Pratite nas

Pregled

Bunjac poručio da Živi zid više ne postoji

Objavljeno

na

Europski izbori podijelili Živi zid. Ivan Pernar izašao je iz stranke optužujući Vladimiru Palfi za apsolutnu vlast i provođenje diktature. Ivan Vilibor Sinčić najavljuje unutarstranačke izbore, a Pernar optužuje za izborni potop i propast referenduma.

Koje su procedure aktiviranja mandata i predaje drugom kandidatu? Jesu li birači Živog zida oštećeni zbog odlučivanja u stranci?

U emisiji urednika i voditelja Damira Smrtića na pitanja su odgovarali politički tajnik Živog zida Tihomir Lukanić, koordinator Živog zida Splistko-dalmatinske županije Ivan Šimić, saborski zastupnik Živog zida Branimir Bunjac te politički analitičar Ivica Relković.

Na početku misije Branimiru Bunjcu pitanje je li donio odluku oko svoje budućnosti u Živom zidu.

– Odluku sam donio, bit će priopćena javnosti u petak prijepodne. U svakom slučaju izlazak i osnutak nove stranke je opcija. Htio sam provesti manje konzultacije s ljudima do čijega mišljenja mi je stalo, to sam obavio i donio sam odluku, istaknuo je Branimir Bunjac.

Došlo je do propasti Živoga zida, on više ne postoji te se nalazi na samrtnoj postelji, dodaje Bunjac.

– Izaći će svi članovi koji su autentični članovi, pravi živozidaši. Na kraju krajeva izašao je iz stranke njezin osnivač i autor programa (Ivan Pernar op.a.). Oni koji su ostali ne mogu vjerodostojno tumačiti taj program. Ostali su na stranačkoj plaći poput gospodina Lukanića, odnosno ljudi koji nikoga ne predstavljaju poput gospodina Šimića koji je koordinator Splitsko-dalmatinske županije čiji su članovi na strani Ivana Pernara i mene, to jest na strani istine. On je koordinator koji koordinira samoga sebe. Živi zid je spao na par ljudi koji ovise o novcima koje im dodjeljuje bračni par Sinčić, dodaje Bunjac.

Tihomir Lukanić kaže da će Bunjac “autonomno” donijeti odluku koju on želi, dodajući sljedeće.

– Kada niste zadovoljni s radom neke organizacije imate je pravo napustiti ili je mijenjati iznutra. Kada se odlučite napustiti, u slučaju kada ste častan čovjek, onda je časno napustite i ne rušite sve iza sebe što ste gradili godinama. Iznenađen sam da smo se uopće doveli u situaciju da sjedimo jedni nasuprot drugima ovdje i da se otvoreno pred hrvatskom javnošću dovodimo u sukobe. Izražavam duboku osobnu tugu. Nadam se da će ljudi shvatiti da to nije način komunikacije. Ako imamo bračnih problema, bračni par to rješava iza zatvorenih vrata.

Politički tajnik Živoga zida dodaje da je osnovna ideja s mandatom u Europskom parlamentu bila da on prvi ode tamo, ali da se svi rotiraju. To su htjeli napraviti kako bi promovirali “još neka imena”.

Branimir Bunjac kaže da je došlo do strelovitog pada Živoga zida jer su s 15 posto podrške na kraju 2018. godine, na izborima za Europski parlament jedva prešli izborni prag.

– Vladimira Palfi je odlučila da gospodin Lukanić mora ići u Europski parlament. On je njezin kućni prijatelj i osoba koja joj drži kvorum u Glavnom odboru…To je prouzrokovalo katastrofu pa je u Zagrebu Živi zid postao osma lista.

Dodaje da mandat u EP-u formalno ima Ivan Vilibor Sinčić te da samo u slučaju ako on da ostavku i preda njemu mandat, tada se može razgovarati o tome da i on preda ostavku.

– Ivan Vilibor Sinčić je nositelj mandata. Kada ga ne bi uzeo, ne postoje dvije osobe koje ga mogu uzeti. Postoji samo jedna osoba kojoj taj mandat pripada, a to je gospodin Bunjac. Kada bi se on odrekao onda slijedi netko iza na listi…, pojašnjava politički analitičar Ivica Relković dodajući da javnost ne može ništa, već pratiti razvoj situacije i onda donijeti odluku na sljedećim izborima.

– U Živom zidu vlada obilje idealizma. Mi smo u politiku ušli radi idealizma i to je plejada volontera i ljudi dobre volje. Materijalni interesi su nam u drugom planu, ističe Ivan Šimić dodajući da iz HDZ-a primjerice nitko ne izlazi, iako vladaju puno veći sukobi nego li ovi u Živom zidu. Također, kaže da je Živi zid stožerna oporbena stranka.

– Mene čudi da je Šimić rekao da nitko ne izlazi, pa on je izašao iz HDZ-a. A priča da je Živi zid lider oporbe, podsjeća me na priču kada je onaj irački zapovjednik rekao da su pobijedili SAD, dodaje Branimir Bunjac.

Upitao je i Bunjac Tihomira Lukanića osjeća li se odgovornim za izborni poraz i činjenicu da nisu prikupili dovoljan broj potpisa za referendum.

– Ako se osjećate odgovornim, od kuda vam moralno pravo da tražite da uđete u Europski parlament mimo volje birača?, upitao je Bunjac.

– Koji je motiv da ovakav udar dolazi na stranku iznutra? Kada se prljavi veš izvlači, koji postoji ili ne postoji, na ovakav brutalan način? Kada se stranka proglašava mrtvom? Koji je motiv da se to radi?, odgovara protupitanjima prozvani Lukanić.

– U jednom trenutku dođe vrijeme da kažete dosta. Možete se žrtvovati za više ciljeve i ideale, biti tolerantni…Ali morate reći dosta. Ja sam rekao da ću se boriti u Živom zidu do zadnjeg atoma snage, dok bude postojao i jedan posto ideala. U Živom zidu sada više nema jedan posto ideala. To je postala mainstream stranka koja nakon idućih parlamentarnih izbora, nažalost, više neće postojati, kaže Bunjac.

O ulasku u Abecedu demokracije kod Ivana Pernara, Bunjac kaže: O tom potom.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Nino Raspudić: Ludilo je zahvatilo dio zapadnih sveučilišta, stavljajući rodnu ideologiju u prvi plan

Objavljeno

na

Objavio

Tema emisije Peti dan bila je humanističke znanosti vs STEM, a gosti komentatori Nino Raspudić, Petar Mitrikeski, Marijana Bijelić i Igor Mikloušić.

STEM je akronim koji označava znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku, naglasila je u uvodu voditeljica.

Marijana Bijelić navela je da se znanosti dijele na prirodne, humanističke i društvene.

“Što je znanost apstraktnija, u najvećoj mogućoj mjeri je izvan ideologije.”, kaže Bijelić.

Petar Tomev Mitrikeski kao genetičar navodi da je STEM-ovac te objašnjava.

“Humanističke znanosti tiču se čovjeka, društvene znanosti promatraju institucije i čovjekovo ponašanje u skupini, a prirodne znanosti govore o genetici i evoluciji.”

Mikloušić: Pada interes za humanističkim znanostima

“Pada interes za humanističkim znanostima od 2008. od financijske krize”, navodi Mikloušić te ocjenjuje: “Ljudi koji će u budućnosti voditi financije ili državu moraju imati šire znanje”. Smatra da je važno da čovjek posjeduje znanje od umjetnosti do znanosti i arhitekture.

Gosti su spomenuli da su kontroverzne ideje razlog pada popularnosti društvenih znanosti poput propagiranja rodne ideologije.

Raspudić: STEM-ovci misle da su humanisti niškoristi, zgubidani

Raspudić navodi da zbog raspodjele javnih sredstava dolazi do sukoba oko toga koje su od navedenih znanosti korisnije.

“STEM-ovci misle da su humanisti niškoristi, zgubidani.” te dodaje da “samo četvrtina STEM-ovaca radi u svom području.”

“Ludilo je zahvatilo dio zapadnih sveučilišta, stavljajući rodnu ideologiju u prvi plan. Previše smo opterećeni navodnim prestižnim sveučilištima koja propagiraju takve ideje.”, istaknuo je Raspudić.

“STEM je važan za kapitalizam, jer stvara prihode”, kaže Mitrikeski.

S druge strane, “STEM-ovci ujedno poboljšavaju kvalitetu života, sigurnost hrane i dr.”, naveo je Mikloušić.

“Prije je mjerilo znanja bilo poznavanje Shakespearea, a danas se gleda koliko je netko vješt u tehničkim znanostima”.

Za kraj, gosti su se složili da je suradnja svih područja važna za napredak cjelokupnog društva.

(HRT/narod.hr)

 

Nino Raspudić: Međunarodna zajednica je stvorila ‘hrvatsko pitanje’ u BiH

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

U pokušaju ilegalnog ulaska iz Srbije u Hrvatsku glumili da su na biciklističkoj turneji!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: MUP

Četiri muškaraca na biciklima stigla su na granični prijelaz Batina sa srbijanske strane i ležerno pokušali nastaviti biciklirati u Hrvatskoj. Izgledali su kao članovi biciklističkog kluba na turneji koje su tijekom ljeta – a ovaj se događaj zbio 1. rujna ove godine nešto iza 20 sati – vrlo popularne.

Vidjelo se da su uložili trud u prezentaciju: bili su jednako odjeveni, bijele majice imale su isti logo i natpis Bellastoria. Majice s logom, inače, izrađene su za projekt za djecu pod nazivom Bellastoria, koji uključuje ljetne kampove i radionice. Organizator projekta su biskupije talijanske regije Lombardija.

Kad ih je zaustavila hrvatska policija, tvrdili su da su članovi biciklističkog kluba i da moraju nastaviti turneju po Hrvatskoj. Tour od Croatia, ponavljali su. No, stvarna priča malo je drugačija – bila je riječ o Afganistancu i tri Iranca koji su na ovaj, osebujan i originalan način, ilegalno pokušali ući u Hrvatsku pa onda dalje na zapad, očito inspirirani dugom povijesti sporta kao instrumentom bijega iz domovine.

Kada se govori o međunarodnim sportskim natjecanjima, redom se spominju rezultati, rekordi i medalje.

Rjeđe se govori o drugoj strani takvih događaja – činjenici da se i dan-danas sportaši i prateće osoblje, koje legalno stigne u zemlju domaćina natjecanja, ne vraća kući, već zatraži azil ili jednostavno nestane, piše Večernji list

Tako je od četiri nigerijska sportaša koji su se natjecali u Puli jedan – doduše nakon neuspjelih prijelaza granice sa Slovenijom te prijave gubitka dokumenata – zatražio azil u Hrvatskoj. O tome, po nekim navodima, razmišlja i dvojac koji je za sada po neutvrđenim okolnostima – iako on za to krivi hrvatsku policiju – završio u BiH.

Sport kao instrument bijega nije nestao završetkom hladnog rata, kad su, primjerice, Olimpijske igre završavale masovnim bijegom. Iz Melbournea se 1956. kući nije željelo vratiti 30 Mađara, a igre u Münchenu 1972. čak je 117 sportaša iskoristilo za ostanak na zapadu. Samo su se države iz kojih dolaze prebjezi promijenile.

– Na svakom većem sportskom natjecanju ostane dio stranih sportaša i države organizatorice spremne su na to – kazao je lani Peter Beattie, organizator Igara Commonwealtha, kad je 26 sportaša iz Kameruna, Ugande i Ruande odbilo napustiti Australiju. Što se događa s njima, ovisi.

Neki odmah zatraže azil, kao sportaš iz Sudana koji je ušetao u policijsku postaju prije negoli su Olimpijske igre u Londonu 2012. i počele. Neki dobiju azil, drugi budu odbijeni i vraćeni u matične države. Veliki dio nestane bez traga, kao 11 izviđačica sa Svjetskog skupa u Švedskoj 2011.

Neki pak pobjegnu, i to doslovno, tijekom samog natjecanja – prije nekoliko godina tijekom Londonskog maratona – Mami Konneh Lahun iz Sierra Leona, nakon što je trčala 2 sata i 46 minuta i ušla 20. u cilj, nastavila je trčati i nestala.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari