvo što trpio u vrijeme kad je trećina Hrvatske pod okupacijom i izložena barbarskim srpskim atacima s nakanom istrebljenja Hrvata?

To se Rada ne pita.

I ne uspoređuje sustav čiji je i sama izdanak (komunizam) s Tuđmanovom erom u kojoj se nije ubijalo i osuđivalo na robiju zbog napisane i izgovorene riječi, unatoč ratnom stanju i svim pošastima s kojima smo se sretali u tom najtežem razdoblju svoje novije povijesti. Sjeća li se Rada što su komunisti u savezu s četnicima napravili ovom narodu u ne tako davnoj prošlosti i kakvo je njihovo naslijeđe bilo? Što su oni ostavili za sobom? Što su kokarda i petokraka ostavile? Koliko krvi, jama s leševima nedužnih, nepravde, nasilja nad ljudskom slobodom i zdravim razumom!? Gdje su tada bila ljudska prava, sloboda i demokracija?

Sve je to drugarica Rada zaboravila – u paketu.

Kao što je zaboravila da je dr. Franjo Tuđman umro prije ravno 19 godina, pa nikako ne može biti kriv za sadašnje stanje u državi. Zaboravila je i to da su ona i njezina škvadra u razdoblju 2000-2015. godina imali svoje predsjednike (Mesića i Josipovića), pa da možda njih treba priupitati što su radili tih 15 godina ako danas ništa ne valja. I ljevičari su bili na vlasti i imali svoga premijera 8 godina u “posttuđmanovskoj eri”, dakle, gotovo polovicu tog razdoblja (prvo Račana pa Milanovića).

Treba li Mesića, Josipovića, SDP i partnere pitati što su radili u ta dva (odnosno tri) mandata i zašto nisu ispravili ono što nije dobro?

Drugarica Rada – Lambada zaboravila je dosta toga. Kod nje je jako izraženo selektivno pamćenje. Pa pamti i ono čega nije bilo, ali samo ako joj ide u prilog.

Za sve drugo “ne zna” da se događalo.

Ali zato itekako zna “jašiti” na antihrvatskim mitovima, mada bi joj, istini za volju, metla mnogo bolje pristajala.

Žalosno i otužno. Na što je spala “detuđmanizacija”!

Od onako širokog i razgranatog pokreta koji je u sebi objedinjavao sve vrste “vragova” (neovisno o bojama), do jugokomunističkih ostataka i juda koji se tuđinu nude i prodaju za judine škude – kako je s pravom i bez dlake na jeziku govorio naš otac moderne Hrvatske dr. Franjo Tuđman – na kraju balade sve spalo na Radu Lambadu.

I, da ne bi bilo zabune: ovo “Lambada” (kao dodatak uz ime drugarice Rade) je iz čiste (drugarske) simpatije prema drugarici Radi koja me na fotografiji (gore) neodoljivo podsjeća na egzotičnu brazilsku plesačicu, jednu od onih koje izvode istoimeni ples.

A i rimuje se.

Ni zbog čega drugoga.

Nadam se da nije seksistički i da joj nisam prekršio ljudska i ženska prava.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Zoran Erceg uzvikivao ‘Tuđman, zločinac!’ pa dobio šaku u glavu!?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari