Pratite nas

Povijesnice

‘Bušići’ su svojim djelovanjem dokazali kako se voli i brani voljena hrvatska gruda

Objavljeno

na

Značajno je prisjetiti se povijesti postrojbe koja je utemeljena početkom ožujka 1992. u Posuškom Gracu gdje je, po zapovjedi generala Ante Zorislava Rose, 7. ožujka 1992. godine utemeljena 1. profesionalna hrvatska postrojba u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosni.

Tada HVO još nije bio službeno ni osnovan, a bošnjački političari u Sarajevu su sebe i sve oko sebe uvjeravali kako “rata neće biti”.

Isključivo dragovoljci

Postrojba je popunjena isključivo dragovoljcima u cilju obrane od srpskog agresora. Novoutemeljena postrojba nosila je naziv Bojna “Knez Branimir” iz koje nedugo zatim, po zapovjedi Mate Bobana od 18. svibnja 1992. godine, nastaje Pukovnija “Ante Bruno Bušić” koja je svečanu prisegu položila na blagdan sv. Ante, 13. lipnja 1992. godine, u Posuškom Gracu. Krajem 1993. godine postrojba prelazi u Čapljinu, na čijim temeljima se stvara 1. gardijske brigade HVO-a “Ante Bruno Bušić”.

“Bušići” ističu kako su svojim djelovanjem dokazali kako se voli i brani voljena hrvatska gruda. Na svakom bojištu, u svakoj operaciji, pokazali su što može volja, što može domoljublje i što može odlučnost hrvatskog vojnika u obrani i oslobađanju svake stope hrvatskih prostora.

Koliko je zajedništvo bilo značaj te postrojbe u ratu, pokazuje činjenica da su je činili pripadnici koji su dolazili iz 50-ak različitih općina diljem BiH, Republike Hrvatske, kao i nekih stranih država. Postrojba ima 106 poginulih, više od 500 ranjenih, a kroz nju je prošlo više od pet tisuća branitelja, piše Večernji list

Pukovnija

Novoutemeljena postrojba nosila je naziv Bojna “Knez Branimir” sa četiri satnije, u Posušju, Ljubuškom, Širokom Brijegu i Uskoplju. Jačanjem bojnih djelovanja, te povećanjem potrebe za jednom obučenom i opremljenom, te visokomobilnom postrojbom, ova bojna je preustrojena u Pukovniju “Ante Bruno Bušić”.

Pukovnija je svečanu prisegu položila na dan Sv. Ante, 13. lipnja 1992. god. Pukovnija je imala četiri bojne, posušku “Vitez Damir Martić”, širokobriješku “Ivica Jelčić Čarls”, livanjsku “Ferdo Sučić” i uskopaljsku “Zvonko Krajina”.

Jačanjem borbi u srednjoj Bosni donesena je odluka o osnutku bojne u Žepču, koja je nosila naziv “Andrija Tadić”, također po poginulim pripadnicima postrojbe. U listopadu 1992. zapovjednik postrojbe postaje Antun Luburić.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991. Gojko Šušak imenovan ministrom obrane RH

Objavljeno

na

Objavio

Njegovo kratko izvješće “Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!” postalo je sinonimom za sve pobjedničke akcije tijekom Domovinskog rata.

U dramatičnim okolnostima stvaranja samostalne hrvatske države mjesto ministra obrane bilo je jedno od najvažnijih u svim vladama.

No ispočetka su se u samo dvije godine izmijenila čak četvorica ministra.

Prvi je bio Petar Kriste. Naslijedio ga je Martin Špegelj, a potom su tu funkciju kratko obnašali Šime Đodan i Luka Bebić. U vrijeme otvorene srpske agresije na Hrvatsku na mjesto ministra obrane 18. rujna 1991. postavljen je Gojko Šušak, energičan i šutljiv povratnik iz emigracije.

Gojko Šušak (Široki Brijeg, 16. ožujka 1945. – Zagreb, 3. svibnja 1998.) je dugo živio u Kanadi gdje je pomagao u organiziranju hrvatskih škola i pripadao različitim hrvatskim organizacijama. Bio je i domaćin prve kanadske turneje Franje Tuđmana i glavni organizator prikupljanja dobrotvornih priloga za Hrvatsku demokratsku zajednicu.

Vrativši se u Hrvatsku sudjelovao je u radu prvog Općeg sabora HDZ-a, a poslije izborne pobjede imenovan je ministrom iseljeništva u vladi Stjepana Mesića. Zatim je zamjenik ministra Martina Špegelja. Izbor za ministra obrane prihvatio je kao veliku obvezu i jedan od mogućih načina služenja domovini, o čemu je sanjao u iseljeništvu.

Iako nikada nije služio vojsku, Gojko Šušak je u teškim ratnim okolnostima dao nemjerljiv doprinos u ustroju, jačanju i opremanju Hrvatske vojske. Njegovo kratko izvješće “Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!” postalo je sinonimom za sve pobjedničke akcije tijekom Domovinskog rata.

U svom dugogodišnjem djelovanju Gojko Šušak je dao velik doprinos i razvoju američko – hrvatskih odnosa. S ministrom obrane Williamom Perryjem i osobno se sprijateljio, što je olakšalo put prema suradnji i strateškom partnerstvu s SAD-om.

Umro je 1998. u Zagrebu nakon teške bolesti. Pogreb ministra – pobjednika u Domovinskom ratu, čovjeka koji je malo govorio a mnogo činio, bio je jedan od najvećih u Hrvatskoj.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

18. 9. 1946. ubojstvo hrvatskih domoljuba ‘Škripara’ na Mosoru

Objavljeno

na

Objavio

Škripari su bili križari koji su 1945. godine odbijali priznati novu vlast i nastavili su se boriti svojim posebnim gerilskim načinom nekoliko godina iza toga. Bili su problem tadašnjoj komunističkoj vlasti. Njihova prebivališta i skrovišta bila su u kamenjaru, u takozvanim škripinama pa su po tome i dobili ime.

Godinama je poistovjećivanje s Škriparima značilo imati posla s policijom, riskiranje batina i zatvora. U spomen na njih, širokobriješki navijači se poistovjećuju s njima i svojoj navijačkoj skupini daju ime po njima.

Kada se govori o škriparima na Mosoru, oni su bili sinovi Hercegovine, katolici i Hrvati, koji su mučki, bez suđenja, ubijeni 18. 9. 1946. godine; dakle, više od godinu dana nakon što je Drugi svjetski rat završio.

Riječ je, stoga, o klasičnom zločinu za koji još nitko nije ni procesuiran ni osuđen. O škriparima se nije smjelo ni moglo javno govoriti sve do početka 1990-tih. Od tada se redovito za njih i sve ubijene škripare služi sv. Misa na Mosoru u nedjelju najbližu danu njihove pogibije. Njima u spomen podignuto je na mjestu pogibije i obilježje s njihovim imenima, križem i hrvatskim grbom, te zavjetna kapelica.

Na mjestu ubojstva stoji spomen ploča s uklesanim imenima desetorice hrvatskih domoljuba koji se nisu htjeli predati partizanima do u jesen 1946. godine, kada ih je jugoslavenska Udba na prevaru ubila.

Imena stradalih hrvatskih branitelja su: Marijofil Mandić (Š. Brijeg), Zlatko Ćavar (Oklaji), Jure Zovko (Oklaji), Bože Hrkać (Mokro), Jakiša Alpeza (Ledinac), Vidak Prskalo (Mokro), Veselko Rezić (D. Crnač), Ivan Jurčić (Ružići), Ivan Kolobarić (Mamići), Ivan Katura (Višnjica).

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari