Pratite nas

Kultura

Bunjevci su Hrvati

Objavljeno

na

Bunjevci su na početku školske godine čitanke i gramatiku za učenje bunjevačkog govora dobili na ćirilici.

Tiskanje tih udžbenika je u nedostatku sredstava na sebe preuzeo predsjednik Nikolić, koji se i prije zauzimao za zajednicu Bunjevaca kao “autohtonog južnoslavenskog naroda”. Vodstvo hrvatske manjine u Vojvodini godinama upozorava da pojedina državna tijela Srbije potiču umjetnu podjelu bunjevačkih Hrvata na Bunjevce i Hrvate, proglašavajući bunjevačku ikavicu govorom, odnosno jezikom Bunjevaca, ne-Hrvata. Predsjednik Hrvatskog nacionalnoga vijeća Slaven Bačić također je izjavio kako je hrvatskoj zajednici u Vojvodini trebalo više od desetljeća da dobije prve udžbenike na hrvatskom, što potvrđuje postojanje dvojnih standarda vlasti prema manjinskim zajednicama.

Iz Hrvatske je prikladno reagirala jedino gospođa Tomašić, izjavivši kako je to “manifestacija politike uništenja hrvatskog jezika i kulturnog identiteta na tlu Vojvodine”. S druge strane oni koji imaju vlast da zastupaju legitimne interese Hrvata reagirali su prilično mlako. Tako Predsjednik Milanović podsjećajući kako je on prijatelj ćirilice izjavljuje: “…to je očito napravljeno s nekakvom namjerom. Ajmo reći da nije baš najkorektnije. Ali ako su se Hrvati Vojvodine i Srbije očitovali o tome, oni najbolje znaju smeta li ih ti i koliko.” Predsjednik Josipović je ipak malo direktniji: “Taj potez nije korektan, i nadam se da će se ispraviti. S druge strane mislim da se ne smijemo zaustaviti samo na tome da kritiziramo što je u drugoj državi napravljeno, nego što smo mi propustili i gdje je naš problem.” Dakle, kada su obojica predsjednika gospodinu Nikoliću pokazala zube razjašnivši da to ipak “nije korektno”, od predsjednika Srbije je došao odgovor kako “Bunjevci nisu ni Srbi ni Hrvati – oni su svoji.”

Opet se događa se da se izraz “Bunjevac” pokušava pretvoriti samo u naziv stanovnika nekog područja (slično kao što se događa s nazivom “Bokelj” u Crnoj Gori) da bi mu se zatim pripisala druga etnička pripadnost. Pritom se namjerno “zaboravlja” podrijetlo naziva Bunjevac (ili Bokelj) i njihova povijest, te sustavno zatire činjenica o njihovoj pripadnosti Hrvatskom narodu, kao i svako pojavljivanje naziva Hrvat. Prisjetimo se stoga malo povijesti…

Bunjevci su dobili svoje ime po kamenim kućama poznatim kao “bunje” (jednina bunja). Ove nastambe od suhozida sačuvale su se sve do danas, a poznate su još i pod nazivima: kažun, komarda, trim, ili cemer. Ime ovim Hrvatima vjerojatno su dali Mlečani zbog načina življenja ovog djela hrvatskog naroda: “bugna” – kamen tesanik; odnosno “bugno” – košnica, kuća s mnogo stanova ili prostorija (dvoslog “gn” se čita kao “nj”).

bunjaBunjevci su grana hrvatskog naroda koja se, tijekom i poslije kršćansko-turskih ratova u našim krajevima, naseljavala na širokim, uglavnom opustjelim, područjima središnje i sjeverne Dalmacije, Like i Hrvatskoga Primorja, te sjeverne Bačke. Pripadnici su Rimokatoličke crkve, a govore štokavsko-ikavskim dijalektom. Bunjevci su se doselili u te krajeve iz Dalmacije odnosno nekadašnjeg Hercegovačkog sandžaka, to jest zaleđa Zadra i susjedne Hercegovine. Bunjevaca najviše ima u velebitskom području i sjevernoj Bačkoj, te u Lici i istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu. Najveći bunjevački grad u Bačkoj je Subotica. Osim u subotičkoj ima ih i u somborskoj općini, te u mađarskom gradu Baji i okolici. Nekada je Segedin bio bunjevački grad no danas se smatra kako su se Bunjevci asimilirali (pomađarili) tijekom 18., 19. i 20. stoljeća.

Prvi pokušaji srpske administracije da asimilira Bunjevce, bili su svrstavanje brojnih Bunjevaca pod kategoriju “katolički Srbi”. Zbog otpora i u konačnici neuspjeha te akcije, krenulo se s politikom vezivanja Bunjevaca samo za regionalno ime odnosno držanja što dalje od hrvatstva. Koliko je dugotrajna i opsežna ta politika vidimo iz podatka da je vojna obavještajna služba iz Subotice poslala 1934. izvještaj šefu te službe u Beogradu “da je sva bunjevačka inteligencija i najmanje 80% bunjevačkog naroda potpuno hrvatski i strogo katolički, ne samo orijentisana, nego i oduševljeno zadahnuta”[1]. Kao što vidimo ta politika tihog genocida sustavno se provodi već gotovo čitavo stoljeće, i uistinu se trebamo upitati što možemo učiniti da ju zaustavimo. S obzirom da se i naši predsjednici pitaju to, a ni najmanje nisu svjesni kako su upravo oni ti koji bi trebali nešto poduzeti, mislim da je prvi korak koji trebamo poduzeti – smijeniti predsjednike.

Za kraj bih završio sa stihovima možda najpoznatijeg Bunjevca, Antuna Gustava Matoša:

[testimonial image=”https://kamenjar.com/wp-content/uploads/2014/09/Matos.jpg” name=”A.G.Matoš” title=”Hrvatski pjesnik” background=”#ddd0d0″]”Samo tebe volim, draga nacijo, Samo tebi služim, oj, Kroacijo, Što si duša, jezik, majka, a ne znamen, Za te živim, samo za te, amen!”[/testimonial]

 Dr.sc. Hrvoje Kalinić

[1] Hvala gospodinu Stevanu Mačkoviću koji je u Hrvatskoj reviji (u izdanju Matice Hrvatske) iz 2005. u članku “Proslava 250. obljetnice doseljavanja veće skupine Bunjevaca” iznio ove podatke iz Historijskog arhiva Subotice.

Hrsvijet.net & Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Fra Mario Knezović: Pojedinci žele uvesti monopol na riječ i utišati Katoličku crkvu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Fra Mario Knezović/fb

Hercegovački franjevac Mario Knezović predstavio je u utorak u Širokom Brijegu knjigu “Evangelizacija u digitalnom dobu – Crkva, mediji i odnosi s javnošću”.

Uz autora, u predstavljanju su sudjelovali i novinari Dragan Soldo i Darko Pavičić. Govoreći o knjizi i djelovanju u medijima, fra Mario je, među ostalim, istaknuo kako Crkvi ne smije biti mjesto samo u sakristiji, kako se pojedini zalažu.

– Danas se želi provesti monopol na riječ, gdje pojedinci žele utišati riječ Katoličke crkve jer ne postoji nijedna druga institucija koja neovisno funkcionira i govori uime mnogih koji ne mogu govoriti – rekao je fra Mario, dodavši da je danas verbalni delikt zamijenjen takozvanim govorom mržnje.

Govoreći o Crkvi, Pavičić je naglasio kako ona ima pravo zaustaviti mijenjanje pojedinih normi. – Crkva ima pravo izaći van i reći što misli, to je njeno demokratsko pravo, tu postoji i opasnost Crkve od same nje da se ne zatvori u sakristiju, a to je upravo ono što neprijatelji sami žele – kaže Pavičić.

Govoreći o cenzuri, Pavičić je ustvrdio kako nema cenzure u medijima, kazavši da „postoje samo forme koje treba uvažiti, a nju ne treba previše mistificirati“.

Fra Mario je naglasio kako ne postoji cenzura, ali postoji selektivan pristup odabira pojedinih gostiju. – Neka osoba može pet puta negdje gostovati, ali ga se ne pita ono što treba. Pitanje je što ćete pitati. Danas u ovom svijetu nema zabranjenih odgovora, ali ima pitanja – ustvrdio je fra Mario.

Inače, navedeno djelo obrađuje i analizira ulogu komunikacijskih kanala u djelovanju Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini u medijima. Istražena je medijska prisutnost župa u javnosti te aktivnosti pastoralnih djelatnika i institucija Crkve na medijskome polju.

Knjiga ima četiri poglavlja, a pripremana je oko dvije godine. Nakladnik je Sveučilište u Mostaru, dok su recenzenti knjige profesori Jerko Valković, Zoran Tomić, Igor Kanižaj i Iko Skoko. (Fena)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

ADVENTSKI MIR

Objavljeno

na

Objavio

Prosulo se lišće od zlata,
nebo su okitili oblaci bijeli,
Božić nam evo kuca na vrata
i svatko se malom Isusu veseli.

Dolazi tiho u blaženoj noći,
kralj bez kraljevske krune,
svi ćemo u susret mu poći,
jer njegove ruke milosti su pune!

Njegove riječi izvor dobrote,
onaj tko pije ožedniti neće,
povest će nas u vječne živote
na poljane nebeske sreće!

Otvorimo svoja srca širom,
pustimo ljubav nek poteče,
ispunimo dušu adventskim mirom
i u spokoju dočekajmo blaženo veče!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Počelo je došašće ili advent!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari