Pratite nas

Pregled

Bujica: Peđa Grbin je kao saborski zastupnik 2013. primao honorar od Pupvčeva SNV-a!

Objavljeno

na

Pupovčevi “honorarci” bili su i Žarki Puhovski te Metka Jelenc iz američkog veleposlanstva u Zagrebu – objavljeno je u emisiji!

“Pupovac živi od proizvodnje tenzija, a SNV djeluje antihrvatski, ako se s njima ne slažeš, odmah si etiketiran,” izjavio je u Bujici Roko Antić, zamjenik načelnika Općine Kistanje. Mladi HDZ-ovac je Pupovcu uputio i otvoreno pismo u kojem je na nizu slučajeva pokazao tko je zaista u Kistanjama ugrožen – Hrvati iz Janjeva, a nikako ne Srbi…

Saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin je tijekom 2013. godine primao honorar od Pupovčeva Srpskog narodnog vijeća! Dobivao je 1.000 kuna i 7 lipa mjesečno. Dokument koji to dokazuje objavila je u petak Bujica na Z1 i još 9 televizija.

“On je jedan od pedesetorice koji su godišnje primali honorare, zbog čega i za što točno, ne znamo. To su honorari od 1.000 do 10.000 kuna mjesečno. Tu se radi o perfidnoj političkoj korupciji,” komentirao je Nenad Vlahović, predsjednik Srpske pravedne stranke i Nacionalnog vijeća Srba u Hrvatskoj. Žarko Puhovski, prema dokumentu objavljenom u Buijici, također je primao honorar od Pupovčeva SNV-a – 1.500 kuna mjesečno!

U Bujici je, ne po prvi puta, spomenuta Slovenka Metka Jelenc, koja je kao djelatnica američkog veleposlanstva u Zagrebu angažirana na prevođenju, za što je od SNV-a uzela honorar od 4.800 kuna. I taj dokument objavljen je u emisiji.

Sporne teze iz biltena SNV-a br. 10, u kojem se Pupovac obračunao s neistomišljenicima, našele su se i u izvješću o stanju ljuskih prava State Departmenta za Hrvatsku. Ne zna se je li Jelenc bila povezana i s time, s obzirom da je u međuvremenu, formalno prestala raditi u veleposlanstvu SAD-a.

“Ovime uopće nisam iznenađen. Taj koncept je smišljen. Oni su tolerantni jedino ako se s njima slažeš, u suprotnom si etiketiran. Pupovac živi od proizvodnje tenzija,” komentirao je gost Bujice Roko Antić.

KOVAČEVIĆ: POVJERENSTVO ZA SPREČAVANJE SUKOBA INTERESA TREBA ODMAH POKRENUTI POSTUPAK PROTIV PEĐE GRBINA!

Aferu ‘Pupovčevi honorarci’ za Bujicu je komentirao pravni stručnjak Pero Kovačević. Voditelj Bujanec je rekao da nije jasno je li Grbin od Pupovca dobio honorar zato što tako dobro pjeva Thompsonove pjesme, no to i nije tako važno… Voditelja je zanimalo je li Peđe Grbin pored plaće saborskog zastupnika smio primate honorar od SNV-a…

“Grbin je u to vrijeme bio predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, a Kukuriku koalicija na vlasti. Jasna su pravila pod kojim uvjetima saborski zastupnik može zarađivati honorare uz plaću saborskog zastupnika.

To je određeno Zakonom o sukobu interesa, ali i Zakonom o pravima i obvezama saborskih zastupnika. Prije nego što je uzeo honorar od Pupovca, morao je dobiti dopuštenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. U ovom slučaju stečeni su uvjeti da Povjerenstvo pokrene postupak protiv Peđe Grbina!

Siniša Varga tražio je svojedobno takvo dopuštenje od Povjerenstva i pitao može li zarađivati dodatno, kao stomatolog, Povjerenstvo je odgovorilo da može, ali da će mu se plaća umanjivati za iznos koji bude zarađivao kao stomatolog. Grbin je u teškom prekršaju, morala bi mu se umanjiti plaća za iznos koji je primao od SNV-a.

Druga je situacija u slučajevima kada dužnosnici nisu saborski zastupnici, poput Davora Božinovića koji, uz posao predstojnika Ureda predsjednika Vlade, dodatno i predaje što je u redu i za što je dobio dopuštenje,” rekao je Kovačević.

Osvrnuo se i na Puhovskog, podsjetivši da je kontroverzni profesor i komentator svih događaja u društvu, svjedočio u Haagu protiv hrvatskih generala.

“Tužiteljstvo je kao dokaz protiv Gotovine, Markača i Čermaka nastojalo uvrstiti knjigu koju je uređivao Žarko Puhovski, gdje su došli do famoznih 67 ubojstava, a obrana i tužiteljstvo složili su se da je taj broj 44. Puhovski je bio jedini svjedok u Haagu kojeg je Raspravno vijeće proglasilo nevjerodostojnim, a on je danas moralna vertikala u Hrvatskoj,” rekao je Kovačević i vratio se na Peđu Grbina: “Isti taj Grbin govori o vanjskim standardima kada je riječ o političkim protivnicima, ali kad je riječ o njemu i njegovim drugovima te standarde ne primjenjuje.”

Gost Bujice Roko Antić nastavio je o Pupovcu. Prije nekoliko dana uputio je otvoreno pismo predsjedniku SNV-a zbog spornog biltena broj 10, a posebno ga je zasmetalo angažiranje slovenske prevoditeljice, bivše djelatnice veleposlanstva SAD-a Metke Jelenc koja je, kako je rečeno, copy paste metodom izvještaj iz Pupovčeva biltena najvjerojatnije proslijedila za izvješće State Departmenta.

“To je za mene klasično antihrvatsko djelovanje. Ne bi me toliko smetalo da sve to rade iz vlastitih izvora. U pismu sam jasno napisao da ga smatram plaćenikom, jer kad ovako zdušno radite protiv hrvatskog društva u cjelini, to je postalo jezivo.

Pošteni Srbi koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom poput Nenada Vlahovića i Predraga Peđe Mišića nažalost, nikada neće doći u prvi plan,” komentirao je Antić.

ANTIĆ: DRUŽIJANIĆ I HRT CENZURIRALI SU ME ZBOG STRAHA OD PUPOVCA!

Komentirao je vlastito loše iskustvo s HRT-om.

“Prije četiri godine dogodio se incident u Kistanjama kada su maloljetnici napali bogoslove iz manastira Krka. Ispostavilo se da je incident bio unaprijed smišljen, a sve je poprimilo strašan medijski efekt. Bogoslovi nedjeljom koriste slobodan dan pa dolaze u Kistanje u kladionicu i na piće. Taj puta došli su sa majicama na kojima je pisalo “Kosovo je srce Srbije”.

Zaključite sami kakve sui m bile namjere… Nakon isprovociranog incidenta, krenula je salva napada na mlade Hrvate u Kistanjama. U trećem Dnevniku HRT-a nazvali su ih ‘maloljetnim Janjevcima’. Reagirao sam u startu, jer sam dobro znao što se dogodilo. No, zanimljivo je kako nitko ne izvještava o stvarnim incidentima koje rade bogoslovi i pojedini pravoslavni svećenici u manastiru Krka.

Kada se slavio Dan tzv. Republike Srpske 09. siječnja, čuli se rafali iz manastira Krka, a nakon toga je rečeno da je to napravio netko iz lovačkog društva! Incident iz Kistanja bio je Tema dana HRT-a, emisiju je vodio Danko Družijanić. Kada su mi stavljali mikrofon, voditelj me upitao kakve sam to papire donio u emisiju… Odgovorio sam da imam slike tih navodno ‘mirnih i bogobojaznih’ bogoslova kako na Facebooku veličaju Ratka Mladića, Radovana Karadžića i vode interne referendume mogu li prikupiti 50 tisuća Srba za povratak ‘srpskog’ Kosova i ‘SAO Krajine’.

Družijanić me zamolio da to ne pokazujem na početku emisije uz obrazloženje da bi Pupovac mogao napustiti emisiju. Da ga nisam poslušao i da sam odmah podigao papir, bilo bi sve jasno, ali želio sam ispasti fer prema Družijaniću. I tu sam pogriješio! Kada je došao moment da papir pokažem pred kamerama, promijenili su kadar i to su mi onemogućili! Družijanić i HRT cenzurirali su me iz straha prema Pupovcu,” ispričao je Antić i rekao da Pupovac nema ključnu riječ samo kod gostovanja na HRT-u, već i kod postavljanje ministara u hrvatskoj Vladi, što je puno opasnije.

Opisao je i kako je izgledao Pupovčev dolazak u emisiju na HRT-u: – Kasnio je, došao zapuhan, bio je sav crven, još kada su mu rekli da je gost u studiju u Zadru Roko Antić, rekao je da ja nisam njegova razina. Mislio je da ga nisam čuo, ali jesam i zato sam ga namjerno nazvao kolegom, nakon čega je silno izgubio živce i rekao da mi nismo kolege! Ja sam zahvalan zato što nismo kolege…

Gost Bujice govorio je i o odlasku Hrvata s Kosova.

“Tamo smo živjeli 700 godina, imao sam 11 godina kada je počeo rat u Hrvatskoj i sjećam se kako je izgledalo kada smo odlazili iz Janjeva. Tada je Janjevo brojalo 5.000 stanovnika, a tamo je sada 700 praznih kuća. Nama se stalno imputira da smo nešto dobili i da nam je nešto poklonjeno.

Mi smo napustili sve i uslijedile su velike ljudske tragedije. Moja sestra je sedam puta promijenila osnovnu školu, zbog stalnih selidbi. Ključan razlog našem odlasku iz Janjeva bio je taj što naši nisu htjeli primati pozive za JNA i nisu se htjeli boriti protiv svoje braće u Hrvatskoj,” rekao je Antić.

ANTIĆ PREKINUO KONCERT ‘JANDRINA JATA’, GRUPE KOJA VELIČA ‘SAO KRAJINU’!

Antić je progovorio o incidentu u Kistanjama, prilikom kojeg je prekinuo koncert grupe ‘Jandrino jato’ koja u svom repertoaru ima četničke pjesme, kao i pjesme koje veličaju ‘SAO Krajinu’.

“Preko volje sam pogledao taj njegov manifest, memorandum ili kako se već naziva taj bilten… Išao sam vidjeti spominjemo li se mi iz Kistanja, a kad ono, spominje se ta Morpolača, gdje je prekinut koncert jednoj ‘pevaljki’, ali prekinuti koncert u Kistanjama 19. kolovoza na Blagdan Preobraženja uopće se ne spominje!

‘Jandrino jato’ je na FB-u najavljivalo kako dolazi na nastup u manastir Krka u Dalmaciji i Đevrskama, opet u Dalmaciji, nigdje ne piše Hrvatska! Išao sam provjeriti imaju li oni uopće dozvolu za nastup… Nisam mogao dopustiti da u centru Kistanja, gdje žive 42 hrvatska branitelja, nastupaju četnici.

Polovica članova te grupe su iz Banje Luke, a ostali iz Srbije, ali su svi rodom iz Hrvatske. U svojim nastupima i najavama, na plakatima ustavno negiraju Hrvatsku. Izvode klasičan četnički repertoar, veličaju kršne krajinske momke, kako će uporno ići preko Drine, veličaju ‘SAO Krajinu’ i ‘veliku’ Srbiju. Nisam se mogao pomiriti s time. Pričekao sam da krenu s nastupom, popeo sam se na pozornicu, bilo je oko tisuću posjetitelja… Nisam imao straha, nisam ništa snimao niti nešto o tome objavljivao, nego sam im samo htio poručiti da je to nedopustivo! Popeo sam se, uzeo mikrofon i prekinuo pjesmu.

Mislili su da sam ih došao ‘nakititi’! Kazao sam im da sam ja domaćin i zamolio ih da mi daju mikrofon te da ih želim pozdraviti u ime Općine Kistanje. Ostali su u šoku, dali su mi mikrofon, ja sam se okrenuo prema ljudima, rekao sam koga predstavljam i svima koji su došli turistički, kao kršćanin, poželio sam sretan praznik Preobraženja Gospodnjeg i da ih molim da sve prođe u civiliziranom duhu.

To je bila era pisanja nota između dvije države, situacija je bila iznimno napeta. Htjeli su incident! Unaprijed su ga isplanirali… Djelovao sam preventivno, spriječio sam eksces širih razmjera. Rekao sam da je ovo hrvatska država, da moraju poštovati njen dignitet te da su Hrvati većina i da će bilo koja provokacija za posljedicu imati prekid koncerta. Nakon toga, njih oko 300 napustilo je skup i sve je završilo unutar sat vremena,” ispričao je Antić i dodao da je dopuštenje za concert ‘Jandrina jata’ u Kistanjima tražila jedna fantomska udruga iz Karlovca i da je to i inače njihov način djelovanja.

Tvrdi da je nazvao načelnika PP Knin Miljenka Lelasa i pitao ga kako je moguće da se četnicima dopušta nastup u centru Kistanja, dok se s druge strane, proganja Thompsona zbog koncerta u Kninu koji su zajedno organizirali Grad Knin i Ministarstvo hrvatskih branitelja.

“Razumio sam da je bio ‘zakopčan’ s obzirom na ono što se ranije dogodilo u Kninu, ali bili smo dovoljno jasni i sami učinili što je trebalo,” kategoričan je zamjenik načelnika Kistanja iz redova hrvatskog naroda.

HRVATSKIM OBITELJIMA NE DAJU STANOVE, TO JE POLITIKA SDSS-a!

U emisiji su prikazane objave na društvenim mrežama kistanjskog paroha Đorđa Veselinovića. Na FaceBooku je tako, između ostaloga, napisao: ‘Čije su hrvatske domoljubne pjesme?’, a podijelio je i članke koji tvrde da su Hrvati prigrlili srpski jezik, da hrvatski jezik ne postoji.

Kako je u petak obilježena i 50. obljetnica Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, Antić se prisjetio zanimljivog detalja iz povijesti Kistanja: – Nakon objave Deklaracije, pod vodstvom Sime Dubajića, skinute su sve latinične ploče u Kistanjama! To je bilo jedino mjesto u Hrvatskoj, u kojem su Srbi tada zabranili latinicu!

Antić nije zaboravio spomenuti ni kontroverznog Vojislava Stanimirovića, koji je dobio odličje Eparhije Dalmatinske: – Odličje nosi ime Nikodima Milaša, vladike i srpskog političara s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Najveće dostihgnuće mu je knjiga ‘Pravoslavna Dalmacija’. Mislim da sam s time sve rekao.

U emisiji su pokazane fotografije iz kojih se vidi u kakvim groznim uvjetima žive neke hrvatske obitelji u Kistanjama, dok državni stanovi zjape prazni i propadaju. “To je bolna tema za nas. Iz Kistanja se u posljednjih 15 godina iselilo 30 obitelji s djecom. Ovo je učinkovit model da nas obezglave i prorijede! Sektor stambenog zbrinjavanja u proteklih deset godina vodili su SDSS-ovi kadrovi,” rekao je Antić.

Državni tajnik u Državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje sada je Nikola Mažar iz Vukovara. Antić u njega polaže velike nade: – Uspostavili smo zdravu i normalnu komunikaciju. Prilikom prvog radnog obilaska terena obišao je Knin, zamolio sam ga i da dan poslije obiđe Kistanje. Bio je zgrožen time što se ništa nije poduzimalo! Čvrsto vjerujem u hrvatsku Vladu i nadam se da neće baš u svemu popustiti Pupovcu. Svega ovoga nema u njegovim biltenima!

IGUMAN RAZBIO HRVATSKI GRB I PREMJESTILI GA U BOBOTU KRAJ VUKOVARA!

Antić je spomenuo i slučaj Igumana Germana Bogojevića, koji je pokušao ubiti hrvatskog novinara Željka Huljeva, a 2011. ‘proslavio’ se razbijanjem hrvatskog grba u jednom lokalu u Đevrskama: – Iguman je za ‘nagradu’ dobio kratko preseljenje u Srbiju, nakon čega su ga poslali u Bobotu kraj Vukovara da sada tamo širi ‘ekumenizam’…

U emisiji je pokazana i fotografija nekoliko autobusa beogradskog autoprijevoznika ‘Laste’ koji su u Kistanje dovozili glasače iz Srbije. Fotografija izravno demantira neke političare u Hrvatskoj, koji su tvrdili da to nije istina. Osim toga, u Kistanjima realna slika stanovništva ne odgovara onoj koja je prikazana u popisima. Većina su Hrvati, a ne Srbi, iako Pupovac tvrdi drukčije i pobjeđuje zahvaljujući glasovima iz Srbije.

Za kraj emisije, najavljeno je da se za skorašnju 20. obljetnicu dolaska Hrvata iz Janjeva, u Kistanjama u svibnju organizira spektakularni koncert Marka Perkovića Thompsona.

“U Kistanje smo došli odlukom prvog hratskog predsjednika Franje Tuđmana i na tome smo mu vječno zahvalni. Tu je odluku proveo ratni ministar obrane Gojko Šušak kojem smo se prošle godine odužili postavljanjem spomenika. To je prvi i jedini spomenik Gojku Šušku u Republici Hrvatskoj! Naravno, lokalni Srbi bili su protiv njegova postavljanja, no mi smo ga svejedno podigli,” zaključio je Roko Antić u Bujici.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

ICTY danas izriče presudu srebreničkom krvniku Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno će se danas suočiti s pravdom na koju se čeka više od dva desetljeća.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izreći će iza 10 sati prvostupanjsku presudu Mladiću (75) koji je optužen za ratne zločine počinjene u vrijeme kada je obnašao dužnost zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS).

Mladić je u Haagu optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. U završnoj riječi tužiteljstva u prosincu 2016. godine za njega je zatražena kazna doživotnog zatvora dok je obrana predložila da ga se oslobodi svih optužbi.

Prvu optužnicu protiv njega haaško je tužiteljstvo podignulo još 25. srpnja 1995. godine i nakon toga je triput širilo i mijenjalo zbog potrebe da se suđenje provede što učinkovitije pa su u njoj zadržani samo najteži ratni zločini

Mladić je godinama nakon podizanja prve optužnice bio neuhvatljiv, baš kao i njegov politički “šef” Radovan Karadžić, unatoč činjenici da su bili na vrhu popisa najtraženijih osoba, “rame uz rame” s Osamom Bin Ladenom.

Mladić se najprije skrivao na teritoriju BiH, a omiljeno boravište bio mu je podzemi bunker građen kao atomsko sklonište za vojni i politički vrh bivše SFRJ kod mjesta Han-Pijesak na Romaniji.

No suočen s jasnim nastojanjima pripadnika NATO-a da ga pronađu i uhite pobjegao je u Srbiju pod okrilje režima Slobodana Miloševića.

Ja sam onaj kojeg tražite

Preživio je i i Miloševićevo svrgnuće s vlasti 2000. godine pa se pod okolnostima koje još nisu u cijelosti razjašnjene, zahvaljujući mreži pomagača ali i potpori što su mu je otvoreno ili prikriveno još godinama nakon toga pružale vlasti u Beogradu, skrivao sve do 2011. godine.

Srbijanska policija pronašla ga je u selu Lazarevu kod Zrenjanina 26. svibnja te godine gdje se skrivao pod lažnim imenom Milorad Komadić.

“Našli ste onog koga tražite. Ja sam Ratko Mladić”, kazao je policajcima bjegunac koji je tad imao izgled oronulog starca no ipak je kod sebe navodno imao dva pištolja iako ih nije pokušao koristiti

Srbijanske su vlasti Mladića ICTY-u izručile 31. svibnja 2011. godine, a dokazni postupak u Den Haagu počeo je godinu dana kasnije i trajao je do kolovoza 2016. godine. Svoje iskaze tijekom procesa dalo je 377 svjedoka obrane i optužbe. Sudsko vijeće u obzir je uzelo i pisane iskaze još 214 svjedoka.

Ključne točke optužnice temelje se na izravnom Mladićevom sudjelovanju u genocidu u Srebrenici u srpnju 1995. godine kada je ondje ubijeno osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, odgovornosti za široku kampanju progona, deportacija, mučenja i ubojstava nesrpskog stanovništa tijekom 1992. godine u najmanje sedam općina u BiH, osnivanje logora “Omarska”, “Keratern”, “Manjača” i “Trnopolje” u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci i Hrvati, teroru nad civilima tijekom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine te uzimanju za taoce pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) u svibnju i lipnju 1995. godine.

Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Karadžić s ciljem uspostave države u kojoj bi Srbi imali prevlast i s čijeg bi teritorija trajno uklonili Bošnjake, Hrvate i drugo nesrpsko stanovništvo.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis “bezobzirnog uništavanja” privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.

U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. godine kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

Točno 10. svibnja 1992. godine Mladić je preuzeo dužnost zapovjednika Druge vojne oblasti tadašnje JNA, da bi samo dva dana kasnije i formalno postao zapovjednikom vojske bosanskih Srba. Ostat će zabilježeno kako je on u noći 28. svibnja izravno zapovjedio topnički napad na civilne ciljeve u Sarajevu.

“Tuci Velušiće (Velešiće – op.a.). tamo nema srpskog življa mnogo”, zapovjedio je Mladić radio vezom podređenom časniku zaduženom za bitnicu iz čijih se topova tada gađalo Sarajevo.

“Snage koje su sudjelovale u napadu na Sarajevo granatirale su i otvarale snajpersku vatru na civile dok su ovi obavljali svakodnevne aktivnosti. Ljudi su ranjavani i ubijani u vlastitim domovima. S obzirom da nije bilo plina, struje ili tekuće vode, ljudi su bili prisiljeni izlaziti iz svojih domova čime se povećavao rizik od smrti”, jedan je od navoda iz dijela optužnice koji se odnosi na troipolgodišnju opsadu Sarajeva tijekom koje je ubijeno više od deset tisuća građana, među kojima i 1600 djece.

Golemo zanimanje u BiH

Najavljeno izricanje presude Mladiću izazvalo je ogromno zanimanje u Bosni i Hercegovini, a gotovo sve bitnije televizijske i radijske postaje najavile su posebne programe za 22. studenoga, odnosno izravne prijenose iz Den Haaga.

U udrugama koje okupljaju članove obitelji ratnih žrtava vjeruju kako je za Mladića jedino moguća doživotna zatvorska kazna, ali neki pritom upozoravaju kako i takva kazna nije dovoljna s obzirom na težinu počijenjenih zločina.

“Toliko je zla počinjeno da nijedna zatvorska kazna nije dovoljna. Tim zločincima bolje je u zatvoru nego meni koja sam ostala potpuno sama”, kazala je lokalnim medijima Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge Majke Srebrenice.

Među bosanskim Srbima i njihovim udrugama očekivanja su potpuno oprečna i svi očekuju kako će Mladić biti oslobođen.

Uvjeren u to je i Mladićev sin Darko koji tvrdi da krivnja njegova oca za ratne zločine na suđenju uopće nije dokazana.

“Bilo koja presuda osim oslobađajuće neće biti pravedna i za nas kao njegovu obitelj bit će potpuno neprihvatljiva. Sve pravne analize pokazuju da tužiteljstvo u Den Haagu nije uspjelo dokazati navode iz optužnice”, kazao je Darko Mladić za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN).

Bez optužnice za Škabrnju, osuđen za Kijevo

Iako je “najpoznatiji” po zločinima koji se vežu za njegovo ime u BiH, Ratko Mladić je svoj krvavi pohod počeo u Hrvatskoj, kao zapovjednik Kninskog korpusa JNA.

Njegove postrojbe napadale su Šibenik, Zadar, Vrliku, Kijevo i Škabrnju, u kojoj je 18. studenoga 1991., istoga dana kada je pao Vukovar, ubijeno 43 civila i 15 vojnika.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj se okupilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježena 26. godišnjica tog masakra.

Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje, kazao je tim povodom za HTV da je “Ratko Mladić u Škabrnji ispekao zanat”. Haški sud, ali još niti hrvatsko pravosuđe, za to ga nisu optužili.

Mladić je, međutim, u Hrvatskoj ipak osuđen za dio svojih zločina.

Temeljem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku iz svibnja 1991. tadašnji Okružni sud u Šibeniku je u srpnju 1992. Mladića i još šest osoba osudio na zatvorsku kaznu od 20 godina. Na teret mu se stavljalo da je u kolovozu 1991. počinio zločine protiv civilnog stanovništva u Kijevu i Vrlici, od kolovoza do studenog iste godine napadao Sinj i okolicu, u rujnu 1991. Maljkovo, Potravlje, Šatrić i Dabar te područje Šibenika u rujnu 1991.

U prosincu 1995. županijsko državno odvjetništvo Mladića i još tri također odbjegle osobe optužilo je da su 1991. isplanirali i u siječnju 1993. organizirali rušenje brane i hidroelektrane Peruča, s ciljem potpunog potapanja civilnih i gospodarskih objekata te time ugrožavanja nastanjenih stanovnika nizvodno brane i rijeke Cetine u Sinju, Trilju i Omišu. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Željka Markić: Radnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim skupom Hrvatskog saveza za nedjelju ponovno se aktualizirala ideja o nedjelji kao neradnom danu.

Podupire je i udruga U ime obitelji, a njezina predsjednica Željka Markić gostovala je u Studiju 4. Udruga poreznih obveznika Lipa, pak, protiv je bilo kakve regulacije tržišta.

U Splitu je prošli tjedan, u sklopu Dana socijalne zauzetosti, održan skup Hrvatskog saveza za nedjelju.

Riječ je o inicijativi koja smatra da bi nedjelja trebala biti neradna, a ta je ideja okupila 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita.

U Hrvatskoj 35 posto radnika zaposlenih u trgovinama radi nedjeljom, dok je u EU-u prosjek 23 posto, rekla je Željka MarkićRadnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni. Oni rade 6 dana u tjednu. Poslodavac ih može obvezati da rade i nedjeljom i dati im u zamjenu jedan dan u tjednu slobodno. Oni ne mogu biti nedjeljom zajedno sa svojom obitelji, a istovremeno im tu nedjelju ne plaćaju, istaknula je Markić te dodala kako, prema istraživanju eurozastupnice Marijane Petir, najveći dio njih dobiva za tu jednu nedjelju plaćenu samo jednu kunu više.

Nedjeljom rade liječnici, medicinske sestre, novinari, policajci, piloti, vozači, vatrogasci, carinici, hotelski radnici, ugostitelji, glumci…, uzvratio je Loew i pitao što s njima. Željka Markić odgovara kako je riječ o zanimanjima koja moraju raditi nedjeljom, za razliku od trgovina koje ne moraju. Liječnici su, nastavlja,  za rad nedjeljom adekvatno plaćeni.

Većina tih struka je u državnom sektoru (izuzev hotelskih radika i ugostitelja i još nekih) i poslodavac im je država koja nije na tržištu. Vi govorite o poslodavcima koji su na tržištu i to je druga priča, rekao je Loew.

Željka Markić nije se složila s njim i dodala je kako je država obvezna osigurati Zakon o radu koji će štititi radnike i istovremeno osigurati poslodavcima pošten odnos. Ali država omogućuje da se u Hrvatskoj radi 180 sati tjedno, a u Austriji se radi 72. Ako austrijska država kaže da se mora plaćati dvostruka cijena rada za nedjelju, a Hrvatska kaže da je dovoljno platiti jednu kunu više, onda Hrvatska pogoduje jednoj strani, a to su veliki trgovački lanci, rekla je Markić.

Na pitanje kako bi oni regulirali rad nedjeljom, Loew odgovara da su oni protiv bilo kakve regulacije i da regulacije u tržišnoj ekonomiji nisu dobre. Kupci, ističe, svojim preferencijama odlučuju kada trgovine trebaju raditi, a radnici mogu birati žele li ili ne i nitko ih ne prisiljava da rade.

Vi ste protiv toga da se postavi obveza da se radniku koji radi nedjeljom mora platiti više?, pitala je Markić. Nisam protiv toga. Ali to se mora odlučiti odnosom poslodavac i zaposlenik, odnosno ugovorom o radu, odgovara Loew. Vi uopće niste za to da se u Hrvatskoj regulira to da poslodavci radnicima uvjetuju da moraju raditi nedjeljom, svima njima koji imaju obvezu raditi jer je to za život važno – država prema tome ne treba zauzeti poziciju?, nastavila je Markić. Po našem mišljenju, ne treba. U ovom vašem konkretnom prijedlogu radi se o povećanju nedjeljne nadnice za 50 posto. Dio radnika bi mogao odbiti rad nedjeljom. Poslodavci bi morali tražiti nove radnike koji to žele i imali bi znatno povećanje troškova, odgovorio je Loew.

Markić je, pak, rekla kako istraživanja pokazuju da poslodavci rade nedjeljom baš zato što ih taj dodatni rad ne stoji ništa dodatno. Ja smatram da je nedopustivo da je u Hrvtskoj rad nedjeljom besplatan za poslodavce. Te privatne firme moraju uračunati cijenu rada tog radnika koji je svoju nedjelju ostavio na blagajni umjesto da ga ja proveo u obitelji, objasnila je Markić i dodala kako istraživanja u brojnim europskih zemljama pokazuje da većina radnika ne smatra slobodan dan u tjednu adekvatnom zamjenom za slobodnu nedjelju. Država je Zakonom o radu, smatra, radnike u trgovinama učinila ranjivijima. Ponovila je kako udruga U ime obitelji zajedno sa sindikatima i drugim udrugama traži slobodne nedjelje, a ako one i budu radne, trebaju biti adekvatno plaćene.

Loew je još jednom ponovio kako se ne slaže s tim i kako bi se u tom slučaju radilo o zakonu neželjenih posljedica. Dajte mi recite na kojem to liberalnom tržištu funkcioniraju stvari kao u Hrvatskoj. Baš me zanima?, pitala je Markić. U pola istočnoeuropskih država, odgovorio je Loew. Željka Markić ga je pozvala da argumentira svoje stajalište, a on je upitao može li doći do riječi. Niste mi dali priliku da elaboriram. Vi govorite isto kao Vilim Ribić, rekao je Loew. Nakon što se ispričao zbog komentara “koji nije bio na mjestu”, Loew je nastavio: Povećanje minimalnih plaća, kao i povećanje troškova rada nedjeljom dovode da toga da su poslodavci prisljeni raditi nedjeljom iz dva radzloga: prvi je to što će konkurencija raditi, a on će imati gubitke. Drugi je impulzivno kupovanje. Istraživanja su pokazala da ona čine više od 30 posto. A za takvo kupovanje potrebna je određena atmosfera i ambijent. A to je upravo nedjelja kada mogu uživati u kupovanju i takvo impulzivno kupovanje povećava potrošnju. Ako im to uskratite, dio te prodaje se neće preseliti na radne dane. Upravo suprotno, past će im prihod i dobit i zbog toga će se smanjiti i broj zaposlenih, ali i plaće, objasnio je Loew.

Markić je odgovorila kako istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da trgovine koje rade nedjeljom nemaju povećanje dobiti nedjeljom i da bi se navike građana promijenile tako da kupuju šest dana u tjednu. Navela sam već primjer Austrije u kojoj 90 posto radnika izražava zadovoljstvo svojim poslom. Stavite se u poziciju radnice koja radi 6 dana u tjednu i mora raditi 3 nedjelje i ima istu plaću. Ja ne znam kome to može biti svejedno. To se tumači impulzivnom kupovinom. Meni prvoj odgovara da radi trgovina u mojoj blizini, ali to ne želim jer to nije pravedno, rekla je Markić. Loew je ponovio da potrošači pokazuju da žele rad nedjeljom i da su dokaz trgovački centri koji su prepuni upravo tim danom.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari